18.11.2008.
Domovinski rat
O Domovinskom ratu se pisati mo�e jako puno i dugo, ali jedno je sigurno, Hrvatska je slobodna i nezavisna, a to ne bi bila bez Hrvatskih branitelja. Na �alost, bez poginulih se nije moglo, ali jo� gore od toga je zaboraviti ih. Konkretno mogu re�i ne�to o obrani Vukovara, jer sam sa skupinom dragovoljaca HOS-a, bio tamo. Od nas 58, 25 ih je poginulo, a 17.11.1991. godine, kada je grad gorio i kad je bilo pitanje sati kada ne�emo uspjeti oduprijeti se mnogo nadmo�nijim, odmornim i dobro naoru�anim neprijateljema, krenulo je nas 7 Hosovaca koji smo mogli "hodati", u proboj. Neki su uspjeli u prvom i jedinom konvoju te�kih ranjenika iza�i u listopadu, neki su ostali ranjeni u bolnici, na �alost, zavr�ili su na Ov�ari, masovnom strati�tu. Troje je umrlo nakon Domovinskog rata, jedan od njih i na� Kutin�an, Velimir Kvesi�. Ivan Krajinovi� - I�o je kao ranjenik ubijen na Ov�ari. Zdravko Bezuk je umro od posljedica te�kog ranjavanja 10.11.1991 godine u Vukovarskoj bolnici. Ja sam tri puta ranjen, ali ipak sa Petrom Gelom (Kutin�an) i pokojnim Velimirom Kvesi�em, te malobrojnom grupom pre�ivjelih branitelja Vukovara, uspio do�i do Vinkovaca, do slobode. Ostaje mi da govorim o njima, kojih vi�e nema, koji ne mogu govoriti, jer su dali najvi�e, svoje �ivote, da bi mi danas �ivjeli.
Poku�at �u vam do�arati to vrijeme, mo�da jednom i knjigu napi�em, jer nitko nikad nije napisao knjigu o dragovoljcima HOS-a, nitko ih ne spominje, vrijeme je da koliko mogu opi�em vrijeme obrane grada Vukovara 1991. godine .
"NEISPRI�ANA PRI�A"
- Kako je HOS branio Vukovar
"Dolaze�i u Vukovar, 27.9.1991. godine, nitko od nas ni slutio nije kakve �e razmjere imati rat, koji nam je nametnut. Bila je to jesen, krvava, koja �e biti upisana u temelje stvaranja Hrvatske nam slobodne dr�ave. Do�li smo dijelom naoru�ani, dijelom ne, bolje re�i dio je imao oru�ja, dio ne. Primjerice, ja sam imao samo bajonetu, dok moj Kutin�an Petar, "�pagina" upitne kakvo�e i bojeve spremnosti. Na� konvoj vozila je, do�av�i u Bogdanovce, bio "po�a��en" granatama od neprijateljske strane, tako da smo poiskakv�i iz vozila, na�li zaklon me�u, i u ku�ama Bogdanovca. Nakon smirivanja, donesena je odluka da prespavamo te da ujutro krenemo u Vukovar .
U Bogdanovcima, drugi dan ujutro je bio polazak prema Vukovaru, ali smo Petar i ja zaspali, da ne povjeruje�. Digli se mi ujutro, kad nema vozila s kojima smo do�li, pitamo doma�e ljude di su Hosovci, oni pokazuju prema Vukovaru, majko mila, nije ni krenulo, a mi ve� usrali stvar u po�etku. Sre�om ne�to kasnije su nai�la dva vozila koja su i�la prema Vukovaru, tako da smo se s njima dovezli u grad Vukovar. Sje�am se kako smo zastali na putu kroz kukuruz, jer smo nai�li na nekoliko auto olupina, vidim da su fri�ke olupine, a nigdje nikoga. Voza� je lagano vozio pored njih i bez problema smo iza�li iz kukuruznih polja, iako je poprili�an strah bio prisutan, u zraku se osje�alo kao da �e svakog trenutka zapucati, me�utim, sre�om nije. Imali smo sre�e, nije bilo zasjede, za razliku od nekih koji su prije nas i�li prema Vukovaru. Na�i Kutin�ani su mislili da smo se izmje�ali u pokretu i da smo u nekom od vozila, tek po dolasku u grad su sku�ili da nas nema. Stigli smo u grad i voza� je tako�er i�ao do baze Jastreba, to�nije do zapovjedni�tva. Tamo smo zatekli na�e Hosovce. Velja je naravno bio ljut, ali je brzo zaboravljena ta epizoda, jer zapovjednik obrane Vukovara je stao pred nas i odr�ao govor, to�nije upoznavanje s njim i situacijom u gradu. Predstavio se i opisao potom stanje na linijama boji�nice te rekao kako idemo na najte�i dio fronte, Sajmi�te. Naravno, nitko od nas nije imao pojma o �emu se radi, tek nekoliko dana kasnije, dobro smo shvatili o �emu se radi. Sajmi�te ili bolje re�i dio na koji smo mi bili raspore�eni je odabrano za nas, kako je rekao zapovjednik, da osim te�ine boji�nice, smo bitni i za podizanje borbenog morala. Osje�alo se kako su nas svi drugi Hrvatski branitelji sa po�tovanjem primali, jer HOS je bila svuda organizirana i prisutna Dragovolja�ka formacija. Znalo se da to nisu �minkeri u lijepim odorama sa lijepim novim naoru�anjem, mada ni mi nismo bili imuni na to, iako vrlo malo, ali uglavnom su dragovoljci HOS-a bili na najkrvavijim djelovima Hrvatske. Bilo je i onih koji su smatrali da smo super - specijalci, kamikaze, da ne ka�em svemirci.
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su jo� krajem rujna (1991. u Vukovar), no odmah su oti�li na polo�aje na Sajmi�tu gdje je bilo tako �estoko da se nismo usu�ivali i�i tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u �tab. Prije nego su i do�li u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pri�ale bajke: da su pro�li specijalnu obuku, da su savr�eno opremljeni i naoru�ani, da slu�aju samo Paragu, da �e, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo �ehidi (Bo�ji ratnici). Dugo nismo bili svjesni onoga �to se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom doga�alo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima �uli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogor�eni. Na�i su hosovci dr�ali najte�e polo�aje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povla�ili u sigurnije dijelove grada pri�ali su sa divljenjem i zahvalno��u kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da �e osobno ustrijeliti svakoga tko se sa polo�aja (prema neprijatelju) povu�e, a ne evakuira i posljednjeg civila. Vrije�ali su na�e de�ke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar do�li. Od onih "regularnih" nije bilo ni traga." (Izvor: knjiga Alemke Mirkovi� pod naslovom "Glasom protiv topova")
Ubrzo su shvatili da smo naravno i mi kao oni, Hrvatski bojovnici sa istim ciljem, obrane Domovine. Ono po �emu smo bili specifi�ni, je bila velika motivacija te grupe iz svih djelova Hrvatske i inozemstva. Uglavnom su to bile skupine od po pet - �est ljudi iz Velike Gorice, Kutine, Bosne i Hercegovine, naravno Slavonci, najvi�e Zagrep�ana, Francuz Jean, ekipa sastavljena od na�ih gastrajbartera... Dio satnije HOS-a je bio na obuci u Sloveniji, koju su odr�ali stru�njaci za eksploziv i diverzantsko djelovanje. Naime, smatralo se u po�ecima '91. godine, da ne�e biti izravne agresije, ve� da �e HOS djelovati kao male skupine zadu�ene za postavljanje eksploziva u vojnim objektima te "uklanjanje" oficira omra�ene neprijateljske tzv. JNA. Me�utim, ipak tako nije bilo, a obuka je bila dragocjena. Dio HOS-a je i prije Vukovara imao borbene kontakte kod Karlovca. Sve u svemu, "�arena"' ekipa, koja je bila kompaktna, pokretna, u�inkovita i svi sa istim ciljem, Nezavisna Hrvatska. Nosili smo na �arenim vojnim odorama oznaku HOS-a, to je bilo ono klju�no �to nas je povezivalo u mogu re�i satniju. Svi smo imali istu oznaku na rukavu, koja je bila jasna o kakvim se dragovoljcima radi. Hrvatska stranka prava, stranci kojoj smo pripadali, nije bila u to vrijeme stranka koja je puno pri�ala, ve� se bezrezervno stavila na branik Domovine te ju branila s pu�kom u ruci. Nosili smo oznaku sa natpisom "Za dom spremni", svi smo znali njeno zna�enje i s ponosom smo je nosili. Te�nja Hrvatskog naroda da bude samostalan nije od par godina, ve� nekoliko stolje�a. Kako se boriti protiv �etni�kih spodoba, nego da i mi budemo spremni na borbu za �ivot ili smrt. Nismo mogli nositi oznake "mir" ili "cvije�e", dali smo im odmah do znanja da s nama ne�e biti kao na �alost sa dobrim dijelom nenaoru�anim Hrvatskim pukom, kojeg su mogli savladati. Nismo nosili crne odore, jer nismo ih imali gdje nabaviti, nismo jeli malu djecu i nismo "letjeli", kao po propagandi neprijateljske strane, ali ono �to je bila istina je to, da gdje smo bili na fronti, mnogi neprijateljski vojnici su nas zapamtili. Isto tako, treba re�i kako je to na izgled bila neravnopravna borba. S jedne strane neprijatelj koji je imao bukvalno sve od naoru�anja i nije oskudjevao u streljivu i opremi, a s druge strane mi, sa malo naoru�anja, streljiva i logistike, ali sa velikim srcem i hrabro��u, �to je njima uveliko nedostajalo. Hrabro��u i domi�ljato��u se nadokna�ivao taj nedostatak oru�ja. Pobje�ivali su tamo gdje su zaista bili u ogromnoj prednosti u ljudstvu i tehnici te konfiguraciji terena, kasnije kako je Hrvatska vojska stasala i sve se bolje naoru�avala, potukli smo ih na svim linijama do nogu. Na �alost, ono �to je neprijateljsku "bandu", ne vojsku, "krasilo" bili su nakon svih njihovih agresorskih akcija u kojem bi zauzeli Hrvatski prostor pokolji naroda koji se nije uspio izvu�i iz ratnog vihora. To je bilo stra�no, stra�no je vidjeti civile poklane ili pobijene bez ikakvog razloga, a da ne pri�amo o ritualima klanja i masakriranja ranjenih Hrvatskih vojnika ili zarobljenih. To je ono �to danas smeta Hrvatskog branitelja i gra�anina, vrlo malo je osu�enih za ratni zlo�in, a bilo ih je jako puno. Ne smije se nikome "oprostiti" jer tim �inom se obezvrijedila svaka �rtva Domovinskog rata, ne smije se "ozakoniti" ratni zlo�in, kakva je to poruka budu�nosti? Da se opet ponovi, jer nije bilo kazne, jer "smo" zaboravili kakav je to bio krvav i okrutan rat u kojem se nije �tedilo nikog. U kojem smo napadnuti iz Srbije, Crne gore i Bosne hercegovine, u kojem smo se branili kako smo mogli i s �ime smo u tom trenutku raspolagali. Hosovci su sa ponosom nosili oznaku i bili smo svuda prepoznatljivi kao bojovnici koji ne�e odstupiti, pa i mimo nare�enja nadre�enih. Nismo bili duhovi drugog svjetskog rata ve� dragovoljci spremni za obranu doma i dati �ivot za to, nismo se kolebali i bili neodlu�ni, odmah smo pokazali svima da s nama nema kompromisa, samo je jedan cilj, nezavisna i slobodna Hrvatska, pa makar i morali mrijet. Li�ani, Slavonci, Dalmatinci, Zagorci, Istrani, Hercegovci, Bosanci (sada Bo�njaci), dijaspora, gra�ani Hrvatske Srpske nacionalnosti, svi su oni bili u HOS-u.
HOS je zna�io Hrvatski ponos. Op�enito dragovolja�ke postrojbe u Domovinskom ratu su bile dragocjene i bitne za klju�nu 1991. godinu, jer da ih nije bilo tada, kao i specijalaca policije i pri�uvne policije koji su bili prvi, pitanje bi bilo kako bi se i od �ega stvorila Hrvatska vojska, jer dali smo vremena da se "stvori" Hrvatska vojska, opremi i obu�i. U to vrijeme je bila na sceni Hrvatska sloga, zbog obrane sebe i svojega, ali i stvaranja dr�ave, skidanja Jugoslavenskih komunisti�kih okova. "Obi�ni" ljudi, radnici, seljaci, intelektualci, studenti, pretvarali su se u specijalce, policajce, dragovoljce, vojnike HRVATSKE.
Izvor: Blog KRC KUTINA
*****
Nastavak sutra:
Domovinski rat - Kako je HOS branio Vukovar
Sajmi�te, krvavo, krvavo Sajmi�te . . .
Na po�etak
