Libra - interview

Škola i društvo – integracija ili izolacija

Razmišljanja jednog umirovljenog u�itelja o integraciji stranih u�enika i u�enica

21. svibnja 2006. godine švicarski je puk prihvatio jedan novi �lanak o obrazovanju u svom ustavu. Do sada je naime svaki kanton imao svoj vlastiti školski sustav. Obavezno trajanje školovanja moglo se tako razlikovati po duljini, starosna dob za polazak u prvi razred iznosila je šest ili sedam godina, gimnazija je trajala �etiri ili sedam godina, polazak dje�jeg vrti�a bio je dobrovoljan ili obavezan itd. Onaj tko bi promijenio mjesto stanovanja i pritom prešao granicu kantona, morao bi za svoju djecu ra�unati s takvim iznena�enjima.

Nove odredbe koje �e idu�ih godina stupiti na snagu trebale bi otkloniti takve prepreke, a olakšati i integraciju "govornika stranih jezika". No i sama promjena mjesta stanovanja je ve� duboko zadiranje u �ivot jednog djeteta. U�enici iz inozemstva kao i djeca iz drugog kantona (mi imamo �etiri slu�bena jezika) imaju sasvim isti problem.

Citirat �u iz �lanaka Rogera Friedricha u "Neue Züricher Zeitung": ..."Od škola se zahtijeva više otvorenosti i više spremnosti da se posvete osobitostima i potrebama došljaka, više fleksibilnosti i senzibilnosti za razli�itosti, kulturu raznolikosti". ...

Svaki si nastavnik mora postaviti pitanje što on podrazumijeva pod pojmom integracija. Kod toga otrcane fraze malo poma�u. Ja sam kao u�itelj du�an djecu koja govore strani jezik integrirati u naš obrazovni sustav. No je li moj zadatak i to da ih integriram u naše društvo? Ako jest, je li naše društvo tako jedinstveno? Mnogi misle da se integracija doga�a usvajanjem jezika. To je to�no, ali samo djelomi�no. Kako je s posredovanjem naše zapadnoeuropske kulture? Moramo li se mi odre�i vrijednosti za koje smo se izborili, kako bismo stvorili bljutavu i neukusnu integracijsku kašu ili bi mi �ak trebali preuzimati strane kulturne vrijednosti?

Pokazalo se da integracija mnogih muslimanskih obitelji nije uspjela zbog njihovih problema s našom školom. Problem jezika je manje bitan. Prema u�iteljicama nema dovoljno uva�avanja. Kritika je prema njihovom shva�anju ve�inom povezana s uvrije�enoš�u. Dijalog nije po�eljan. Prema našem shva�anju demokracije koje kritiku dopušta, takav stav dovodi do izolacije. Ta djeca usprkos nacionalnim obrazovnim standardima i testovima postaju autsajderima u našem društvu. Religijske i kulturne razlike su �esto ve�e prepreke na putu do integracije nego li su to jezi�ni deficiti.

Navest �u tri pozitivna osobna do�ivljaja sa djecom iz drugog govornog podru�ja:

- Ernst je sin jedinac oca muslimana i majke krš�anke iz bivše Jugoslavije. Oba roditelja rade po cijeli dan. Na poslu su imali malo kontakta sa Švicarcima pa su stoga loše govorili njema�ki jezik. Jednu švicarsku obitelj u svom susjedstvu zamolili su bi li Ernst mogao k njima dolaziti na ru�ak, naravno uz nov�anu naknadu. Ernst je tako vrlo brzo nau�io švicarski njema�ki, isto tako i obi�aje ali i loše navike ljudi iz naše zemlje. Nakon osnovne škole poha�ao je gimnaziju. Danas ima završen fakultet. Postao je Švicarac i ima vrlo dobro radno mjestu u jednoj banci.

- Alfio je Talijan. U Švicarsku je došao s 10 godina i nije znao ni rije�i njema�kog jezika. Op�inske školske vlasti u njegovom mjestu stavile su ga u mali posebni razred bez testiranja dje�akovih sposobnosti. Njegovi roditelji nisu poznavali naš školski sustav. Nakon tog razreda došao je u realnu školu. Razrednik je tamo primijetio da je Alfio na krivom mjestu. Preselio se u kotarsku školu. Nju je bez problema završio a poslije toga i gimnaziju. Alfio je studirao na Sveu�ilištu u Zürichu i danas radi kao prevoditelj. Nije ga školski sustav doveo tako daleko. Bila je to njegova volja da se integrira i otvorenost i spremnost pojedinih u�itelja koji su vodili brigu o mladom Talijanu.

- Milan je kao 13-godišnjak došao ravno iz Srbije u kotarsku školu. Loše je govorio njema�ki jezik i pisao je �irilicu. Na testiranju se je ustanovilo da je �eljan znanja i inteligentan. Svoje slobodno vrijeme posve�ivao je nogometu. Uskoro više nije mogao pratiti školsko gradivo jer su mu sportske aktivnosti oduzimale previše vremena pa je postizao slab napredak u školi iako je imao i dopunsku nastavu iz jezika. Dospio je u srednju školu. Milanu to nije smetalo. Bio je na pravom mjestu. Nakon svršetka obvezatnog dijela školovanja završio je strukovnu školu i postao je dobar nogometaš i dobar obrtnik.

Odnos "roditelji-dijete" je po mom mišljenju nešto što je najva�nije za su�ivot u našem društvu. Za djecu iz drugih govornih podru�ja odlu�uju�u ulogu imaju osobe koje su zadu�ene za neposredni rad s njima kako u školi tako i na radnom mjestu.

Autor je nekadašnji školski inspektor i profesor na gimnaziji.