Danas �e Esekeri u okviru "Tjedna �vicarske i �vicarske kulture u Osijeku" imati priliku vidjeti film Andreje �take "Das Fr�ulein", snimljen 2006. godine, za koji je Andrea �taka dobila niz nagrada. Nakon osvojenog Zlatnog leoparda na Locarno Festivalu 2006 i nagrade za najbolji film na festivalu u Sarajevu, Libra je objavila intervju s Andrejom koji donosimo u cijelosti - intervju je iz 2006. godine:

Andrea �taka: Moj �ivot izme�u kultura

I ovoga ljeta je odr�an internacionalni filmski festival u Locarnu, 59. po redu. Nakon 21 godine, napokon je jedan švicarski igrani film dobio glavnu nagradu, Zlatnog leoparda. To je film Gospo�ica (Das Fräulein), mlade i talentirane redateljice Andreje Štake iz Züricha. Nagra�en je i kao najbolji film na festivalu u Sarajevu te dobio Zürichšku filmsku nagradu. Iako ro�ena u Luzernu i odrasla u Zürichu, Andreju ve�u jake emotive veze s krajem iz kojeg dolaze njeni roditelji, a što je ujedno i utjecalo na njen �ivot „izme�u kultura“.To je Sarajevo odakle je Andrejina majka i Dubrovnik odakle dolazi Andrejin otac. Film se trenutno prikazuje u Aarau, Baselu, Bernu, Luzernu, Rapperswillu SG, St. Gallenu, Wettingenu, Zugu, Zürichu.

Gospo�ica je film koji govori o gubitku korijena i �e�nji u jednom vremenu, u kome sve više ljudi migrira izme�u razli�itih kultura, religija i dr�ava ili kao putnici, izbjeglice, ili jednostavno kao besku�nici bez domovine. Pri�a je to o tri �ene s prostora bivše Jugoslavije, tri razli�ite generacije doseljenika u Švicarsku �ije se sudbine isprepli�u. Pedesetogodišnja Ru�a, koju glumi Mirjana Karanovi�, u mladosti se doselila u Švicarsku, puna nade u novi i bolji �ivot. Danas, nakon 25 godina, ostala joj je samo još jedna strast: novac. Ru�a je vlasnica kantine u Zürichu, koju vodi �vrstom rukom i financijski uspješno. Njen je �ivot, �ini se, detaljno isplanirana rutina: rad u kantini, zatim pregled dnevne zarade, te ve�era u osami u malom stanu u Zürichu. Ru�a je izgradila svoj �ivot u Švicarskoj, te ne pomišlja na povratak u domovinu Srbiju. Mila (glumi ju Ljubica Jovi�), koja ima 60 godina i dugogodišnja je Ru�ina radnica, druga�ije razmišlja. Ona ve� nekoliko desetlje�a �ivi u Švicarskoj sa suprugom Antom (kojega glumi Zdenko Jel�i�) i sinom, te naporno radi da bi ispunila svoj �ivotni san – da ima ku�u u svojoj domovini Hrvatskoj. Tu je i 22-godišnja Ana (Marija Škari�i�), impulzivna mlada djevojka koja bje�i od svoje prošlosti: rat u Bosni je ostavio duboke tragove u njoj. Njen dolazak iznenada mijenja ustaljeni �ivot Mile i Ru�e, a sa sobom nosi tajnu koju �uva u sebi.

Ljubica Jovi�, Zdenko Jel�i�, Andrea Štaka i Bernhard Lang,
producent filma „Höhenfeuer“, posljednjeg švicarskog filma koji je,
prije Andrejine „Gospo�ice“, dobio Zlatnog leoparda prije 21 godinu, 1985.

Andrea Štaka, ro�ena je 1973. u Luzernu. U dobi od samo par mjeseci seli se s roditeljima u Zürich gdje poha�a školu i završava gimnaziju. Nakon toga odlazi u London na „London college of printing“, gdje studira fotografiju i film, a zatim se vra�a u Zürich gdje magistrira na visokoj školi za umjetnost i dizajn (Hochschule für Gestaltung und Kunst), prave�i prvi dokumentari film Hotel Beograd. Svoj �ivotni san osniva 1999. i odlazi u New York, gdje nastaje njen sljede�i dokumentarni film Jugodive, koji govori o newyorkškom �ivotu pet mladih �ena s prostora bivše Jugoslavije. Danas �ivi na relaciji Zürich - New York.

Andrea Štaka i Librina suradnica Suzana �ufer

Mo�ete li nam re�i nešto o sebi i o Vašem �ivotnom putu? Što još ne znamo o Andreji? Momentalno �ivite u Zürichu i New Yorku. Gdje se najviše osje�ate kao kod ku�e?
Ima više mjesta s kojima sam emotivo povezana. U glavnom su to gradovi u kojima �ivi moja rodbina ili prijatelji. U Zürichu sam provela svoje djetinjstvo i završila gimnaziju. Zürich ima posebno mjesto u mom srcu. �ivjeti u New Yorku je oduvijek bila moja �ivotna �elja. New York je grad gdje �ive ljudi razli�itih kultura i religija. Kada sam s dva kofera doselila u New York to je bilo ostvarenje moga sna. To je grad koji uvijek ostaje mlad, gdje �ive ljudi koji ne �ele odrasti. Danas ve�inom �ivim u New Yorku. �ivot u New Yorku nije lak, ali daje �ovjeku jednu odre�enu snagu i energiju. No sve te gradove, uklju�uju�i Sarajevo i Dubrovnik, ne nosim u sebi kao gradove, ve� ljude koji tamo �ive.

Mo�e li se onda re�i da ste Vi tzv. kozmopolitanski tip osobe koja je u više gradova i dr�ava kod ku�e?
Svakako, oduvijek sam se dru�ila s ljudima razli�itih narodnosti. To mo�da ovisi i o tome da je moje podrijetlo isto toliko razli�ito, kako i �injenica da kao osoba, kao karakter, volim raznolikost.

Vaš prvobitni cilj je bila fotografija. Kako ste i zašto prešli s fotografije na film?
Fotografija mi je i dalje va�na, što se primijeti i u mojim filmovima. No, za vrijeme mog boravka u Londanu sam s jednom grupom ljudi napravila svoj prvi eksperimentalni film. Razlika izme�u fotografije i filma je u tom da se fotografijom uhvati samo jedan moment, jedan osje�aj, no u filmu, koji je jako kompleksan, radi se i sa slikom kao i sa zvukom, glumcima i ritmom.
To se sve dogodilo izme�u 1991. i 1992. kada je po�eo rat u bivšoj Jugoslaviji. Moja rodbina je bila tamo, a ja sam bila ovdje i tada mi se otvorilo mnogo pitanja na koje nisam našla odgovor i koje do tad nisam imala u �ivotu. Kroz film sam uspjela  baviti se tim temama dublje i prona�i odgovore barem za sebe, te na�i put kako �ivjeti s tim. Reakcija Švicaraca, koji su to gledali s visoka jer se njima to nikad ne bi dogodilo, me iznenadila. No, svugdje u �ivotu susre�emo ljude razli�itih  razumijevanja.
U tom vremenu mi je bilo va�no da �ene odigraju glavnu ulogu. U mojim filmovima Hotel Beograd i Jugodive kao i u Gospo�ici prikazujem naše �ene u urbanoj sredini koje nisu stereo-tipovi, kakve poznaje švicarska javnost. Meni je sasvim prirodno pri�ati o njima kao što muški redatelji uglavnom prave filmove s muškim glavnim ulogama. S tim više da ne postoji puno filmova gdje �ene nose glavne uloge, gdje se ne preporode kroz muškarca ili obitelj, ve� sa svim svojim iskustvima i problemima, te s kompleksnom filozofijom �ivota ostaju od po�etka do kraja glavni likovi.

Kako je došlo do stvaranja scenarija za Gospo�icu? Koja je osnovna poruka koju nam Gospo�ica �eli prenijeti?
�eljela sam napraviti film o jednoj nezavisnoj, pametnoj, ali i kompleksnoj �eni. Primijetila sam da dolazim u kontakt s dvije generacije naših �ena u dijaspori. Upoznala sam naše �ene koje su prije 30 godina došle u Švicarsku i koje su cijeli �ivot sanjale da se vrate natrag doma, no taj san se poljuljao kad su shvatile da su ipak više �ivjele u Švicarskoj, nego u vlastitoj domovini, i da je Švicarska postala njihov dom, uvidjevši da ne pripadaju više niti ovdje niti tamo. Mnoge od njih, kad se vrate natrag u domovinu, vide da više tamo ne pripadaju. S druge strane sam upoznala mlade ljude iz Hrvatske, Bosne i Srbije, koji osje�aju jednu sasvim druk�iju pripadnost. Oni se jako dobro identificiraju s dr�avama u kojima su i ro�eni, za razliku od generacije migranata koja je migrirala iz tadašnje Jugoslavije i koji ne znaju kamo pripadaju. Oni su otišli iz zemlje koja više ne postoji. Neki od njih uspijevaju to racionalno vidjeti. No nekako sam osjetila da su duboko u sebi zbunjeni novonastalom situacijom.
Va�na tema filma je nepripadnost našeg vremena i usamljenost u gradovima. To je meni jako blisko. Najve�i osje�aj za film je došao iz mog osobnog iskustva. Kod mene filmovi ne po�inju od jedne pri�e, ve� po�inju od jednog osje�aja, tako sam i gradila moje likove. Likovi su izmišljeni. Trebala mi je sloboda ispri�ati specifi�na �ivotna iskustva, dvije razli�ite generacije �ena i temu nepripadosti, kako ih ja vidim. �elja mi je da gledatelja povedem na jedno emotivo putovanje s likovima, s tim da na kraju ipak moraju jedan trenutak sami razmisliti kako �ivot ide dalje.

Zašto naziv filma Gospo�ica?
Na njema�kom je „Fräulein“, staromodna rije� koja se više ne smije koristiti. Gospo�ica nije ni curica ni �ena, ona je �ena bez muškarca, �ena bez domovine, pojam je ambivalentan. To mi se svidjelo i odgovara likovima u filmu. Uostalom, prije 20 godina sam �itala Andri�evu knjigu Gospo�ica koja me se jako dojmila; pri�a jedne jake, samodestruktivne �ene koja mi je do danas ostala u jakom sje�anju.

Mjesto doga�anja je Zürich? Zašto baš Zürich? 
Iz razloga što imam jedan zanimljiv odnos s tim gradom. Volim ga i mrzim istovremeno. Zürich je jako lijep, ali isto tako hladan i brutalan grad. Odlu�ila sam da Zürich bude jedan od likova u filmu, a ne samo scenografija. Svi�a mi se to što je Zürich pun razli�itiosti, npr. stari grad i jezero, pa predio oko kolodvora kao i dio grada zvan industrija. Tako sam i mjesto radnje filma, kantinu, smjestila u dijelu grada nazvanom industrija, jer je pun proturje�ja. To je dio grada gdje se smjestila industrija, no zadnjih godina taj dio grada postao je atraktivan i za stanovanje. Jedna �udna kombinacija razli�ite infrastrukture koja je hladna i za�u�uju�a.

Kamera: Igor Martinovi�. Vi ste ve� uigrani tim od prije. Koja su Vaša iskustva s Igorom?
Naš slu�ajni susret je po�eo još u Americi, koji nije trebao biti slu�ajan. Meni ja za jedan kratki film u New Yorku trebao snimatelj. Po preporuci jedne prijateljice došla sam do kontakta s Igorom. Zatim sam mu poslala poruku dok je bio na putu za Los Angeles išavši na sastanak s jednim drugim snimateljem, koji je slu�ajno bio mu� moje ro�akinje. Nakon kratkog filma snimili smo Jugodive i pokazalo se da dobro radimo zajedno. Dosta smo razli�iti, ali se dobro nadopunjujemo, dobar smo kreativni tim.

Kako ste se odlu�ili baš za glumice Mirjanu Karanovi�, Mariju Škari�i� i Ljubicu Jovi�?
Najve�i je izazov bio na�i dobre glumice koje govore oba jezika, ili ih mogu nau�iti napamet. Mirjana Karanovi� je bila moj prvi izbor za ulogu Ru�e. Ona je mjesecima s i-podom vje�bala njema�ke dijaloge. Ana kao lik je njema�ki nau�ila u školi u Sarajevu tako da ona isto tako treba govoriti njema�ki dobro. Kastinge smo radili u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Skopju. Dugo je trajalo dok sam našla pravu glumicu koja je i jaka i nje�na kao Marija Škari�i�. Uz ulogu Mile mi je bila potrebna osoba koja ne mora savršeno govoriti njema�ki, ve� osoba koja miješa jezike, za razliku od uloge Ru�e koja samo govori njema�ki, jer ne �eli govoriti drugi jezik. Na po�etku sam mislila da ne mora biti profesionalna glumica, ve� jedna naša �ena koja du�e �ivi u Švicarskoj. Zato sam i prije par godina dala oglas u Libri tra�e�i odgovaraju�u osobu za ulogu Mile. Javilo mi se desetak zanimljivih �ena. Na kraju sam uvidjela da i za tu ulogu treba profesionalna glumica. Tu mi je pomogao Zdenko Jel�i� koji me je upoznao s Ljubicom Jovi�, iskusnom hrvatskom kazališnom glumicom. Snimanje je trajalo punih 6 tjedana i za sve nas bilo je veliki izazov.

Koja je uloga muških likova u filmu? Vaša iskustva sa Zdenkom Jel�i�em?
Zdenko Jel�i� glumi ulogu Ante, Milinog mu�a. Predivan glumac, kreativna i pametna osoba, od kojeg sam puno nau�ila. On glumi jedan klasi�ni tip muškarca koji se ponaša prema Mili na patrijarhalni na�in, ali s druge strane je ranjiv i ne bi mogao �ivjeti bez nje. Mila i Ante su se nekad voljeli. Njihova veza se razvila iz ljubavi koja je u me�uvremenu isplahnula i oni u principu nemaju što re�i jedan drugome. Gledatelju ostaje otvoreno da sam odlu�i ho�e li Mila i Ante ostati skupa ili �e svatko oti�i na svoju stranu, jedno natrag u Hrvatsku, a drugo ostati u Švicarskoj.
Op�enito, sve muške uloge u filmu su sporedne, ali vrlo va�ne, svi ti muškarci su tu da podsjete i Ru�u i Anu i Milu da se one same moraju promijeniti, ako misle promijeniti svoj �ivot.

Kada �emo imati priliku vidjeti Gospo�icu na velikim ekranima i gdje?
Film je u Švicarskoj po�eo s prikazivanjem 20.9.2006. na francuskom švicarskom govornom podru�ju, tj. u gradovima: �eneva, Lausanne, Fribourg, La Chaux-de-Fonds, Neuchatel, Vevey; a 6.11. 2006. na njema�kom u gradovima: Zürich, Basel, Bern, Luzern, St. Gallem, Aarau, Baden-Wettingen i Rapperswil. Sve informacije mogu se dobiti i na web stranici: www.dasfraulein.ch. Ja �u i osobno biti prisutna na prve 3 projekcije u francuskom, kao i njema�kom dijelu Švicarske.
Nadamo se da �emo film prikazati i izvan granica Švicarske na podru�ju bivše Jugoslavije. S obzirom da je film nagra�en i glavnom nagradom „Srce Sarajeva“ na filmskom festivalu u Sarajevu, nadamo se da �e film do�i i u kina Bosne i Hercegovine. Zagreba�ki filmski festival bi jako rado htio otvoriti festival našim filmom, tako da se nadam da �emo uskoro po�eti i s prikazivanjem filma i u Hrvatskoj. Film �e vejrojatno oti�i i u Austriju, Njema�ku, Francusku i Gr�ku.
Film je autorskog karaktera, pri�a iz urbane sredine o �enama, pri�a o ljudima iz naše regije, tako da razni ljudi mogu na�i interes da pogledaju film. Do sada se film jako svidio muškoj publici. Bilo bi mi osobno jako drago da na projekcijama vidim i dosta naših ljudi. S druge strane, film je vidjela ve� i internacionalna publika, tako da on ima nacionalni i internacionalni karakter.

Razgovor vodila: Suzana �ufer

Preuzeto iz Libre broj 17/18, �asopisa Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj

*****

Za vrijeme intervjua s Andrejom Štaka snimila je Vesna Poli�-Foglar nekoliko fotografija koje donosimo u sljede�oj kratkoj fotogaleriji:

Intervju s Andrejom Štaka
(Kliknite na malu sli�icu da ju pove�ate, a onda idite direktno od slike do slike!)