06.10.2008.
Dragutin Domjani� na Glavnoj skup�tini Matice hrvatske
odr�anoj 1. srpnja 1923.
Danas, 85 godina kasnije, gotovo ista situacija!!!
lavna skup�tino!
Kulturu danas ne cijene, smatraju je nekim zastarjelim predratnim pojmom. Danas vrijedi vi�e fizi�ka sila, nasilje, pravo �ake, kao da smo se vratili u vremena na�ih �piljskih predaka. Kao da nisu morale tolike kulture propasti, da mo�emo mi u�ivati i razvijati plodove umrlih genija i napore minulih vjekova.
Cijeni se samo, �to se mo�e izraziti u novcu. Du�evni se rad zapravo i ne pla�a - baca mu se milostinja. Vrijedi samo rad ruke i stroja. Knji�evnost i umjetnost postale su luksusom, kuriozitetima iz zaboravljenih vremena. Slavljeni su pobjednici u �aka�kom boju, crnci - bokseri, a junake misli i duha "die Ritter vom heiligen Geist" dr�e potomcima viteza Don Quijota. Vje�ti udarac glavom kod nogometa ima ve�u vrijednost, nego misao u�enjakova, koja kao munja razdire tminu tajna prirodnih. Ili su i vitezovi duha od nu�de, od krvave nu�de, po�li kramarima u slu�bu, na kuluk - il po na�em na klaku - za kruh svakida�nji.
A knjige? Knjige su neko vrijeme ljudi kupovali. Sve se bilo do grla zasitilo krvi i svatko je �eznuo za ne�im vi�im, �i��im i du�evnijim. Oni, koji su dosta te�ko kupili knjigu, tra�ili su je da se odmore, da odahnu du�om. A oni, koji su imali suvi�e novaca, nabavljali su je, da se poka�u, kako i oni imadu du�u, ili bolje, da poka�u, da i oni imadu zlata.
Ta su vremena pro�la. Koji knjigu trebaju, sad je gotovo i ne mogu kupiti. Pla�e su inteligentnijim slojevima sramotno niske, osobito ako su u dr�avnoj slu�bi, a bogata�u vi�e ne treba glumiti neki interes za kulturu. Lak�e je njima u�ivati u u�icima tijela. Du�e i onako malo tko danas jo� ima, a ako ima, na teret mu je i slu�i za porugu.
Knjige, na�i najbolji prijatelji, tako su skupe, da ih oni, koji ih trebaju, ne mogu nabaviti, a oni drugi ih ne trebaju.
Ovih dana sam tra�io me�u tima mojim tihim prijateljima, me�u knjigama iz ljep�ih vremena, neki zakon. Ja moram naime najve�i dio svog �ivota �itati zakone. To mi je zvanje. I do�la mi je u ruku kao susjeda nekog tuma�a kaznenom zakonu, stara knjiga, koja je uvijek mlada i uvijek lijepa. Knjiga, �to se s jednakom ljubavi �itala i u kazematama �liselbur�kim i na dvorovima carskim i kraljevskim, i u kolibama eskimskim i u slanim pustinjama turkestanskim - "Sveto Pismo".
Listaju�i knjigu na�ao sam u Poslanici prvoj apostola Pavla Korin�anima (15., 36) ovo mjesto: "Bezumni�e, ti �to sije�, ne �e o�ivjeti, ako nije prije umrlo".
Treba posijati sjeme, da nikne plod, crno mrtvo sjeme, da nikne zlatni �ivi plod. Treba zasijati u zemlju.
Tako, �to mi ho�emo, da bude jednom p�enicom bjelicom, koja nas hljebom hrani; da bude lipom u granama, s koje �e pjevati ptice i mirisati slatki cvijet i sjati zvijezde, moramo zasijati sjeme u zemlju. U na�u zemlju. I na�e misli i na�a srca i na�i �ivoti treba da se polo�e u zemlju, valja da prestane biti samo na�ima. Zemlja ih mora zagrijati, da ne uginu bez svrhe u ovom dalekom tu�em svijetu kao sjemenka, koju raznesu vjetrovi pustinje - nego da nam pru�e ili �arenilo cvije�a ili hladovinu kro�nje ili puno�u bujnog ploda.
Tako i mi, ako ho�emo, da nam se misli vinu u ono plavetnilo neba, valja da se najprije vratimo k zemlji. Onda �e i na�e sile ko Anteju porasti.
Vjerujemo, da ima drugdje �ar�eg sunca, nego �to je na�e, sretnijih naroda, nego �to je na�, dopu�tamo, da druge knji�evnosti imaju velikane, koje mi nismo dostigli u umjetnosti, kojima na�a nije premica, ali srce ni�ije ne bije nama tako, ne osje�a za nas tako, kao srce na�e zemlje. A mi ga �ujemo u svakom glasu materine rije�i, u svakom stihu na�e davnine i u �utnji kraljevskih kamenova u Solinu, u srcu na�e domovine.
Ne tra�imo budnica iz zaboravljenih dana, ni �arenih zdravi�arskih fraza, ho�emo samo da osjetimo, da je ono, �to je stvoreno, niklo kod nas, da je na�e.
Ne moraju biti samo remek - djela.
"Iz grmena velikoga
lavu iza� trudno nije".
U malim narodima nema mnogo genija. Ljep�e je meni djelo manje apsolutne vrijednosti, ali iskreno, nego silne rije�i o velikim osje�ajima, �to la�u.
Ni�ta ne treba prezreti. Nije nebo krasno samo svojim zvijezdama staja�icama - suncima, i mno�tvo sitnih zvjezdica ljepotu njegovu pove�ava. I u vrtu mno�tvo sitnih skromnih cvjetova daje ljepoti vrta puno�u i �ivost. Tako i u knji�evnosti. Bore se uvijek stilovi i smjerovi. I svaki noviji, moderniji ho�e da bude bolji od prija�njega, a mo�da i jest, jer donosi ne�to lijepo i novo. Ali nijedan neka ne sudi odvi�e strogo, mo�da �e za godinu, dvije i on biti su�en, star i zaboravljen. A vrijednost �e se svakome tek onda vidjeti, kad ga vi�e ne bude, kad ostanu samo djela, koja �ivu i dulje od posljednje mode. Treba da je prije ve� umrlo, �to ho�e da �ivi.
Zato i Matica hrvatska ne prisi�e ni na jedan smjer, ni na jednu �kolu. Neka bude djelo dobro. I to je sve.
Dragutin Domjani�, 1923.
Glavna skup�tina Matice hrvatske odr�ana dne 1. srpnja 1923.
Izvor: Matica hrvatska
Na po�etak
