�vicarska ili Hrvatska, pitanje je sad
Kako se pribli�avalo vrijeme našeg odlaska u mirovinu, po�eli smo si sve �eš�e postavljati pitanje kako dalje. Mirovina ne�e biti velika, pogotovo jer ve�ini nas «gastarbeitera» manjkaju godine sta�a. Osim toga, odlu�ili smo oti�i u mirovinu najmanje godinu dana prije moga 65. i 64. ro�endana moje supruge. Znam, re�i �ete postoji i 2. mirovinski stup pa kad se sve zajedno zbroji... Ali i uz to kad zbrojim troškove: bolesni�ko osiguranje, porez, stanarina, re�ije, auto... ostane malo za �ivot. Pokušali smo napraviti i drugu ra�unicu – �ivot u domovini. I tu smo stavili sve na vagu (libru) i mislimo da je (u našem slu�aju) ta verzija isplativija. A zahvaljaju�i dvostrukom dr�avljanstvu, povratak u Švicarsku nam je uvijek mogu�. Imao sam i malo sre�e u �ivotu pa sam posljednje tri godine provodio u Hrvatskoj po šest mjeseci i tako se opet upoznao sa �ivotom u domovini koju sam avanturisti�ki napustio još davne 1966. godine. �uvši mnoge pri�e o mirovinskim blagajnama u Švicarskoj, odlu�io sam umjesto da tra�im mirovinu, taj novac odjednom podi�i.
Naravno, za takav korak, mislim na povratak, potrebna je temeljita priprema, ne samo fizi�ka nego i psihi�ka. Ipak u Švicarskoj ostavljamo svoju djecu i unuke. �itav smo �ivot voljeli putovati, obišli smo veliki dio svijeta, pa se nadamo da nam put od Zagreba do Badena i u starijoj dobi ne�e teško padati.
No krenimo redom:
Dakle, prvo, negdje se mora stanovati. Dok sam boravio u domovini prošlog ljeta, tra�io sam pogodan stan koji mora zadovoljavati kriterije koje smo si zadali. Komfor skoro kao u Švicarskoj, ne previsoko, mo�e ako ima lift, gara�a, blizina javnih prometnih sredstva itd. Tra�e�i Zagrebom, jer iz Zagreba smo i tamo se �elimo vratiti, našao sam nešto skoro idealno a ipak ne preskupo. Svim potencijalnim povratnicima toplo preporu�ujem: ako ve� nemate stan ili ku�u a �elite nešto kupiti, u�inite to odmah jer cijene rastu vrtoglavom brzinom. U prosjeku oko 15 posto na godinu. Trenutno je �etvorni metar u Zagrebu na dobrim lokacijama oko 2 500 eura. Odmah ali i jedan savjet: ako �elite ili morate koristiti novac iz mirovinske blagajne, znajte da se na podignuti novac pla�a porez koji iznosi oko 11 posto. Me�utim, ako se prvo odjavite u Švicarskoj, pa tek onda podignete novac, mo�e se tra�iti povrat poreza. Uvijet je da se donese potvrda hrvatskih poreznih vlasti da se novac prijavio. Zasad se u Hrvatskoj na taj novac ne pla�a porez.
Došlo je vrijeme da se i preselimo. Na našm konzulatu smo dobili potvrdu kojom mo�emo ostvariti povlasticu bescarinskog uvoza. Ja sam morao ostati još neko vrijeme prijavljen u Švicarskoj, pa je potvrda glasila na moju suprugu. Po�eli smo pakirati mjesec dana unaprijed. Od namještaja vozimo samo novije stvari. U Hrvatskoj je izbor velik, a cijene su mo�da i povoljnije nego u Švicarskoj. Kad je stigao kamion kojeg smo naru�ili iz Hrvatske, sve je bilo spremno. Na�alost, voza� je bio neiskusan jer je dosad vozio samo na relaciji Muenchen-Hrvatska, a ovdje se radilo o izvozu iz Švicarske, tranzitu kroz zemlje Europske zajednice i ulazu u Hrvatsku. Da nije administrativno vi�an takvom putu, voza� mi je rekao tek uo�i polaska. Zovem Zollfreilager u Zuerichu, oni ka�u neka do�emo s kamionom, bit �e zape�a�en i problema nema. Danas je ali prekasno, do�ite sutra. No da, ali nemam gdje spavati, krevet je u kamionu. Ipak kre�emo, ali odmah u Waldshut, tamo ima dosta špedicija, jedna �e ve� nešto u�initi. Išlo je, ali malo kompliciranije. Švicarci ni slu�ajno ne�e. Nijemac ho�e, ali moram platiti tranzitnu carinu. Imao sam na sre�u spisak robe i na mjema�kom jeziku. Dogovorili smo se da sva roba vrijedi 10 000 eura, platio sam 1 000 eura i kamion je krenuo ipak još isti dan za Hrvatsku. Novac od tranzitne carine sam dobio natrag u roku od deset dana.
Na našoj granici sam zamolio carinika da carinimo sve na licu mjesta, da sam spreman platiti neku pametnu malu pristojbu, a ne da me šalje na carinsku ispostavu u Zagreb gdje to traje nekoliko sati pa se tek onda mo�e roba odvesti ku�i. Tako je i bilo. Ako je carinik dovoljno fleksibilan, sve se mo�e. Carina je na taj na�in dobila 950 kuna. a ja uštedio puno vremena. U protivnom, carina ne dobiva ništa, a zara�uju špediteri koji pišu carinske deklaracije.
Dolaskom u Hrvatsku smo, jasno, morali napraviti i nove osobne karte, hrvatske putovnice su nam istekle, dakle obavit �emo sve odjednom. U Zagrebu je to mala avantura. Preporu�am, uzmite sa sobom naprtnja�u sa suhom hranom i mo�da stolice za kampiranje. Otišli smo dakle u Petrinjsku ulicu gdje se predaju sve molbe. U svakom slu�aju prvo na automatu uzeti redni broj, a onda se ima vremena za kupovinu svih tiskanica i taksenih maraka. Nakon toga mirno sjednite u svoju stolicu, a sendvi�e jedite vrlo polako, jer na red se dolazi ako imate sre�e za jedan do dva sata. Ah, zaboravio sam re�i, da biste mogli dobiti osobnu kartu, prvo se morate prijaviti u prijavnom uredu, a za to je potrebno prilo�iti ovjereni kupoprodajni ugovor stana ili ovjerenu potvrdu stanodavca ako se stan unajmljuje. Zahtjev da vam se izda ili produ�i putovnica mo�e se postaviti tek kad ste u posjedu osobne karte.
Kad je taj dio posla bio obavljen, došli su i druge institucije na red: zdravstveno osiguranje je sigurno najva�nije. Odlazim u HZZO (Hrvatski zavod zdravstvenog osiguranja) u Mihanovi�evoj ulici do njihove pravne slu�be (III. kat) i pitam što mi treba. Odgovor je kratak i jasan: tiskanica br.2, preslik osobne karte, i potvrda švicarske bolesni�ke blagajne do kada mi osiguranje va�i. U istoj zgradi je i mirovinsko osiguranje pa odlazim i njihovom pravniku (prizemlje). I kod njega se sve brzo rješava. Najbolje je predati zahtjev za hrvatsku mirovinu u Švicarskoj. Malo me je za�udio takav postupak ali je stvarno tako. Morao sam slijede�ih dana i�i tako i tako u Švicarsku pa sam tu papirologiju tamo i obavio. Vrativši se natrag, odlazim pravovremeno u HZZO oboru�an svim tiskanicama, fotokopijama, ovjerenim prijevodom švicarske potvrde i mislim to sad mora biti kratak postupak. Po mjestu stanovanja odlazim u podru�ni ured HZZO-a u Juki�evu ulicu, kad tamo, red skoro do ulice. Pitam gdje moram stati, ka�u soba ne znam više broja. Do�em nakon �etrdeset minuta na red, ka�u krivo – soba 19. Stanem opet u red, nakon slijede�ih �erdeset minuta ka�u na pravom sam mjestu, ali u krivo vrijeme. Moje švicarsko bolesni�ko osiguranje va�i do 30.11. pa neka do�em 1.12. Ka�em ja zar nemo�e unaprijed, ne mo�e. Što ako 1. 12. obolim, nedaj Bo�e, ka�e slu�benica. Ka�e opet, do�ite 1.12. preko reda, bez �ekanja. Ne�u, ka�em ja, jer �e me oni koji �ekaju istu�i i onda odmah mogu u bolnicu. Dolazim 1.12. sre�om zajedno sa suprugom. Red nešto manji. �ekamo samo dvadeset minuta. Sve se brzo rješava, ali ipak prvo moram i�i na poštu i uplatiti po 311 kuna, jer dok ne steknem pravo na hrvatsku mirovinu, osiguranje pla�am sam. Tek nakon obavljene uplate postajemo osiguranici i potpisujemo ugovor (zato je sre�a da smo bili oboje prisutni). Karticu osiguranja podigli smo tek mjesec dana kasnije u ulici Andrije �aje (bivša Dani�i�eva).
Odlu�ili smo uzeti dodatno dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Nakon razgovora sa znancima i pregledom ponuda odlu�ili smo se za «S». Odlazim na adresu iz prospekta – vrata zatvorena, preselili smo na novu adresu. Jasno, na drugom kraju grada. Sti�em još na vrijeme, prije ru�ka. Ugovaramo osiguranje koje pokriva skoro sve, odgovara švicarskom poluprivatnom uz jedan godišnji generalni pregled i još neke beneficije. Pla�am, jasno, odmah, na licu mjesta dva puta 3 100 kuna. Za �itavu godinu.
Mirovinsko osiguranje još nije riješeno, nadam se bit �e uskoro. Za sada se vozim zagreba�kim tramvajima i autobusima po skupljoj tarifi. Kao penzi� imao bih mjese�nu kartu za 60 kuna, a ovako to do�e 210 kuna. Zagreb ina�e subvencionira javni prijevoz tako da svi stariji od 65 godina mogu sva sredstva javnog prometa koristiti besplatno i to od 1. sije�nja one godine u kojoj navršavaju 65 godina.
Htio sam se voziti i automobilom. Odlazim na Zagreba�ki velesajam. Tamo je carina. Pitam što mi je potrebno od papira za carinjenje automobila. Odgovor opet brz i jasan. Potvrda konzulata, te s time na špediciju. Pitam, kako je to kad je konzularna potvrda izdana mojoj supruzi a u dokumentima automobila stoji moje ime. Nema problema, potrebno je prilo�iti novoizva�eni vjen�ani list. Sre�om sam se �enio u Zagrebu, skupljam sve dokumente, odlazim do jedne špedicije u blizini, prijazna gospo�a uzima slu�aj u svoje ruke i u roku od nekoliko minuta mi ka�e koliko moram platiti za auto i koliki su njihovi troškovi. Pla�am odmah na susjednoj pošti i ve� sutra odlazim na carinsko parkiralište. Carinik kontrolira broj šasije i procedura je time gotova. Odlazim ku�i automobilom na kojem su još uvijek švicarske tablice. Za 14 dana dolazi carinsko rješenje mojoj supruzi o oslobo�enju od carine i oslobo�enju od homologizacije. Tra�im osiguranje. Kod jednih se dogovorim, ka�u, do�ite popodne s novcem pa �emo odmah izdati policu. Tra�im popust, tzv. bonus jer sam u Švicarskoj vozio ve� du�e vrijeme bez šteta. Ka�u mo�e 50 posto bonusa. Dolazim poslijepodne, ka�u ne mo�e 50 posto popusta. Auto glasi na moju suprugu, njoj popust ne daju. Tra�im drugo osiguranje. Na�em jedno gdje ka�u ako suprug ima 50 posto popusta, onda supruzi daju 25 posto. Bolje išta nego ništa i potpisujem ugovor. Pla�am za automobil od 63 KW, koji više nije moj nego supruzin, 3 183.05 kuna. Sutra odlazim na tehni�ki pregled. Pregled prolazi bez problema (u Švicarskoj sigurno ne bih prošao samo tako, �ak ni motor i šasiju nisam dao oprati). Pla�am pregled i brojeve. Ukupno 1 078.57 kuna. Dobivam tablice – prvi put u svom �ivotu imam zagreba�ke tablice. ZG 6608 BJ. Veselje je, ali kratko. Prije nego što stavim tablice na auto moram oti�i do policije i ovjeriti prometnu dozvolu. Tehni�ki pregled sam obavio u Kraljevi�evoj ulici u Maksimiru, a ovjera se obavlja u zgradi policije u Hainzelovoj. Odlazim tamo, stajem u red, �ekam oko jedan sat. Predajem sve dokumente na šalteru, ka�u ne mo�e. Pitam zašto? Automobil je vaš, ali carinska deklaracija glasi na suprugu. Pokazujem vjen�ani list. Ne mo�e. Što onda moram u�initi? Poklonite automobil supruzi. Ka�em poklanjam. Ne mo�e tako. Donesite od bilje�nika ovjereni darovni ugovor. Odlazim ku�i sjedam za kompjutor i pišem: Ja taj i taj, mati�ni broj taj i taj poklanjam auto takav i takav svojoj... Odlazim s time do bilje�nika i pokazujem svoj tako lijepo napisani ugovor. Ne mo�e. Zašto? Postoji tiskanica. Prodajte mi jednu. Nemamo. Prodaju se u papirnicama. Odlazim do prve papirnice. Imaju samo darovne ugovore za nekretnine. Odlazim u drugu. Imaju. Skoro je ista kao i moje djelo, no nema JMBG, ali zato tra�e ime oca. Ispunjavam, predajem bilje�niku, on potvr�uje, pla�am 93.15 kuna i odlazim opet na policiju. Red je manji, za trideset minuta dobivam potvrdu. Vra�am se u Maksimir, podi�em tablice, sre�em i jednog školskog prijatelja. Poziva me na kavu i dan svršava uz pri�u i kavu.
Facit. Nije tako strašno kako vam na prvi pogled izgleda, pogotovo ako se unaprijed pomirite s time da Hrvatska nije Švicarska. Za sada mi je lijepo i dobro. Ne smijem se samo uzrujavati radi nekih, recimo, sitnica. Automobili su krivo parkirani, vozi se dosta agresivno (i ja sam bio takav, ali pred �etrdeset godina), sme�e se mo�e na�i svuda, otpad se ne selektira, tramvaji su neki ledeni, drugi pregrijani, jedanput je gu�va, drugi put su prazni, kriminala ima, ali kao da ga u Švicarskoj nema, i mogao bih tako nabrajati u nedogled. Ako se s time mogu pomiriti, onda je �ivot u Hrvatskoj s našim primanjima (AHV) dobar. Kad se �ivi u ve�em gradu, ponuda kulturnih doga�aja je velika, o sportskim da i ne govorim.
Prošlo je nešto više od dva mjeseca kako sam u Švicarskoj ispunio sve tiskanice za mirovinsko osiguranje. Hrvatske, zapravo u našem slu�aju još jugoslavenske, radne knji�ice mi dolaze iz �eneve na ku�nu adresu. Odlazim u HZZMO, ali tamo nije stiglo još ništa. Moram biti strpljiv i dalje �ekati. U me�uvremenu obavljam još jednu gra�ansku (švicarsku) du�nost – prijavljujem se na švicarskoj ambasadi u Bogovi�evoj ulici u Zagrebu. Bez �ekanja. Hrvatskim smo vlastima du�ni još jednu sitnicu. Naše švicarske voza�ke dozvole moramo zamijeniti hrvatskima.
Franjo Masli�
Preuzeto iz Libre broj 16, �asopisa Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj |