Hrvatski kulturni klub Švicarske ve� niz godina izdaje vrlo kvalitetan �asopis Libra, u po�etku 4 broja, a unazad nekoliko godina 2 broja godišnje. U lipnju 2014. iza�i �e Libra broj 35. S obzirom da dio �itatelja portala ne poznaje taj �asopis, Libru �emo predstaviti s nekoliko još uvijek aktualnih �lanaka iz prethodnih brojeva. Po�injemo s �lancima iz Libre broj 23 iz 2008. godine:

Profitira li Hrvatska od cirkulacije mozgova?
Intervju s dr. Sašom Zelenikom

U vrijeme kad se u Hrvatskoj mnogi �ale da mlad i školovan svijet napušta zemlju u potrazi za boljim uvjetima, uspjesima i zaradama, afirmirani i uspješni stru�njak dr. Saša Zelenika vratio se iz Švicarske u Rijeku, reklo bi se u najplodnijem i najuspješnijem razdoblju u karijeri. Kao afirmiran znanstvenik i zainteresiran da neke stvari na znanstvenom polju u Hrvatskoj krenu uspješnijim stazama, uklju�io se tamo gdje se nadao da svojim radom, iskustvom i znanjem u tome mo�e pomo�i. Bio je dovoljno ljubazan da se odazove Librinom pozivu i o svje�im iskustvima iz Hrvatske s nama porazgovara.

Gospodine Zelenika, mo�ete li se ukratko predstaviti; gdje i što trenutno radite?

Ja sam obi�ni “rije�ki de�ko”. U rodnom gradu završio sam osnovnu školu i prva tri razreda srednje škole. Maturirao sam preko razmjene u�enika u SAD, završio studij strojarstva na Tehni�kom fakultetu u Rijeci, pa doktorat na Politehni�kom sveu�ilištu u Torinu u Italiji. U Italiji sam radio u praksi par godina. Prešao sam onda na Paul Scherrer Institut u Švicarskoj gdje sam prvo bio voditelj grupe za strojarstvo na projektu Swiss Light Source, pa voditelj cijelog odjela za strojarske znanosti s devedesetak zaposlenih i bud�etom od cca. 10 milijuna švicarskih franaka. Od po�etka 2004. sam s dijelom radnog vremena, a od sredine 2005. s punim radnim vremenom, djelatnik (trenuta�no u zvanju izvanrednog profesora) Tehni�kog fakulteta Sveu�ilišta u “najdra�oj Rijeci”. Radim i kao gostuju�i profesor na Sveu�ilištu u Udinama u Italiji. Vodim i sura�ujem na više nacionalnih i me�unarodnih znanstveno-istra�iva�kih projekata, uvodim nove kolegije, �lan sam Povjerenstva za upravljanje fondom Jedinstvo uz pomo� znanja koji, uz potporu Svjetske banke, poti�e suradnju naših znanstvenika u domovini i inozemstvu, �lan sam Vije�a za nacionalni inovacijski sustav Vlade RH, �lan sam �irija smotre znanstvenog stvaralaštva mladih Vip Eureka, … sve u svemu, jako puno posla. Ipak, va�nije od svega toga, o�enjen sam i otac troje predivne djece, a moje blizanke su ro�ene upravo u Švicarskoj.

Do prije kratkog vremena radili ste u Švicarskoj, u Paul Scherrer Institutu (PSI) u Villigenu. U �emu je, po Vašem mišljenju, najve�a razlika u radu na PSI-u i na rije�kom sveu�ilištu?

Uz evidentne razlike u opremljenosti, dr�im da je najva�nija razlika u profesionalnom odnosu prema poslu koji je kod nas još uvijek u velikom deficitu. Uz to, kod nas još uvijek prevladavaju iracionalne podjele na klanove, nepotizam, klijentelizam, ogromna inercija, … Sve to je, naravno, prisutno i u Švicarskoj, ali u puno manjem obimu, pa se ljudi ipak koncentriraju na svoju profesiju, a ne iscrpljuju u tragikomi�nim igrarijama. U svemu tome je situacija u Rijeci puno bolja nego u nekim drugim sredinama.

Poznato je da Hrvatsku mu�i veliki "odljev mozgova", no Vi ste krenuli upravo u suprotnom smjeru - napustili ste Švicarsku i vratili se u Hrvatsku. Što Vas je navelo na tu odluku i �emu ste se profesionalno nadali u Hrvatskoj?

U obitelji smo odlu�ili da nam je primarna sre�a naše djece, a da je za njihovo školovanje povoljnija opcija opuštene atmosfere u Hrvatskoj uz blizinu rodbine od vrlo sku�enog i zatvorenog sustava obrazovanja u Švicarskoj. Motivi su, dakle, bili obiteljski, dok mi je bilo potpuno jasno što me u Hrvatskoj o�ekuje u profesionalnom smislu. Pri tome je va�no istaknuti da se sve �eš�e ne govori o odljevu i dolijevu mozgova, nego o njihovoj cirkulaciji, pa i ovo mo�da predstavlja samo jednu fazu u mojoj karijeri.

Kako Vas u Hrvatskoj prihva�aju kolege znanstvenici?

Hm, ajmo re�i da me ve�ina tolerira, iako ih jako smeta moje inzistiranje na jasnim i svjetski relevantnim kriterijima rada i napredovanja. Upravo zbog tog inzistiranja nisam baš “popularan” kod dobrog dijela “kolega”, iako je sve ve�i broj onih koji uvi�aju da se, ako �elimo opstati na zemljovidu relevantnih znanstvenih sustava Europe, moramo mijenjati. Situacija za otvaranje rasprave o mnogim pitanjima našeg problemima bremenitog sustava i društva je ipak danas puno bolja nego prije samo tri godine.

Biste li ostalim mladim znanstvenicima preporu�ili povratak u Hrvatsku?

Ne postoje univerzalni recepti. Svatko mora na osnovi svoje profesionalne i osobne situacije procijeniti što mu je �initi. Ako su dovoljno mladi i �ele se afirmirati na svom podru�ju rada, svakako �e to puno efikasnije i s manje frustracija napraviti u inozemstvu. Ako, pak, odlu�e pomo�i nama koji tu “jurišamo na vjetrenja�e”, svakako su dobrodošli. Ipak je domovina samo jedna. Ma kako ponekad bilo teško prihvatiti da neki slu�beni predstavnici te domovine, koje pla�aju porezni obveznici, rade na vlastitu i na štetu te iste domovine.

Što mislite, zbog �ega danas svaki tre�i mladi �ovjek s diplomom napušta Hrvatsku?

Upravo zbog frustriranosti nedjelotvornoš�u mnogih segmenata društva i sustava znanosti. Jednostavno ne �ele gubiti energiju i �ivce na dokazano neproduktivan na�in rada. Ipak, mnogi od njih, kao što sam i sam �inio, pokušavaju pomo�i Hrvatskoj i njenom sustavu znanosti. Neki od potonjih, na moju ogromnu �alost, upravo zbog svoje �elje za svesrdnom pomo�i svojoj domovini i posebice mladima u Hrvatskoj, do�ivljavaju vrlo niske, podle, rekao bih �ak gnjusne napade ne samo od pojedinaca nego �ak i nekih slu�benih predstavnika RH. Pogledajte samo što su sve do�ivjeli kolege Radman i �iki�. Ako Hrvatska �eli prosperirati i osigurati budu�nost svojoj djeci, takve pojave treba javno najizravnije osu�ivati, a pojedince koji svojim radom sramote dr�avne slu�be i nebrojene djelatnike koji savjesno i punim anga�manom pokušavaju raditi na dobrobiti Hrvatske, treba odlu�no odstranjivati iz javnog �ivota.

Znanstvenici u Hrvatskoj naj�eš�e kao razlog slabije produktivnosti u usporedbi s kolegama na svjetskim institucijama navode nedostatak sredstava; sla�ete li se s tim?

Ne. Sredstava, u odnosu na trenuta�ne mogu�nosti naše dr�ave, ima dovoljno. Svake godine se za znanstvene projekte preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta izdvaja oko 150 milijuna kuna, za znanstvenu opremu oko 40 milijuna, za tehnologijski sektor oko 110 milijuna, za znanstveno izdavaštvo oko 15 milijuna, za znanstvene novake oko 300 milijuna, Problem je da se tim sredstvima raspolo�e u�asno neracionalno, po kriterijima pripadnosti pojedinim interesnim grupacijama i rodija�kim vezama a ne po kriterijima uvrije�enim u razvijenim zemljama zapada.

Da ste Ministar znanosti, što biste prvo napravili u vezi hrvatske znanosti?

Okru�io bih se kompetentnima, umjesto dr�avnog upravljanja uveo bih dr�avno nadziranje sustava, na sve odgovorne pozicije postavio bih najbolje stru�njake (iz domovine ili inozemstva, doma�e ili strance, svejedno, glavno da su najkompetentniji na svom podru�ju rada, sposobni i voljni raditi), usvojio bih dokazano uspješne kriterije iz inozemstva, utvrdio bih mali broj prioriteta na koje bih koncentrirao resurse (uklju�uju�i ljudske). U principu, treba napraviti ono što rade uspješni menad�eri koji vode naše tvrtke (a gdje je ve� na višim polo�ajima �etiri tisu�e stranih menad�era). Odr�avanje sadašnje situacije s kozmeti�kim promjenama koje prate ogromne doze medijske samopromocije i s ogromnom disproporcijom izme�u deklaracija i stvarnih aktivnosti na njihovoj implementaciji štete svima u sustavu, a posebice najboljima i najproduktivnijima.

Nedavno ste sa skupinom istomišljenika pokrenuli Forum za eti�nost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja. Što ste zasad postigli i kakva su vam dosadašnja iskustva?

Kroz javne izjave (o sukobima interesa, o HAZU, o nekim aspektima tretiranja prof. �iki�a u našoj javnosti, …), organiziranjem tribina, pokretanjem nagrada, … pokušavamo utjecati na sustav, biti mu savjest i korektiv, ukazivati na probleme i pokretati rasprave o na�inima njihovog rješenja. Kada smo pokretali Forum, mnogi dobronamjerni su nam na osnovi vlastitog iskustva rekli da �emo, što se budemo više pribli�avali sr�i problema, do�ivljavati sve ni�e udarce, koje �e slijediti anonimna pisma najpodlijeg i najgnjusnijeg sadr�aja. To se, na�alost, i obistinilo. Ipak, nervoza koju pokazuju neki pojedinci nazna�uje da se sr�i problema stvarno i pribli�avamo. �injenica da su se, pak, takvi pojedinci osilili pa su iz zavjetrine ilegalne anonimnosti izmiljeli da bi zauzeli odgovorne polo�aje u nekim ministarstvima, govori da smo vjerojatno u puno lošijoj i tragi�nijoj situaciji nego što smo pri osnivanju Foruma mogli zamisliti.

Smatrate li da �e doista do�i do obe�avane reforme u hrvatskoj znanosti i kada?

Mnogi jako vrijedni i pametni ljudi, koji ponekad i mene uklju�e u svoje aktivnosti, rade na tome. Situacija nije laka jer su otpori i inercija sustava ogromni. Vjerujem da �e nas okolina prisiliti da provedemo neke reforme, a o nama zavisi da li �emo pri tome biti uspješni pa �emo se razvijati, ili �emo reforme, kao pre�esto dosad, fingirati, pa �emo stagnirati ili �ak nazadovati. Ja sam po prirodi optimist, ali moram re�i da ne vjerujem da �emo u skorije vrijeme dosti�i standarde s kojima bismo se voljeli uspore�ivati.

Tekst: Martina Mijuškovi�

Preuzeto iz Libre broj 23 (2008), �asopisa Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj

PS:
Vlada Republike Hrvatske imenovala je 10. listopada 2013., na svojoj 119. sjednici, dosadašnjeg pomo�nika ministra za znanost i tehnologiju prof. dr. sc. Sašu Zeleniku zamjenikom ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
(Z.M.)