Hrvatski kulturni klub Švicarske ve� niz godina izdaje vrlo kvalitetan �asopis Libra, u po�etku 4 broja, a unazad nekoliko godina 2 broja godišnje. U lipnju 2014. iza�i �e Libra broj 35. S obzirom da dio �itatelja portala ne poznaje taj �asopis, Libru �emo predstaviti s nekoliko još uvijek aktualnih �lanaka iz prethodnih brojeva. Nastavljamo s �lancima iz Libre broj 23 iz 2008. godine - danas s prilogom u me�uvremenu preminulog blagajnika Hrvatskog kulturnog kluba Švicarske, povratnika u Hrvatsku, Franje Masli�a:
Hrvatska je nepresušni izvor zanimljivosti i znanja;
Vransko jezero u Dalmaciji
Zamolila me redakcija Libre da opet nešto napišem na temu Hrvatska. Razmišljao sam nekoliko dana i ništa, ama baš ništa mi ne pada napamet. S našom administracijom nemam nikakvih problema (zasad ih ne trebam), penzija redovito sti�e, recepte za moje lijekove normalno dobivam, pa o �emu onda pisati? Politika? Izbori su prošli, jedni su pobijedili, drugi su mislili da su pobijedili, stvorile se koalicije, prirodne, neprirodne, zna�i sve ide ustaljenim redom dalje. Pribli�avamo se EU – jedni misle da je presporo, drugi da je prebrzo. Pozivnicu za NATO smo dobili, zna�i, rekli bi Nijemci, alles in Butter.
Kad ve� nemam teme o zbivanjima u Lijepoj našoj, onda �u napisati par redaka o Lijepoj našoj.
Nalazim se u Tisnom na otoku Murteru pa �e biti par rije�i o mojoj bli�oj okolici, to�nije, o parku prirode Vransko jezero. U Hrvatskoj postoje dva Vranska jezera, jedno je na otoku Cresu a ovo o kojem vam pišem prote�e se od Pakoštana do Prosike. Vransko jezero proglašeno je zašti�enim parkom i postaje parkom prirode u srpnju 1999. godine. Prostire se na 57 kvadratnih kilometara, od �ega je samo jezero 30,2 kvadratna kilometra. Park je poznat po staništu mnogih ptica selica. Do sada je zabilje�ena 241 vrsta ptica, a 102 se tu i gnijezde. Najpoznatija je patka danguba (da mi je samo znati otkud joj ime). U parku je i zna�ajni ornitološki rezervat s velikom osmatra�nicom ptica. Jezero je puno raznoraznih riba, o �emu bi trebali nešto više napisati jednom prilikom naši ribi�i I.M. ili S. N.
Poznato mjesto na jezeru je Vrana, gdje se davno odigravao dio hrvatske povijesti. Još u doba hrvatskog kneza Branimira na ovom se podru�ju spominje Castrum Aureanum i benediktinski samostan sv. Grgura, koji je kralj Dimitar Zvonimir prilikom krunidbe 14. listopada 1075. godine u Solinu darovao sa svim pokretnim i nepokretnim dobrima Svetoj stolici. Vrana od tada postaje dio Petrova naslije�a i slu�i kao prvo stalno diplomatsko sjedište papinskih legata na isto�noj obali Jadrana.
Godine 1136. Sveta stolica dodjeljuje samostan u Vrani Templarima, a ukidanjem Templara 1312. Vranu preuzima red Ivanovaca hospitalaca. Samostan u Vrani u�ivao je pravo jurisdikcije nad svim samostanima, �ime je prior vranski postao glavni prior ovoga reda na podru�ju cijeloga kraljevstva. Posebnom papinskom uredbom ujedinjuje se titula bana hrvatskog i priora vranskog, pa se na ovome mjestu u jednoj osobi koncentrirala velika crkvena, politi�ka i vojna mo�. Najglasovitiji me�u priorima vranskim su Ivan Pali�na i Petar Berislavi�, �ija se poprsja nalaze u zagreba�koj prvostolnici. Upravo zato što se u Vrani �uvaju insignije hrvatskog kraljevstva, krunidba ugarskoga kralja Kolomana hrvatskom krunom 1102. godine zbila se u Biogradu kao najbli�oj kraljevskoj rezidenciji.
Nakon zauze�a Vrane Turci je temeljito preure�uju u vojnu utvrdu, a njom upravljaju velikaške obitelji iz roda Atlagi�a i Durakbegovi�a. Grad Vrana se naseljava isklju�ivo muslimanima, a u okolicu se dovodi pravoslavno vlaško stanovništvo.
Kad su Mleci osloba�ali Vranu od Turaka 1648., temeljito su razorili tvr�avu i podgra�e. Vrana od tada nije više nikada povratila ni dio svoje slavne prošlosti, pa su do danas sa�uvani samo obrisi prvobitnog izgleda. Uspostavom mira i stabilne granice s Turskom 1699. po�inje povratak hrvatskog stanovništva na stara ognjišta.
(Ovo mo�ete pro�itati na jednoj od informativnih plo�a na Vidikovcu)
U mjestu Vrana nalaze se i ostaci Maškovi�-Hana. To je svratište iz turskih vremena, a dao ga je izgraditi turski vojskovo�a Maškovi�. Na�alost, �itavo zdanje je u poprili�no lošem stanju i nije otvoreno za posjetioce.
Vidikovac iznad jezera
Zgrade na Vidikovcu sa zatvorenim restoranom i unutrašnjost kapelice na Vidikovcu
Pogled s vidikovca na Vransko jezero i na more s otocima
Ako se na�ete u razgledavanju parka, nemojte propustiti posjetiti Vidikovac iznad jezera. Do njega se dolazi cestom Stankovci – Pirovac, a u mjestu Banjevci treba kod crkve skrenuti nadesno, (nalijevo ako se dolazi iz Pirovca) i slijediti drvene putokaze "Vidikovac". Kad prestane asfaltna cesta, ima još oko kilometar dobre makadamske ceste uz koju su izgra�ene i postaje kri�nog puta. Bio sam nekoliko puta na Vidikovcu i svaki put sam ponovo o�aran pogledom s njega. Prema jugozapadu se vide prvo, odmah kao pod nogama, Vransko jezero sa svojom �utozelenom bojom. Malo dalje je relativno uski dio kopna, na nekim mjestima tek nekoliko stotina metara, pa onda more u svim nijansama plavog. Nadalje otoci sjeverne Dalmacije, Ugljan, Pašman, Vrgada, Murter, �irje, Kaprije, a u daljini Kornat sa svojim arhipelagom. Vidikovac je prekrasno ure�en s kamenim stolovima i klupama te zgradom u kojoj je mali restoran (na�alost još zatvoren). Na sredini platoa se nalazi mala kapelica. Sve je izgra�eno od kamena, lijepo ali nenametljivo, kao da je od pravremena ovdje. Na prilazu platou stoje �etiri velike plo�e s povijesnim podacima o Vrani i jezeru i podacima o arheološkim nalazima. Tu se mo�e pro�itati da je neko� razina vode u jezeru bila puno viša dok Talijani nisu 1770. godine prokopali kanal (Prosika) do mora. Time su spustili nivo jezera za oko tri metra i tako dobili velike površine obradiva zemljišta, a istovremeno se riješili mo�varnog podru�ja. Zanimljivo je da je izgradnju i ure�enje tog Vidikovca financirala EU. Na drugoj strani je Dalmatinska zagora, na sjeveru do Velebita, a na istoku se vidi Dinara. Spustivši se u dolinu, mo�e se posjetiti i mala lu�ica kod Prosike. U njoj u sezoni mo�ete vidjeti �amac sa zueriškim registarskim oznakama. To je �amac našeg Me�imurca Mate, koji tamo lovi (navodno i ulovi) šarane.
Nadam se da ste �itanjem ovog �lanka nešto nau�ili o našoj povijesti. Ako me poslu�i zdravlje i dobra volja, bit �e nešto iz Lijepe naše i u slijede�em broju Libre.
Tekst: Franjo Masli�
Preuzeto iz Libre broj 23 (2008), �asopisa Hrvatskog kulturnog kluba u Švicarskoj
|