Prve iskopine
�estitam
na pokretanju rubrike ISKOPINE. Ni�ta ne mo�e tako pomo�i rastu i napretku
jedne zajednice kao istina koju potkrjepljuju �injenice. Svakako ne
ona koju kroje ja�i. Komentar "Glasa Koncila" (br. 27, 4.7.2004.)
je na� hrvatski trenutak ovako opisao: "U hrvatskoj javnosti opetovana
je povika na novope�ene tajkune, ali nema medijske ni ine kriti�nosti
prema drugim pojedincima i skupinama koji imaju mo� i obilno je koriste
na temelju svojih jugoslavenskih i ideolo�ko-komunisti�kih podezmno-obavje�tajnih
korijena. � Nerijetke od tih osoba i skupina slu�e se iznimno biranom
hrvatskom rodoljubnom retorikom, pa im mnogi dobrodu�ni i naivni ljudi
nasjedaju, a zapravo rade protiv interesa Hrvatske i hrvatskoga naroda.
Hrvatska se mora osloboditi djelovanja tih snaga, jer to je osnovni
preduvjet za razvitak i boljitak na bilo kojem podru�ju dru�tvenoga
�ivota." Dakako, da i mi u �vicarskoj nismo po�te�eni od takvih
pojedinaca koji svojim anonimnim, a katkad i potpisanim, tekstovima
po raznim internet-forumima gade Hrvate, nastoje�i izjedna�iti ono �to
sami nisu u�inili s onim �to su drugi u�inili. Na to valja otvoreno
upozoriti hrvatsku javnost, stavljaju�i joj na prosudbu podatke koji
najbolje govore o ljudima i njihovoj nacionalnoj svijesti. Postoji ona
poznata izreka: "Po djelima njihovim �ete ih prepoznati"!
Prikupljaju�i dokumentaciju za svoju
knjigu "Auf der Suche nach Freiheit und Brot - Spuren der Kroaten in
der Schweiz" (St. Gallen 2003), dobio sam barem djelomice uvid
u to kako su i koji Hrvati o�itovali svoju nacionalnu svijet. Moje je
uvjerenje da je najve�i broj Hrvata ovdje u inozemstvu �ivio svoje hrvatstvo
kako je mogao i znao; na poslu i u susretima s ljudima, neki pisanjem,
a velika ve�ina okupljanjem oko hrvatskih katoli�kih misija. Onaj mali
broj s nehrvatskim ili protuhrvatskim identitetom uzaludno se danas
poku�ava nametnuti Hrvatima, o �emu svjedo�i ponajbolje �injenica da
s njima ni jedan svjestan Hrvat ne �eli sura�ivati. Naime, za mnoge
je neobja�njiva �injenica, da se pojedinci name�u tek sada hrvatskoj
javnosti, dakle, kad je Hrvatska postala suverenom zemljom s demokratski
izabranom vla��u, s vojskom, s policijom. Kad je Hrvatskoj uistinu trebala
potpora, �utjeli su desetlje�ima, a kad se osamostalila, raspisali se
kao najve�i borci za njezinu slobodu. Da se netko u poodmaklim godinama
sjeti svoga hrvatskoga podrijetla, lijepo je. Ali, ako se taj name�e
hrvatskoj zajednici kao "prvoborac" za slobodu naroda, fenomen
je bolesnoga profiterstva.
Ovdje navodim kronolo�ki neke va�nije
ljude, bez ikakva vrednovanja, i zgode iz meni dostupnoga materijala
koji su, pored hrvatskih misionara i politi�kih emigranata, ponajvi�e
obilje�ili hrvatsku zbilju u �vicarskoj. Zbog cjelovitosti i pravednosti
pozivam ujedno i druge da svojim prilozima zaokru�e ovo skromno nastojanje.
Nakon sloma Hrvatskoga prolje�a,
Hrvatima nije bilo jednostavno afirmirati Hrvatsku ni kod ku�e niti
u inozemstvu. Zavladala je op�a nesigurnost i uvukao se strah zbog mogu�e
represije sa strane komunisti�koga re�ima. Mnogi hrvatski djelatnici
su se prilikom odlaska u posjet domovini prijavljivali �vicarskoj policiji
da bi barem donekle za�titjeli svoje obitelji.
Dr. Tihomir Bratolji� je, kao predsjednik
HKZ-a, unato� mogu�im posljedicama, poku�ao 1975. uvjeriti upravu jednoga
osiguranja, da bi bilo po�eljno da se na njihovoj zgradi u Z�richu,
na B�rsenstrasse 14, postavi spomen-plo�a hrvatskom velikanu Eugenu
Kvaterniku, koji je jedno vrijeme tu boravio. Pri tom je u�ivao i potporu
prof. dr. Wernera G. Zimmermanna, koji u svom obra�anju direktoru osiguranja
pi�e da je Kvaternikov boravak u Z�richu bio "dodu�e kratak ali jako
va�an i zna�ajan za daljnji razvoj doga�aja". Ne�to ranije je nekoliko
�lanova te iste udruge zapo�elo i nastavilo borbu da ju se "ustroji
kao sekciju jugokluba"! Jedan od tih je nakon 1997. godine nagra�en
po�asnim �lanstvom!
U lipnju 1979. skupina od 263 roditelja
je potpisala zahtjev u kojem se tra�e i dalje posebni razredi za hrvatsku
djecu na dopunskim �kolama, kako je ve� 7 prethodnih godina i bilo.
Ponovno sam pregledao potpise i nigdje nisam na�ao potpis dana�njega
"borova" i njezinoga mu�a kao ni ostalih nasta�a danas tako aktivnih
na domoljubnim anonimnim forumima po internetu. Za razliku od njih,
Zvonko �i�i� se ve� 25. lipnja obra�a za pomo� Saveznoj slu�bi za znanost
i znanstevno istra�ivanje. Ne�to kasnije, 6. listopada 1979. istoj se
slu�bi obra�a Radovan Smokvina i dostavlja joj njema�ki prijevod peticije.
Dr. Hochstrasser, pro�elnik te slu�be, na �alost, odgovara da se Bern
ne mo�e mije�ati u unutarnje zgode druge dr�ave. Ovaj je doga�aj jako
va�an za percepciju o�itovanja hrvatske svijesti u �vicarskoj. Valja,
naime, znati da su se dana�nje hrvatske nasta�e, koje su tada uskratile
potpise za hrvatske razrede tj. za hrvatski jezik, izri�ito izja�njavali
kao Slovenci, Nehrvati, Jugoslaveni.
U lipnju 1987. godine, prilikom
posjeta domovini, oduzeta je putovnica fra �iti �ori�u. (Ovdje nije
mjesto za dublju analizu slu�aja. Radi se samo o registraciji hrvatske
svijesti.) Hrvati su bili uznemireni. U Hrvatskoj katoli�koj misiji
Bern vjernici su skupljali potpise i obratili se �vicarskoj biskupskoj
konferenciji za pomo�. "Berner Zeitung" je tim povodom objavila
�lanak i upozorila javnost na trajni problem �pioniranja Hrvata u �vicarskoj.
Jedan prijatelj, Mate Su�ac, je upozorio na slu�aj novinu "La Libert�"
iz Fribourga, koja je 24. lipnja 1987. objavila �lanak. Zvonko �i�i�
je sa slu�ajem upoznao Eidgen�ssische Ausl�nderkommission u Bernu i
zamolio du�nosnike da poduzmu odre�ene korake. Tihomir Nui� se obratio
"Neue Z�rcher Zeitungu" s dvije kartice teksta koji se 1. rujna
1987. pojavio u novini u skra�enom obliku. Hrvatskoj bi javnosti bilo
zanimljivo znati, s kim je u to vrijeme sura�ivala virtualna "borovo"
s internet-foruma i njezini dana�nji nasta�e?
U isto vrijeme su revni �lanovi
onda�njega HKZ-a Zvonko �i�i�, Marijan Jakopov�, Drago Mi�i� i drugi
vodili borbu s gradskim vlastima Z�richa da im dopusti na spomen-plo�i
nobelovcu Lavoslavu Ru�i�ki staviti da je ro�en u Vukovaru "in Kroatien".
Uspjeli su i plo�a je sve�ano stavljena na zgradu ETH 31. listopada
1987., upravo o stotoj obljetnici ro�enja nobelovca. Usput, jednome
od tih je sada�nja uprava HKZ-a nudila po�asno �lanstvo, �to je on glatko
odbio zbog njihove jugoslavenske pro�losti! Desetak godina kasnije,
to�no 7. sije�nja 1998., postavljena je na istoj zgradi spomen-plo�a
nobelvocu hrvatskoga podrijetla Vladimiru Prelogu. Postavila ju je "�vicarsko-hrvatska
udruga Vladimir Prelog", �to su blagonaklono popratila i hrvatska
i �vicarska sredstva javnog priop�avanja. Virtualnog "borova" opet
nigdje!
Istina je da su u o�ujku 1988. fra
�ito �ori�, Mate Su�ac i Tihomir Nui� osnovali "Hrvatski institut u
�vicarskoj" (HI�), zapravo dokumentacijski centar za skpuljanje
materijala o Hrvatima kako bi se imalo �to predati jenoj vode�oj hrvatskoj
ustanovi, kad se prilike u domovini promijene na bolje. HI� smo osnovali
u Bernu iz prakti�nih razloga, jer je HKM dobila nove prostorije i mogla
nam jednu prostoriju staviti na raspolaganje. Mate Su�ac je o svom tro�ku
tiskao Statute na vi�e jezika, a ja pismo sa zaglavljem. Predao sam
vjerojatno vi�e kutija materijala HI�-u nego svi �ivu�i Hrvati u �vicarskoj
zajedno. Godine 1994. su se Mate Su�ac, dopredsjednik, i Tihomir Nui�,
predsjednik, povukli. S razlozima na�ega povla�enja spremni smo sasvim
�ista obraza i savjesti upoznati hrvatsku javnost, kad za to bude vrijeme.
U pismu od 3. o�ujka 1994. godine fra �ito pi�e: "Zahvaljujem ti iskreno
u ime HKM Bern za Tvoju dosada�nju djelatnost u HI�-u, naravno, veseli
me Tvoja najavljena mogu�a daljnja suradnja." Hrvatska bi javnost
ve� sada imala pravo znati, za koga je u to vrijeme radila virtualna
"borovo" i njezini, koja u svemu vidi moju "mr�nju" prema
fra �iti. O�ito je, da agitpropska propaganda �ivi i dalje u du�ama
(ako ih imaju) i glavama biv�ih Titovih pionira!
Bilo bi lijepo, kad bi �ovjek mogao
sve te divne Hrvatice i Hrvate spomenuti, koji su u ovoj alpskoj zemlji,
u ne tako davnim ali te�kim vremenima, svjedo�ili svoje hrvatstvo. Ispri�avam
se svima zbog te nemogu�nosti i nadam se da ne�e to shvatiti kao nepravdu
s moje strane. S fra Ilijom �aravanjom i Marijanom Jakopovi�om sam se
HKM Z�rich susreo s novinarom D. Dunkel. Iz toga se razgovora pojavio
�lanak na 3. rujna 1991. u "Tages Anzeigeru". Ugodno sam se osje�ao
s akademikom Jovi�om godine 1991. u studiju "Radio Z-a". Dok smo
zagovarali �to hitnije priznanje Republike Hrvatske sa strane dr�ava
civliziranoga svijeta, na centrali su neprestance zvonili telefoni sprskih
prosvjednika, koji se nisu libili izgovarati prijetnje. Akademik Nikola
Ivan Jovi� je kasnije uspio prenijeti urnu nobelovca Vladimira Preloga
u Hrvatsku, koji, eto, po�iva na Mirogoju. Zagreb i Hrvatska se mogu
ponositi grobom barem jednoga od trojice nobelovaca hrvatskoga podrijetla.
Akademik Jovi� je o Ru�i�ki i Prelogu u �vicarskoj prikupio toliko materijala,
da �e HAZU mo�i urediti i za njih po jednu prostoriju u predvi�enoj
"Ku�i slavnih". S akademikom Jovi�om i Vladom Bogdanom sam se susreo
s gospo�om Elisabeth Dennler, koja je na temelju na�ega razgovora o
potrebi priznanja Hrvatske 31. listopada 1991. objavila cijeli �lanak
u "Z�richsee-Zeitungu". Sa u�itkom sam �itao 1991. godine razgovor
s Dragicom Raj�i� u bernskoj novini "Der Bund" u kojemu na cijeloj
stranici pobija srpske protuhrvatske objede i stoji �vrsto na stajali�tu
prava hrvatskoga naroda na svoju neovisnu dr�avu. Dva dana prije definitivnoga
pada Vukovara, 16. studenoga 1991., ugostili smo pred punom dvoranom
"Glaubten" u Z�richu dr. Christiana Kinda, vanjskopoliti�koga urednika
svjetski uva�ene novine "Neue Z�rcher Zeitung", zahvaljuju�i mojoj
dugogodi�njoj vezi i suradnji. Godine 1992. su nam iz bombardiranoga
Mostara javili da im hitno treba ambulatno vozilo. "Zajednica hercegova�kih
Hrvata" je odmah jedno takvo kupila. Bio je petak nave�er i trebalo
ga je u subotu u rije�koj luci predati za to zadu�enom Mostarcu. Dok
smo se dogovarli, tko �e po�i na put s Kamilom Su�com, spontano se javio
Drago Toma�i� i kao prvi i pravi susjed s Kor�ule prisko�io u pomo�.
U puno navrata sam do�ivio p�eljinju marljivost ljudi u "Hrvatskom humanitarnom
forumu". Koliko su hrvatske siro�adi ti ljudi utje�ili, nemogu�e
je nabrojiti. Zvonimir Mitar, Lera Toma�i�, Mate Ivan�evi� i nebrojene
Hrvatice, Hrvati, �vicarke i �vicarci �rtvovali su dane i no�i na tom
plemenitom poslu.
Svi ti ljudi i jo� vi�e drugih su
danas predmotom ismijavnja i podmetanja "borova", "bhhrvata",
i sli�nih anonimaca, koji nikad nisu pod svoje hrvatstvo stavili svoje
ime. Vlado Gotovac je pred samu smrt u jednom razgovoru rekao: "�ovjek
koji ne pola�e i ne pla�a svoje ra�une gubi svoju osobu, a �ovjek bez
osobe najopasnije je bi�e na zemlji jer je on suradnik svih kolektivisti�kih
u�asa". Psihoanaliti�ar Antun Pinterovi� definira identitet: "Hrvatska
rije� identitet je osobnost, odnosno zbroj crta zna�aja, vrlina i mana
i drugih psiholo�kih zna�ajka, koje �ine, da je doti�na osoba ba� ta
osoba, a ne neka druga". �to ovome dodati povodom na�ih anonimaca
koji sami pori�u svoju osobnost? Jedna kratka epizoda mo�da mo�e sve
najbolje objasniti:
Doslovce hrvatstvom opsjednuti pisac, Dubravko Horvati�, je umro 20.
svibnja 2004. godine. Ve� 22. svibnja na internetu izra�ava slavna obitelj
"borovo" obitelji pokojnika na svoj drzak na�in svoju su�ut: "Po�tovanoj
obitelji Horvati� na�e iskreno sau�e��e"! Ve�u uvredu pokojniku
te�ko je na�i od uporabe srbizma. A pokojni Dubravko je bio u �vicarskoj
6. o�ujka 1987. godine - kako stoji u njegovoj ponajboljoj dje�joj knjizi
"Stanari u slonu" koju je u mojoj ku�i darovao mojoj djeci. Dan
kasnije je imao predavanje u Badenu - dvjestotinjak metara daleko od
ku�e virtualne obitelji "borovo". Mislite da je ta obitelj nazo�ila
skupu? Varate se, tada je ta ista obitelj zagovarala jugoslavenske nacionaliste,
a od hrvatskih se dr�ala daleko. A znate tko je nazo�io predavanju:
dvojica tada politi�kih emigranata: pokojni fra Lucijan Kordi� i Jozo
Mr�i�. Mo�e li mi netko sad, na temelju gore iznesenoga objasniti, tko
su zapravo hrvatski "ljevi�ari" (dakako u pejorativnom i anacionanom
smislu), a tko hrvatski "desni�ari" u nacionalnom smislu? Ljudi
bez osobnosti, ne mogu imati respekta prema drugim osobama, ljudi bez
dostojanstva, ne mogu po�tivati dostojanstvo drugoga, ljudi bez �asti,
ne mogu uva�avati �ast drugih! Ostaje kao �to je uvijek i bilo: ljubav
prema hrvatskome narodu priviligeja je �asnih sa svim ljudskim slabostima!
Tihomir Nui�
