ARHIVA

23.03.2007.

U SJENI TEFERI� BRDA - pripovijetka iz knjige Stjepana Stipe �orluki�a

Ju�er smo objavili pripovijetku �UNDRO, a prekju�er na kakav �udesni na�in su prona�eni knji�evni i pjesni�ki zapisi Stjepana Stipe �orluki�a, a danas donosimo i drugu knji�evnu ocjenu tih zapisa, ovaj puta iz pera Vere Milo�evi� te i drugu od dvije zapisane pripovijetke koje su, kako smo to u objavljenom predgovoru knjige vidjeli, u knjizi "U SJENI TEFERI� BRDA" objavili Stipini sinovi Filip i Anto .

Stjepan Stipo �orluku�

U SJENI TEFERI� BRDA

Knji�evna ocjena rukopisa Stjepana �orluki�a

Autor rukopisa knjige U sjeni Teferi� brda, svoj je knji�evni rad zapo�eo izme�u dva svjetska rata pi�u�i kratke pri�e. Objavljivao ih je u Osje�kom listu �iji je bio dopisnik iz Dervente. Ovako zapo�eti knji�evni put kratko je trajao, a uz dulji prekid je zavr�io kao njegova iznena�uju�a �ivotna pri�a, koja je zaista osebujna i tragi�na.

Neobi�na je sudbina njegovih djela zapisanih u ovoj knjizi. Igrom slu�aja pre�ivjela su rastanak sa svojim autorom. Ovdje napisane pri�e i pjesme nastale su dvije posljednje godine njegova devetogodi�njeg skrivanja pred komunuisti�kim vlastima. Premda u takvom paklu; stvorena djela odi�u ljubavlju i optimizmom.

Stjepan �orluki� je pisao pripovijetke i pjesme. Pripovijetke su mu vezane uz po�etak pro�log stolje�a. Me�utim, od vremena njihova nastanka do objavljivanja desile su se krupne promjene. Nezamislive! Autorove kosti danas po�ivaju u zavi�ajnoj mu Derventi, ali skoro cijela njegova zavi�ajna Bosanska Posavina voljom svjetskih mo�nika pripada nekom drugom narodu.

Za razliku od pri�a, njegove su krasne pjesme svevremene. Knjiga sadr�i dvije pri�e i devet pjesama.

U pripovjedci U sjeni Teferi� brda tema je ljudska te�nja za bogatstvom, za materijalnim dobrima. Idejna poruka je da u trci da �to vi�e ugrabi� - �esto izgubi� sve. Glavni junak pri�e, Petar Kozobleji�, uspio je od dr�ave dobiti najbolji komad begovske zemlje, dok je nespretno��u i nepa�njom drugoga sve izgubio u plamenu koji je zahvatio njegov posjed.

Druga provijetka je �undro. U njoj se temetski obra�uje poku�aj roditelja da sprije�e k�er u izboru �ivotnog druga. Uz ljubavnu fabulu tu je i analiza dru�tvenih (klasnih) predrasuda. Iz ugledne i dobrostoje�e ku�e, k�er jedinica bje�i Sejdi, kahved�iji s kraja grada. U vrijeme onovremenih predrasuda, ocu je bilo nemogu�e shvatiti, niti odobriti padanje njegove k�eri na ni�u, ili najni�u dru�tvenu ljestvicu. Pripovijetka daje vrlo finu psiholo�ku analizu autoritarnog oca, uglednog trgovca. Osim �to je to lijepa ljubavna pri�a, ona je tematski i sociopsiholo�ka.

Epska djela Stjepana �orluki�a odlikuju se lijepim, �istim i plasti�nim jezikom �to ih �ini privla�nim za �itanje. Ova osobina njagova stila naro�ito se isti�e u opisima pejsa�a koji zahvaljuju�i izrazitoj ljepoti stila oslikava prekrasne slike. To su odlike vedrine ispunjene zvukom i mirisima. Bilo da je opis dulji ili kra�i, upe�atatljiv je jer u sebi nosi mnogo detalja, �to mu daje specifi�nost.

Likovi su sna�no isklesani. Uvjerljivi i izdiferencirani. U gradnji lika leksika je najmo�niji faktor. Lokalizmi odre�uju karakter, dru�tvenu pripadnost i prepoznatljivost prostora u kojemu se doga�a radnja pri�e.

Pripovijetke obiluju dobro opisanom atmosferom, na primjer bu�enje i jutro u patrijarhalnoj seoskoj obitelji, ku�i Petra Kozobleji�a.

U pripovijetci �undro atmosfera je te�ine i naslu�ivanja nevolje. Kava se pije dugo i uz oblak dima cigareta. Pri�a je tiha, pati, tra�i rje�enje problema. Kavom se zavr�ava svaka briga ili radost. Opisi enterijera su dobro uklopljeni u prostor.

Za ovu je prozu najbitnija tematika kojom se bavi autor. I danas su ove teme �est predmet rasprava u knji�evnosti. No stjepan �orluki� ih je obradio snagom istinskog umjetnika i svoja epska djela svrstao u red ostvarenja trajne vrijednosti.

Ipak je najljep�i dio autorova stvarala�tva njegova poezija. Vedra, vesela, �istog srca i uvijek optimisti�na. Prava dje�ija poezija, ali zanimljiva i odraslima. Mjesto joj je u �kolskim �itankama!!!

Raspjevano��u svojih stihova djeluje na du�u �itatelja i slu�atelja poti�u�i ga na pozitivnost i plemenitost. Ovakve se pjesme rado u�e i lako pamte, a cijeli se �ivot nose u pam�enju.

U skladu s dje�jim uzrastom pjesme se mogu podijeliti u dva dijela. Proljetni snijeg, Macin san, Rundin san, i Ne kradi - su za mla�e, dok su: Svibansko jutro na selu, Visibaba, �rtva i Dvoboj - za stariji uzrast, ali i za sve one odrasle osobe koje vole poeziju.

Posebnom ljepotom odi�e pjesma Svibanjsko jutro na selu. To je slika seoskog jutra zagrljena rasko�nom ljepotom prolje�a. U pejsa�u se u podu�em lancu ni�e slika za slikom. Zvuci, �u�kanje, strujanje, struji - cvr�i onomatopeja, asonanca, alitracija. Samo veliki pjesnik mo�e o prolje�u tako pisati. Dinamikom kratkog stiha pru�a radost �itatelju. Na kraju pejsa�a pokre�e u njemu i ljude da zapo�nu radove kako bi jesen donijela bogatu nagradu za pravovremeni trud.

Dvoboj ima duboki smisao u poruci da mo�e� biti pobije�en, ali ne i pora�en. U alegorijskoj slici dvoboja izme�u dva pijetla, Goljo odlazi s bojnog polja otpjevavaju�i pobjedniku. Pjesnik se pita: da li bi se �ovjek mogao pona�ati tako?

Mo�da je ba� autorov �ivot odgovor na ovo pitanje.

Ove su pjesme veliki domet istinskog pjesni�kog talenta koji posjeduje autor, �ija se poezija odlikuje biranim stihom, mislima, emocijama i �irinom du�e koja osje�a sve pulzacije �ivota pru�aju�i ga djeci. Ima li i�ta ljep�e od ovoga dara koji nam je ostavio pjesnik Stjepan �orluki�.

Vi�e je razloga za objavljivanje ovog knji�evnog djela autora Stjepana �orluki�a. Prvi je u neupitnoj umjetni�koj vrijednosti tog djela. Drugi je �to i pored devetogodi�njeg skrivanja od komunisti�ke vlasti u tom djelu nema gor�ine, mr�nje, osvete, osude re�ima, pa niti i jedne rije�i o svojoj patnji i u�asu koji je pro�ivljavao. I kao �to je njegovo djelo nad�ivjelo progonitelje, mora nad�ivjeti i anonimnost.

I kao tre�i, vrlo va�an razlog je u tomu da je u djelu jasno nazna�eno podru�je nastanka, a to je Bosanska Posavina koja je nekada pripadala i Stjepanu �orluki�u i svima onima koji su morali oti�i.

Na kraju jo� jedna napomena. Sinovi koji su prire�ivali ovaj rukopis, kao radni naslov su stavili naslov najdulje pri�e, prepu�taju�i nakladniku da prona�e bolji naslov. Dozvolit �u si da ja predlo�im jedan:

PRI�E I PJESME STJEPANA �ORLUKI�A

biseri su izrastali u paklu

Takav ili nekakav sli�an naslov mnogo bolje bi odgovarao od sada�njeg radnog.

Predla�em da se ova knjiga ne samo objavi, nego i podr�i sna�nom promocijom.

Vera Milo�evi�

A evo i druge pri�e iz knjige Stjepana Stipe �orluki�a:

U SJENI TEFERI� BRDA

I.

Zora je tek po�ela o�ivljavati. Tek je prva zrnca svoga srebrnastog praha prosula po vrhovima mra�nih brda, �ije osojne strane i zavu�ena podno�ja poprimi�e jo� tmurniji i stra�niji izgled. Lahki vjetri� je pirkao kroz zelene kro�nje stabala i pospanim selom raznosio opojni miris bagrema i svje�ine. Sladunjava pjesma ptica, koja je poput �ubora gorskog potoka, tekla bez zastoja i predaha, slijevala se je sa �ivahnim kukurijekanjem pijevaca, u skladnu melodiju svibanjskog jutra.

Premoreni stanovnici sela Vignja ve�inom su jo� spavali, jer im kratke proljetne no�i ne bijahu dovoljne za odmor. Tek, tu i tamo mogao se �uti po koji sanjivi glas ranoranilaca.

U Petrovu se dvori�tu �uo �amor. Najprije je ustao doma�in, koji je, glasno mole�i Gospino pozdravljenje, mra�nim dvori�tem �urio staji i torovima, da po obi�aju obi�e blago i d� hrane konjima, jer �e ih jutros rano uprezati.

Kad plahe nevjeste o�utje�e da im je �ako na nogama i da se svekrva, sve glasnije po ku�i poka�ljuje - �to je bio znak da i mlade trebaju odmah ustati - istr�a�e i one iz svojih ud�era (drvene zgradice pred ku�om), a gotovo u isti �as s treskom se otvori�e i vrata na djevoja�koj ud�erici, da se ne bi reklo: "nevjeste ustaju prije za've ...". Odmah za tim i sanjivi sinovi: Marko i Ivan, iztetura�e svaki iz svoje ud�ere, te mrzovoljno tupkaju�i i glasno di�u�i, kao da jo� spavaju, odo�e tako�er staji i torovima. I ostali se razi�o�e, svak za svojim poslom, kako i jest red, kad se starije�ina sprema na put, pogotovu s kolima.

I, dok je starina sveudilj glasno mole�i, nosio konjima breme svje�e djeteline, a oni ga frk�u�i i tupkaju�i nogama nestrpljivo o�ekivali, dotle se doma�ica An�a vrtjela oko ognji�ta, odla�u�i vatru i pristavljaju�i kavu jutrenja�u. �esto zijevanje, koje ju je spopadalo i neizostavno kri�anje preko otvorenih usta - e da se ne bi sotona uvukao u insana (osobu) - mnogo je usporavalo njen posao, a jo� vi�e ju je bunilo u molitvi, tako, da nerijetko zapo�injala "O�e na� ...", da bi zavr�avala "Zdravo Mariju ".

A, kad u to, jo� i ovce iznenada i prestra�eno u toru zableja�e, kao da su najmanje dva vuka opazile, An�a ostavi i posao i molitvu, pa kao zgranuta potr�i k vratima, premda je vani bilo jo� mra�no i nevidljivo. No, odmah se i povrati, lupkaju�i se dlanom po �elu, jer joj je u me�uvremenu do�lo u glavu, da to Marko i Ivan tovare jagnje u kola i da su se zbog toga ovce uznemirile.

Kad je Petar napunio jasle, onda je po�urio u ku�u da napuni i bisage, jer je ispunjavanje njegovih vi�egodi�njih sanj�, koje je toga odre�enoga dana trebalo, ili ostvariti, ili zauvijek pokopati, ovisilo upravo od onih �imbenika, koji su za koji sat trebali do�i iz grada i, ako posre�i zagristi iz tih bisaga. ... Sjeo je kraj svjetiljke, �iji je "fitilj" toliko izvukao, da ga je An�a i preko molitve morala upozoriti da �e puknuti "cilinder", pa je ustakav�i svoje strare nao�ale i pri�vrstiv�i ih koncima za oba uha, umjesto davno izgubljenim �icama, svaki komad koji mu je doma�ica dodavala sa svih strana najpa�ljivije zagledao, da ne bi, "ne daj Bo�e!" gdjegod zaostala kakva dla�ica, ili trun�i�, jer bi, kad bi se to dogodilo sigurno "propao u zemlju" od stida, a gospoda bi mu se jo� i narugala, umjesto da bi mu i�la na ruku.

Potom se jo� i umio svje�om izvorskom vodom, koju je divojka, pjevaju�i na sav glas, ve� bila donijela, ne brinu�i se mnogo ho�e li u vodi biti trunja i stonoga. Poslije toga se presvukao u nesvakida�nju �istu odje�u, koju su mu nevjeste ve� priredile. Kad je sve bilo spremljeno, sjeo je jo� malo kraj ogni�ta, gdje je na brzinu napunio i zapalio lulu i posrkao dva fild�ana kave, da ne ode "k'o da �e na ispovid", a onda je s bisagama preko ramena i pu�e�i po�ao do kola.

Kako se je ve� bilo prili�no razdanilo, da bi �to prije krenuo, jo� poizdaljeg je po�eo pregledati tovar na kolima. Jednim pogledom obuhvatio je i svje�u djetelinu, smje�tenu iza prednjeg sjedi�ta, i ra�anj, �to je ispod nje visio i pozadi kola str�io, i jagnje, tako kratko svezano pri dnu "�aroga", da mu je crna nju�ka dodirivala podnicu.

"�uti ti �uti, moj ovni�u! ... mi �emo se sada vozati, a njima nema..." - po�eo je, smje�taju�i bisage, tepati janjetu, koje je svojim drhtavim glasom prodorno blejalo, dok mu je majka iz tora, zaska�u�i se na ogradu, �alosno odgovarala. Dok su Marko i Ivan uprezali konje, Petar je svoga "janjca" jo� jednom pipnuo za le�a, pogledav�i ga dobro sa svih strana, kao da to nije sino� �inio, a onda je zadovoljno pogladio i svoje crne brkove, i u isto vrijeme pogledao tamo preko potoka, gdje se je zeleno prostranstvo Teferi� Brda osloba�alo i posljednjeg traga crnog no�nog pokrova.

Smje�taju�i se na prednjoj strani kola, jo� jednom je doviknuo sinovima, da se i oni �to prije spreme i po�ure za njim, a onda su kola krenula.

Put je, najprije - oko dva kilometra - vodio, manje vi�e, ravnim hrbtom duga�kog brijega, na kojemu se i njegova ku�a nalazila, a potom je zaokrenuv�i na desno, i�ao blagom strminom prema potoku.

Nastoje�i da smanji neugodno treskanje, a time i opasnost da se u bisagama �to rakije i prolije (�to i jest glavno), ne htjede se �uriti, premda je mogao bez ikakve smetnje, jer na putu ne bija�e jo� ni �ive du�e, nego je u koraku konje dr�ao.

Ne�to taj lagani hod i usamljenost, ne�to pomla�ena �uma preko potoka, koja je mamila poglede, a ponajvi�e posao zbog kojega i ide na taj put, navrati�e mu u glavu one iste misli, koje su ga ve� odavno zaokupljale.

"Bo�e moj, kako se vrimena minjaju! ..." - po�e se sam sa sobom razgovarati - "'Ko bi mog'o i pomisliti prije petnaestak godina, da �u ja do�ivit jo� i to �udo, da se begova zemlja i �uma dile te�acima... 'nako... brez pla�anja... i brez Asifbegova odobrenja! ... I, da to 'ko �ini, ve� sama dr�ava, ... ova nova dr�ava, s kojom se beg njekako ne pazi, k'o s onom prija�njom. ... A, �ta velim: �uma? Eeeej ... davno je to bilo! ... Kakva �uma, moj brate! Kr�evina, prili�nije je, nego �uma! ... Panj do panja, k'o kri�evi na greblju, - Bo�e mi oprosti! - a iz ti' panjeva po�le mladice, najliv�e za kolje, ... a eto, to se sad nudi umisto �ume! ... A prije? ... Eeeej, Bo�e dragi! ... Ono je bila �uma! ... Cilo Teferi� brdo, s kraja na kraj (Ovdje zaokru�i pogledom i u isto vrijeme rukom, u kojoj je dr�ao bi�, nazna�i brijeg s druge strane potoka), za koje vele da ima vi�e od �etiri tisu�e duluma, ... sve je to bila velika �uma, da je 'nake nije bilo u cilome kraju. ... Ih, grdne rane, ja kakve lipote! Bukve visoke, za nebo svezale, ... a pravne k'o svi�e! A debele! Ma, rek'o bi �ojik, da dvojica ljudi nisu u stanju jednu bukvu obuhvatit! Eto, take su bile! Ponegdi je bilo i cerova, ... pa i oni isto tako! ... Ih, ih, nikada vi�e onoga dobra".

"Njeki su prigovarali, da nije pravo, �to beg ima toliko �ume, a amo te�aci nemaju sebi 'di drva nasi�. ... U jednu ruku i nije bilo pravo, jer je beg im'o odakle drva kupovat, ali, kad se �ojik zrilo promisli, onda jest bilo pravo, jer da nije bilo begovi' �uvara, ne bi bome bilo ni �ume. ... Pa i brez rata svedno bi nje nestalo. Ne gleda se je li rat, ilbo mir, ve� da se �uva, ilbo ne �uva. A eto, taki je na� svit. ... Ja ne branim bega, osobito danas (opet pogleda preko potoka, a zatim na jagnje, koje je kle�e�i sveudilj blejalo), ali valja pravo govorit. ... Ako nama nije dao ru�iti te �ume, nije bome ni njegova sikira tamo dolazila. On je u�iv'o u tome, da se mo�e po'valiti, da je to njegovo dobro, a mi smo �tono se veli poteke �upali granja koliko smo 'tili, a u granju je bome umio biti i pokoji sirovi rulji�. ... A kamo, �to nam je marva priko ciloga lita gori plandovala? ..."

"Tako je to i�lo do ovoga nesritnog rata, koji je do�ao i sve odnio. ...".

Ra�anje sunca iza brda, koje je sred cvijetne i raspjevane prirode zaista pru�alo veli�anstven prizor, privu�e tada Petrov pogled na onu stranu i odvrati ga od njegovih razmi�ljanja, ali samo za trenutak, jer ga "ta lipotinja, koja se ne mo�e ni samliti, ni nalo�iti, ni prodati" nije toliko privla�ila, pa je pucnuo bi�em, onako u prazno i ponovno se obratio svojim konjima i svojim mislima.

Maloprija�nje razmi�ljanje o krasotama begove �ume, probudi u njegovim mislima lijepe uspomene iz mladih mu dana. Vidio je sebe, kako kao dje�ak, s marvom odlazi u tu divnu �umu i kako kasnije kao mom�uljak, sam samcat ide gore, s volovima i kolima po granje, �to je najrje�itije, cijelome selu obznanjivalo, da se je ve� zamom�io. Sje�anje na moma�tvo, dovede ga i ovaj puta u posebno raspolo�enje, premda je na taj najdra�i mu dio �ivota, �e��e puta i ne bez ponosa svoje misli svra�ao. Vidio je sebe, "mom�inu k'o brig", kako ga na viziti jedinog primi�e u solda�iju, a sve ostale Vignjane vrati�e kao nesposobne. Sje�ao se da je ba� zog toga, bio priznat u selu.

Ponovno je pro�ivljavao onaj dan, kada su ga prije osamnaest godina, njegovi seljani izabrali za seoskog starje�inu. Davno je to bilo, �ak tamo na pet godina, prije Prvog svjetskog rata! Davno, ali eto, jo� i danas se u toj �asti dr�i.

K'o ima ne�to iz tih dana, �to Petar zasigurno ne bi priznao.

Kada je, naime, postao seoskim starje�inom, prva mu je, premda skrivena, misao bila: kako bi se okoristio svojim novim polo�ajem i pro�irio ionako pozama�an svoj imetak. Znao je, da �e kao seoski starje�ina do�i u dodir s ljudima, koji mogu i pomo�i i odmo�i. Mudrovao je nadalje, da se bez poznanstva i bez tro�ka ne mo�e ni�emu nadati.

Me�utim, takvo poznanstvo, u ono vrijeme nije se lahko postizalo.

Kroz prvih devet godina svoga starje�instva, koje su se to�no poklapale s posljednjih devet vladavine Austro-ugarske monarhije, uspio je toliko, da me�u uko�enim i nepristupa�nim �inovnicima kotarske vlasti, uspostavi tek jedno jedito poznanstvo. A i to nekako slu�ajno. Postav�i starje�inom sela, prohtjela mu se i lova�ka pu�ka, a kako je Jusuf Pr�ikahvi�, koga su svi smatrali zamjenikom kotarskog predstojnika, izdavao oru�ne i lovne listove, Petar se posve zakonito obratio njemu, koji s tolikom susretljivo��u to sve uredi, da je novi lovac, s novom pu�kom, ve� prve nedjelje, pod Jusufovinm vje�tim rukovodstvom, svoju prvu lovinu ulovio. Okrenuli su ra�anj i pucali iz nove pu�ke, koju su starom rakijom obilno "polijevali".

Od tada su �esto zajedno lovili.

U �ar�iji je, me�utim, s tim poznanstvima lak�e i�lo. Tu je bilo nekolioko trgovaca, s kojima se je ve� od prije poznavao. No, on se najvi�e i najlak�e pribli�io gazdi Peri, �iji je du�an bio kraj viganjskog puta, kao prvi na ulazu u grad. Po onda�njem obi�aju, Pero je u svom du�anu mje�ovitom robom, jo� i rakiju to�io, dr�ao mastike i rumi�e, te prodavao "Alge", "Francusku rakiju", razne ljekovite trave - od kojih je trava, sjeme protiv glista u crijevima, uvijek imala najbolju pro�u - i druge lijekove, jer obi�ni svijet onog vremena, jo� nije bio navikao na lije�nika i ljekarnu, premda je to sve ve� dvadeset godina u gradu postojalo, nego se je i u slu�aju bolesti obra�ao svome trgovcu, ili sve�eniku. I ne samo u slu�aju bolesti, nego su, ako im je i kakva parnica izbila, od njih savjete tra�ili. Rijetki su bili oni, koji bi se usudili pokucati na vrata odvjetnika.

Petrova je ku�a, jo� od starina bila mu�terija u Perinu du�anu. A kad su Petra zastarje�inili, od onda on nikada nije prolazio mimo tog du�ana (obi�no, kada bi se vra�ao iz grada), a da se ne bi navratio i porazgovarao s gazdom, kojeg je smatrao najpametnijim �ovjekom u gradu. Uvijek se je imalo ne�to pri�ati, a i pro�itati, jer je Petar, kao samouk (nau�io u vojni�tvu) bio malo pismen.

Ti savjeti se nisu pla�ali, ali Petar je, kao obrazli �ovjek, uvijek pri sebi imao bocu svoje rakije, pa bi ponudi gazdi, "ako mari". Nekad bi se za promjenu, a da �to vi�e pazari (to je bilo u zamr�enijim slu�ajevima), tu otvorio rumi�, ili mastiku - ve� prema tome �to gazda odabere - pa bi pijuckaju�i, svaki iz svoje �a�ice, ili fild�ana, potezali sad ovaj, sad onaj Petrov problem, kojeg bi umni gazda Pero, povla�e�i dimove iz duga�kog �ibuka, s lako�om na �istac izvodio. Ako bi Petar nai�ao oko e�indije (oko 4 sata po podne) onda bi, zna se, i ne pitao, zovnuo Aliju, kaved�iju preko puta i podigav�i dva ra�irena prsta uvis, doviknuo mu: "Dvi dobre!".

Kada bi poslije razgovora i�ao ku�i, jo� dugo bi razmi�ljao o trgov�evim "ri�ima", dive�i se tolikoj mudrosti njegovoj. Jo� dugo bi mu pred o�ima lebdjelo stara�ko, no dobro o�uvano gazdino lice, s prosijedim brcima i naboranim �elom, koje je do pola uvijek bilo prekriveno tamnim fesom, na kojemu se ki�anka nemirno treskala, kao jedinom uspomenom na turski vakat (vrijeme); dok bi mu u u�ima istodobno odzvanjale one tihe, meke, no uvijek razgovijetne i uvjerljive gazdine rije�i. U takvim bi ga raspolo�enjima, gotovo redovito spopadala �elja, da i on sebi otvori du�an i trafiku u Vignju, koji bi "sigurno dobro radili i zaradili" i da time ujedno iskoristi ovu rijetku priliku za dobivanje dozvola. No, pla�ilo ga je, da bi zbog svoje nepismenosti mogao propasti i jo� se osramotiti. Stoga je tu svoju zamisao uvijek odga�ao, ali ne i sasavim poni�tavao.

Ali, "vrijeme gradi, vrijeme razgra�uje..." - veli na� narod. Tako se dogodilo i Petru. Do�lo je ljeto 1914. kada je u Sarajevu poginuo austrougarski prijestolonasljednik Ferdinand, zbog �ega uskoro izbi Prvi svjetski rat, koji je pomrsio mnogo�ije, pa i Petrove ra�une o otvaranju du�ana i trafike.

Dok su konji pred "za�lajfanim" kolima, lijenim korakom klimatali prema potoku, a ve� zamoreno jagnje sve rje�e se javljalo, Petar je u svojim mislima jo� jednom pro�ivljavao one mu�ne i nada sve sudbonosne dane, izme�u sarajevskog atentata i izbijanja rata, a posebno sam period rata, koji se odulji u duge �etiri godine. Sje�ao se, kako je odmah, onih prvih dana po pogibiji "carskog naslidnika", bilo jasno da ne�e biti dobro. ... Dr�ali su se prijete�i govori, u kojma su otvoreno tra�ili osvetu. �ak i u zaba�eni Viganj donosili su novine i "njekakve letke" i �itali ih na seoskim skupovima. Ali, to opet ne bi bilo stra�no, da ne po�o�e prevoziti "ma�inama" one, dotle neobi�ne tovare, koje su vi�ali svi oni, �to su tih dana u grad odlazili. Cijeli vlakovi bili su krcati topovima, vojnicima, kolima, konjima i sl.

Po svemu se moglo vidjeti, da je zvijezda mira, koja je kroz dugi period vremena blistala na nebu, sada odjednom po�la svome zalazu. Dolazili su crni dani...

I kona�no se, poput daleke grmljavine, za�ula sa Drine stra�na rika topova. Dim svjetskoga po�ara, koji je dotle, kroz nekoliko godina, �as tinjao, �as ja�e izbijao i vidike zamra�ivao, odjednom je buknuo u otvoreni plamen stra�noga svjetskog rata.

Petar je ponovno vidio sveob�u uznemirenost i u�urbanost; ponovno tu�ne seoske skupove i pozivnice, koje je on morao dijeliti; ponovno naricanja majki, �ena, pla� pun suza i ponovno uzdahe na rastanku.

S osje�ajem duboke tuge sjetio se i ispra�aja svoga prvjenca, sina Ilije, koji mu se nikada vi�e nije vratio. A gotovo je svaka ku�a ponekog ispra�ala, u one stra�ne dane, kada su smrtonosni topovi nesmiljeno grmjeli, ... grmjeli i na�alost, ne uzalud. Nedugo iza toga po�ele su u selo stizati i prve "crne visti" o poginulim u ratu, koje je opet jadni Petar morao raznositi, a uskoro zatim, po�ela su padati i prva stabla u begovoj �umi. Najprije stidljivo, u gluho no�no doba, pri svjetlosti, ina�e romanti�ne mjese�ine; onda s ve�eri, ili u zoru; pa najzad u pol bijela dana. A kad je hora (dobar saonik, ili suh put), tada se sjekira mogla �uti u svako doba dana i no�i. Narod nekako "doku�io", da bi dr�ava, bar u vrijeme rata morala biti obazrivija prema selu, �iji siniovi ginu, ba� za tu istu dr�avnu upravu, pa se osmjelio, makar su jo� bili �ivi i zdravi i Asifbeg (koji se, usput budi re�eno, poslije prve pu�ke, nije vi�e ni pomaljao ovamo) i njegov vjerni prvosuba�a Ibro, koji je do rata bio pravo stra�ilo za seljake. Ali, �ta je sad mogao jadni Ibraga, kad i seljaci po�e�e pokazivati zube i govoriti o nekakvom svome talu (dio) u toj �umi. A osim toga, Bog zna, �ta se krije i pod gunjevima tih "pasijih sinova" - govorio je opasni �umar Ibro svome tu�nom gospodaru.

I bome, tako �uvaju�i, ne o�uva! Do kraja rata bi �uma dobro prorije�ena, a kad nesta austrijske uprave nad ovim na�im krajevima, nesta i Asifbegove tapije (dokument iz gruntovnice) nad Teferi� brdom, a uskoro nesta i same �ume. Ostala je ni�ija, zapravo, sva�ija zemlja, sa gusto razasutim, ve� natruhlim panjevima, sakrivenim u manje ili ve�e grmove sobstvenih izdanaka; i sa dugim, kvrgavim kladurinama, zaostalim na nepristupa�nim mjestima, po kojima su se sada gu�teri sun�ali. Tuda je sada, uz veselo cilikanje bronzi i zvona, pasla brojna svjetovska marva, dok su hitri �obani svirali u svirale, brali jagode i po cijeli se dan kupali u dva potoka, �to su sa sjeverne i ju�ne strane opasivali �umu i na zapadnoj se sastajali, te kao mala rje�ica tekli dalje i jo� danas teku, kroz prostrano selo biv�ih Asifbegovih kmetova.

Upravo u taj �as Petar si�e do sjevernog potoka. Dok se konji na�mrka�e vode, on napuni lulu i zapali, te okrenut uzvodno potjera ravnicom, kroz debelu sjenu Teferi� Brda.

Blizina te �ume, u kojoj �e danas "agram" raditi, navodila ga je, da nastavi s obnavljanjem svojih uspomena, navlastito onih poratnih doga�aja, koji su predhodili diobi te �ume. Po�eo je od samog "privrata" 1918. godine. Sjetio se one listopadske srijede, kada je, kao i obi�no do�ao u kotarsku oblast na redovitu "zapovid" i u njoj zatekao pravu bezglavost. Vrata su bila izotvarana, �inovnici kraj stolova stajali i obaziru�i se tiho razgovarali, dok kotarskog predstojnika Von Weisdorfa - nije vi�e tamo bilo. Netko je rekao da je pobjegao. Nitko ni�ta nije radio, samo je Jusuf Pr�ikahvi�, zbunjenog i jo� vi�e zabrinutog lica do�ao me�u starje�ine i dao im "zapovid". Vidilo se da on zamjenjuje korarskog predstojnika.

Petar bi se zacijelo tomu veselio, ali ne moga�e, jer ga je iznenada i nekako �udnovato zaboljela glava, a noge mu po�ele klecati, radi �ega je odmah krenuo ku�i. Pero mu dade nekoliko bijelih "pulica" i re�e mu da ih pije s vodom - tri na dan - a uz to da tro�i rakiju i jede bijeli luk. "To je" - veli - "nova bolest, koja se zove �panjolska groznica".

Da nije bili konji�a, zlo bi pro�ao.

Oko tri nedjelje ostao je u krevetu, a onda se jo� toliko morao oporavljati, jer nije mogao na nogama.

Tek tamo pred Bo�i�, pojaha svoga konji�a i krenu u grad. U kotarskoj oblasti, koju su sada zvali sreskim na�elni�tvom, nai�e na toliko promjena i novotarija, da mu je u prvih mah izgledalo, kao da se nalazi u drugoj dr�avi. Svugdje je nailazio na nove, nepoznate �inovnike, pisare, pa �ak i podvornike. No, najvi�e se iznenadio kada je u lijepoj uredovnici kotarskog predstojnika Von Weisdorfa, kojega je toliko obo�avao (gdje je sa jo� nekima bio pozvat, da pomi�e ormare i stolove na drugo mjesto) opazio nekoga, u plavu odoru odjevenog stranca, koga su svi oslovljavali sreskim na�elnikom. Kasnije sam doznao, da mu je pravo ime Panta, a ono: "sreski na�elnik", da zna�i isto, �to i kotarski predstojnik. I u Jusufovoj biv�oj uredovnici smje�tao se je neki nepoznati dugajlija, dok je Jusuf preba�en u ugao na drugom kraju hodnika.

Petru ne bi ba� mrsko, �to je upravo njega zapalo, da u�ini ovu prvu uslugu "novome predstojniku", jer "'ko zna..." - mislio je on - "moglo bi ovo �ojiku negdi valjati ...".

Gazda Pero, kojemu se je pri povratku navratio, nije mu ba� puno hvalio novu dr�avnu upravu, nego je �tovi�e predvi�ao svakojake nezgode i zaplete.

"Ni�ta ne�e valjati moj imenja�e, ni�ta!" - ponavljao je, zabrinuto, gazda Pero.

"Ne znam." - Odvrati Petar, pogledav�i, ne zna ni sam zbog �ega, kroz uli�ni prozor - "More sva�ta biti. Al', nek' je vala, zavr�en rat, pa sad kako god bude bi' �e bolje, neg' �to je bilo ove �etiri godine!".

"Aaa, ne reci ni�ta imenja�e!" - po�uri �ivlje gazda, pomi�u�i se na svom trono�cu. "I u miru mo�e biti zla; i jo� kakvoga.".

Dok su ljudi ovako naga�ali, kako �e i �ta �e dalje biti, nova Uprava se je u�urbano utvr�ivala. Izme�u ostaloga, uskoro je obznanjeno, da �e se sva veleposjedni�ka zemlji�ta razdijeliti te�acima, koji sami zemlju obra�uju. Petar je na ovu vijest dobro u�i na�ulio, jer je to upravo ono, za �im on odavno �ezne.

"Valja' �e ovo valja' - ako Bog da!" - umovao je on u svojim mislima. - "Ostavili su me u kne�evskoj stolici, a evo sada i zemlju obe�aju. Dobro je, dobro; a neka svit govori �ta 'o�e!".

Od toga vremena, po�e se Petar po malo pribli�avati novim upravlja�ima. Po�e, ali odmah i stade, jer nije znao kako to izvesti. S gazdom, a ni s Jusufom, nije mogao o tome govoriti, jer se bojao, da ga ne �e ismijati, a drugoga, komu bi se mogao obratiti, nije imao.

Pritisnut tim brigama, hodao je jednog dana, �ar�ijskim ulicama, kojima je silan narod vrvio. U blizini Aleksine gostionice, susreo je starog oru�ni�kog narednika i jo� starijeg rakija�a i ne slute�i, da mu upravo taj brkonja, nosi odgovor na njegovo pitanje, koje ga je tih dana toliko ti�tilo. Kroz onaj sat vremena, dok su u zadimljenoj gostionici sjedili i po velike istrusili, narednik je svome knezu, �itav plast prazne udvorne slame izmlatio, u kojoj je Petar ipak prona�ao nekoliko vrijednih zrnaca. Saznao je, naime, da u istu gostionicu navra�aju gospoda iz sreza; da je Aleksa predsjednik vladaju�e Radikalne stranke u gradu, te da je zbog toga blizak toj gospodi, t.j. da njegova rije� "pije vodu" kod tih mogu�nika.

"Ha, to mi i treba!" - pomisli Petar, ali ni�ta ne re�e, jer se je bojao, da bi mu se narednik mogao previ�e "natovariti na glavu".

Aleksina je gostionica, naime, bila ona neizbje�iva �inovni�ka postaja, izme�u ureda i stana, kakva obi�no postoji u svakome manjem mjestu. Tu se prije objeda svra�alo na rakiju, a poslije na "�pricer", ili, radi eventualne glavobolje, na �istu sodu, odnosno crnu kavu. Uve�e, opet na rakiju, a bome i "meze", koje bi se nerijedko pretvaralo u ve�eru (lonac, tagara i sli�no; naravno, uz odgovaraju�e salate), koju bi vje�ti Aleksa uvijek znao pogoditi. Poslije toga tekli bi bezbrojni "�priceri" i bezkrajni razgovori, a po�esto i pjesma ... jer, "jesmo li, ili nismo!" (mislili su: "na vlasti") - govorili bi oni.

Kad je Petar to sve saznao, objeru�ke se, kako se samo mo�e, prihvatio za Aleksu i sve svoje nade stavio u ruke, toga pristupa�nog i uvijek nasmijanog "me'and�ije". Od tada je redovito tu zalazio; jeo, pio i glasno se smijao Aleksinim dosjetkama.

Usput bi umio po�astiti i koga Aleksinog gosta, za kojeg je dr�ao, da bi mogao �togod doprinijeti tomu njegovu zemljolovu, znaju�i, da time i Aleksu �vr��e uza se ve�e.

Osobito se radovao, kad bi ga tu vidjeli oni iz sreza, a posebno sam sreski na�elnik, oko kojega, me�utim, nije smio �arati i pomi�ljati na neku izravnu �ast. To je mogao s gruntovni�arom Jusufom, nadzemljomjernikom Vasom i drugim, ali sa sreskim nikako. Bojao se i - gotovo.

A mora se priznati, da ni njima nije bilo mrsko, �to u toj, izrazito radikalnoj gostionici vide seljaka-Hrvata, jer je taj kotar, ba� zbog ogromne hrvatske ve�ine, koju su uglavnom sa�injavali seljaci, pripadao opoziciji.

Petar je u to vrijeme i kod ku�e bio posebno �iroke ruke. Navlastito je pazio na slu�bene osobe, koje bi sama slu�ba, ili lova�ka strast doveli u njegovo planinsko selo. Sve bi gostoljubivo primio pod svoj krov, a s lovcima bi jo� i u lov po�ao. Ako bi ga lova�ka sre�a poslu�ila (a to je redovito bivalo, jer ga njegovo solda�ko oko nije izdavalo), onda ne bi �alio svoga, pa makar i jedinog zeca strpati u prazni ruksak nesretnijeg lovca - gra�anina - "samo da �ojik ne i�e prazan u �ar�iju" - pogotovu, ako se radi o utjecajnom �ovi.

Gazda Peri, koji je sad bio daleko od Upravne oblasti, nije ni�ta govorio, ni o Aleksi, ni o svojim �iroko zasnovanim podhvatima, nego se je i dalje dr�ao onako, kao �to je i prije bio.

Vrijeme je, me�utim, prolazilo, sreski na�elnici su se mijenjali, premda su uvijek dolazili iz iste �kole, dok je Neumorni Aleksa, �ija je Radikalna gostionica, sa posebnim, lijepo ure�enim prostorijama i dalje privla�ila "bolji svijet", savjestno vr�io svoju posredni�ku misiju. Tako je to i�lo sve do ovoga ranog proljetnog jutra, kada i na�a pripopvijetka po�inje.

II.

Toga jutra, kao da su svi putovi vodili k Teferi� Brdu. Sa svih su strana pridolazili seljaci i zaustavljali se kod vodenice, koja se nalazila na onome mjestu sjevernoga potoka, gdje je ovaj, dolaze�i sa isto�ne strane, po prvi puta dodirivao sjeveroisto�ni ugao te �ume. To mjesto je bilo odre�eno za sastajali�te, a odatle je trebalo po�eti s diobom i mjerenjem zemlji�ta.

Na prvi pogled moglo se vidjeti, da budu�i sobstvenici ovoga neiskr�enog zemlji�ta, me�usobno nisu bili ba� najpovjerljiviji. Nigdje nije bilo otvorene rije�i, nego samo �apat i namigivanje. Pojedinci su hvatali odbornike, ili seoske starje�ine, te ih povla�ili u stranu i s njima se nasamo dogovarali. No, najve�a je jagma bila za Petra Kozobleji�a, starje�inu sela Vignja, koji je tako�er bio stigao i pre�av�i na drugu stranu potoka, smjestio se u debeloj hladovini, kraj same �ume. Oko njega nije oblijetao samo obi�ni svijet, kao oko onih drugih, nego i mnogi odbornici, pa �ak i starje�ine nekih drugih sela, jer su svi dr�ali, da �e u dana�njem poslu, njegova rije� mnogo vrijediti. Naravno je, da je Petar bio ponosan na to svoje prvenstvo.

U to povika�e: "Eno i' dolaze, ... i�u ... dvoja kola!". "Na moju du�u, oni su!" - progovori Petar �urno ustaju�i i gledaju�ui u dvoja kola, koja su s druge strane potoka - premda jo� podaleko - jurila ravnicom. �to su se kola vi�e pribli�avala, likovi putnika postajali su sve vidljivijim, tako, da su ih uskoro ve� mogli prepoznavati. Vidjeli su, da u prvim sjedi gospodin sreski na�elnik Mito, odjeven u sivo �portsko odijelo, sa finim, krutim, slamnatim �e�irom u rukama (jer su vozili hladovinom) i velikim okruglim nao�alima, sa debelim crnim okvirima, na nosu. Uz na�elnika, naravno, na lijevoj strani, sjedio je sreski nadzemljomjernik Vaso, tako�er u �portskoj odje�i i sa mekanim, od sitne slame sapletenim �e�irom na glavi, koji se mogao savijati i u d�ep stavljati.

U drugim kolima, koja su radi izbjegavanja pra�ine, pone�to zaostala, sjedili su mladi zemljomjernici: Ante Bjelovrani� i Rizo Behutovi�.

Nije te�ko zamisliti, s kakvom je robskom ponizno��u svjetina do�ekala ove gromovnjake, koji �e, evo sad odmah, za sve vijeke vjekova odlu�iti, gdje i kakvo �e to zemlji�te dobiti: plodnu ravnicu, postnu ilova�u, ili kamenitu vrlet; ho�e li biti izlo�ena blagome suncu, ili �e do vijeka drh�ati u osoju. Na ispucanim postnim usnama, lebdjeli su glupi i usiljeni smije�ci, dok su se u drh�u�im mr�avim rukama, nervozno gu�vali masni fesovi (kod kr��ana) i sive �ajka�e (kod malobrojnih hri��ana), od kojih se toga dana posebna pomo� o�ekivala.

Mnogi presko�i�e potok i pohrli�e u susret kolima. Sa svih strana pru�ale su se ispucale ruke prema rudi prednjih kola, tobo�e da dovedu kola na najljep�e mjesto. ...

Kona�no prva kola stigo�e i pod sigurnim vodstvom Petra Kozobleji�a, zaustavi�e se ispod stare johe.

"Dobro jutro, gospodine!" - nazva sada Petar, boja�ljivo gledaju�i u svje�e obrijano i napudrano lice gospodina na�elnika, prilaze�i mu nesigurnim korakom, sa fesom u lijevoj ruci.

"Zdravo kne�e!" - odvrati mu upravo gluma�kom vje�tinom gospodin Mito, te staviv�i �e�ir na glavu pru�i Petru bijelu desnicu radi zdravljenja i lijevu, s punom ko�nom torbom, radi no�enja.

Zatim se Petar rukova i sa gospodinom nadzemljomjernikom Vasom, kojega, kao da tek sada spazi u sjeni na�elnikovoj. Ovaj mu odmah priob�i, da se u obojim kolima nalaze troji "geometrijski instrumenti" i jo� kojekakvi prtljag, te da treba odrediti ljude, koji �e to sve ponijeti i o tome dalje brigu voditi. Petar lahko prona�e te ljude, jer se gotovo svi nazo�ni pojagmi�e za taj posao tako, da je morao izri�ito i poimenice odrediti one, koji �e taj rad obaviti.

Nakon �to se pozdravi i sa ve� pristiglom gospodom iz drugih kola, proveo ih je sviju, u izvjestnom smislu, �edne preko potoka i poveo ih k svojim kolima.

"To je tvoj fijaker, kne�e od Vignja?" - upita nadzemljomjernik Vaso, kad se pribli�i�e Petrovim kolima.

"Jest gospodine, moja su kola." - odgovori Petar, ponizno se osmjehulje�i - "Kolusina, ... kakav fijaker, moj gospodine."

"A bekan, �iji je on?" - nastavi raspitivati gospodin Vaso, pipaju�i svojim debelim prstima zaobljena jagnje�a le�a.

"A ... to sam onako gospodine ... ubacio u kola, da se na�e ... jer, u ovoj �umetini treba �togod i prigristi..." - odgovori Petar, �to je mogao smjernije.

"E, lijepo, na moju du�u! Vidi se, da zna� za �ar�ijski red, ... pa neka govori, �to god 'ko ho�e! S takvim se ljudima �ovjeku mili raditi!" - pohvali ga gospodin Vaso, nagla�avaju�i svaku rije�, valjda zbog toga, da i oni drugi �uju i ugledaju se u ovoga gosu.

Za vrijeme toga jagnje�ijeg razgovora, gospodin sreski na�elnik je stao malo po strani i tu �ivo s ljudima razgovarao, prave�i se da ne �uje �ta se iza njegovih le�a govori.

Petar iskoristi i tu priliku, pa se pribli�i uhu gospodina Vase, za koje nitko �iv ne bi mogao ustvrditi da je bilo gluho, za ovakve, pa makar i najti�e razgovore, pa mu �apnu: "Vi ste gospodine jutros rano krenuli, pa sigurno niste ni�ta ili. ... Kako bi bilo, da se �to zalo�i prije mirenja?".

U tom trenutku se gospodin sreski na�elnik okrenu gospodinu Vasi i htjede ne�to re�i, ali ga ovaj preduhitri i izvjesti ga o Petrovu prijedlogu.

"Pri�ekajte malo s tim!" - odvrati im on obojici, nasmije�iv�i se malo, a za tim s Vasom progovori na nekom tu�em jeziku, od �ega Petar ni�ta nije razumio. Poslije toga se obrati narodu ovim rije�ima:

"Ljudi!" - premda je bilo i �ena - " Ovaj na� posao ne �emo mo�i obaviti za jedan dan, �to je i razumljivo, uostalom, nego �emo morati i preko cijele nedjelje, a mo�da i vi�e, i to redom, selo po selo, dok ne zavr�imo.

Danas �emo raditi sa selom Vignjem (neki zlobnici kod te rije�i pogleda�e na jagnje, koje je sasvim nedu�no le�alo i brzo pre�ivalo), pa stoga neka samo Vignjani ostanu ovdje, a svi ostali neka se vrate svojim ku�ama! Selo, s kojim �emo sutra raditi dobi' �e na vrijeme moju poruku.".

Dok je narod, poslije ovih na�elnikovih jasnih rije�i, iako jo� uvijek oklijevaju�i, razilazio se svojim ku�ama, gospodin sreski na�elnik se obrati Petrui i upita ga: "Kne�e, �ta ima� za doru�ak?".

"Pa ... gospodine ... ima mlada sira i kajmaka ..." - po�e Petar nekako boja�ljivo zamuckuju�i, ali se radosno iznenadi, kad mu gospodin sreski na�elnik upade u rije�: "E, to si dobro pogodio! ... a �ta ima jo�?".

-... ima vareni' jaja ... i mlada luka ...

-I to je dobro, dapa�e vrlo dobro! - ubaci opet gospodin sreski na�elnik i opet dade Petru znak da nastavi.

-... ima ... eto ... i su'a mesa ... - sa strahom izre�e Petar, jer se bojao, da tako velika gospoda, ne �e mo�da mariti, za njegovo selja�ko �a�avo meso.

Pa to je odli�no, �ovje�e! ... Za�to odmah ne ka�e�, da ima� i suva mesa? - grunu gospodin Vaso, koji je bio veliki ljubitelj suhe peke, tobo�e prikoravaju�i Petra.

-A, �to ja znam, gospodine ... 'o�e li se vama svi�ati ovo na�e selja�ko? - po�e, pone�to slobodnije Petar, pote�u�i zamotke iz bisaga.

A za�to se ne bi svi�alo, Bo�ji �ovje�e? Ja �to su seljaci, nego ljudi? - opet �e, kao prijekorno gospodin Vaso.

-Ma jesu - odvrati Petar prostiru�i �istu ponjavu po travi i po njoj nekekvo bijelo platno - ne ka�em da nisu, ali, �to 'no ima ri�, do sada je uvik bilo: "Ba�ka Turci, ba�ka Kortorani ... (Na ovu Petrovu dosjetku mladi zemljomjernik Rizo glasno se nasmija, valjda, da bi time dokazao svojim �efovima, kako se zbog toga ne ljuti).

-Za vrime 'Ustrije - nastavi Petar, vade�i zave�ljaje iz bisaga i stavljaju�i ih na ponjavu - kotarski predstojnik nije nikada dolazio me�u nas...

-Nije �vabo znao va�ega jezika - upade u rije�, kao malo ljutito gospodin sreski na�elnik - pa zato nije ni dolazio.

-More biti - odvrati Petar - ali dolazio je jedno� njegov zaminik, s njekakvom komisijom, pa zna govoriti, k'o i mi.

-E, taj sigurno, nije bio �vabo - ubaci gospodin Vaso.

-Ali zaludu, �to zna - nastavi Petar i ne obra�aju�i se na upadicu gospodina Vase - kad s nama nije 'tio ni ri�i progovoriti, onako lipo ljudski, k'o �to, na priliku, evo vi sad govorite, nego samo goni njekakvo ispitivanje, a jedan drugi '�alonja, to sve zapisuje u njekakav protokol ... i to mu je bio cili razgovor s nama. A, Bo�e sa�uvaj, da bi �ta pojio, ili popio iz na�e selja�ke ruke! - poizdi�e Petar, potegav�i iz bisaga pozama�nu bocu sa starom �ljivovicom i bijelu papirnu kesu, sa pokrupnim �a�icama, koje su imale oblik ba�ve.

-Ono je bilo i pro�lo, moj kne�e! - zaklju�i gospodin Vaso, omjeriv�i bocu svojim �ednim o�ima - Nikada vi�e �vabe ovamo, nikada!

Uto je Petar postavio �a�ice i po�eo to�iti, po starini - naprije gospodinu sreskom, onda gospodinu Vasi i htjede zemljomjerniku Rizi, ali tvrde i nespretne, a bome i uzbu�ene ruke, vi�e proli�e, nego uli�e.

-Daj to meni, kne�e! - re�e tada, uzimaju�i bocu, iz doma�inovih drh�u�ih ruku, mladi zemljomjernik Ante, kojega je na to potakla Petrova nezgoda, a jo� vi�e �elja, da se dodvori svojim �efovima, koji su mu kao prvaci vladaju�e Radikalne stranke, u svako doba mogli hrvatskom mu �ijom zaokrenuti...

-Tako, tako, gospodine Bjelovrani�u! - re�e pohvalno gospodin sreski na�elnik, sjedaju�i na pokabastu balu s posteljinom, koju mu u taj �as zemljomjernik Rizo podma�e, da odmah zatim prinese i drugu svome �efu gospodinu Vasi.

Nakon �to je ponovno �a�ice napunio, okretni Ante po�e odmah i jelo postavljati.

Seljaci (Vignjani) kojima je zapovije�eno da �ekaju, povukli su se, na Petrov mig, do potoka, da ne smetaju osjetljivoj gospodi. Tu su posjedali iza jo�ikovih grmova, odakle su, kroz �bunje, promatrali svaki pokret ovoga �arenog dru�tva. Neki duhom okretniji, po�eli su �ak i �alu oko toga "fru�tuka" praviti. Pitali su se �ap�i�i: "'Ko li �e se sad prid njima moliti - dragi Bo�e? Da li �e doma�in Petar, ili �e najstariji po �asti, k'o �to je obi�aj, a to bi onda patrilo gospodina predstojnika?". Bilo je i drugih dosjetaka, na ra�un gospode.

No, ta njihova znati�elja ne potraja dugo, jer �im prve kri�ke suhoga mesa i mladoga sira, koje Ante odreza pado�e na jezik gospodina Vase i time "fru�tuk" bi slu�beno otvoren. I gospodin sreski na�elnik po�e tada nabadati i �to je mogu�e gospodskije �vakati, e da bi sa�uvao visoki ugled sreskoga na�elnika.

Po�e i mladi luk pucati, a bome i jaja, jer je rakija tra�ila ba� takve zalogaje, a ovi opet rakiju. U po�etku je izgledalo, kao da taj slu�beni skup �eli okaditi i potvrditi zvu�no ime Teferi� Brda, kojeg su mu vjerojatno Turci dali; Bog zna kada i u kakvoj prilici. ... Mo�da u sli�noj.

Me�utim, njihova uredovna misija, koju su toga dana imali obaviti, nije im dozvoljavala pretjerivanja, pa je gospodin sreski na�elnik, poslije �etvrte runde, morao izdati izri�itu odluku, koja je zabranjivala to�enje rakije.

Pri kraju jela gospodin Vaso zovnu Petra, da mu se pribli�i. Kad ovaj stade iza njegovih i na�elnikovih le�a, oni se malo zaokrenu�e, te pu�e�i po�e�e s njim slu�beno �ap�ati. Mladim, no iskusnim zemljomjernicima odmah bi jasno, da je njihova daljnja nazo�nost nepo�eljna. Pogledi im se nezamjetno susreto�e, nakon �ega se povuko�e; najprije do grma, da tobo�e prona�u �a�kalice, a onda i do kola, te �a�kaju�i zube i pu�e�i promatra�e bekana, koji je neprestano pre�ivao.

Tu ne ba� tako dugu uredovnu ti�inu, najednom provali srditi glas gospodina sreskog na�elnika:

-�ovje�e, kad si tako mislio, onda si se trebao pobrinuti da se taj put popravi! Nije za nas pje�a�enje, pa jo� ne tu vrlet!

Petar je pokajni�ki �utio i pokunjeno - mole�im pogledom zurio preda se.

-Put, put, kne�e! - za�u se tada i podjariva�ki glas gospodina Vase, koji je htjeo, da Petar dobro vidi veli�inu njihove �rtve, to je jedno, a drugo, da mu poka�e, koliko on, nadzemljomjernik Vaso, mo�e utjecati na odluke sreskoga na�elnika - ali sad je kasno o tome govoriti. ... Nego, ti veli�, da ondje ima dobre vode?

-Za vodu se ne�u zastiditi! - progovori kona�no Petar.

-E, pa onda, �ta sad mo�emo? - re�e gospodin Vaso, uputiv�i upitni pogled gospodinu sreskom.

-Vodi nas gore! - odreza zapovjedni�ki gospodin na�elnik, snu�denome Petru i odmah ustade - iako mi se te�ko odlu�iti na to naporno pje�a�enje.

Kratko vrijeme iza toga, za�la je u �umu odu�a povorka ljudi i �ena, pred kojima je, glasno di�u�i, kora�ao Petar Kozobleji�, knez viganjski. I�li su starim, ve� zaraslim i izlokanim uzbrdnim putom, kojim su nekada, u ne ba� tako dalekoj pro�losti odlazile povorke kola, ili saona, natovarenih bukovim, odnosno cerovim cjepanicama. Vukli su nogu za nogom, kao da im je obu�a olovna, jer se nepodmitljivi zakon zemljine te�e, koji je i tu, kao i na svim ostalim uzbrdicama, suvereno vladao, nije dao izigrati �ak ni od jednoga sreskog na�elnika.

I ho�e�, ne �e�, do vrha brda valjalo se oznojiti i dobro ispuhati. Osobito se bahildisao (premorio) �etrdesetgodi�nji gospodin��� nadzemljomjernik Vaso, a bome poprili�no, i ne mnogo mla�i gospodin sreski na�elnik, koji su na taj tegobni put morali jo� i pozama�ni teret sobstvenog sala uznijeti.

Me�utim, kad uzi�o�e na brijeg i nadugo odpuhuju�i razgleda�e predivnu okolicu, ne po�ali�e, �to su gore do�li, pa makar i pje�ice. Toga �asa zaboravi�e i umor i znoj i sve drugo, �to ih je dovodilo u neraspolo�enje. U tijelu osjeti�e novu snagu i lako�u, dok im se du�om razli�e polet i vedrina. Napori, koje su kroz �itav sat ulagali penju�i se ovamo, u�ini�e im se neznatnom cijenom za ovo �to sada gledajui i �to �e preko cijeloga toga dana u�ivati. Toliko su bili o�arani tamo�njim ljepotama, da im se pri�injalo, kao da ih je maj�ica priroda sama, bez i najmanjeg njihovog napora, pridigla u svoje materinsko naru�je, da bi im odatle pokazale svoje ljepote i s onu stranu brijega, gdje se poput safirastog jezera, u kojemu se vile kupaju, njihala zelena povr�ina prostrane kotline; da bi im pokazala cijelo bre�uljkasto i puno �ivota podru�je Teferi� Brda i divnu okolicu, preko oba potoka, gdje su crveno-sme�i krovovi seoskih ku�a, ljubko provirivali iz tamno-zelenih �ljivika, poput naki�enih svatovskih fesova, a prekrasni krajolici kupali se u moru proljetnog sunca.

Duboku planinsku ti�inu, koja je vladala u tome divnom kuti�u carstva prirode, samo bi ponekad naru�io dah blagog povjetarca, �apat svje�eg li��a, ili nesta�ni lijet pokojeg mladog, zaljubljenog para grlica, ili divljih golubova, koji bi tu i tamo izprhnuli iz zelenoga mora, te nakon �to bi samo nekoliko puta prpo�no krilima u zraku zalepr�ali, nestalo bi ih ponovno u kakvoj zelenoj gu�tari, gdje su sebi sobstveno gnijezdo savili. Tu bi onda pjevali himnu �ivotu i ljubavi; pjevali bi uvijek istu i jednako lijepu pjesmu.

Ove ljepote vidje�e i osjeti�e samo ona �etiri gospodina, dok na�i bla�eni Vignjani ostado�e i slijepi i gluhi za nj. Njihove je misli pro�imala briga o dobitku �to bolje zemlje, a "kud 'tice lete i u kakvo se busjenje sakrivaju", time oni nisu ni najmanje glavu razbijali.

A gospoda su se - uglavnom dvojno rukovodstvo - premda su i Petru i Vignjanima sve oprostili, dr�ali u svemu pjesnikove mudrosti: "Al' u sv'jetu se �esto �uje: zlo jednoga druge usre�uje", pa su se ne samo poradovali tom selja�kom manjku estetskih osje�aja za prirodne ljepote, nego su u svojim hitrim mislima odlu�ili, da ni sami pred njima ne govore pohvalno o tome "kr�u" - premda bi ovi to ukratko nazvali "gospodskom pesposlicom" - jer su se pobojavali, da bi ti "poluljudi" mogli i tu praznu havu (zrak) urabo�iti (ura�unati) u svoje dobro i zbog toga smanjiti onu pravu "milo�tu", koja se od njih o�ekivala i sutra i prekosutra, pa makar i glumom svoje pote�ko�e �to vi�e napuhati, a o sehir (lijep pogled na prirodu) - vrijednostima mudro �utjeti.

A kako su, ba� toga trenutka zavr�avali jednu, upravo juna�ku epopeju (propje�a�iv�i ovaj tegobni, uzbrdni put, i to ba� krivicom ovih istih seljaka, koji nisu popravili puta i tako ga osposobili za vo�nju kolima), nisu htjeli propustiti, a da tu uvjerljivu jedno�inku ne odigraju, ba� na ovome, tako divno dekoriranome visu, koji je predstavljao izvrstnu ljetnu pozornicu.

Talentirani i uvijek pripravni, a sada jo� i posebno nadahnuti gospodin Vaso, prihvatio se je tuma�enja glavne role. Gospodin Mito je uzeo ne�to sporednije, dok dvojici, jo� nevje�tih mladi�a, dopado�e sasvim sporedne uloge.

Budu�i su ve� bili na "pozornici", pred kojom su, tupo gledaju�i (i osje�aju�i neku svoju vje�itu, premda nepostoje�u krivicu) sjedili bosi seljaci, nestrpljivo o�ekuju�i razvoj, ovoga dana�njeg djeli�a svoje �ivotne drame, gospodin Vaso se u danom trenutku, vi�e sru�io, nego ljudski sjeo na jedan ravno prepiljeni panj, a gotovo u isto vrijeme, pade i gospodin Mito na drugi. Tu su ne ba� dugo vrijeme �ute�i sjedili i, poput kova�kih mijehova, dugo nadugo, izdisali i udisali mirisni zrak; jer je kod njih sve prora�unato. Izvo�a� prve role, kao pravi majstor od zanata, dva puta je pao, u tako te�ak ka�alj, da su neki iz "publike" pomislili, da "jadni �ojik boluje od rikavca".

U to isto vrijeme, mlada gospoda: Ante i Rizo, tuma�i sporednih uloga, stajali su iza nekakvog grma, odakle su, iz obzira naspram nazo�nih starje�ina, �apu�u�i promatrali okolicu.

Ah, ah, ah, ah, ah, ah ..... aha, aha, aha, aha, aha, hu, hu, hu, huuuuu .... Petre, Petre! .... promrmlja, od "silnog ka�lja" pocrveni i sa suznim o�ima gospodin Vaso, prave�i se, da du�u dr�i u samome nosu, te prijekorno ma�u�i glavom i ote�u�i nastavi:

-Sad tek vidim ... ah, ah, ah, aha ... kako je gospodin sreski na�elnik ... ah, ah, ah, aha ... imao pravo ... kad te je ru�io ... ah, ah ... radi toga ... nesretnog puta ...... aha ... aha ... aha ... hooooaj!

-Ma ... eto ... gospodine ... �eprtljavo zamuca prestar�eni Petar - ja sam mislio ...

-Ti si mislio - upade mu u rije� gospodin Vaso - kako �e� se dokopati ... �to bolje zemlje, ... a kako �emo ... mi pro�i ... to ti je bila zadnja briga ... aha, aha, aha. huuuuu!

-Nisam vala tako mislio ... procijedi, te�ko �ujni, snu�deni Petar.

Umjesto odgovora, gospodin Vaso povu�e sjajnu duhansku kutiju, iz koje izvu�e jednu Moravu, te valju�kaju�i je debelim prstima i nekako razo�arano kimaju�i glavom, ne�to nerazumljivo promrsi, a onda, kao da se ne�ega sjeti baci ljutiti pogled na Petra i re�e:

-�ovje�e, za�to nam barem sad ne rekne�, gdje ti je ta prokleta zemlja!

-Evo gospodine ... ovo je ... ta dola! - odgovori boja�ljivo Petar, gledaju�i naizmjeni�no, sad u lice svoga zajedljivog subesjednika, a sad opet u gospodina sreskog na�elnika i istovremeno pokazuju�i svojom drh�u�om rukom na prostranu jezerastu kotlinu, �to se sterala, tik iza njihovih le�a. Kotlina je sa svih strana bila zatvorena uzvisinom, poput �irokog bedema, izuzev jedino onu najni�u poto�nu stranu, gdje se zamje�ivala dubodolina, kojom je kotlinska voda otjecala u potok.

-A, to je dakle! - progovori sada gospodin sreski na�elnik, pogledav�i nekako mrzovoljno onamo, kamo Petar pokazuje. - No hvala Bogu - nastavi on ne�to bla�e, kad spazi da Petar sve vi�e dr��e - kada smo kona�no stigli u tu obe�anu zemlju, do koje nam je samo jo� Crveno more manjkalo.

-Voda je teke (ne�to) ni�e, gospodine - izvali zbunjeni Petar, misle�i da mu gospodin na�elnik prigovara radi vode, pa stoga spominje more.

-E, pa dobro! Kad se odmorimo, onda �emo k vodi, a za tim na posao. - zaklju�i gospodin na�elnik stavljaju�i pozla�eni Vardar (cigareta) u svoja gospodska usta.

Istoga trenutka kresnu�e dvije �igice u rukama mladih zemljomjernika, koji se stvori�e, kao da jednim korakom iza grma dosko�i�e, te kao �to se pristoji propali�e svojim �efovima.

Ponovni Vasin ka�alj, koji je tobo�e bio izazvan duhanskim dimom, navede gospodina Mitu da se sjeti svojih "Mentol" bonbona, �to ih je slu�ajno imao u d�epu i da mu ih ponudi rekav�i:

-Evo lijeka za ka�alj!

-Eh, kako �u bez vode? - odgovori dosjetljivi Vaso i ne gledaju�i u kesicu, a ciljaju�i na rakiju, kojoj je bio vru� mu�terija, jo� od pol brda.

Tad se i gospodin na�elnik dosjeti pravoj �elji gospodina Vase, te na�e za potrebno, da donese novu odluku, kojom se "sa vrijedno��u odmah na cijelome podru�ju Teferi� Brda, ukida zabrana to�enja alkoholnih pi�a.". Nije potrebno ni isticati da je premorena i (prozra�ena? ... ne�itko) dru�ina radosno primila taj, premda o�ekivani ukaz i odmah ga tu na "pozornici" sa dvije runde proslavila.

Umjesto, ovdje neuobi�ajeng pljeska, odu�evljena je "publika" u dva maha pljuva�ku gutala.

U to nai�o�e dva Petrova sina, nose�i iza vrata (naizmjeni�no) te�koga "bekana", koji je ne slute�i ni�emu dobru, opet �alostivo blejao.

Ne�to Petrova izvrstna rakija, ne�to odmor, a ne�to i "bekan", budu�a pe�anka, povrati�e posustalima i du�u i raspolo�enje. Kao �to traci jesenjeg sunca, rasplinjuju gustu jutarnju maglu, tako je pod djelovanjem tih "�udotvornih" napitaka prosijavala draga vedrina, sa dotle sumorno-neraspolo�enih gospodskih lica.

No, kako je vrijeme odmicalo, trebalo je pomi�ljati i na posao, radi kojega su i do�li ovamo. Budu�i je odabrana jezerasta kotlina, odatle bila, gotovo sasvim vidljiva, sporazumje�e se, da s toga visa, onako od oka podijele na tri dijela i to: na donji, od dubodoline do izvora, odnosno do puta, koji je prema Petrovu opisu tekao upoprijeko, kraj samoga izvora; na srednji, od toga puta, do jedne stare bukve, bez ogranaka, koja je visoko str�ila iz zelenila, a koja je sigurno i Asifbegova �ukundjeda pamtila; te na gornji dio, od te bukve do vrha kotline. Na svakomu tom dijelu, radit �e po jedan zemljomjernik, e da ne bi na poslu bilo smetnji, a i da selja�ki dijelovi, ne bi bili suvi�e dugi.

-Osam i �etvrt, gospodo! - re�e odjednom nekako sve�anim glasom gospodin sreski na�elnik i odmah se di�e na noge, spremaju�i u d�ep svoj zlatni sat.

-Dobri smo, na moju du�u! Odvrati gospodin Vaso, oslanjaju�i se rukama na koljena, da bi lak�e ustao - Po�et �emo, ba� u ono pravo uredsko vrijeme!

I ostali se sko�i�e na noge, te svi zajedno krenu�e nizbrdicom, kojom su htjeli, ne htjeli, morali �uriti, kao da ih je gonila da nadoknade vrijeme izgubljeno na uzbrdicu. I to hirovita gonila! Da se nisu odupirali, dr�e�i se uzajamno za ruke, ili za grane, koje su s obje strane str�ile, morali bi �ak tr�ati, pa bi vjerojatno uhvatili i vrijeme utro�eno na predstavljenje. Gospodin Vaso je, za cijelo vrijeme spu�tanja, bio u gluma�kom raspolo�enju.

-Ah, ah! ... �ta je sad ovo, post mu njegov! ... �ta jo� ne �u danas do�ivjeti! ... Ah, ah! - govorio je on, pomi�u�ui se od grane do grane, ili od ruke do ruke. To je �inio pone�to i radi dobrog raspolo�enja, ali glavno je bilo da se i to urabo�i. No opet je bolje pro�ao, nego njegov �ef i suputnik gospodin sreski na�elnik, koji je uza sve nevolje, imao jo� i toliko muke sa svojim tvrdim i okruglim �e�irom. Kako su ruke bile potrebne za spu�tanje, taj kotur je morao ostati na glavi, gdje mu, uostalom i jest mjesto. Ali divlje grane ne znado�e ni za pristojnost, ni za gostoprimstvo, nego svakog �asa skida�e taj okrugli �e�ir i nepristojno u�iva�e u njegovom ludom koturanju, tako da ga je Petar odnekle morao uzeti i nositi, paze�i na nj vi�e nego na kakvu svetinju.

I tako idu�i ubrzo stigo�e k cilju. Eto, dok su Ante i Rizo, spu�taju�i se na svojim mladim nogama i onako poodmakli naprijed, koje�ta upitali kukavicu, kao: koliko �e godina �ivjeti, koliko �e dana ostati "na terenu" i td. i dok im je ona uvijek druk�ije odgovarala, ve� su bili na ravnici, koja iza strmine odjednom nastaje. Jo� je trebalo stotinjak kora�aja normalnog ljudskog hoda (a ne ovakvog, kao �to su niz brdo i�li) i evo ih na maloj �istini, poput zelenog gumna, gdje u gornjem dijelu u sjeni velikog bukova grma, zapazi�e jaki i kao suza bistar izvor.

Svi se razveseli�e, �to je kona�no taj naporni put zavr�io.

Nakon posljednjih uputa gospodina sreskog na�elnika i napomena da se radi pravedno, "jer" - veli - "kraljevska vlada �eli, da svi na�i ljudi osjete njenu o�insku brigu i pomo�, dabome," pristupili su poslu. Sam gospodin na�elnik poveo je mlade zemljomjernike i skupinu seljaka, odabranih po starje�ini Petru, u gornje dvije dionice, dok se je nadzemljomjernik Vaso pripremao da svoju patljiku opru�i pitomom ravnicom poni�e kolnika.

-Eh, gdje �e� ti Petre, stari zemljogladni�e? - re�e tada �aljivo gospodin Vaso, vade�i iz torbe svoje patljike i predaju�i ih njegovim pohlepnim rukama.

-Ja sam mislio 'vako gospodine - po�e Petar pokazivati rukom, kuda je mislio povu�i me�u, glasno se smiju�i zbog Vasine �ale, ali ga gospodin nadzemljomjernik prekide, rekav�i mu:

-Pa ka�em ti dobri �ovje�e: gdje �e�, kud �e� ... eto tuda odmah i obilje�avaj ... i nemoj ni�ta vi�a pitat'!

-E, onda �emo amo ... - prozbori Petar i po�e kolnikom nazad, a gospodin Vaso i oba mu sina za nim. Vratv�i se onih stotinjak metara do strane, gdje na�o�e da je kraj samoga brijega ve� prosje�ena me�a, od puta pa nani�e. Promu�urni je Petar tu brigu i prije povjerenstva zbrinuo.

-Dobro dragi! - probijeli gospodin Vaso, pogledav�i niz tu novu me�u, a onda se obrati Marku i re�e mu - Deder ti mom�e taj kolac zabi ovdje - pokazuju�i nogom kraj kolnika, koji �e kao zajedni�ki put ostati van dijelova - a ti Petre opru�i od kolca, pa hajde dalje! ...

No Petar je i bez tog odobrenja vukao dalje, sve dokle je sam namislio, pa se stoga nije ni obazirao na gospodina. A kad je do�ao do dubodoline, onda je tek stao i pogledao gore prema putu. Vaso mu je doviknuo, da i ondje zabije obijeljeni kolac, a potom je nani�anio kroz svoj tronogi durbin i dugo motrio prema prema donjem kolcu. Kad je jo� ne�to sebi pribilje�io, onda je i on i durbin koji je nosio Marko, si�ao do Petra, odakle se moglo vidjeti, da je upoprijeko me�a prosje�ena.

-E deder Petre, sretna ruko, povuci sada i tamo! - re�e gospodin Vaso namje�taju�i crni durbin kod bijeloga kolca. Petar po�e, ali je sada gledao unazad, jer nije znao dokle u ovom smijeru smije i�i.

-Stoooj! - doviknu mu ujednom trenutku gospodin Vaso. - Udri i tu bijeli kolac! ... Dobro! ... - zatim pogleda kroz durbin, ne�to opet pribilje�i i nakon toga uputi se novom me�om k tre�em kolcu, gdje morado�e zastati, jer na toj strani me�a nije bila prosje�ena.

Dok oni to sad u velikoj �urbi u�ini�e, gospodin Vaso zapali i ne�to nadugo izra�una. Kona�no je i tom stranom povu�ena patljika i gore kraj kolnika zabijen bijeli kolac. Vaso je opet pogledao kroz durbin, i opet ne�to zabilje�io u svoju bilje�nicu i pu�e�i svoju Moravu nai�ao do �etvrtog kolca. �im on tu sti�e, Petar odmah i ne �ekaju�i zapovijedi, krenu s patljikom pokraj kolnika. Zadovoljstvo mu je odsijavalo s oznojenog lica. Posebno se je radovao, �to je taj divni izvor postao njegova svojina.

-Nije �ala, taku vodu imati na svojoj zemlji! - �ap�ao je on, primi�u�i se prvom, po�etnom kolcu.

Gospodin Vaso je i ovu me�u pogledao kroz durbin, a onda je i sam po�ao k prvom kolcu. Tu je opet ne�to bilje�io, ra�unao i provjeravao, a onda se obratio zadihanome Petru rije�ima:

-Evo Petrusino! - a onda, sniziv�i glas za jednu notu, nadodade - Dobio si vi�e, nego �to si zaslu�io i upola vi�e, nego �to ti pripada na tvoje tri mu�ke glave...; da se i to urabo�i...

-'Vala gospodine! - odvrati Petar osmjehulje�i se ponizno, dok mu je gladno srce pobjedni�ki poigravalo.

-Sad �u popiti �a�u vode - nastavi gospodin Vaso - a onda �emo nastaviti dalje.

Kad do�o�e do izvora, nadzemljomjernik se, tobo�e, zapanji od iznena�enja, �to tu nai�e na �itavo stovari�te zatvorenih pivskih boca.

-�ta je ovo pasja vjero, ah! - pita�e u �udu Petra.

-Neka, neka, gospodine! ... to je danas! ... To smo 'nako! - po�e ovaj zamuckivati, ali, kako gospodina nije zanimalo, na koji su na�in, te zavodljive boce tu dopuzale, jer mu je gostioni�ar Aleksa glavni pokreta� selja�kog "po�tenja", ve� prije tu tajnu odkrio, prekide Petra u rije�i i potra�i klju� za otvaranje boca, jer je ve� postao nestrpljiv.

-Izvrstan je ovaj izvor za hla�enje! - na�e on, kad na du�ak isprazni jednu bocu i bri�ljivo dodade - trebalo bi, bolan ne bio i gospodina sreskog pozvati, jer je ve� dobro zagrijalo!

-Imaju oni gori, gospodine, imaju. ... Dva vrila su puna ...

-E, onda je uredu! - odvrati ovaj zadovoljno, otvaraju�i i drugu bocu, koju odmah za tim i iskapi, te glade�i se zadovoljno po trbuhu uputi se tamo, gdje su malo prije me�u prosjecali.

Tu nastavi�e dalje mjeriti. Sunce je sve vi�e pripicalo i podjarivalo znojenje, a time i �e�, pa je sasvim razumljivo, da su na�i poslenici iz sva tri dijela kotline i za vrijeme rada, �e��e puta odlazili tim, blagoslovljenim izvorima i tu se zaslu�eno napajli. ...

Gospoda su prema onoj po�alici: "Vodu hvali, a pivom se zali", praznili pivske boce, dok su se seljani obilno zalijevali, pomalo zamu�enom vodom...

Uskoro se dolinom (za koju se ne bi moglo re�i da je onoj �etvorici "suzna") po�e �iriti miris pe�enke, koju su Petrovi sinovi, poni�e glavnoga izvora, na, sad ve� svojoj zemlji, uz laku �kripu ra�nja tihano okre�ali.

Gospodin Mito je, kao sreski na�elnik, a kako i jest red, po�esto kontrolirao sve tri radne dionice, da bi eventualne sporove odmah na licu mjesta raz�istio. Razumije se, da je, po toj pasijoj vru�ini revnosno navra�ao i izvorima, do kojeg je prije stigao.

Kad je podne minulo i kada su i ptice, �eljne odmora, za�utjele, sabra�e se na�i radnici kod ognji�ta, gdje uprili�i�e objed.

Njih �etvorica odabranih obkoli�e vru�u pe�enku, dok se seljani zavuko�e izme�u i iza grmova, te tu stidljivo zagrizo�e svoj mr�avi objed.

Kod gospode je zemljomjernik Ante opet konobario, jer su svi dr�ali, da �e on poslu�iti i spretnije i �istije nego Petar, ili tko drugi od seljaka. Ako je Ante bio vje�t za mjerenje zemlje, bio je tako�er majstor i za odsijecanje mesa. Dvojici �efova je odabrao svakome po but - sve do slabine, dok su se on i kolega Rizo, kao gladni vuci bacili na ostatak.

Tjelesno gibanje, po toj svje�oj i mirisnoj planinsko-jagnje�joj atmosferi, uz ne malo djelovanje rashla�ene �ljivovice, a po tom i pive, u�ini�e, da su gospoda, nenavikala na tjelesni napor, objedovala s izuzetnim tekom, a poslije toga, bome i po�teno prodrijemala.

Po objedu su bili povadili i novine, ali od �itanja ne bi ni�ta, jer ih brzo sladki san savlada.

Poslije odmora nastavili su s radom. Prosjecalo se, povla�ilo patljiku, dovikivalo, ra�unalo i provjeravalo, tako da je do sun�eva zalaska cijela kotlina, s dijelovima visoravni - pre�la u u sobstvenost sretnih Vignjana.

Sad je trebalo po�i na po�inak, ... ali gdje? - upitao bi netko, komu su bile poznate prilike onda�njeg bosanskog sela, u kojemu su zajedni�ki djelovali: neima�tina, neznanje i ob�a zaostalost, kojoj su Turci produ�ili �ivot za vi�e od �etiri stotine godina; i tko ne zna kako je Petar s gospodinom Vasom utana�io ovo najte�e pitanje.

Gospoda su, dodu�e, donijeli sebi posteljinu, ali nije sve u tome. Trebalo je jo� koje�ta, �to je neobhodno, koliko i sama posteljina, ako ne i vi�e. Eto, na primjer, prave sobe - �iste prostrane i popo�ene - nije bilo u cijelome selu, a da se i ne govori o krevetima.

Stoga je Petar, koji je makar kroz prozor, vidio u �emu gospoda obitava i spava, jo� prije podne o tome razgovarao s gospodinom Vasom i sporazumjeli su se ovako:

-Prvo je da je �isto - tra�io je gospodin Vaso - a po mogu�nosti i da spava svaki zasebno.

Slo�ili su se, da le�aji budu od novoga sijena, i to u podkrovlju staja, gdje nije na dohvat buhama, ili kakvoj drugoj gamadi i da gospodin sreski na�elnik spava u podkrovlju Petrova �taglja, jer je njemu, kao prvaku tada�nje slu�bene politike, bio pomalo i stra�ar potreban, a kod Petra je i pu�ka i sinovi. "Tko zna, �to tko misli? - pobojavao se je gospodin Vaso, a sigurno je to pitanje poprili�no ti�tilo i samoga gospodina Mitu. Bit �e da su njih dvojica o tome i prije razgovarali.

Uto stigo�e troja kola, kojim �e zahvalni Vignjani svoje musafere (goste) prevesti u selo.

Sada nije trebalo pje�a�iti ovim, �umskim putom, kao �to su to jutros �inili, jer su se gospoda kao naredbodavatelji, a Vignjani, kao izvr�itelji tih naredaba - pobrinuli da se i taj zapu�teni put tokom dana popravi.

Jesmo li vlast, ili nismo? - pitao se gospodin Vaso pri penjanju u kola. No, opet se ne bi moglo re�i, da je prijevoz u tim selja�kim kolima po ovome hrapavom putu bio ugodan. Ba� naprotiv! Ta treskava vo�nja dokusurila im je i ono malo fizi�ke izdr�ljivosti, �to im je iza dnevnoga napora jo� bilo preostalo. Stoga se kne�ev visoki gost osje�ao toliko umornim, da na ve�eru nije htio ni pogledati, premda je jedna nedu�na koka, zbog te ve�ere �ivot izgubila, nego je samo crnu kavu popio i odmah zatra�io, da ga povedu na po�inak

No, kako se njegov visoki krevet nalazio u podkrovlju �taglja, morat �emo se malo podrobnijje upoznati s tom zgradom.

Bila je to oma�na drvena zgradurina, sagra�ena na kat, koja je, me�utim, imala samo jedan strop (kao �to je to uostalom svugdje obi�aj), pa je cijelo to veliko podkrovlje slu�ilo za spremanje sijena. Na sredini prednje strane podkrovlja, nalazila su se vrata, do kojih su vodile glomazne drvene stepenice.

Oko �taglja su bili torovi i to ovako: pozadi za goveda, na lijevoj strani za ovce, dok j s desne i prednje strane bio tor za koze.

Kad je gospodin sreski na�elnik, u pratnji doma�ina Petra i njegova sina Marka, o �ijem je ramenu ponosno visila lova�ka pu�ka, sa mra�noga dvori�ta dolazio ovamo, koze su bile u zamra�enom dijelu tora (obdesnu �taglja), zbog �ega ih on nije ni opazio.

Prostranim stepenicama sva trojica su se popeli u podkrovlje, gdje Petar pokaza gostu njegov le�aj, koji se nalazio na srednjoj uzdu�noj liniji, udaljen od vrata, koliko za jedno �ovje�ju du�inu. Uzglavlje je bilo okrenuto stra�njem dijelu podkrovlja, a noge k vratima, tako bi dragi gost mogao, sve dok ne zaspi, gledati napolje u vedru svibanjsku no� i zaslu�eno sehiriti.

Marko, taj nezakleti stra�ar, priredio je sebi le�aj sasvim pozadi, jer se pobojavao, da bi vonj znojnog mu tijela mogao smetati tako velikom gospodinu. I izgleda, da se nije prevario, jer gospodin Mito, iako pla�ljiv kao zec, nije ni�ta toj razdaljini prigovorio.

Za�eljev�i gostu i sinu laku no�, Petar je si�ao niz stepenice i oti�ao u ku�u, da i sam legne.

Iako je gospodin Mito bio krajnje umoran, ipak mu san ne htjede na o�i. To je valjda zbog toga, �to je promijenio preno�i�te, a pone�to sigurno i radi straha i djelovanja crne kave. Stoga je, da bi izbjegao dosadu, odmah zapalio svoj omiljeni Vardar, �iji se mirisni dim ubrzo ra�iri po cijelome podkrovlju, sve tamo do stra�ara Marka, koji je jo� svoju ve�ernju molitvu �aputao. Uz to je, naravno, s u�ivanjem gledao kroz vrata, koja su po njegovoj �elji ostala otvorena, a koje su, gledaju�i ih onako iz mraka nali�ila filmskom platnu, na kojemu se je u tom �asu, vidio ve�i dio sjevernog neba, sa brojnim treptavim zvijezdama. Gospodin Mito smjesta prona�e Velikog medvjeda, koji se �itav kroz okvir vidio, a odmah za tim i zvijezdu Sjevernja�u.

Dugo je gledao taj djeli� prirode, razmi�ljaju�i o neizmjernim svemirskim daljinama, a onda se je opet vratio na zemlju i svoje misli zaustavio na poznatoj nam kotlini, u oblasti Teferi� Brda. Jo� jednom je - u svojim mislima - pro�ivio sve ono, �to je toga dana stvarno do�ivio, sje�aju�i se i najmanjega detalja, a onda je po�eo razmi�ljati o sutra�njem radu i o ljudima, s kojima �e sutra dolaziti u dodir.

Poslije toga se opet povrati tajanstvenim zvijezdama, ali ne za dugo, jer ga je Markovo �ivo hrkanje, koje se u taj �as za�u na kraju mra�noga podkrovlja, tr�e iz duhovnih mu �etnji, te privede stvarnosti i unekoliko pomuti to njegovo zvjezdano raspolo�enje. Ali, kad ubrzo iza toga, u neposrednoj blizini �taglja o�uti poznate mu krike �uka, koji prema vjerovanju praznovjernog svijeta nagovje��uju nesre�u, onda gospodin Mito osjeti pravi nemir u du�i. Sad se po�e trzati i zbog najmanjeg �u�nja, kojeg su gladni mi�i, ganjaju�i se kroz sijeno, izazivali.

On je, naime, jo� od djetinjstva bio sklon praznovjerju, kojeg se nije mogao otresti ni kroz ono �kole, kroz koju je pro�ao. A treba znati da mu ni savjest nije bila ba� naj�istija. ...

Pijevci, koji uskoro, uz silno klepetanje zakukurijeka�e jaciju (vrijeme za molitvu, oko 21 sat), u�ini�e situaciju jo� stra�nijom.

No ni to ne bija�e sve, jer on najstra�nije tek dolazi. ... pa je izgledalo, kao da su se te ve�eri sve paklenske sile udru�ile i navalile na jadnog �ovjeka.

Tup, tup, tup! - zapo�e odjednom ono najstra�nije, uz drvene stube tupkati i pribli�avati se vratima, nalik na filmsko platno.

Marko je postojano hrkao, spavaju�i snom pravednika.

Ko�om gospodina Mite proletje�e srsi od glave do pete, dok mu srce silovito iz sve snage zalupa. No, on se ipak ne ma�e, niti dade glasa od sebe, jer je smatrao, da je najbolje �utjeti i ne odkrivati se.

Uto se na "filmskom platnu" pojavi nova slika, u spodobi stra�nog jarca, sa bujnom bradom i sna�nim rogovima na glavi, koji su i pri najmanjem pokretu kasapili velikog medvjeda i drsko kuckali u samu sjevernja�u.

Ina�e je ta nadnaravna �ivotinja svojim ogromnim tijelom prikrivala cijeli sjeverni dio neba.

Sve je to gospodin Mito vidio svojim ro�enim o�ima, zbog �ega je u tim, kao vje�nost dugim trenutcima, svoj polo�aj smatrao vi�e nego u�asnim. A kako i ne bi? Pred njim je u to gluho no�no doba, stajao div, mamut, �ta li je, koji ga je svakog trenutka moga smrviti u prah, a tek iza njega, na kraju ovoga nesretnog, mra�nog podkrovlja le�ala je njegova bijedna stra�a i bezbri�no spavala.

U jednom od tih bezpomo�nih trenutaka, do�e mu odnekle luda �elja, da mu je sad (pa makar za jedan �as) njegova mo�, mo� sreskog na�elnika tolikog kotara, mo� �efa cjelokupne policije i �andamerije u tome cijelom kraju - pa da svojom policijskom sviralicom pozove u pomo� svu tu silu i da im zapovijedi, da ovu stra�nu prikazu na mjestu prostrijele, a ovoga nepouzdanog stra�ara, koji je jo� uvijek hrkao, bace u zatvor i sutra izvedu preda nj, na preslu�anje i odmjeravanje zaslu�ene kazne.

Ali, odmah za tim, spoznade ispraznost tih pustih �elja, za spasom i �ak osvetom i ponovo se suoa�i sa stavrnosti, koja je bila u�asno drugoja�ija. ... Jogunasta prikaza, ne samo da nije odlazila, nego je sad po�ela jo� i izazivati. Tupkala je prednjim nogama, ili strugala, pucketala jezikom i tako stra�no frkala, da je svakog trenutka izgledalo, da �e se svakolika sru�iti na jadnoga �ovjeka. �uk sada, ve� na samom krovu kri�i i podjaruje; pijevci opet kukurije�u, Petrov pas, na�ao za potrebno, da upravo sad zavija; stra�a se ne budi.

Sve je to bilo stra�no i prestra�no, ali je gospodin Mito sve juna�ki izdr�ao tako, da kroz cijelo, to paklensko vrijeme, nije ni prstom makao, dok je dah, toliko potreban za odr�anje �ivota, sveo na najmanju mjeru; samo mu je juna�ko srce neposlu�no lupalo. No, izgledali je, kao da se i ono uzalud trudilo, gone�i krv kroz �ile na�elnikove, jer, da je tko, u tim stra�nim trenutcima, prinio svjetlo nada nj, vidio bi da mu je lice dobilo boju krede.

Ali, kako "ni�ija nije sjala do zore..", tako nije ni ove, makar, stra�ne prikaze. Odjednom se je i, �to je naj�udnije, sama od sebe okrenula, te tupkaju�i oti�la niz stube, isto onako, kako je sama i do�la.

Sad se je na "filmskom platnu", opet pokazalo sjeverno nebo, s velikim medvjedom i malom zvijezdom sjevernja�om. Sve je opet bilo, kao i prije, �ivo i zdravo, samo je gospodin sreski na�elnik, le�e�i u svojoj postelji, od mladoga mirisnog sijena, sav se u groznici tresao. Ali, makar i u groznici, morao se je brzo odlu�iti, jer se prikaza mogla i povratiti. ... Stoga kratkim razmi�ljanjem, donese dugu odluku, po kojoj treba odmah bje�ati u grad.

Br�ebolje se obukao i obuo, pa je cvoko�u�i zubima, uz �esto pogledanje na ta nesretna vrata, doteturao do stra�ara, koji je jo� uvijek bla�eno spavao.

-A zar se tako vr�i stra�arska du�nost, nesretni �ovje�e! - sasu vatru na jadnoga Marka, nakon �to ga je guranjem noge jedva probudio; i to samo zbog toga, �to je spavao, to jest, �to je �inio ono, �to bi trebao svaki po�ten �ovjek u to doba �initi.

-Kakva du�nost! - propenta Marko, koji je mislio, da je njegova nazo�nost potrebna tek toliko, da se na�e u blizini gospodinu na�elniku, da bi mu mogao donijeti vode, ako o�edni, ili �to drugo ga poslu�iti, a ne da stoji nad njim.

-Razgovara' �emo poslije o tome! - poprijeti mu gospodin Mito, sada, ve� glasnim govorom - a sad brzo na noge, pa hajde preda mnom u ku�u i zovi oca!

Kad su po�li, silni gospodin, nije smjeo ni naprijed ni pozadi, nego se tiskao uz Marka, premda je njegovo znojno tijelo nesmanjeno zaudaralo, te je zvjerkaju�i na sve strane, kao da u svakom kutu le�i najmanje vukodlak, pomicao se onom najstra�nijem mjestu - vratima. Tu je �ak zagrlio iznena�enog Marka i tako, u toj sprezi, si�li su niz stube.

Marko, naravno, od svega toga nije ni�ta razumio. Po�ao je u ku�u, jer mu je tako zapovije�eno, a za�to, nije znao.

Ugursuz-koze i ovaj puta su bile u zavu�enom dijelu tora, zbog �ega ih gospodin Mito opet nije vidio.

Zamalo probudi�e Petra, koji se malo iznenadi, kad otvori vrata i pred njima na�e svoga uglednog gosta.

-Nemoj se ni�ta uznemirivati kne�e, nego se brzo spremi i upre�i konje, pa �e� me odvu�i u grad, jer mi ne�to nije dobro; imam, naime, jaku groznicu! - ovo musafer re�e, a sve drugo pre�uti.

No, da je ma �ta spomenuo o jarcu, pa makar bio i neprirodne veli�ine, Petar bi se lahko dosjetio, da je to bio njegov stari jarac Cigo, koji iz obijesti svukuda cunja, a najra�e se pojavi na vrhu stajskih stuba. A �to se ti�e veli�ine, lahko bi se dosjetio, da su "u straha velike o�i...", pa su stoga mnogo vidjele.

Dok se zbunjeni doma�in, bez svjetiljke spremao, stara An�a je lomatala rukama i vru�e se molila, da ih Bog o�uva od zla.

Za kratko vrijeme, izi�la su iz Petrova dvori�ta kola, kojima je iz po�asti naspram uglednoga putnika upravljao sam gostoljubivi doma�in. Gostoljubivi, ali bome i zabrinuti. Nije �ale, u njegovoj se ku�i razbolio gospodin sreski na�elnikl i sada se eto, sav umotan u gunjeve, vra�a u grad, premda je ovdje namjeravao ostati vi�e od nedjelju dana. "�ta li �e sada biti s tim mjerenjem? Da li �e se prekinuti? Da li �e gospodin Vaso, s onom dvojicom mladi�a u grad? �ta li �e pomisliti o njemu Petru Kozobleji�u i o njegovoj ku�i? Ho�e li se na nj ljutiti, a mo�e biti jo� ga i okriviti? Pa - Bog zna - mo�da i onu mu zemlju oduzeti? ...

Ta su pitanja sada razdirala du�u njegovu.

Me�utim, gospodin sreski na�elnik nije mislio ni na Petra, ni na diobu zemlje, pa �ak ni na groznicu, koja ga je tresla, nego je sve svoje misli uposlio oko one stra�ne rogate prikaze, �to mu je i sad pred o�ima stajala. Mislio i, naravno, jo� se pla�io. Tim vi�e, �to je kne�ev negostoljubivi pas, opet udario u tu�no zavijanje, kao da je jo� nekoj nesre�i slutio.

Konji su opet morali korakom, jer je bolestnik tako zapovijedio, pa su radi toga, tek iza pola no�i, stigli u davno zaspali grad.

Od na�elnikova stana, Petar je po�urio do Jusufagine ku�e, da bi mu na�elnikovu cedulju predao, a onda je u kasne no�ne sate, ve� savladan umorom potjerao vignjanskim putom. U zadnjem dijelu njegovih kola drijemao je sada novi musafir, "zaminik" Jusufaga Pr�ikahvi�.

Petru je sad nekako kao odlanulo, jer mu je postalo jasno da �e se dioba nastaviti i da oko toga ne�e biti nikakve zapetljane. A osim toga i Jusufaga je tu.

Nakon jednosatne lagane vo�nje (jer opet nije smio �uriti, da ne probudi efendiju) vozili su uza stranu, na �ijem su se ravnome vrhu seljani od starina odmarali, kada bi se iz grada svojim ku�ama vra�ali, dok bi obijestna mlade� i kolo tu zaigralo. Danju se je odatle moga vidjeti ve�i dio toga lijepoga kraja, sve tamo do Teferi� Brda, a Petrov "brig" zajedno s ku�om mu, stajali su kao na dlanu.

Sve �ivlji pjev ptica i u�estalo kukurijekanje pijevaca najavljivali su skoru zoru. No Petar se nije obazirao ni na zoru, ni na to pti�ije raspolo�enje, nego je s �u�enjem i strahom gledao u svjetlost, koja se je u tom jednom trenutku, kao kakva krvava rijeka razlila cijelom onom stranom neba - tamo iza brda uz koje su se penjali - i sve ja�e ga rasvjetljavala.

"�ta li je ono, jadan ti sam ja ne bio?!" - zavapi on pucnuv�i de�njaka bi�em, da je ovaj ovaj od bola posko�io i, naravno, br�e povukao. - "Da se nije �ta zapalilo, Bo�e sa�uvaj?! ... Pa jo� u no�i, kad �eljad spavaju i kad mene nema kod ku�e! ... Uh, ne daj dragi Bo�e!".

I tako uznemiren toliko potjera konje (i pored uzbrdice i unato� efendijinom �ivom hrkanju), da su se do vrha brijega zadihali i usoptili, kao da su uzvukli teret od najmanje dvije tone. A nije ni njemu ba� mnogo lak�e bilo. �to se vi�e vrhu primicao i strah mu je sve ve�i postajao, jer �e odatle vidjeti, �ta je na stvari. ... I eno ga! ... Veliki plamen izvija se visoko i sablastno. ... Rasvjetljuje sve oko sebe. ... Sude�i po zgradama i stablima, koja su se vidjela u blizini vatre, kao u pol bijela dana, lahko u po�aru prepoznade svoj veliki �tagalj.

"Ih nesri�e, Bo�e moj!" - zavapi on, sad ve� posve glasno, potjerav�i konje kao da je zgranuo. - "�ta li mi je s Markom, kukavan ti sam ja? ... Da li se je ... oh, ne daj dragi Bo�e, opet tamo vratio, ili je oti�'o u kiljer? (ud�era, psebna drvena zgradica) ... Joj ku�o moja, joj �ivljenje moje! ... Kud �u sada, Bo�e moj! ... Uhhhhh! ...".

Obuzet tim stra�nim mislima, nije se ni obazirao na efendiju, koji se u toj trci probudio, te onako sanjiv i jo� vi�e iznena�en vatrom, sve glasnije trabunjao i pijano zapitkivao. Tek, kad ga je po�eo za rame vu�i, doviknuo mu je: "Nesri�a moja! ... vatra! ... �tagalj! ... i dalje potjerao.

Ono vrijeme, dok su makar i vratolomnom brzinom str�ali niz odugo brdo i, �to se br�e moglo popeli se na posljednji njegov brijeg, u�inilo se jadnom �ovjeku dugo, kao "cili vik". Srce mu je mahnito lupalo, a tijelo kao mladica drh�alo. ... Najra�e bi taj dio puta preprhnuo. Ali, prije zore ne svanjiva...

I na koncu se uspe�e. No, tu ga do�eka novi udarac. Sad je vidio, da se je vatra, dok su oni i�li doliniom, u�asno pro�irila. ... Plamen je sada, ve� po samim ku�nim zidovima lizao. Gorjele se sve tri ud�ere, pa hambar i ko�, koji se tik pred ku�om nalaze. Vjetar je vatru najprije prenio na slamom poriveni svinjac, a onda na ko�, koji se pru�ao odatle do samih ud�era i dalje. Ako plane i ku�a, u �ta se vi�e ne mo�e sumnjati, onda je nezasiti Petar, za ovu jednu jeditu no�, sto puta vi�e izgubio, nego �to je na Teferi� Brdu dobio. ...

Ve� je uveliko svanjivalo, kad se je na�ao pred svojim vratnicama, kroz koje je ju�e u jutro - nekako ba� u ovo doba - pun nada i poleta, provetao bekana, na njegovom posljednjem putu. Bio je sav iscrpljen i slomljen, kao da je pravi brodolom pre�ivio. Sada je iz bliza pogledao u taj stra�ni plameni u�as, koji je njega, Petra Kozobleji�a nemilosrdno uni�tavao. ... Gledao je ljude, koji su se oko toga u�asa bezciljno vrtjeli, gledao one, koji su izneseno iz ugro�enih zgrada po njivi razvla�ili ili koturali. �uo je �amor mnogoga svijeta i zveket praznih vjedara, no An�ino ga je nabrajanje ponajvi�e probadalo. "Kitila" je kao da su joj svi domari pomrli. A spomenula je i njegovu glad za zemljom, jer - veli - "da nije toga bilo, ne bi nas velika nesri�a zadesila.". Sve je to Petar, u tomu jedinomu trenutku, sada pred vratnicama pro�ivio.

U to istr�a pred njih sin mu Ivan, koji ih je prvi opazio. Bio je uplakanih o�iju i od vatre preplanula lica.

-�ta je s Markom i drugom �eljadi? - upita Petar tu�no i brzopleto, �im ga opazi.

-Svi smo �ivi i zdravi! - odgovori Ivan, bri�u�i rukavom te�ke suze, koje su mu sad jo� vi�e navrle.

-A �ta je s marvom? - usko�i s pitanjem usplahireni Jusufaga - ovce, koze, jesu li spa�ene ... jagnjad?

-I marva je 'vala Bogu spa�ena - odgovori mladi� te�ko uzdi�u�i.

-Tko je prvi opazio vatru? - nadoveza znati�eljni policajac.

-Ne znam!

-Pa, je li vas tko probudio, ili ste ...?

-Probudio nas je Stipe Matukin - odgovori Ivan, pokazuju�i tamo gdje mu je ku�a - i onda smo se mi sko�ili i ispustili marvu iz torova.

U tom trenutku po�e kuljati gust dim iz ku�nog podkrovlja, a odmah zatim izbi i jak plamen. Jusuf se po�e obazirati, da vidi gdje je Petar, a kad ga tu ne na�e uputi se i sam pred ku�u.

-�ta je ljudi, ako Boga znate!? - ruknu on na one, �to su se bezposleni oko vatre vrzmali - �to stojite!? ... Jeste li ljudi!?. Za�to vodu ne nosite!? ...

-Nema ovdi vode, moj efendija - odgovori jedan dugonja, stresaju�i boja�ljivio, ali udvorno pepeo s Jusufovog fesa i ki�anke. - Samo jedno malo vrilce i ni�ta vi�e.

-A potok daleko! ... - dopuni ga neki stra�i�.

-Eh, kad je tako, onda ne�e ni ku�u spasiti. - progun�a Jusufaga, kao vi�e za sebe, vade�i nalivpero i ove�u bilje�nicu, u koju brzo ne�to upisa, te taj list istr�e, stavi u omot i predade utu�enom Petru, da odmah po�alje adresantu u grad.

Kako je ve� i nadzemljomjernik Vaso sa obojicom zemljomjernika tu stigao, sporazumje�e se, te sva �etvorica, onako na ta�te, u pristiglim dvojim kolima, krenu�e onoj istoj vodenici na uglu �ume, da u novom danu potra�e novu nafaku. ...

I Petar je vidio da se ku�a ne �e mo�i spasiti, pa je stoga spa�avao ono �to �to se moglo iznijeti i od vatre odstraniti.

Oko pol dana izbi oru�ni�ka patrola. Dobro su se umorili, dok su dopje�a�ili. Stari brkati narednik, jo� izdaleka je otkrio glavu i bijelim rubcem brisao oznojenu �elu. Znao je prepredenjak, da su ba�ve spa�ene, ... a time se ba� muka i razbija pa i umorno tijelo krijepi.

I po�e�e preslu�anja. Najprije s Petrom i njegovim domarima, onda sa Stipom Matukinim i dalje redom sa svima onima, koji su se te ve�eri vidjeli na Petrovu brdu.

Petar nije htio "du�e gubiti" i ni na koga posumnjati, radi �ega je istraga bila jo� ote�anija.

Stipe Matukin je izjavio, da se je iza polno�i vra�ao s prela i tom prilikom opazio u �taglju vatru, na �ta je odmah po�urio pred ku�u i probudio Petrove domare. Svjedoci su ove njegove navode potvrdili.

U ve�e je narednik oti�ao do gospodina zamjenika da mu podnese izvje��e o toku istrage i da se s njime posavjetuje.

Narednik je sa sigurno��u predpostavljao, da je paliku�a jedan od Vignjana i da ga samo treba prona�i i za �iju zgrabiti.

Obrazlagao je s time, �to je u selu jedini Petar �lan Radikalne stranke, dok su svi ostali najzagri�eniji opozicionari - Radi�evci, koji su se, bez dvojbe, htjeli osvetiti Petru.

Gospodin zamjenik je stoga bio istog mi�ljenja. On je bio za sva�ta, samo ako to ide u prilog Petru.

Sutradan su jo� dvije patrole osvanule u Vignju. Istraga je poprimila najstro�iji oblik.

Stipe Matukin je sa jo� trojicom odmah svezan.

Preslu�avali su sve redom.

U ve�e je opet bilo savjetovanje sa gospodinom zamjenikom. Svejedno, �to je �ovjek ve� bio "pao s nogu", vr�e�i cijeli Bo�ji dan te�ku du�nost predsjednika agrarnog povjerenstva, u oblasti neravnog Teferi� Brda.

Ali, slu�ba je slu�ba! ...

Ni tre�i dan ne donese istrazi uspjeha. Nitko nije priznavao, makar su neke i u �umu radi �ibanja izvodili.

Ali taj tre�i dan donese ne�to drugo, �to nije dozvoljavalo odugovla�enja. ... Sti�e, naime, poruka od bolesnoga gospodine Mite, u kojoj zahtijeva, da mu se odmah, istoga dana, podnese iscrpno izvje��e o rezultatu dosada�nje istrage, "jer se" ~ veli on ~ "Ministarstvo", (koje je, me�u nama budi re�eno, revnosni gospodin Mito odmah prvoga dana izvjestio o podmetnutom po�aru i izbjegnutom atentatu) "zanima za tok istrage...".

A �ta su mu istra�itelji mogli javiti? Ni�ta, osim sumnja i golih predpostavka.

No, ne�to se ipak moralo u�initi, jer sad ve� sa samim Ministarstvom imaju posla.

Stoga odmah odabra�e deset istaknutih "opozicionara" (uglavnom odbornike politi�ke stranke) i te no�i ih sprovedo�e u kotarski zatvor. U izvje��u ih opisa�e kao "protivni�ke elemente, koji, premda sumnjivi, jo� ni�ta ne priznaju...".

Gospodin Mito je, iako jo� grozni�av, toga jutra po�urio u ured, da vidi "paliku�e" i da s njima porazgovara.

Premda je bio izvanredno srdit, pretvarao se je da je istog raspolo�enja, kao ono prije pet dana na Teferi� Brdu. Mislio je da �e tako bolje uspjeti. Kad su mu doveli tih deset osumnji�enih Vignjana, pri�ao im je bli�e i meko progovorio:

"Ljudi! vi znate za �to ste pritvoreni. Zgrade Petra Kozobleji�a nisu se same zapalile. To je jasno. Ne�ija je ruka to morala u�initi. Ja znam i to, da taj paklenski posao nije deset ljudi obavljalo, nego samo jedan, ali, kad ga vi krijete, onda ste morali svi u pritvor i tu �ete toliko dugo ostati, dok krivca ne proka�ete. Za to vas pozivam, da pomognete istrazi u pronala�enju tog zlikovca - da ga odate, ili makar da na nekoga posumnate - �im se to dogodi, onoga �asa, vi ostali �ete biti pu�teni na slobodu. Ako to u�inite ovdje, sad �ete odmah i ku�ama svojim krenuti...".

Poslije tih jasnih rije�i nastade tajac, ali ne dugi, jer se, nama ve� poznati Stipe Matukin, (koji nije poznavao gospodina Mitu, niti je bio na Teferi� Brdu onoga dana, kada se tamo�nja zemlja dijelila) po�e vrpoljiti na svome mjestu premjestiv�i se s noge na nogu, malo se naka�lja i sav radostan, �to je upravo on taj, koji �e i sebe i svoje dru�tvo osloboditi toga mu�nog zatvora, po�e govoriti:

"Ja sam �ujo 'ko je za�egao �tagalj..."

"Vrlo dobro mladi�u! - uskliknu gospodin Mito, pogledav�i radosno u Stipino veselo lice - samo ti govori!"

"One ve�eri" - nastavi obradovani Stipe - "u Petrovom �taglju je bijo zano�ijo njekakav pre'stojnik, �to je onoga dana dilijo zemlju na Teferi� Brdu..."

"Ta�no, tako je bilo, samo dalje!" - upade opet u rije� gospodin Mito, jer je mislio, da �e Stipe sad, ovoga trenutka odkriti onoga, tko je zapalio �tagalj, da bi taj "njekakv pre'stojnik" u njemu izgorio. A to bi mu vjerojatno donijelo i odlikovanje i ve�i polo�aj.

" ... i tamo je pu�ijo ... , a cigurno je i opu�ke u sijeno bac'o i tako �tagalj za�eg'o ..." - nadoveza on razgovijetno i sigurno.

"Tko ti je tu glupost rekao? - izdera se sada strogo gospodin Mito.

"Ima svidok, koji je vidijo, da je on tamo pu�ijo..."

"A tko je taj?"

"Pa Marko Petrov ... cilo vrime se to zna!"

"A ima li tko od vas �ta drugo?" - zapita ih ljutito gospodin Mito, pogledav�i ih istovremeno pogledom punim mr�nje.

Nitko mu na ovo ne odgovori.

"Dosta! Vratite ih nazad u zatvor!" - zapovijedi on tada stra�arima.

Poslije ovoga sastanka potrapila ga je nova groznica, te je odmah oti�ao u stan, ali ne da se izle�ava, ve� da sastavlja odgovor Ministarstvu unutra�njih poslova. A da ga nije dobro sastavio dokazuje �injenica, �to je uskoro nakon toga premje�ten na neki sporedni polo�aj. To mu je bila kazna �to nikako nije mogao dokazati ono o atentatu.

Vignjani su jo� �etrnaest dana ostali u "buhari", a da im ne bi bilo dosadno svaki dan su ih, �to ispitivanjima, a �to vru�im zau�nicama, zabavljali. Tada je kona�no pobijedila Stipe Matukina teza, da je "pre'stojnik" sa svojim opu�cima zapalio �tagalj i Vignjani su pu�teni na slobodu.

Na koncu treba spomenuti, da je kod ovakvoga stanja stvari i Petar Kozobleji� ostao bez ikakve pripomo�i, te je sva, ta ogromna �teta legla samo na njegova le�a.

Kolovoza 1954., Stjepan �orluki�

Napomena : Ovo je dovr�eno samo oko mjesec dana prije nego �to ga je OZNA prona�la na njegovoj �talici gdje se skrivao i pisao.

Original rukopisa prve stranice pripovijetke "U sjeni Teferi� Brda"

S dopu�tenjem Filipa �orluki�a, sina Stjepana Stipe �orluki�a, za portal pripremio Zvonimir Mitar