07.12.2006.
VRIJEME KRIVOKLETNIKA
Na knjigu sina prvoga hrvatskoga predsjednika i sveu�ili�noga profesora dr. Miroslava Tu�mana "Vrijeme krivokletnika", Detecta, Zagreb 2006., se nije lako osvrnuti. Pisana je jako �itljivim stilom, ali je gradivo po sebi fragmentarno i zahtjevno. Ona donosi citate iz tajnog svjedo�enja aktualnog hrvatskoga predsjednika Stipe Mesi�a 1998. godine pred Tu�iteljstvom haa�koga Tribunala, koji se prvenstveno odnose na prvoga hrvatskoga predsjednika Franju Tu�mana i njegovu politiku spram Bosne i Hercegovine. S druge strane i sam autor nastoji citatima iz dokumenata toga te�koga povijesnoga razdoblja pobiti Mesi�eve neprecizne, smu�ene pa i zlurade iskaze.
Koristoljubivi umjesto istinoljubivi svjedok
Primjer svjedo�enja Stjepana Mesi�a:
"Tu�man se vratio iz Kara�or�eva tog istog dana i rekao nam... da �e Bosna te�ko pre�ivjeti, da mi mo�emo posti�i granice Banovine. Tu�man je jo� rekao kako je Milo�evi�, na�inom velikodu�ne geste - da Hrvatska mo�e uzeti Cazin, Kladu�u i Biha�, jer je to bila tzv. Turska Hrvatska i Srbima nije potrebna."
Na upit je li Hrvatska zajednica Herceg-Bosna osnovana kao posljedica dogovora izme�u Tu�mana i Milo�evi�a Mesi� odgovara: "Ne znam �to je to�no dogovoreno u Kara�or�evu. Sve �to znam je ono �to su mi rekli o Kara�or�evu. Kakvi su bili dogovori tamo postignuti, ja to ne znam. Samo sam svjestan posljedica."
Miroslav Tu�man komentira Mesi�eve izjave ovako:
"Stjepan Mesi� udovoljio je o�ekivanjima Haa�koga tu�iteljstva. No, on je svoj posao krunskoga svjedoka odradio na na�in koji mo�e zadovoljiti potrebe �utoga tiska, Tu�iteljstva gladna brzog uspjeha i Suda neinformirana o razlozima i doga�ajima vezanim za godine raspada Jugoslavije. Mesi� je poluinformacijama i dezinformacijama o Kara�or�evu svojim svjedo�enjima dao prizvuk isitnitosti. Ali svaki put kada je bio suo�en s izravnim pitanjima Bla�ki�evih branitelja, on je odstupio ili relativizirao svoje prethodne tvrdnje. Zato mo�e tvrditi da i nije rekao ono �to je rekao, jer o meritumu stvari ni�ta i nije rekao."
"Tijekom unakrsnog ispitivanja Stjepan Mesi� vi�e nije siguran, on ne zna koja je bila namjera susreta u Kara�or�evu. On ne zna �to je dogovoreno u Kara�or�evu, nego samo "ono �to su mu rekli" da je dogovoreno, ali vi�e mu to nije rekao predsjednik Tu�man. "Kakvi su dogovori tamo postignuti, ja to ne znam", tvrdi Mesi�. Me�utim, on je samo "svjestan posljedica". Kako je do�ao do toga da su te posljedice posljedice dogovora u Kara�or�evu on nije objasnio, kao �to nije objasnio Sudu ni kontekst cjelokupnih doga�anja u svezi s Kara�or�evom, a ni svih drugih doga�aja o kojima je svjedo�io". (Svi citati na str. 144, 145).
U ovom se stilu ni�u optu�be jednoga i protudokazi drugoga kroz cijelu knjigu, s tom razlikom da se Miroslav Tu�man potrudio da se njegovi argumenti oslanjaju djelomice na dokumente, a dijelom na osobno stiliziranje o�eve veli�ine. �injenicu, da je Haa�ki sud odnosno �albeno vije�e "zaklju�ilo da se ni dr�avi, a ni odgovornim dr�avnim du�nosnicima koji djeluju u tom svojstvu, ne mogu upu�ivati nalozi tipa subpoena (svjedo�enje pod obvezuju�im nalogom)", Mesi� je, prema autoru, kao visoki jugoslavenski i hrvatski du�nosnik ignorirao i bez dopu�tenja svjedo�io u Haagu i time prekr�io pozitivne hrvatske propise o �uvanju dr�avne i slu�bene tajne. Po�to je dao prisegu da �e svjedo�iti istinito, a lagao besramno, sustavno i konstantno, pisac ga naziva krivokletnikom, odakle i potje�e naslov knjizi.
Miroslav Tu�man spoti�e Mesi�u da je "izabrao scenarij haa�koga svjedoka optu�be kao scenarij svojega povratka u visoku politiku". Navodno mu je predizborni program bio puka optu�ba politike predsjednika Tu�mana (str. 69). Ako je to i bio njegov motiv, �ini nam se jako upitnim. Mesi� je kako znamo dva puta na izborima dobio glasove za du�nost predsjednika Hrvatske. Pod pretpostavkom da polovica hrvatskoga izbornoga tijela uop�e nije izlazila na birali�te, svaki put je dobio barem �etvrtinu glasova. Zna�i li to da se Haa�ki sud obvezao na protuuslugu i vrbovao po Hrvatskoj za Mesi�a i da je uspio toliki svijet zavesti na osvetu spram prvom hrvatskom predsjedniku? Jako opasna teza o nezrelosti hrvatskoga bira�koga tijela ili o njegovoj osvetoljubivosti, a ponajvi�e o tankoj suverenosti hrvatske dr�ave! Ali, ovdje ne�emo o zavjerama kojih je ionako Hrvatska prepuna. Vratimo se podatcima.
Crno i bijelo je �areno
Miroslav Tu�man je u svojoj knjizi jasno dodijelio uloge dvojici dosada�njih predsjednika Hrvatske: Mesi� je labilan karakter, Tu�man naprotiv �vrst, Mesi� anacionalan, Tu�man Hrvat, Mesi� kozmopolit, Tu�man dr�avotvoran. On o svome ocu pi�e: "Predsjednik Tu�man bio je dr�avnik i povjesni�ar. Upravo ta njegova odlika dosljednosti i �vrstine, intelektualca koji je zbog svojih povijesnih stajali�ta i uvjerenja odlazio u zatvor, a nije se odricao svojih stajali�ta i uvjerenja, priskrbila mu je karizmu i po�tovanje goleme ve�ine hrvatskoga naroda" (str. 256). S uva�avanjem po�tujemo ovaj iskaz sina prema pokojnome ocu, u �ijem je predsjedni�kom mandatu hrvatski narod uspio izboriti svoju dr�avnu samostalnost. Po�to je Franjo Tu�man bio predsjednik hrvatske dr�ave, nedostatni su dnevnopoliti�ki i obiteljski kriteriji za prosudbu njegova djela. Jedan prosje�no visok �ovjek je me�u pigmeijcima neobi�no visok, a me�u ameri�kim ko�arka�ima sitan. Dakle, situacija u kojoj se na�e, odlu�uje o tome vidimo li nekoga �ovjeka niskim, srednjim ili visokim. Situacija je ujedno i polazi�te za na�elo moralnosti kod �panjolskoga filozofa Ortega Y Gasseta. Mitologiziranja nam danas nisu ni potrebna ni korisna.
Trgovina dr�avnom tajnom
Nek nam je dopu�teno, u spomenutom kontekstu, podsjetiti na samo nekoliko �injenica. Stjepan Mesi� nije mogao postati predsjednikom Sabora niti obavljati druge va�ne du�nosti u hrvatskoj dr�avi bez znanja i odobrenja predsjednika Tu�mana. On je samo jedan od onih sedamdesetak tisu�a komunista koji su promjenom stranke dobili predsjednikovo povjerenje. Umjesto lustracije, hrvatski su komunisti debelo nagra�eni. I ne samo oni, nego, �to je jo� gore, pomilovano je pogubno jugoslavenstvo. Ustavni zakon o suradnji RH s Me�unarodnim kaznenim sudom u Haagu je napisan i izglasan 19. travnja 1996. s predsjednikovom voljom. Taj lo�e sro�eni zakon, kasnije �e hadezeovski pravnik, Vladimir �eks, braniti time �to tada nisu mogli znati da �e do�i do su�enja hrvatskim generalima. U vrijeme Tu�manova mandata u Hrvatskoj je glavni pravnik, Smiljko Sokol, izjavio da novac nije imovina! Hrvatska se diplomacija u njegovo vrijeme pona�ala prema uvezenom jugosindromu podobnosti, a ne prema diplomatskim propisima i potrebama hrvatskoga naroda i njegove dr�ave. To pona�anje hrvatskih diplomata smo do�ivjeli i sami ovdje u inozemstvu u simbiozi samo s jednom skupinom Hrvata odanih vladaju�oj stranci, �to je dovelo do falsificiranja dokumenata, do dijeljenja privatne korespondencije strana�kim du�nosnicima, do manipulacija s ljudima i makinacija s putovnicama, dr�avljanstvom i novcem. Ljigavci su po�eli "jamljati" novac, prodavati hrvatsko dr�avljanstvo i putovnice obi�nim kriminalcima. Ni jedan sastanak s diplomatima nije mogao pro�i bez nazo�nosti "politi�koga komesara" iz vladaju�e stranke. Na� razumski i �uvstveni odnos prema na�oj domovini trebao je postati predmetom javne dra�be. Pokojni predsjednik dijaspori nije samo dao glas, nego joj ga i oduzeo. Nije dopustio iseljenim Hrvatima da se organiziraju bez skrbni�tva HDZ-a (usporedi Glasnik HDZ-a 8.10.1993., Zarez br. 7, 14.5.1999., Glas koncila 29.10.2006.).
"Transkripti" su i u vrijeme predsjedni�kog mandata Franje Tu�mana "dilani" - �to je ve� potvr�eno u hrvatskom tisku u vi�e navrata. Pa i Hrvatski svjetski kongres kao " vodstvo izvandomovinskih ognji � tara " je "dilao" s (tajnim, vojnim?) dokumentima: "Donijeli smo Carli Del Ponte desetak izvora i dokumenata u kojima se vidi da su Amerikanci svjesno i sra�unato pomagali Hrvatskoj u toj operaciji. Primjerice, CIA je uspostavila svoju bazu u blizini Zadra, koristila svoje dvije brzopilotne letjelice, nadzirala cijelu operaciju i slala videozapise u Pentagon" (Predsjednik HSK-a u Ve�ernjem listu 12.07.2002). Bilo je i onih koji su za Tu�manova �ivota svjedo�ili, ali o njima se �uti. Mo�da su ti svjedo�ili za Hrvatsku? Za Hrvatsku nije samo obvezno nego i �asno svjedo�iti, ali i o tome valja javno progovoriti.
Tu�manov utjecaj na BiH
�injenica je da bez bosanskohercegova�kog hrvatskoga elementa Hrvatska ne bi bila tako uspje�na u obrani svojih prava. Predsjednik Tu�man se bez dvojbe mije�ao u poslove bosansko-hercegova�koga HDZ-a, koji je u�ivao gotovo plebiscitarno povjerenje Hrvata u BiH (Danas smo svjedoci o�itih zabluda!). Dovoljno se prisjetiti koliko je bosanskohercegova�kih hadezeovih predsjednika promijenjeno na zahtjev Zagreba. Osobno sam do�ivio u prvoj polovici kolovoza 1997. godine da je uprava "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" in corpore istim zrakoplovom kao i ja, samo na boljim mjestima, letjela u Zagreb. Svi smo mu zahvalni za sve �to je u�inio za taj narod i nitko ne dvoji u njegove dobre namjere da ga je �elio spasiti. Ali, dogodilo se, na op�u �alost, suprotno. Ako njegovoj politici zahvaljujemo samostalnost hrvatske dr�ave, ta ista je politika u Bosni i Hercegovini porazna po Hrvate. Bosanska Posavina, najbogatije podru�je koje su Hrvati uop�e naseljavali, s oko 165 tisu�a stanovnika, je naprosto nestala s hrvatske geografske karte. Dovoljan je bio za to jedan potpis olovkom na ugovor u Daytonu. Po Daytonu je ozakonjena uistinu zlo�ina�ka i rasisti�ka Republika srpska u koju se ni jedan Hrvat ne mo�e povratiti na svoje djedovsko ognji�te, a za uzvrat Haa�ki sud progla�ava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu zlo�ina�kom organizacijom i izvodi njezine du�nosnike pred sud.
Nema razloga da pokojnome predsjedniku, dr. Franji Tu�manu, ne vjerujemo da nije dijelio Bosnu i da njegova izjava Warrenu Zimmermannu iz 1990. godine odgovara njegovom uvjerenju: "Ako Srbi u Bosni naprave pritisak, mi �emo braniti na�e interese. Ako ne, mi se sla�emo da Bosna ostane samostalna republika". Potpisom Daytonskoga akta, me�utim, on je fakti�ki sudjelovao u podjeli Bosne i to na u�trb Hrvata. "Istina je da Hrvati iz Bosne i Hercegovine nisu dijaspora, jer su autohtoni narod u Bosni i Hercegovini" pi�e Miroslav Tu�man na str. 314, ali zbog �ega su bili na "Dijasporskoj listi"? O�ito nije postojala politi�ka volja da se tim hrvatskim dr�avljanima omogu�i glasovanje izvan te liste i da se ne dogodi politi�ki nonsens da isti �ovjek sjedi u Hrvatskom Saboru u Zagrebu i u Federalnoj skup�tini u Sarajevu (V. �olji�)!
Na�e nije da donosimo sudove o te�kom dobu i njegovim sudjelovateljima. I o predsjedniku Tu�manu kao i o predsjedniku Mesi�u povijest �e re�i svoje. Mi si pak mo�emo dopustiti ve� sada ustvrditi da je cilj hrvatskoga naroda priznanjem neovisnosti Hrvatske postignut, a da je cilj o�uvanja hrvatskog pu�anstva u BiH proma�en. Opasno je kad cilj posve�uje sredstva (Machiavelli), a jo� je tragi�nije kad cilj postane sredstvom nevidljive ruke! Neki su elementi postali ja�i od same dr�ave!
Upitna vjerodostojnost
Autora podupiremo u smislu da bi ovakvim knjigama trebalo otvoriti putove daljnjim knjigama koje tra�e i iznose istinu o Hrvatskoj. Samo se istinom Hrvatska mo�e potpuno osloboditi. On sam pi�e u "Predgovoru": "Informacijski rat u medijima postao je u�inkovito sredstvo nemilosrdne politi�ke borbe opre�nih politi�kih i vrijednosnih usmjerenja, ne samo demokratskih opcija koje su nastale poslije 1990. nego i nemalog broja onih koji su novom frazeologijom branili stajali�ta i uvjerenja na kojima je funkcionirala socijalisti�ka Jugoslavija. (Hrvatska je izi�la iz socijalisti�ke Jugoslavije, ali ni komunisti�ka ideologija ni Jugoslavija nisu mogle iza�i iz glava onih koji su se te�ka srca oprostili od Jugoslavije.) To je rezultiralo stvaranjem novih ili obnavljanjem starih mitova i "povijesne istine", koje se dr�i dokazanima iako ih nitko nikada nije dokazao. Stvorena su sna�na, potpuno opre�na, uvjerenja i "znanja" o nekim doga�ajima. Pritom �esto neka od strana nema ili �ak javno govori kako joj nisu potrebni argumenti ni �injenice za ono �to tvrdi i u �to vjeruje."
Drago nam je da prof. Miroslav Tu�man uvi�a opasnost jugoslavenstva po hrvatsku dr�avu i njezin narod, jer se ta tema sustavno pre�u�uje u domovini. Utoliko nam je nerazumljivije da je dopustio da mu la�ni desni�ari i uvjereni Titovi pioniri organiziraju predstavljanje knjige me�u Hrvatima u �vicarskoj. Nadamo se da nije morao spavati, tamo gdje je preno�io, pod Titovom slikom! Bojimo se da je i sam upao u istu klopku, u koju je njegov pokojni otac upao s Mesi�om i drugovima, da jo� uvijek vi�e vjeruje djeci partizanskih prvoboraca nego domobranskih domoljuba. S tog stajali�ta gledano, mogao je knjigu predstaviti i Mesi�evom kabinetu - govoriti istima o istome. Danas, kad svjetski uva�ena novina, Neue Z�rcher Zeitung, prenosi mi�ljenja srpskih krugova koji predsjednika Tu�mana progla�avaju ni manje ni vi�e nego "zlo�incom" (6.9.2006, moj odgovor 2.10.2006), Titovi pioniri, kod kojih je preno�io i kojima je knjigu predstavljao, �ute i vjerojatno potiho likuju �to se i na taj na�in tresu temelji hrvatske dr�ave. Mo�da on nije znao da njegovi gostoprimci rade isti posao kao i Stjepan Mesi�, da pod tajnim imenima "herceg", "tiskob", "borovo" i sl. po internetskim forumima, kao primjerice AMAC-Forumu, kleve�u Hrvate i ocrnjuju sve hrvatsko, ne bi li Hrvatima ogadili Hrvatsku!? Ako priprema novelu poput Frana Ma�urani�a "U lavskoj jami", mo�emo ga shvatiti, ali ne i odobriti taj potez. To neznanje o Vontinoj bojni, duboko utopljenoj u blato jugoslavenskoga neoprimitivizma, se, me�utim, moglo lako pretvoriti u znanje samo da je svoje gostoprimce upitao - �to su publicirali u korist Hrvatske u ovih 40 godina boravka u �vicarskoj? Jesu li digli glas protiv su�enja njegovom ocu i to negdje objavili? Sve bi mu bilo jasno, premda je lustracija propu�tena!
Tihomir Nui�
P.s.
Nikada mi se u �ivotu nije to dogodilo, ta melankoli�nost u du�i. Dok sam �itao knjigu Miroslava Tu�mana "Vrijeme krivokletnika", neprestance me pratio glas Vice Vukova, tragi�noga hrvatskoga barda, koji ve� godinu dana le�i u komi, zaboravljen kao i svi postojani Hrvati. U u�ima mi odzvanja "Tvoja zemlja"
Bit �e� bogat k'o i mi,
Kralj �to ne zna �to je kruna,
Al' na svojoj grudi k'o i ovi ljudi
Bit �e� velik k'o i mi.
Ovaj stih o solidarnoj, pu�koj Hrvatskoj potje�e iz doba kad se �apatom izgovaralo njezino ime. Vice joj je hrabro pjevao i do�ivio gorki san progonstva. Protjerali su ga demoni samoporicanja, koji su se sramili svoga hrvatstva. Unato� tome, "Tvoja zemlja" je odigrala svoju ulogu: s njom je tinjalo hrvatstvo i, kad je do�lo vrijeme, razbuktalo se i pretvorilo u plamen slobode. Danas bi u svojoj zemlji mogao biti svaki Hrvat "kralj bez krune", ali mu ne da crv jugoslavenstva, koje latentno djeluje kako u domovini tako i u iseljeni�tvu. Jedni ga �ire s ljevice, drugi navodno s desnice, oboji nadahnuti jugoslavenskom ideolo�kom matricom o potrebi "totaliteta". Jednostavno re�eno, jugoslavenski neoprimitivizam je progutao hrvatski idealizam na svim podru�jima. Prof. Miroslav Tu�man je svojom knjigom donekle upozorio na to, svojim postupkom, na �alost, zatvorio o�i pred tom pogibeljno��u. I to je ono uznemiruju�e!
|
|
