29.10.2008.
90. godi�njica zasjedanja Hrvatskog sabora i
prvog progla�enja NDH
Zbog usvojene krivotvorene povijesti propu�tena je povijesna �ansa
Op�enito je poznato i priznato da je za objektivan prikaz povijesnih doga�aja nu�an vremenski odmak od najmanje dvadeset do trideset godina. To posebno vrijedi kada se radi o vremenu doga�anja ratova, ili drugih velikih dru�tvenih promjena. Osim toga, ve� i sama �injenica da povijest pi�u pobjednici, razlogom je da povjesni�ari ne mogu, zapravo ne smiju,� biti objektivni �ak i kada to �ele. Bez obzira na polazi�te svi znademo da je povijest zlosretne NDH potpuno la�na. Ne samo da je iskrivljena, nego su bitni doga�aji potpuno zanemareni.
No to mo�emo smatrati o�ekivanim sve do kraja trajanja Titove Jugoslavije. Me�utim danas mnogo toga znademo �to tada nismo mogli znati, otkriveni su brojni dokumenti i objavljene �injenice, a nema ni okupatora koji bi nam sprije�avali otkrivanje povijesnih istina, ali je takva, la�na povjesnica usvojena i u slobodnoj Hrvatskoj. Za�to?! Za�to se u na�im povjesnicama jo� uvijek tvrdi da je NDH bila obi�na fa�isti�ka tvorevina - �to ni realno, niti formalno-pravno ne odgovara povijesnoj istini, a �to je vrlo lako dokazati. Ovdje ne govorim o re�imu, nego o dr�avi.
U ratovima se neke dr�ave uspostavljaju, a neke druge nestaju. Nakon I. svj. rata velika se Austro-Ugarska dr�ava raspala na niz ranije postoje�ih dr�ava, dok je igrom pobjednika i manipulacijama na ovim na�im prostorima uspostavljena Jugoslavija, koja nikada ranije nije postojala. Tijekom II. svj. rata, Njema�koj je uo�i priprema za napad na SSSR odgovarao opstanak Jugoslavije, pa su je naveli da s njima potpi�e pristupanje Trojnom paktu. Me�utim, kad su jugoslavenski generali zbog unutarnjih politi�kih razloga izvr�ili pu�, Hitler je odlu�io napasti i razoriti Jugoslaviju. Brzo su sa�injeni planovi o raspodjeli teritorija, Srbija je trebala ostati okupiranom dr�avom, dok za Hrvatsku, osim �to su primorski dijelovi trebali pripasti Italiji, za ostali dio nisu postojali nikakvi planovi, pa je to nudio Mad�arskoj - �to su oni odbili. �
Samo �etiri dana nakon po�etka rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a odmah sutradan ju je priznala Mad�arska, dok je Njema�ka svoje priznavanje uvjetovala prethodnim dogovorom Paveli�a s Italijom oko granica izme�u te dvije dr�ave. U�inila je to tek �est dana kasnije - nakon �etverodnevnih nametnutih nam "dogovora" Paveli�a s talijanskom delegacijom. Hrvatsku su priznale sve saveznice Njema�ke, kao i mnoge neutralne dr�ave - uklju�uju�i i daleki Tailand.
Sve je to u skladu s me�unarodnim pravom i obi�ajima i NDH nije nikava Njema�ka tvorevina, a Njema�ka je samo priznala dr�avu koja je u datim okolnostima sama proglasila svoju neovisnost. Potpuno je normalno da je u ratnim uvjetima nisu priznale i dr�ave suprotne strane ratnog sukoba. Da je Njema�ka pobijedila u ratu, NDH bi opstala, a budu�i da nije, tu bi dr�avu pobjednici opet priklju�ili Jugoslaviji, sve da uop�e nije ni bilo ustanka i "oslobodila�ke"� borbe, koja se nije vodila u cilju promjene re�ima u dr�avi, nego prvenstveno za njezino ponovno priklju�enje Jugoslaviji - u datim okolnostima komunisti�koj.
Me�utim, krajem 1944. ve� je bilo izvjesno da Njema�ka gubi rat, pa je pokrenuta inicijativa da se NDH pridru�i Saveznicima, �to je okon�ano uhi�enjem glavnih inicijatora, ministara Voki�a i Lorkovi�a. Kasniji su poku�aji bili izrazito naivni. O tomu se puno pisalo, ali je znakovito da se ni�ta ne govori o jednoj drugoj, mnogo konkretnijoj inicijativi. Naime, budu�i da su se Rumunjska i Bugarska ve� bile pridru�ile Sovjetima, Staljin je tada predlo�io Paveli�u da propusti sovjetske trupe preko NDH do krajnje jugozapadne granice, gdje bi se susrele sa zapadnim saveznicima, a SSSR bi zauzvrat priznao NDH. No, Paveli� je to odbio.
Danas je te�ko procijeniti �to bi bilo da je Paveli� pristao na Staljinovu ponudu. No sigurno je da ne bi bilo bleibur�ke tragedije, a ne bi bilo ni ovog obrambenog rata t.zv. "razdru�ivanja Jugoslavije" - jer Jugoslavije ne bi bilo.
Paveli� je bio izrazito neelasti�an politi�ar, a to da je jo� od prije rata bio antikomunist, ni�im ga ne opravdava. Churchill je sigurno bio odlu�niji antikomunist, a da bi spasio Englesku stupio je sa Sovjetima u ratno savezni�tvo. Re�imi prolaze, a dr�ava ostaje.
No, to nitko ne uzima u obzir. Dogodilo se ono �to se dogodilo, pa bez obzira �to smo svi manje ili vi�e znali da je na�a slu�bena povjesnica la�na - morali smo je prihvatiti. Na �alost, uz izvjesne male izmjene morali smo je prihvatiti i u ponovno oslobo�enoj dr�avi i �ekati dok se u Hrvatskoj promijeni politi�ka klima, a to mo�e potrajati. �ezdesetgodi�njom indoktrinacijom u narodu je ostvarena takva paradigma - obrazac poimanja - a tako u�vr��ena paradigma se ne mo�e promijeniti sve dok ne izumre ova generacija.
Premda znademo da je ova povijest la�na, obzirom na vremensku distancu od devedeset godina, op�enito se smatra da je povijest uspostave stare Jugoslavije objektivno prikazana, pa sam se zaista iznenadio kad mi je u ruke dospjela knjiga koju je napisao dr. Rudolf Horvat i u kojoj se navodi da je Hrvatski sabor na svome zasjedanju od 29. listopada 1918. donio odluku o "prijelomu" s Ugarskom i Austrijom i o uspostavi Nezavisne dr�ave Hrvatske.
Ovdje �u navesti izvod iz te knjige u kojemu je tekst o radu i zaklju�cima Hrvatskog sabora:
*������ *������ *
Dr. Rudolf Horvat
LJETOPIS HRVATSKE
1918. - 10. travnja 1941.
Nakon uvodnog teksta ...
Raspadanje Austro-Ugarske
Hrvatska se progla�uje nezavisnom dr�avom
Za 29. listopada 1918. bio je u Zagrebu sazvan Hrvatski sabor. Znalo se, da �e zastupnici odmah na prvoj sjednici zaklju�iti prijelom s Ugarskom i s Austrijom. Da se ovaj �as i vanjskim na�inom manifestira, sastade se na Markovu trgu silan sviet. Uz� gra�ane i �ake do�o�e onamo i organizirani radnici. Na trg do�o�e �asnici, koji su 28. listopada sa svojih kapa poskidali stare austrougarske rozete, pa ih zamijenili hrvatskim kokardama. Veliko je odu�evljenje zavladalo kada su se pojavile vojni�ke glazbe 25. domobranske i 53. zajedni�ke pukovnije, s �asnicima i vojnicima. To bja�e dokaz, da uz hrvatski pokret pristaju general pje�a�tva �njari� i podmar�al Mihaljevi� (�njari� bija�e u Hrvatskoj zapovijednik zajedni�ke vojske, a Mihaljevi� zapovijednik domobranstva). I zaista se �njari� i Mihaljevi� 29. listopada s �itavom oru�anom silom stavi�e na raspolaganje "Narodnom vije�u". Oni su dapa�es podmar�alom I�tvanovi�em i s generalom Josipom Pliveli�em uni�li u hrvatsku sabornicu, gdje ih narodni zastupnici i narod na galerijama pozdravi�e pljeskom i poklicima: "�ivjela narodna vojska".
U 10 sati i 30 �asaka otvorio je sjednicu Hrvatskoga sabora predsjednik zna�ajnim govorom, u kojemu je prikazao politi�ki polo�aj. Sabor je tada jednoglasno proglasio i usvojio� odluku koja glasi ovako:
Hrvatski dr�avni sabor - na temelju podpunog prava narodnoga samoodre�enja, koje je danas ve� priznato od svih zara�enih vlasti stvara ovaj zaklju�ak. "Svi dosada�nji dr�avnopravni odno�aji i veze izmedju Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane te kraljevine Ugarske i carevine Austrije s druge strane - razrje�avaju se. Ukida se dakle i ni�tetnim progla�avaju svi kasniji njeni dopunci ili revizije tako da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija nema s kraljevinom Ugarskom ni upravno ni fakti�no nikakvih zajedni�kih dr�avnih poslova."
II. "Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom progla�uje se nezavisnom dr�avom prema Ugarskoj i Austriji...".
Sad zazvoni�e zvona u svim crkvama zagreba�kim, da sav narod doznade da se Hrvatska oslobodila veza s Ugarskom i Austrijom. Na Markovom trgu zavlada neopisiva radost. Narod je u odu�evljenju pjevao rodoljubne pjesme i klicao narodnim zastupnicima, a u mnogom oku vidjela se suza radosnica. Svatko je osje�ao da su raskinuti lanci, kojima su Be� i Pe�ta okovali nepobije�ene, ali zato izigrane Hrvate.
Karlu IV. trebalo je oduzeti vrhovnu vlast, koju on vr�i kao kralj hrvatski. Zastupnici se sporazumje�e o tomu, da od sada ovu vrhovnu vlast mjesto Karla IV. vr�i "Narodno vije�e". Zato je Saboru predlo�en ovaj pre�ni prijedlog: "Sabor kao predstavnik kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - smatra objavu "Narodnog vije�a" od 19. listopada 1918. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da "Narodnom vije�u" priznaje vrhovnu vlast".
Po�to je tadanji ban o�itovao, da cijelu egzekutivu (izvr�nu vlast) stavlja na raspolaganje "Narodnom vije�u", primljen je taj prijedlog jednoglasno. Ovim �asom prestade u Hrvatskoj vrhovna vlast kralja Karla IV., koga je zamijenilo "Narodno vije�e".
Predsjednik prekine ovu sjednicu Hrvatskoga sabora, te po�e s narodnim zastupnicima u crkvu sv. Marka, gdje je odslu�en "Te Deum". Istodobno je narod na Markovu trgu prisezao vjernost neovisnoj dr�avi Hrvatskoj. Obrazac prisege izgovarao je jedan sabornik, a narod, je rije� po rije�ponavljao ozbiljno i odu�evljeno. Prisego�e i �asnici koji izvuko�e ma�eve iz korica svojih. Iza povratka iz crkve predsjednik sabora re�e: "Predla�em da se ova sjednica zaklju�i, a naredna da se odr�i u vrijeme, kada to potrebe uzi�tu". Po�to je sabor jednoglasno primio i taj prijedlog, zaklju�ena je u 12 sati i 50 �asaka ova sjednica sabora hrvatskog, kojemu je to ujedno bila prva i posljedna sjednica.
Vlada "Narodnog vije�a"
Narodno je vije�e odmah preuzelo vlast, koju je do tada vr�io kralj Karlo IV. Jo� istoga dana (29. listopada) javilo je "Narodno vije�e" podmar�alu Metzgeru, koji je zapovijedao hrvatskim �etama na talijanskoj fronti, da vije�e obustavlja sva neprijateljstva protiv dosada�njih protivnika.
U svojoj sjednici od 29. listopada 1918. imenovalo je predsjedni�tvo "Narodnoga vije�a" novu vladu za t. zv. Hrvatsku i Slavoniju. Banom postade dosada�nji ban Antun pl. Mihalovi�. Njemu uz bok postavi�e 11 povjerenika, poimence; Milana Rojca za bogo�tovlje i nastavu, dra Aleksandra Badaja za pravosu�e, dra Sr�ana Budisavljevi�a za unutarnje poslove, Franju Brauma za financije, Edu Markovi�a za prehranu, dra �ivka Petri�i�a za narodno gospodarstvo, dra �uru �urmina za trgovinu, obrt i industriju, Ve�eslava Wildera za �eljeznice, Cezara Aka�i�a za po�tu, brzojav i brzoglas, dra Matu Drinkovi�a za narodnu obranu, a Vilima Buk�ega za socijalnu skrb, povjerenikom za Istru imenovalo je "Narodno vije�e" 31. listopada dra Matka Laginju, odvjetnika u Puli. Vlast pak u Dalmaciji preuze�e odvjetnici: dr. Ivo Krstel i dr Josip Smodlaka.
...........
Narodno vije�e u Zagrebu na prijedlog glavnog odbora nar. vije�a u Sarajevu 1. studenoga 1918. imenovalo je narodnu vlast za Bosnu i Hercegovinu. Predsjednikom vlade postade Atanasije �ola, a povjerenicima dr Josip� Sunari� za unutarnje poslove, Danilo Dimovi� za pravosu�e, dr Mehmed Spaho za obrt i trgovinu, po�tu i brzojav, Savo Jeli� za javne radove i �eljeznice, Vjekoslav Jelavi� za poljoprivredu i rudarstvo, dr Uro� Krulj za zdravstvo, dr Tugomir Alaupovi� za prosvjetu i bogo�tovlje, a Stevo �akula za prehranu, predsjednikom vrhovnog suda imenovan je dr Halibeg Hrasnica.
*�������� *�������� *
Kad sam ovo pro�itao bio sam iznena�en do zaprepa�tenja. Nisam povjesni�ar, ali znadem sve ono najva�nije �to se u to vrijeme doga�alo, ali za ovo, niti pak za dr. Horvata nikad ni�ta nisam �uo. Stoga sam po�eo pitati prijatelje, pa i ove mla�e profesore povijesti, ali o tomu nitko ni�ta nije znao. Zatim sam oti�ao u knji�nicu i prelistavao razli�ite povjesnice. Kad tu nisam mogao prona�i, onda sam na internetu poku�ao saznati ne�to o onovremenim doga�anjima, a posebno zaklju�cima Hrvatskog sabora. Mnogo je toga napisano, a sve se svodi na to da je osnovano Narodno vije�e s funkcijama izvr�ne vlasti, sva ona petljanija s izvansaborski osnovanim Jugoslavenskim odborom, te lukave igre ministra vanjskih poslova i predsjednika Vlade Kraljevine Srbije, kao i uloga engleske i francuske diplomacije. Sve �to sam prona�ao svodi se na to da nas je Narodno vije�e uvuklo u sastav novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca - uz napomenu da to Sabor nije potvrdio.
U na�oj slu�benoj historiografiji sve je to navedeno, sve osim jedne od najva�nijih odluka Hrvatskog sabora: uspostavi Neovisne dr�ave Hrvatske. Istina, u enciklopediji Wikipedija sam prona�ao mnogo podataka o dr. Rudolfu Horvatu, uklju�uju�i i njegovu biografiju, a budu�i da ona mnogo toga tuma�i prila�em je na kraju ovog napisa.
Kada se s talijanske boji�nice skupa sa svojom domobranskom vojskom vratio general Borojevi�, taj potvr�eno najbolji obrambeni strateg austrougarske vojske, vidjev�i zbrku u zemlji i shvativ�i� kamo smjeraju politi�ke odluke, odmah se stavio na raspolaganje Stjepanu Radi�u i rekao: "Evo mene i moje domobranske vojske. Ho�e� li ti, Stjepane, da uspostavimo hrvatsku dr�avu?" Radi� mu je odgovorio: "Dragi moj generale, ja ne�u na silu uspostavljati hrvatsku dr�avu. Ja �u je dobiti po to�kama ameri�kog predsjednika Wilsona". Na tu je Radi�evu izjavu general Borojevi� ostao za�u�en, oti�ao je u Be� i zatra�io mirovinu.
Bilo je to burno razdoblje. Vojnici koji su se vratili s razli�itih frontova organizirali su se u grupe zelenog kadra, plja�kali i palili ku�e. Dvije najve�e politi�ke stranke, Prava�i i Radi�evi HPSS-ovci nisu u tim pregovorima igrale nikakvu ulogu. Kao demokrat i vjeruju�i Wilsonu ina�e sposobni politi�ar Radi� je propustio jedinstvenu �ansu za uspostavu neovisne hrvatske dr�ave. No kad je ipak sve krenulo krivim putem, tad je izgovorio onu poznatu: "Idete kao guske u maglu!". Na �alost, guske znadu kamo lete kroz maglu, dok oni to nisu znali.�
�ak i kada se uzme u obzir samo �injenica da Sabor nije potvrdio odluku o uklju�ivanju Hrvatske u Jugoslaviju, u formalno-pravnom pogledu uspostava te Kraljevine (kasnije nazvanom Jugoslavija) je ni�tetna, a samim time je ni�tetna i uspostava njezine slijednice komunisti�ke Jugoslavije. Me�utim, kada uzmeno u obzir, da Narodno vije�e nije po�tovalo jedan od temeljnih zaklju�aka Hrvatskog sabora: progla�enje neovisnosti, onda je ta odluka ni�tetna bez ikakvih ograni�enja.
Razumljivo je za�to su obje Jugoslavije �vrsto skrivale ovaj bitan podatak, ali je potpuno neshvatljivo i neoprostivo za�to su to u�inili na�i politi�ari prigodom priprema za progla�enje sada�nje neovisnosti. Kad je krajem osamdesetih bilo jasno da mora do�i do raspada Jugoslavije, bilo je logi�no da hrvatski politi�ari kao temeljno polazi�te razgrani�enja uzmu odluku Hrvatskog sabora od 29. listopada 1918. t.j. granicu izme�u Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije, a da se republike lijevo i desno od te granice dogovore o svojim razgrani�enjima ili spajanjima. Genijalan prijedlog, sa zaista vizionarskom idejom o tomu, �zastupao je Dobroslav Paraga. On je predlagao da se ustroji Savezna dr�ava Hrvatska i Bosna, emisari su obilazili Zagreb i Sarajevo, ali su u Zagrebu nailazili na tvrdo odbijanje.
Bila je to jedinstvena �ansa, da nakon dr�ave kralja Zvonimira i zlosretnog Petra Sva�i�a ponovno steknemo pravu i potpunu neovisnost. Na�alost, propustili smo je.�
Predsjednik Tu�man, premda je postao ekstremnim nacionalistom, jo� je bio pod sna�nim utjecajem svoga bolj�evi�kog, jugoslavenskog odgoja pa je za osnovu razgrani�enja uzeo avnojske granice. Kad su ve� po�eli ozbiljni oru�ani sukobi, hrvatska vojska jo� nije bila spremna, pa su dobro organizirane snage HOS-a, Paragine strana�ke vojske, uspje�no primile �etni�ke vojne udare, a isto to su u�inile i kasnije u BiH. Tu�man ga je pozivao da u�e u koaliciju s HDZ-om, a Paraga to pod datim uvjetima nije mogao u�initi, pa su njegove jedinice ratovale kao paravojne oru�ane snage, stalno osporavane od strane slu�bene politike, a bilo je i ubojstava. Ogroman je doprinos HOS-a u obrani Hrvatske. U vrijeme rata, a i nakon njega, odlikovanja su dijeljena u ogromnim koli�inama, �esto i potpuno nezaslu�nim osobama, dok Paraga nije dobio ni jedno. To je nastavljeno i poslije rata, pa je nedavno - tko zna na temelju �ega - odlikovan i Manoli�. �***) vidi PS na kraju priloga!�
*��������� *��������� *
�ivotopis dr. Rudolfa Horvata
Rudolf Horvat
(Koprivnica, 14. o�ujka 1873. - Zagreb, 25. svibnja 1947.)
hrvatski povjesni�ar, knji�evnik i politi�ar.
Zavr�io je osnovnu �kolu u Koprivnici, a gimnaziju u Vara�dinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine pre�ao na Filozofski gdje je, 1896. god. diplomirao povijest i zemljopis. Prvi posao dobio je u Osje�koj realnoj gimnaziji. Horvat je bio opredjeljen za opoziciju (protiv Hedervarya) pa dolazi na listu nepo�udnih vladi, te ga premje�taju na Realnu gimnaziju u Zemun, gdje je prijateljevao sa Stjepanom Radi�em i gdje su zajedno napravili ideju o osnivanju HSS-a. Zatim je premje�ten na ni�u gimaziju u Petrinji, gdje pi�e prve velike radove. Nakon sedam molbi za premje�taj tek 1907. god. prelazi u Zagreb na Donjogradsku realnu gimnaziju. Njegovo neslaganje s hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je imala vlast, i sve ja�a orijentacija prema Stjepanu Radi�u bili su uzrokom �to je ostao bez profesorske slu�be i bez �ansi za zaposlenje u Dr�avnom arhivu u Zagrebu. Sva svoja istra�ivanja financirao je sam i bez ikakve dr�avne pomo�i. Doga�aji do kojih je do�lo poslije atentata na Stjepana Radi�a stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne dr�ave Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okre�e politici. Godine 1937. osnovao je povijesno dru�tvo Hrvatski rodoljub. Kad je osnovana NDH, Horvat se uklju�uje u rad kao zastupnik u Hrvatskom saboru, a 1944. godine imenovan je redovitim profesorom povijesti na Filozofskom fakultetu. Godine 1942. izdao je knjigu "Hrvatska na mu�ili�tu", posve�enu stradanjima Hrvata u novijoj povijesti, koja ga je dovela poslije 1945. godine na robiju, a odatle i u smrt. Preminuo je u Zagrebu 1947. godine.
Djelo
Djeluju�i izme�u povijesti i politike nije iskoristio svoje pune mogu�nosti ni na jednom polju, ali je njegov trag neizbrisiv u oba podru�ja. Napisao je vi�e od 50 knjiga o brojnim hrvatskim gradovima (Zagreb, Koprivnica, Vara�din, Petrinja, Virovitica itd.) i regijama (Lika, Krbava, Podravina, Me�imurje, Slavonija itd.), ali i nekoliko uspjelih sinteza hrvatske povijesti. Napisao je jedinu sintezu povijesti hrvatskog gospodarstva koja je objavljena tek u samostalnoj hrvatskoj dr�avi (priredila ju je za tisak Mira Kolar - Dimitrijevi� koja je ujedno objavila Horvatovu biografiju).
Politi�ki rad
Jedan od inicijatora osnivanja HPSS-a. Bio je �lan u�eg vodstva HPSS-a odnosno HSS-a te njegov rizni�ar. Kasnije se razilazi s politikom koju je provodio Stjepan Radi� i pribli�ava se manje umjerenim hrvatskim politi�kim opcijama. U vi�e navrata biran za zastupnika u dr�avnom parlamentu na listi HSS-a, nakon Drugoga svjetskog rata jugoslavenske komunisti�ke vlasti su ga osudile i oduzele mu gra�anska i politi�ka prava u trajanju od deset godina, ostao je i bez profesorske mirovine, a njegova djela se nisu smjela posve slobodno koristiti �itavo vrijeme kada su na vlasti bili komunisti. Kroz popularizaciju povijesnih rezultata u tiskanim medijima borio se za obnovu hrvatske dr�avnosti. Priredio je vi�e serija izvornih dokumenata iz hrvatske povijesti. Bio je jedan od zna�ajnijih zalagatelja za stvaranje samostalne Hrvatske. Zbog svoje izrazito hrvatske djelatnosti od dr�avnog je re�ima bio sustavno omalova�avan i onemogu�avan u radu. Napisao je vi�e knji�evnih djela od kojih je dio objavljen u obliku knjiga. U gradovima u kojima je djelovao bio je organizator dru�tvenog i kulturnog �ivota, a napose u radu pjeva�kih dru�tava.
Za portal:
Prof. Filip �orluki�, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist, filip.corlukic@inet.hr
PS:
***) Dobroslav Paraga ispravlja jedan od navoda u kratkom osvrtu na najnoviju povijest i HOS:
Cijenjeni profesore �orluki�,
srda�no Vam se zahvaljujem na Va�em izvanredno dobrom i pravodobno tempiranom �lanku o 90. godi�njici zasjedanja Hrvatskog sabora, u kojem su kao i danas sjedili uglavnom gluhi i slijepi za pravedne te�nje i interese hrvatskog naroda. Doma�i zlotvori bili su nam ve�i du�mani nego li sami okupatori kroz cijelu povijest. Jedinu primjedbu na sadr�ajni dio teksta nalazim u tezi da je Tu�man pozvao mene i HSP na suradnju, ali da to nismo mogli prihvatiti. Naime, osim do prvog kruga izbora, kada mu je trebalo samo iskoristiti ime Stranke prava, Tu�man niti mene niti legitimne predstavnike HSP nije nikada pozvao 1990. godine pa niti u vrijeme rata 1991. godine na bilo kakav vid suradnje, ve� je iskazao, na�alost,� otvoreno neprijateljstvo.
Na po�etak
