Hrvatski krediti s klauzulom u švicarskim francima

Zoran Boha�ek

Zoran Boha�ek diplomirao je informati�ke znanosti na Elektrotehni�kom fakultetu u Zagrebu, magistrirao na Harvardu, a doktorirao u Zagrebu na temu operacijskih istra�ivanja. Radio je u raznim bankama u Montrealu i u Monaku, najprije za jednu ameri�ku korporaciju, a nakon toga kao samostalni konzultant. Od 1999. direktor je Hrvatske udruge banaka. Za Libru je napisao:

Ukratko �u pokušati razjasniti pitanja koja se u posljednje vrijeme �esto javljaju u hrvatskoj javnosti, a ti�u se bankovnog poslovanja, i to onog njegovog "klasi�nog" dijela - �uvanja depozita i plasiranja kredita.

Temeljna uloga banaka je financijsko posredovanje koje ima dvije klju�ne komponente - upravljanje rizicima i uskla�ivanje ro�nosti. Uskla�ivanje ro�nosti zna�i da se depoziti, koji su u pravilu kratkoro�ni, moraju iskoristiti za kreditiranje koje je u pravilu dugoro�no. Stoga je klju�no osigurati stabilnost depozitne mase (obnavljanje postoje�ih i privla�enje novih depozita). U Hrvatskoj je, tek kad su bankama postali dostupni dugoro�ni i relativno jeftini izvori sredstava iz inozemstva (poslije 2002.), omogu�eno uvo�enje dugoro�nih kredita (na više od 20 godina), što je dovelo do zna�ajnog pada kamatnih stopa. Pojednostavljeno re�eno, upravo je postojanje valutne klauzule omogu�ilo da velik broj gra�ana dobije povoljne stambene kredite.

Glavni izvor sredstava banaka, osim iz inozemstva (kapital, depozit ili kredit), je i doma�a štednja. Valutna klauzula posljedica je �injenice da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u kojoj je ve�ina štednje u stranoj valuti - oko 4/5, što je me�u najvišim stopama u regiji i u svijetu (a da zemlja nije u nekoj valutnoj zoni). Regulatorni propisi (i Hrvatske narodne banke i EU) zahtijevaju uravnote�enost sa strane aktive i pasive, što je u Hrvatskoj ostvareno. Bilo kakva neravnote�a pozicija mora se pokriti, bilo kupovinom/prodajom odre�ene valute, bilo pla�anjem "osiguranja" - financijskih instrumenata koji umanjuju ili ukidaju rizik valutnih promjena. Sasvim je jasno da bi to dovelo do poskupljenja usluga, odnosno dizanja kamatnih stopa, jer bi se premija osiguranja morala ugraditi u cijenu. Posljedi�no, kunski krediti bez valutne klauzule mogu se davati u omjeru u kojem postoje kunski izvori i oni se plasiraju prvenstveno za kratkoro�ne, potroša�ke kredite ili za prekora�enja po teku�im ra�unima.

Potrebno je napomenuti da na hrvatskom (ili bilo kojem drugom ure�enom ili neformalnom) tr�ištu ne postoje kvalitetni (dugoro�ni, stabilni i volumenom relevantni) kunski izvori koji bi omogu�avali kunske kredite, a pogotovo ne u obimu u kojem se uspostavilo kreditiranje uz valutnu klauzulu. To je va�no za razumijevanje �injenice da hrvatske banke u ovakvom okru�enju nemaju izbora ukoliko ne �ele imati deficit u ponudi proizvoda koji ima veliko makroekonomsko zna�enje.

Tu se krije i odgovor na pitanje zašto gra�ani biraju kredite s valutnom klauzulom, kao i zašto nema dovoljno ponude kunskih kredita - kunski krediti su skuplji jer je valutni rizik (rizik promjene te�aja) ve�im dijelom na banci koja se protiv tog rizika morala osigurati. Kod valutnih kredita (bilo izravnih, bilo s valutnom klauzulom), banka nema valutnog rizika, nego taj rizik prelazi na klijenta koji zato pla�a ni�u kamatu. Identi�na je pri�a s kreditima s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom - ako banka daje fiksnu stopu, ona je u pravilu 2-3 posto viša od promjenjive, jer u tom slu�aju banka u potpunosti snosi rizik promjene kamatnih stopa na tr�ištu te mora "ugraditi" taj rizik u cijenu proizvoda (kredita). Kod promjenjive kamatne stope rizik je na klijentu, tako da banka formira kamatnu stopu samo od uobi�ajenih elemenata (cijena izvora, regulatorni trošak, kamatna mar�a koja uklju�uje operativne troškove, premiju rizika du�nika i profit) i zato je ta stopa ni�a. Jednostavno re�eno, kod fiksne stope banka mo�e zaraditi više, ali i manje, na pojedinom kreditu jer to ovisi o vanjskim faktorima. U konkretnom slu�aju u Hrvatskoj, kamatne stope su bile u padu od 2002. do 2007. te su uz jak te�aj kune du�nici iz mjeseca u mjesec zapravo pla�ali manje rate za isti kredit. Od po�etka 2008. do sredine 2009. kamate su po�ele rasti, a od tada su opet u padu, ali nešto sporijem, tako da se još nisu vratile na predkrizne vrijednosti.

Što se ti�e pitanja kredita s klauzulom u švicarskim francima, osnovni razlog je da su se, zbog niske referentne stope u švicarskim francima (CHF), banke mogle jeftinije zadu�iti u CHF i ponuditi klijentima ni�u kamatnu stopu. Kad je klijent usporedio kredite u eurima i u švicarskim francima, mjese�na rata bila mu je ni�a za CHF i on bi odabrao takav kredit. Banke jesu, a i HNB isto tako, upozoravale da te�aj franak-euro mo�e fluktuirati, no budu�i da je postojala potra�nja za što jeftinijim kreditima, banke su odgovorile na potra�nju i stavile takve kredite u ponudu. Me�utim, potrebno je re�i da su klijenti, koji su 2006. uzeli kredite u CHF, još uvijek platili manje nego klijenti koji su uzeli isti iznos u eurima. Da nije došlo do ovako zna�ajnih i neo�ekivanih skokova franka, tj. da su odnosi valuta ostali kao i prije, oni bi cijelim trajanjem kredita pla�ali manje, u ovom �asu mjese�no pla�aju više, a kako �e biti na kraju kredita, nitko ne mo�e predvidjeti.

Mo�e se i pogledati u povijest i vidjeti da je valutna klauzula uvedena u bivšu dr�avu 1965. "privrednom reformom" koja je dopustila devizne ra�une gra�ana. Budu�i da na ovim prostorima nikad nije bilo previše povjerenja u doma�u valutu i njezinu stabilnost, ve� više od 45 godina imamo situaciju da je njema�ka marka, a danas euro, de facto valuta u Hrvatskoj i da se svi poslovi i prije 30-ak godina i danas ugovaraju u toj valuti, a da se za potrebe pla�anja i ra�una koristi trenutni te�aj prema kuni (a nekad dinaru).

Vidimo da problem kreditiranja u drugoj valuti postoji i u jednoj staroj �lanici EU, zemlji koja ima euro kao valutu – Austriji, kao i jednoj novoj s eurom kao valutom – Sloveniji. I tamo su se na tr�ištu nudili krediti u švicarskim francima, jer je kamatna stopa po kojoj su banke mogle nabavljati franke bila puno ni�a i tako su mogle ponuditi povoljnije kredita, a te�aj franak-euro bio je povoljan. Mnogi su Austrijanci, iako svjesni te�ajnog rizika, odabrali kredite u švicarskim francima, a u manjoj mjeri i Slovenci.

Na pitanje treba li dr�ava pomo�i takvim du�nicima, Ministarstvo financija u Sloveniji navelo je da bi eventualno „dr�avno sustavno rješavanje takvih problema bilo sporno jer bi zna�ilo miješanje u ugovornu autonomiju stranaka u poslu“. Banka Slovenije je u zaklju�ku dokumenta o zadu�ivanju u CHF vrlo jasno istaknula da nema "nadle�nost presu�ivanja ili ula�enja u ugovorne odnose du�nika i banaka", te je du�nike uputila da pojedina�no pokušaju sa svojom bankom na�i najbolje rješenje.

Kao rezultat uskla�ivanja s EU, Hrvatska je u potpunosti liberalizirala kretanja kapitala, što zna�i da ne smije biti ograni�avanja slobode izbora valute, bilo za štednju, bilo za kredite. Uvo�enjem eura kao valute u Hrvatsku, a minimum je dvije godine po ulasku u EU (iako se danas �ini vjerojatnijim da �e to biti bli�e pet godina), pitanje valutne klauzule definitivno �e postati minorno pitanje, ako ve� i u potpunosti ne nestane.

*****

Jeste li znali?
Franak je najja�i Švicarac

Franak je kao plate�no sredstvo uveden 1848., neposredno poslije osnivanja savezne dr�ave. Prvo je smatran privjeskom francuskom franku, zbog toga i naziv franak. Kamatne su se odluke tada donosile u Francuskoj banci u Parizu, a ne u Bernu ili Zürichu. Tek osnivanjem Nacionalne banke 1905. izborila je Švicarska izvjesnu samostalnost u nov�anom sektoru.

Poslije Prvog svjetskog rata velik priljev kapitala snizio je troškove kapitala, što je Švicarsku pretvorilo u omiljeni kamatni otok. Krajem dvadesetih godina bila je Švicarska "najve�i upravitelj bogatstva na kontinentu". Ali kao i danas, rastu�i te�aj je ko�io izvoz i privla�io kapital iz sumnjivih izvora. Za vrijeme svjetske gospodarske krize tridesetih godina ostao je franak i dalje atraktivno plate�no sredstvo. Samo 1931. pove�ao se promet novca za oko 100 posto.

Poslije Drugog svjetskog rata u kojem je Švicarska opet ostala pošte�ena, švicarski je franak za neko vrijeme postao va�no obra�unsko i plate�no sredstvo. Bio je jedina roba koja se slobodno razmjenjivala na kontinentu na kojem je sve bilo racionalizirano i kontrolirano. Sedamdesetih godina, kada su mnoga plate�na sredstva izgubila na vrijednosti, porasla je realna vrijednost franka za oko 50 posto.

Prema Tobiasu Straumannu

Preuzeto iz Libre broj 30, �asopisa Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj