Vijesti

ARHIVA

01.06.2005.

SUSTRIMAK ILI �UDNE HRVATSKE SPREGE

Osamostaljenjem Hrvatske ponadali smo se da su Hrvati odlu�ili uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i odbaciti ono �to im se do tada name�alo te zapo�eti s onim �to ubudu�e htjedo�e biti. Osobito nas je radovala pomisao da �e nestati stare navike jugoslavenstva i iskorijeniti se ideje komunisti�koga re�ima kako bi se izgradilo zdanje novoga dru�tva. Dogodilo se ipak suprotno. "Pretr�alo se osamostaljivanje Hrvatske, pretr�ao se rat, tr�imo u EU, na vlasti se smjenjuju politi�ki igra�i koji su pretvorbom od Jugoslavena postali veliki Hrvati, uz to, oplja�kav�i sirotinju, glume hrvatske kapitaliste, a istodobno i mnogi s hrvatskim predznakom, i nekomunisti, uradili su to isto" (Glas Koncila, br. 6, 2005. str. 14). I ne samo na vlasti. Uop�e u hrvatskoj se javnosti smjenjuju govornici pretvoreni u velike Hrvate iz kojih progovara transformirano jugoslavenstvo �to zbunjuje hrvatski narod i, izravno ili neizravno, osu�uje njegove ideale. O tome se �uti. Ono �to se pre�u�uje ili o �emu se nerado govori, me�utim, ne zna�i da ne postoji. Poneki novinari, glumci hrvatske desnice, na turobnoj hrvatskoj medijskoj sceni, njeguju odnose s iseljenim Hrvatima koji se zapravo to nikad nisu usudili biti.

Nekome je trebalo da se po�etkom devedesetih godina iseljeni Hrvati organiziraju u politi�ke stranke i organizacije - po uzoru na stari, sru�eni re�im. A to je varka, jer politi�ka stranka bez izbornoga tijela je besmislena. Formalnosti oko registracije su ionako nemogu�e. To, me�utim, ne prije�i te ljude da svoju djelatnost u okrilju politi�ke stranke ili organizacije u stranoj zemlji prikazuju humanitarnom i/ili kulturnom, a u domovini politi�kom. Bitno je da se sklopio savez s politi�kom svemo�i, odakle sti�e nesmiljena logisti�ka potpora. Kad zatreba novinar, tu je, kad zatreba tv-kamera, tu je, kad zatreba radio, tu je. Tko to pla�a, nije bitno. Ta logisti�ka potpora iz domovine bila je oduvijek najve�i magnet ljudima da pristupe doti�noj organizaciji i sebi umisle da su na pravom putu. Kolika se ozbiljnost i uvjerljivost, me�utim, iza toga krila, bjelodano pokazuje njihovo povla�enje iz javnoga �ivota, �im prestaje logisti�ka potpora iz domovine. Domoljublje poput onoga u dana�njoj BiH, gdje slu�be rezervirane za Hrvate dobivaju deklarativni, a ne stvarni Hrvati. To je domoljublje utemeljeno na koristoljublju, a ne na ponosu, kako ka�e Julien Benda.

Aktivni Hrvati iz doba biv�e dr�ave, koji se nisu sramili svoga hrvatstva, potpuno su marginalizirani kao i u starom re�imu. A bilo je ljudi koji su na razli�ite na�ine svjedo�ili svoje hrvatstvo i koji su se trudili da svoje sugovornike uvjere u razliku izme�u Hrvata i Jugoslavena. Bilo ih je koji su organizirali hrvatske udruge, plesali hrvatski folklor, igrali za hrvatske klubove, pa i onih koji su pisali samo o hrvatskim temama s hrvatskoga stajali�ta. Jesu li se negdje pojavili ti iseljenici s neporo�nim hrvatskim biografijama, brzo su brisani s popisa. Kako se god izbjegavalo hrvatske aktiviste s "paso�om", jo� vi�e su marginalizirani aktivni hrvatski politi�ki emigranti poput dr. Jure Petri�evi�a i dr. Tihomila Ra�e.

Fenomen suradnje povr�nih i, valjda, koristoljubljem potaknutih "desni�arskih" novinara iz domovine i biv�ih jugoaktivista me�u iseljenim Hrvatima je nevjerojatna sprega zbrke pojmova. Odrasli na jugoslavenskoj unitaristi�koj ideologiji i bez povijesne podloge, ti su netom probu�eni Hrvati proglasili svoju titovsku strast paradigmom hrvatstva. Vi�e se ne mo�e znati tko s kim i po kojoj logici predstavlja i zastupa Hrvate. Nastalo je samo jedno "ispravno" mi�ljenje. Zavladao je jednoli�ni oportunizam u kojem se ne poznaje drugi zakon osim zakona strana�ke podobnosti i egoisti�nih interesa pojedinaca. Primjerice, prvi hrvatski veleposlanik u �vicarskoj, dr. Zdenko �krabalo, je, da bi se iskupio za svoj grijeh Titova lije�nika, dijelio dopise, kako se sad pouzdano ispostavilo, koji su stizali na tu dr�avnu ustanovu, da bi se dodvorio svojim, na partijskoj ljestvici mo�nim sunarodnjacima s jugobiografijama. �ak je i krivotvorio zaglavlje slu�benog pisma Veleposlanstva, lijepe�i na nj natpis novonastale globalne organizacije HSK-a. Ako je dr. �krabalo, kao dr�avni slu�benik, bio spreman za neki sitni� krivotvoriti i dijeliti dokumente Veleposlanstva, �to nas danas �udi dugogodi�nja trgovina transkripatima iz Predsjednikova ureda za bogate protunagrade. Trgovci hrvatskim tajnama i du�ama zauze�e polo�aje i slu�be umjesto slu�benika spremnih i odanih dr�avi, koji bi bili �uvari njezine tajne na kojoj je nastala kao i svaka druga europska dr�ava. Kao Hrvati slu�beno se uva�avaju samo podobnici s trivijalnom komunisti�kom retorikom i na jugoslavenstvu odgojenoj lojalnosti prema mo�nijem, a ne prema novonastaloj hrvatskoj dr�avi. Samo oni mogu govoriti u hrvatskim sredstvima javnog priop�avanja, samo njihova "nacionalna svijest" nije suspektna, samo njihova retorika, kojom me�usobno opravdavaju svoje ranije pona�anje, je prihvatljiva. Tu je geneza �alosne hrvatske nesloge u iseljeni�tvu koja se za ove generacije vjerojatno ne�e vi�e iskorijeniti.

Gotovo deset godina nakon "Oluje" slika se ne mijenja. Hrvatski "desno" orijentirani novinari stavljaju i dalje hrvatske iseljeni�ke djelatnike pod skrbni�tvo hrvatskih neofita kao i u starom re�imu. Tako u mjese�niku "Matica" (br.2, 2005.), listu Hrvatske matice iseljenika, ustanove koja �ivi na prora�unu hrvatskih obrtnika, seljaka i ribara, �itamo hvalospjeve Dunji i Osvinu Gauppu, ljudima koji �ive od 1968. u �vicarskoj - kako sami ka�u. Podatak, da su bili �lanovi "Dru�tva prijatelja Matice hrvatske u �vicarskoj" 1971. nitko od �ivih �lanova iz toga doba, pa ni onih iz prvoga Upravnoga odbora, ne mo�e potvrditi. Ali, i kad bi taj podatak bio to�an, tra�i se odgovor na pitanja njihova djelovanja prije i u vrijeme osamostaljenja hrvatske dr�ave. Nije valjda da su tek u kasnim pedesetim godinama �ivota otkrili svoj dar pisanja, a ako su to ranije radili, pitanje je za koga su to radili? A ako se uop�e nikad nisu javno ogla�avali, �ime je motivirano njihovo javno ogla�avanje tek desetak godina nakon me�unarodnoga priznanja samostalne hrvatske dr�ave? Obranom nacionalnih interesa? Od koga? Od druk�ije misle�ih? Jesu li hrvatski nacionalni interesi nastali tek u samostalnoj i priznatoj hrvatskoj dr�avi?

Jesu li progonstva hrvatskih prolje�ara po�etkom sedamdesetih godina bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Za�to su onda �utjeli? Je li prikupljanje potpisa u Badenu i okolici za zadr�avanje hrvatskih odjela u tada�njim dopunskim �kolama 1979. godine bilo u hrvatskom nacionalnom interesu ili je uskra�ivanje potpisa obitelji Gaupp bilo u hrvatskom nacionalnom interesu? Po�etkom osadmdesetih pro�loga stolje�a sudilo se hrvatskim disidentima Gotovcu, Tu�manu, Veselici... Je li njihova �utnja na te progone bila u slu�bi hrvatskih nacionalnih interesa? U istom se desetlje�u podigla hajka na ustavnu odredbu da se u Republici Hrvatskoj slu�i "hrvatskim knji�evnim jezikom". Je li �utnja obitelji Gaupp i tada bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Je li njihova �utnja na oduzimanje putovnice njihovom dana�njem "prijatelju" fra �iti �ori�u 1987. godine tako�er bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Godine 1990. Hrvati su organizirali svoje dopunske �kole u �vicarskoj, u �emu oni nisu htjeli sudjelovati. Je li njihovo nesudjelovanje bilo u hrvatskom nacionalnom interesu? Po tom je nastala srpska agresija na na� narod. Je li njihova �utnja svih tih godina bila tako�er u hrvatskom nacionalnom interesu? Trideset godina �utnje - u nacionalnom interesu?

Trideset godina svoje �utnje u �vicarskoj mudro pre�u�uju u spomenutom glasilu, a veli�aju povla�enje hrvatskoga imena pred �vicarskim sudovima, �to je samo njima uspjelo, pored jednoga libanonskoga trgovca oru�jem. Jedno pitanje jo� uvijek nije odgovoreno: Za�to je ba� obitelj Gaupp, potpuno nepoznata me�u Hrvatima, povela te procese? Ni jedan drugi Hrvat se o�ito nije mogao na�i da bude izvr�itelj ne�ijeg protuhrvatskoga naloga. Je li mogu�e da su hrvatski nacionalni interesi nastali tek njihovim preuzimanjem Hrvatske kulturne zajednice 1999. godine s 556 �lanova, koje su, valjda opet u nacionalnom interesu, doslovce rastjerali? I je li pre�u�ivanje toga podatka u "Matici" tako�er u hrvatskom nacionalnom interesu? Do�oh, vidjeh i rastjerah u hrvatskom nacionalnom interesu! Je li mogu�e da se u hrvatskom nacionalnom interesu progla�ava zagovornike jugoklubova po�asnim �lanovima Hrvatske kulturne zajednice i u njezinu glasilu solidarizira s kraji�kim Srbima?

Drugima predbacuju "kritiziranje" - valjda potpisano - hrvatskoga veleposlanika, hrvatske Vlade, predsjednika Tu�mana, (znamo da je u jugokomunizmu, a ne u demokraciiji, kritika bila grijeh!), a kad oni kritiziraju u tom istom glasilu i Vladu i predsjednika i veleposlanika, onda je to odjednom u hrvatskom nacionalnom interesu. Hrvatski blok i Ivi� Pa�ali� i Co., kojima su posve�ivali stranice glasila, nemaju ni�ta zajedni�ko s politikom!? Za se ka�u da "�ele o�uvati nacionalni osje�aj Hrvata u �vicarskoj (valjda proganjanjem iz udruga?), biti odvjetnici svoje domovine pred strancima ...". Pitanje je �to podrazumijevaju pod "svojom domovinom" �ijim se odvjetnicima �ele samoproglasiti?

Na zatvaranju izlo�be fotografija o vukovarskim ru�evinama i stanovnicima, 8. velja�e 2003. godine u Aarau, Dunja Gaupp izjavljuje da je Hrvatska kulturna zajednica "organizator" izlo�be, na �to je autor izlo�be zajedno s Remigiusom B�tlerom, Werner Rolli, koji je stajao pored mene, indignirano reagirao, okrenuv�i se prema meni, kucaju�i rukom u prsa, rekao "mi smo organizatori izlo�be". U ovom se detalju krije cijela la�na retorika njihovoga hrvatskoga "odvjetni�tva", �to sam ve� opisao na vi�e mjesta ne imenuju�i ih.

Ne spomenu�e u svom depresivnom �tivu ni svoje protuhrvatsko djelovanje, kojim �ele u�utkati sve druk�ije misle�e Hrvate u �vicarskoj. Naime, na stranicama interneta Hrvati-AMAC, zajedno s Ljupkom Peri�em, koji je pred sam rat pobjegao "pred usta�ama" iz Mostara, pi�u anonimno, pod skrivenim imenima, o hrvatskim diplomatima, hrvatskom predsjedniku i Vladi, o hrvatskim fratrima i hrvatskim djelatnicima tako grozno, da to ne bi "pas s maslom pojeo" - kako ka�e na�a narodna. Pre�u�uju da ve� godinu dana - radi se o jo� jednoj "desni�arskoj" sprezi, pod skrivenim imenima po internetu blate Hrvate svim onim epitetima (jugosi, udba�i. ljevi�ari i sl.) koji samo njima pristaju, a nisu rijetke ni prijetnje fizi�ke likvidacije. Iz toga nije samo vidljivo iz koje �kole dolaze oni sami, nego i oni koji im kao "desni�ari" nude prostor da mogu kao jedina "hrvatska" udruga na svijetu neodgovorno gaditi Hrvate i hrvatstvo - nikad ni�ta ne�ete kod njih pro�itati o jugoslavenstvu niti velikosrpstvu. Dakako, da oni znaju kao Titovi pioniri i partizanski gojenci, a ne gojenci Hrvatske majke gojiteljice, da je sijanje straha najsigurniji put u�utkavanja Hrvata i nepostavljanja pitanja o motivima njihovog kasnog "hrvatskoga" bu�enja!

Iz gore re�enoga je vidljivo, da jugoslavenski orijentirani Hrvati Hrvatskoj nisu dopustili prekid sa starim re�imom niti izgradnju novoga dru�tva. To je kona�no nepobitna �injenica i jedini njihov motiv zbog kojega se trse da love "desni�arske" novinare s �ijom pomo�i prije�e da se u sredstvima javnoga priop�avanja �uju glasovi iseljenika s neporo�nim hrvatskim biografijama. Ovakav sam razvoj doga�aja me�u Hrvatima instinktivno osjetio ve� 1990. godine. Sad taj tekst, koji se pojavio u "Dru�tvenim obavijestima" u lipnju 1990. godine, tada jo� �asne Hrvatske kulturne zajednice, stavljam �itateljima na raspolaganje, kako bi lak�e prosudili hrvatsku suvremenu prijetvornost - pogledajte: SUSTRIMAK

Tihomir Nui�


ARHIVA 01.06.2005. SUSTRIMAK ILI �UDNE HRVATSKE SPREGE Osamostaljenjem Hrvatske ponadali smo se da su Hrvati odlu�ili uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i odbaciti ono �to im se do tada name�alo te zapo�eti s onim �to ubudu�e htjedo�e biti. Osobito nas je radovala pomisao da �e nestati stare navike jugoslavenstva i iskorijeniti se ideje komunisti�koga re�ima kako bi se izgradilo zdanje novoga dru�tva. Dogodilo se ipak suprotno. "Pretr�alo se osamostaljivanje Hrvatske, pretr�ao se rat, tr�imo u EU, na vlasti se smjenjuju politi�ki igra�i koji su pretvorbom od Jugoslavena postali veliki Hrvati, uz to, oplja�kav�i sirotinju, glume hrvatske kapitaliste, a istodobno i mnogi s hrvatskim predznakom, i nekomunisti, uradili su to isto" (Glas Koncila, br. 6, 2005. str. 14). I ne samo na vlasti. Uop�e u hrvatskoj se javnosti smjenjuju govornici pretvoreni u velike Hrvate iz kojih progovara transformirano jugoslavenstvo �to zbunjuje hrvatski narod i, izravno ili neizravno, osu�uje njegove ideale. O tome se �uti. Ono �to se pre�u�uje ili o �emu se nerado govori, me�utim, ne zna�i da ne postoji. Poneki novinari, glumci hrvatske desnice, na turobnoj hrvatskoj medijskoj sceni, njeguju odnose s iseljenim Hrvatima koji se zapravo to nikad nisu usudili biti. Nekome je trebalo da se po�etkom devedesetih godina iseljeni Hrvati organiziraju u politi�ke stranke i organizacije - po uzoru na stari, sru�eni re�im. A to je varka, jer politi�ka stranka bez izbornoga tijela je besmislena. Formalnosti oko registracije su ionako nemogu�e. To, me�utim, ne prije�i te ljude da svoju djelatnost u okrilju politi�ke stranke ili organizacije u stranoj zemlji prikazuju humanitarnom i/ili kulturnom, a u domovini politi�kom. Bitno je da se sklopio savez s politi�kom svemo�i, odakle sti�e nesmiljena logisti�ka potpora. Kad zatreba novinar, tu je, kad zatreba tv-kamera, tu je, kad zatreba radio, tu je. Tko to pla�a, nije bitno. Ta logisti�ka potpora iz domovine bila je oduvijek najve�i magnet ljudima da pristupe doti�noj organizaciji i sebi umisle da su na pravom putu. Kolika se ozbiljnost i uvjerljivost, me�utim, iza toga krila, bjelodano pokazuje njihovo povla�enje iz javnoga �ivota, �im prestaje logisti�ka potpora iz domovine. Domoljublje poput onoga u dana�njoj BiH, gdje slu�be rezervirane za Hrvate dobivaju deklarativni, a ne stvarni Hrvati. To je domoljublje utemeljeno na koristoljublju, a ne na ponosu, kako ka�e Julien Benda. Aktivni Hrvati iz doba biv�e dr�ave, koji se nisu sramili svoga hrvatstva, potpuno su marginalizirani kao i u starom re�imu. A bilo je ljudi koji su na razli�ite na�ine svjedo�ili svoje hrvatstvo i koji su se trudili da svoje sugovornike uvjere u razliku izme�u Hrvata i Jugoslavena. Bilo ih je koji su organizirali hrvatske udruge, plesali hrvatski folklor, igrali za hrvatske klubove, pa i onih koji su pisali samo o hrvatskim temama s hrvatskoga stajali�ta. Jesu li se negdje pojavili ti iseljenici s neporo�nim hrvatskim biografijama, brzo su brisani s popisa. Kako se god izbjegavalo hrvatske aktiviste s "paso�om", jo� vi�e su marginalizirani aktivni hrvatski politi�ki emigranti poput dr. Jure Petri�evi�a i dr. Tihomila Ra�e. Fenomen suradnje povr�nih i, valjda, koristoljubljem potaknutih "desni�arskih" novinara iz domovine i biv�ih jugoaktivista me�u iseljenim Hrvatima je nevjerojatna sprega zbrke pojmova. Odrasli na jugoslavenskoj unitaristi�koj ideologiji i bez povijesne podloge, ti su netom probu�eni Hrvati proglasili svoju titovsku strast paradigmom hrvatstva. Vi�e se ne mo�e znati tko s kim i po kojoj logici predstavlja i zastupa Hrvate. Nastalo je samo jedno "ispravno" mi�ljenje. Zavladao je jednoli�ni oportunizam u kojem se ne poznaje drugi zakon osim zakona strana�ke podobnosti i egoisti�nih interesa pojedinaca. Primjerice, prvi hrvatski veleposlanik u �vicarskoj, dr. Zdenko �krabalo, je, da bi se iskupio za svoj grijeh Titova lije�nika, dijelio dopise, kako se sad pouzdano ispostavilo, koji su stizali na tu dr�avnu ustanovu, da bi se dodvorio svojim, na partijskoj ljestvici mo�nim sunarodnjacima s jugobiografijama. �ak je i krivotvorio zaglavlje slu�benog pisma Veleposlanstva, lijepe�i na nj natpis novonastale globalne organizacije HSK-a. Ako je dr. �krabalo, kao dr�avni slu�benik, bio spreman za neki sitni� krivotvoriti i dijeliti dokumente Veleposlanstva, �to nas danas �udi dugogodi�nja trgovina transkripatima iz Predsjednikova ureda za bogate protunagrade. Trgovci hrvatskim tajnama i du�ama zauze�e polo�aje i slu�be umjesto slu�benika spremnih i odanih dr�avi, koji bi bili �uvari njezine tajne na kojoj je nastala kao i svaka druga europska dr�ava. Kao Hrvati slu�beno se uva�avaju samo podobnici s trivijalnom komunisti�kom retorikom i na jugoslavenstvu odgojenoj lojalnosti prema mo�nijem, a ne prema novonastaloj hrvatskoj dr�avi. Samo oni mogu govoriti u hrvatskim sredstvima javnog priop�avanja, samo njihova "nacionalna svijest" nije suspektna, samo njihova retorika, kojom me�usobno opravdavaju svoje ranije pona�anje, je prihvatljiva. Tu je geneza �alosne hrvatske nesloge u iseljeni�tvu koja se za ove generacije vjerojatno ne�e vi�e iskorijeniti. Gotovo deset godina nakon "Oluje" slika se ne mijenja. Hrvatski "desno" orijentirani novinari stavljaju i dalje hrvatske iseljeni�ke djelatnike pod skrbni�tvo hrvatskih neofita kao i u starom re�imu. Tako u mjese�niku "Matica" (br.2, 2005.), listu Hrvatske matice iseljenika, ustanove koja �ivi na prora�unu hrvatskih obrtnika, seljaka i ribara, �itamo hvalospjeve Dunji i Osvinu Gauppu, ljudima koji �ive od 1968. u �vicarskoj - kako sami ka�u. Podatak, da su bili �lanovi "Dru�tva prijatelja Matice hrvatske u �vicarskoj" 1971. nitko od �ivih �lanova iz toga doba, pa ni onih iz prvoga Upravnoga odbora, ne mo�e potvrditi. Ali, i kad bi taj podatak bio to�an, tra�i se odgovor na pitanja njihova djelovanja prije i u vrijeme osamostaljenja hrvatske dr�ave. Nije valjda da su tek u kasnim pedesetim godinama �ivota otkrili svoj dar pisanja, a ako su to ranije radili, pitanje je za koga su to radili? A ako se uop�e nikad nisu javno ogla�avali, �ime je motivirano njihovo javno ogla�avanje tek desetak godina nakon me�unarodnoga priznanja samostalne hrvatske dr�ave? Obranom nacionalnih interesa? Od koga? Od druk�ije misle�ih? Jesu li hrvatski nacionalni interesi nastali tek u samostalnoj i priznatoj hrvatskoj dr�avi? Jesu li progonstva hrvatskih prolje�ara po�etkom sedamdesetih godina bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Za�to su onda �utjeli? Je li prikupljanje potpisa u Badenu i okolici za zadr�avanje hrvatskih odjela u tada�njim dopunskim �kolama 1979. godine bilo u hrvatskom nacionalnom interesu ili je uskra�ivanje potpisa obitelji Gaupp bilo u hrvatskom nacionalnom interesu? Po�etkom osadmdesetih pro�loga stolje�a sudilo se hrvatskim disidentima Gotovcu, Tu�manu, Veselici... Je li njihova �utnja na te progone bila u slu�bi hrvatskih nacionalnih interesa? U istom se desetlje�u podigla hajka na ustavnu odredbu da se u Republici Hrvatskoj slu�i "hrvatskim knji�evnim jezikom". Je li �utnja obitelji Gaupp i tada bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Je li njihova �utnja na oduzimanje putovnice njihovom dana�njem "prijatelju" fra �iti �ori�u 1987. godine tako�er bila u hrvatskom nacionalnom interesu? Godine 1990. Hrvati su organizirali svoje dopunske �kole u �vicarskoj, u �emu oni nisu htjeli sudjelovati. Je li njihovo nesudjelovanje bilo u hrvatskom nacionalnom interesu? Po tom je nastala srpska agresija na na� narod. Je li njihova �utnja svih tih godina bila tako�er u hrvatskom nacionalnom interesu? Trideset godina �utnje - u nacionalnom interesu? Trideset godina svoje �utnje u �vicarskoj mudro pre�u�uju u spomenutom glasilu, a veli�aju povla�enje hrvatskoga imena pred �vicarskim sudovima, �to je samo njima uspjelo, pored jednoga libanonskoga trgovca oru�jem. Jedno pitanje jo� uvijek nije odgovoreno: Za�to je ba� obitelj Gaupp, potpuno nepoznata me�u Hrvatima, povela te procese? Ni jedan drugi Hrvat se o�ito nije mogao na�i da bude izvr�itelj ne�ijeg protuhrvatskoga naloga. Je li mogu�e da su hrvatski nacionalni interesi nastali tek njihovim preuzimanjem Hrvatske kulturne zajednice 1999. godine s 556 �lanova, koje su, valjda opet u nacionalnom interesu, doslovce rastjerali? I je li pre�u�ivanje toga podatka u "Matici" tako�er u hrvatskom nacionalnom interesu? Do�oh, vidjeh i rastjerah u hrvatskom nacionalnom interesu! Je li mogu�e da se u hrvatskom nacionalnom interesu progla�ava zagovornike jugoklubova po�asnim �lanovima Hrvatske kulturne zajednice i u njezinu glasilu solidarizira s kraji�kim Srbima? Drugima predbacuju "kritiziranje" - valjda potpisano - hrvatskoga veleposlanika, hrvatske Vlade, predsjednika Tu�mana, (znamo da je u jugokomunizmu, a ne u demokraciiji, kritika bila grijeh!), a kad oni kritiziraju u tom istom glasilu i Vladu i predsjednika i veleposlanika, onda je to odjednom u hrvatskom nacionalnom interesu. Hrvatski blok i Ivi� Pa�ali� i Co., kojima su posve�ivali stranice glasila, nemaju ni�ta zajedni�ko s politikom!? Za se ka�u da "�ele o�uvati nacionalni osje�aj Hrvata u �vicarskoj (valjda proganjanjem iz udruga?), biti odvjetnici svoje domovine pred strancima ...". Pitanje je �to podrazumijevaju pod "svojom domovinom" �ijim se odvjetnicima �ele samoproglasiti? Na zatvaranju izlo�be fotografija o vukovarskim ru�evinama i stanovnicima, 8. velja�e 2003. godine u Aarau, Dunja Gaupp izjavljuje da je Hrvatska kulturna zajednica "organizator" izlo�be, na �to je autor izlo�be zajedno s Remigiusom B�tlerom, Werner Rolli, koji je stajao pored mene, indignirano reagirao, okrenuv�i se prema meni, kucaju�i rukom u prsa, rekao "mi smo organizatori izlo�be". U ovom se detalju krije cijela la�na retorika njihovoga hrvatskoga "odvjetni�tva", �to sam ve� opisao na vi�e mjesta ne imenuju�i ih. Ne spomenu�e u svom depresivnom �tivu ni svoje protuhrvatsko djelovanje, kojim �ele u�utkati sve druk�ije misle�e Hrvate u �vicarskoj. Naime, na stranicama interneta Hrvati-AMAC, zajedno s Ljupkom Peri�em, koji je pred sam rat pobjegao "pred usta�ama" iz Mostara, pi�u anonimno, pod skrivenim imenima, o hrvatskim diplomatima, hrvatskom predsjedniku i Vladi, o hrvatskim fratrima i hrvatskim djelatnicima tako grozno, da to ne bi "pas s maslom pojeo" - kako ka�e na�a narodna. Pre�u�uju da ve� godinu dana - radi se o jo� jednoj "desni�arskoj" sprezi, pod skrivenim imenima po internetu blate Hrvate svim onim epitetima (jugosi, udba�i. ljevi�ari i sl.) koji samo njima pristaju, a nisu rijetke ni prijetnje fizi�ke likvidacije. Iz toga nije samo vidljivo iz koje �kole dolaze oni sami, nego i oni koji im kao "desni�ari" nude prostor da mogu kao jedina "hrvatska" udruga na svijetu neodgovorno gaditi Hrvate i hrvatstvo - nikad ni�ta ne�ete kod njih pro�itati o jugoslavenstvu niti velikosrpstvu. Dakako, da oni znaju kao Titovi pioniri i partizanski gojenci, a ne gojenci Hrvatske majke gojiteljice, da je sijanje straha najsigurniji put u�utkavanja Hrvata i nepostavljanja pitanja o motivima njihovog kasnog "hrvatskoga" bu�enja! Iz gore re�enoga je vidljivo, da jugoslavenski orijentirani Hrvati Hrvatskoj nisu dopustili prekid sa starim re�imom niti izgradnju novoga dru�tva. To je kona�no nepobitna �injenica i jedini njihov motiv zbog kojega se trse da love "desni�arske" novinare s �ijom pomo�i prije�e da se u sredstvima javnoga priop�avanja �uju glasovi iseljenika s neporo�nim hrvatskim biografijama. Ovakav sam razvoj doga�aja me�u Hrvatima instinktivno osjetio ve� 1990. godine. Sad taj tekst, koji se pojavio u "Dru�tvenim obavijestima" u lipnju 1990. godine, tada jo� �asne Hrvatske kulturne zajednice, stavljam �itateljima na raspolaganje, kako bi lak�e prosudili hrvatsku suvremenu prijetvornost - pogledajte: SUSTRIMAK Tihomir Nui�


Povratak na po�etnu stranicu


	Optimizirano za Internet Explorer	\| home \| doga�aji \| chat \| linkovi \| tvrtke \| sport \| putovanja \| turizam \| (c) 2000 - 2008 http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.