21.03.2007.
Od prijatelja Filipa �orluki�a sam primio elektronsku verziju knjige "U sjeni Teferi� brda" u kojoj su objavljeni na �udesni na�in prona�eni knji�evni i pjesni�ki zapisi njegovog pokojnog oca Stjepana, a kao dar uz prvi dan prolje�a, posebno, Filip je poslao jo� i krasnu, lepr�avu pjesmu "Svibanjsko jutro na selu", izdvojenu iz te knjige:
"Za prvi dan prolje�a Ti na ovoj stranici darujem krasnu pjesmu: Svibanjsko juitro na selu, koju sam izdvojio iz tog �udesno spa�enog rukopisa. Neka Ti ova pjesma u�ini dan radosnim - Filip"
�udesni na�in na koji su prona�eni ti knji�evni i pjesni�ki zapisi i sudbina osobe koja ih je zapisala, Stjepana Stipe �orluki�a, oca Filipovog, opisani su u predgovoru knjige, a to me se toliko dojmilo, da s tim �elim upoznati i �itatelje portala, a pjesma "Svibanjsko jutro na selu" neka nam svima bude dar uz prvi dan prolje�a:
U SJENI TEFERI� BRDA
Predgovor
Majka Kata je i tu ve�er davne 1954. godine grabljama s tavana skidala sijeno da nahrani na�u kravicu. Odjednom je pred nju pala nekakva mala pohabana �kolska bilje�nica, iz koje je ispalo nekoliko ispisanih papira. Uko�ila se od straha. Kako i ne bi kad su pripadnici OZNE prije tri dana tu prona�li na�eg oca, koji se pred njima skrivao preko devet godina. Odnijeli su sve knjige i papire koje su prona�li, a i mnoge predmete iz ku�e. Budu�i da nije znala �itati, nije znala �to pi�e u bilje�nici. Onako u strahu htjela ju je baciti u vatru, ali se predomislila i odlu�ila je skriti da bi mogla nama pokazati.
Kad smo pro�itali, bili smo zaista iznena�eni sadr�ajem. �ak je i nama koji smo ga dobro poznavali bilo te�ko shvatiti od kuda tom �ovjeku tolika snaga, da u najte�im uvjetima, strahu i svim mogu�im psihi�kim optere�enjima pi�e ovako vedre pri�e i pjesme; tako pune �ivota! Bez obzira na okolnosti, tu nema ni traga nekakvim aktualnim politi�kim tekstovima. Osim pri�a i pjesama, u bilje�nici smo prona�li samo jedan dio lista papira s te�ko �itljivim religijskim tekstom o Gospi Fatimskoj.
Sve je to na neki na�in neodvojivo povezano s njegovim osebujnim �ivotnim putom, koji �emo stoga i prikazati u najkra�im crtama.
Stjepan Stipo �orluki� u zatvoru OZNE
Ro�en je 09. 03. 1902. u malom selu Vrhovi, na �irem podru�ju Dervente. Obitelj je bila siroma�na, otac mu je rano umro, tako da ga se ne sje�a. Imao je jo� brata Juru i sestru Kaju. Osnovnu je �kolu poha�ao u sedam kilometra udaljenoj Derventi. Zavr�io ju je pred sam I. svj. rat, a kako je bio najbolji u�enik u razredu, u�itelj mu je bio osigurao dr�avnu potporu da nastavi �kolovanja.
Na �alost, ta mu se �elja nije ostvarila. Samohrana je majka vje�to vodila skromno gospopdarstvo, ali u onom patrijarhalnom dru�tvu ona nije mogla sama odlu�ivati o budu�nosti sina. Morala je tra�iti suglast mu�evljeve bra�e, a oni se nisu slo�ili. Ne�eljeno je postao zemljoradnikom, a kako je to obavljao, izvrsno ilustrira anegdota koju je na�a majka kasnije �esto prepri�avala.
Otac je oti�ao uzorati njivu i ona mu je pripremila i odnijela ru�ak. Kad je do�la, bila je zaprepa�tena. Volovi su mirno pasli, a on je u hladu sjedio na panju i ne�to �itao.
Zemljoradnjom je mogao priskrbiti hranu za sedmero�lanu obitelj, ali nije bilo novca, a on je �elio u�iti i vanredno zavr�iti ni�u gimnaziju. Stoga se zaposlio, prvo na pretovaru vagona u Bos. Brodu, a kasnije kao no�ni �uvar na derventskoj �eljezni�koj postaji. Tu je mogao u�iti. Kad je mislio da je spreman, za samo jednu godinu uspio je privatno zavr�iti prva �etiri razreda gimnazije i polo�iti malu maturu. Tad je dobio mjesto �inovni�kog pripravnika.
�eljeznica je imala izvrstan sustav �kolovanja, a on je to koristio i polagao ispite - stupanj po stupanj. O tomu nikada nije pri�ao, niti se hvalio, samo je ponekad prijateljima pri�ao jednu zanimljivu anegdotu sa zavr�nog ispita za �efove �elj. postaja i velikih skladi�ta.
Polagao je u Sarajevu. Ispit je bio te�ak, a nakon �to je uspje�no odgovorio na nekoliko pitanja, obratio mu se predsjednik ispitne komisije gospodin �imi�: "Gospodine Stipo. Ako budete znali odgovoriti jo� samo na ovo pitanje, polo�ili ste ispit."
Kad je �uo pitanje, otac je nekontrolirano uzviknuo: "Pa to znadem kao O�e na�", a zatim se posramio zbog neprimjernog pona�anja, ali i zabrinuo jer je predsjednik bio musliman. No ovaj mu je smje�kaju�i se mirno odgovorio: "Pa izmolite tu molitvu, kratka je".
Jo� uvijek zbunjen, otac se malo uspravio, stavio lijevu ruku na prsa, a desnom se krstio, glasno i polako izgovaraju�i: "U ime Oca i Sina ... O�e na� koji jesi na nebesima, ...". Iz pravog molitvenog zanosa se prenuo tek kad je �uo rije�i predsjednika: �estitam gospodine Stipo, polo�ili ste s odli�nim uspjehom".
Jo� smo davne 1936. napustili selo i preselili u Derventu, a uskoro smo zbog o�eva premje�taja preselili u Tuzlu. �to se ti�e pisanja, znamo da je otac jo� u Derventi povremeno u Osje�kom listu objavljivao kratke pri�e, a bio je i novinski izvjestitelj iz Dervente, a kasnije iz Tuzle. Uspostavom NDH postao je izvjestiteljem dr�avnog glasila Hrvatski narod. Zadnji njegov �lanak u tim novinama, grubo je odredio sudbinu svih nas.
Bez obzira na ratne okolnosti, sam grad Tuzla bio je relativno miran. Bez obzira na stalne okolne borbe s �etnicima i partizanima, do jeseni 1943., osu�eno je i strijeljano samo sedam majevi�kih �etnika. Te su jeseni partzani zauzeli Tuzlu i u �etrdeset dana orgijanja uz oko 300 zarobljenih usta�a i Nijemaca pobili jo� preko 170 tuzlanskih civila, od kojih se ve�ina uop�e nije bavila nikakvom politikom.
Otac se cijelo to vrijeme skrivao na selu, a nakon �to je grad oslobo�en vratio se i o doga�ajima napisao op�iran �lanak, koji mu je Hrvatski narod objavio pod naslovom: "Krvavim tragovima partizana". Uskoro se pro�ulo ga je zbog tog �lanka Majevi�ki partizanski odred osudio na smrt i pozvao aktiviste na izvr�enje.
Sarajevska je Direkcija �eljeznica ozbiljno shvatila tu prijetnju i premjestila ga u Bosanski Brod. Mi tada nismo mogli seliti nego smo ostali u Tuzli sve do jeseni 1944. kada su je partizani ponovno zaposjeli, a mi smo pojedina�no i grupno pobjegli i smjestili se u Derventi. 11. travnja 1944. smo se pridru�ili masovnim kolonama i krenuli prema Zagrebu.
Rat je bio gotov i kada smo krajem svibnja morali napustiti Zagreb, morali smo odlu�iti kamo �emo. Budu�i da vra�anje u Tuzlu nije dolazilao u obzir, odlu�ili smo se "privremeno" (kako smo tada mislili) vratiti na staro djedovsko imanje u Vrhovima. Tamo se otac mogao skrivati, ali do kada? Na to nije bilo odgovora.
Na �alost, skrivanje je trajalo devet dugih, stravi�nih godina. U tom su kraju godinama djelovale kri�arske oru�ane skupine, pa su milicija i OZNA stalno pretra�ivali teren i pravili zasjede. To ovdje ne �emo opisivati, ali �emo radi ilustracije spomenuti samo jedan slu�aj. Otac je danju bio u �talici, a no�u se kretao po �ljiviku. Jednog je predve�erja bio izvan �talice i vidio patrolu koja i�le prema njemu. Nije imao kamo, pa se brzo sklonio pod snopove ra�ene slame koji su bili prislonjeni na �talu. Oni su do�li do �tale i sjeli nasloniv�i se na snopove iza kojih je otac le�ao. Tu su sjedili oko dva sata. To je te�ko i zamisliti!
No, u teki to nije bilo zapisano. Nema tu ni depresivnih pri�a, ni izraza psihoze koji bi upu�ivali na suicid. Nema tu ni traga nekakvom PTSP-u, koji danas hara me�u braniteljima. Hara, jer su izgubili svaku nadu, a �ovjek bez nade nije ni�ta. Otac je bio duboko religiozan, a bio je velikan unutarnje slobode, sposoban i u najte�im okolnostima vjerovati u budu�nost. Samo tako je mogu�e da su mu pri�e i pjesme tako pune �ivotne radosti.
Devet godina je dug vremenski period, sve �to je na�eno u ovoj spa�enoj tekici datirano je u zadnje dvije godine skrivanja. Nikada ne �emo doznati je li toga bilo vi�e. Odnijeli su sve �to su prona�li i ni�ta nije vra�eno, a ovaj �udesno spa�eni mali knji�evni biser ne smije biti prepu�ten zaboravu. Odlu�ili smo se za objavljivanje u obliku knjige. Me�utim, ovo je za nas prije svega uspomena, a zbog emotivne vezanosti nismo u stanju objektivno procijeniti knji�evni domet. Iz pjesme Visibaba se vidi da ni on osobno nije uvijek bio zadovoljan, pa je dopisao : Ne valja!
Stoga smo zamolili knji�evnika gospodina Bo�idara Prosenjaka, da ka�e svoje mi�ljenje, a ono potvr�uje da je to pravi knji�evni biser, biser izrastao u tami okru�enoj zlom. Budu�i da to �to je napisao gospodin Prosenjak vi�e od standardne recenzije, u cijelosti �emo ga uvrstiti na po�etku knjige.
Sinovi: Filip i Anto
A evo i pjesme Stjepana Stipe �orluki�a koju nam je za prvi dan prolje�a darovao njegov sin Filip:
Svibanjsko jutro na selu
Osvit zore
iza gore,
ruji, rudi.
sve se budi
iz spavanja;
no�nih sanja.
Eno gorom,
ili dolom,
Njivom, �umom,
strmim drumom,
kraj potoka,
kroz vo�njake,
svakojake,
kraj �ivice
od vrbice,
hrasta plaha,
il' oraha,
pokraj duda.
svuda, svuda:
zelen, cvije�e,
svud prolje�e.
Vjetar hodi
kolo vodi
kroz grozdove
bagremove:
tiho struji,
�u�ti, zuji
i sve vi�e
grane nji�e.
Zatim pu�e
kroz grm ru�e,
pa potra�i
klasje ra�i
te �as lahko,
a �as jako,
ko oluja
ra� leluja.
Svud susre�e
poljsko cvije�e
i jagode
iznad vode;
djetelinu
i malinu.
Svud se vere,
rosu stere,
svuda di�e
i miri�e.
�udne zgode
kraj livade:
ispod smreka
�u�i zeka,
zguren pase.
skanjiva se?
Vjetar �u�nu,
Zeko slu�nu!?.
Opet �uje.,
bje�at snuje!
Dva, tri skoka.
U tren oka
nestade ga
iza brijega.
Ptice poje
pjesme svoje,
pa u zboru
slave zoru.
Tu se zri�e
I �urli�e,
tu cvrku�e
i ciku�e,
krije�ti, klik�e,
ga�e, gu�e
i zvi�du�e;
tamo ga�e
i razvla�e.
Nema kuta
bez cvrkuta,
ni �ivice
bez pti�ice;
Cijelo selo -
O�ivjelo!
Zborom ravna
Ptica slavna:
Slavuj - dika
Umjetnika.
Ni�e ku�e
Sova huk�e -
iznad duplja
stabla �uplja.
Sita lova
�eljna snova,
Sad se sprema
Da zadrijema.
Pijevci, zna se,
zoru glase
na sve strane,
raspjevane.
Kukuri�u,
k'o da vi�u:
"Seljo stri�e,
sve se mi�e!
Ustaj i ti -
orat' hiti!
Bacaj sjeme
Dok je vrijeme!.
A kad jesen
plod donese
bit �e branja
i �kripanja,
bit nagrad�
tvoga rada!".
S dopu�tenjem Filipa �orlukica za portal pripremio Zvonimir Mitar
|
|
