28.11.2008.
PUTOPIS: LET ZA DUBROVNIK
Veliki avion Croatia Airlinesa poletio je ne�to iza pola deset. U Zagrebu je temperatura bila tri stupnja ispod ni�tice. Gospodin Ivo je tra�io da mu donesu Ve�ernji, Jutarnji i Slobodnu. Ja sam iz torbe izvadio Kierkegaardov Dnevnik zavodnika, ali tokom cijelog putovanja nisam pro�itao ni retka. Mno�tvo doga�aja narednih deset sati potpuno �e zaokupiti moju pa�nju. Odmah nakon polijetanja hostese su nas ponudile vodom i doru�kom. Servirale su hladnu salatu, toplo pecivo i kola�. Kad smo ispijali kavu preko zvu�nika se oglasio kapetan zrakoplova. Objasnio nam je rutu leta. Letjeli smo preko Bosne, ravno prema Pelje�cu. Gospodin Ivo i ja zabavljali smo se prepoznavanjem reljefa. Najprije sam ja prepoznao dolinu rijeke Cetine i jezero Peru�a. Na obzoru smo ugledali �ibenski zaljev i otok Zlarin. Uskoro je gospodin Ivo prepoznao dalmatinske otoke: �oltu, Bra�, Hvar, Vis, Kor�ulu. Na�e Lastovo vidjeli smo kao na dlanu. Letjeli smo iznad Dalmatinske Zagore. Ispod nas je mali grad smje�ten u zale�u masiva Biokova. Pored njega okomite jame, okruglog oboda. To su �uvena jezera pored Imotskog.
Prije deset godina ljetovali smo u Stobre�u. Odvojili smo dan za posjetu Verinoj sestri�ni Ljerki, koja se udala u Imotski. Cesta je vodila iznad Makarske u srce Biokova, zatim kroz Cista Provo ravno u Imotski. Na ulazu u grad zaustavili smo jednog prolaznika i upitali za Ljerkinu ulicu. Bio je to jedan od najpozatijih Imo�ana, glavom i bradom Miomir �u�ul. U to vrijeme on je bio veleposlanik Hrvatske pri Ujedinjenim Narodima. Tog je ljeta u Hrvatsku doveo tri �uvena tenora Pavarottija, Carrerasa i Dominga. �u�ul nam je prijazno pokazao put prema hotelu i dalje, do Ljerkine ku�e. U o�ekivanju ru�ka Ljerkin mu� Darko odveo nas je do jezera. Stigli smo do ograde iz koje se moglo vidjeti duboko dolje do povr�ine vode Modrog i Crvenog jezera. O nastanku Crvenog jezera legenda ka�e da je Bog ispod dvora oholog Gavana i njegove obitelji probu�io zemlju. Dvori su se sunovratili u dubinu i sad navodno le�e na dnu, u "Kazanu", 300 metara ispod povr�ine vode. Darko nam je pri�ao da su litice iznad tih jezera zadnji komadi� tla koji su dotakle noge imotskih samoubojica. Da li ih je za�arala pjesma vila i vukodlaka, ili ih je naprosto pro�la jeza od pogleda s litice na tamnomodru vodu, kako pjeva narodni pjeva�?
-...tu u gluhoj, tamnoj no�i, ako srca ima� pro�i, uz vilinsku �ut �e� ciku, vukodlaka stra�nu riku. Kosa ti se od stra je�i, bje�' �ovje�e, od tle, bje�.
Neusporedivo bla�e obale Modrog jezera od pamtivjeka privla�e imotske kupa�e i skaka�e. Zatim nas je odveo u grad, do spomenika Tinu Ujevi�u. Ru�ak kod Bekavaca je bio pravi doga�aj. Ljerkina i na�a djeca, Darkov brat sa svojom obitelji, sve u svemu 15 ljudi. Dok smo se sladili raviolima, koje je ispekla Ljerkina svekrva, radili smo plan za shopping u Hercegovini. Na izlazu iz grada, uz samu granicu, s hercegova�ke strane, nalazi se mjesto Sovi�i, u kojem je tih godina cvala trgovina. U Bosni i Hercegovini 1997. jo� uvijek nije bilo carine, to�nije iznosila je 1 %. Ta je okolnost omogu�ila podizanje rasko�nih robnih ku�a u mramoru na tri eta�e. Tu su dolazili ljudi iz Splita, Makarske i drugih dalmatinskih mjesta po hranu, odje�u, obu�u, piratske nosa�e zvuka, slatki�e.Sve je bilo jeftinije i preko 30%.
Vratio sam se u sada�njost, jer je krajolik brzo tekao ispod nas. Na obali sam prepoznao Drvenik. To je mjesto gdje se rep otoka Hvara najvi�e pribli�ava kopnu. Prije mnogo godina ljetovali smo u tamo�njem hotelu Quercus. Jednog smo dana trajektom oti�li na izlet u Su�uraj. Do�ivjeli smo Hvar kakvog dotad nismo poznavali. Umjesto turisti�ke gu�ve Starigrada, Jelse i Hvara, koji se nalaze na glavi otoka kojih 80 kilometara sjeveroisto�no, kraj otoka je pust.
Vrijeme je bilo vedro i bez obla�ka. Na na�em desnom boku promicali su luka Plo�e sa svojim dokovima, Pelje�ac i Kor�ula. U daljini jo� nas uvijek prati Lastovo. Lijepo se vide Donji �koji. Malo fali da ugledamo terasu hotela Solitudo, personal gospodina Ive i da pogledamo u njihove piate, da vidimo �to jedu. Do�la mi je misao o tome kako zaista imamo jednu od najrazvedenijih obala na svijetu. Hrvatska je mala zemlja, koju uzdu� mo�ete preletjeti za 50 minuta.
. . .
Zrakoplov sad leti iznad obalne crte. Prolazimo Mljet. Gospodin Ivo prepoznaje uvalu gdje je sidrio svoju jahtu. Ka�em da su to Pola�e, jedino mjesto na Mljetu gdje postoji vez.
Jednom sam posjetio Mljet. Trajekt koji dolazi iz Dubrovnika pristaje u Sobri. Mjesto, kao i Pola�e gleda prema obali. Do�ekala me moja davna srednjo�kolska prijateljica, koja �ivi u Pola�ama. Ona je direktor komunalnog poduze�a, a suprug Jakov je ravnatelj Nacionalnog parka. Autom od Sobre do Pola�a ima pola sata. Divio sam se mljetskim plodnim poljima i pogledu na otvoreno more, koji je pucao kad bi cesta pre�la na ju�nu stranu. Marija se sad preziva Nodilo. Rodila je dvije k�erke i sina. Sinak je najmla�i i �ivi s roditeljima. K�erke su na �kolovanju u Zagrebu. Dodijelili su mi sobu jedne od njih. Ujutro sam pro�etao mjestom. Korijen njegovoga naziva su "pala�e". U rimsko doba plemstvo je ovdje sagradilo pala�e za odmor. O tome ovdje postoje brojni dokazi, �ak jedan rimski slavoluk. Vidio sam ostatke starokr��anske crkve bez krova, s ostacima kamenog oltara. Pro�etao sam do upravne zgrade nacionalnog parka. Osnovan je 1960. na povr�ini od 31 �etvornog kilometra. Nacionalni park je spas za ovaj siroma�ni otok, jer su u Ustanovi posla na�li mnogi mje�tani. Posredstvom parka provedena je i sustavna protupo�arna za�tita, �i��enje �irokih prosjeka, koje spre�avaju �irenje po�ara i omogu�uju pristup gasiteljima.
Vrijeme je bilo prekrasno. Plu�a sam punio mirisima borovine i u�ivao u pogledu na proplanke krcate poljskim cvije�em. Jakov ka�e da na Mljet treba do�i u prolje�e ili jesen, nikako ljeti, kad je ovdje prevru�e. Autom smo obi�li park, okolo naokolo mljetskih jezera. Pre�li smo preko mosti�a koji spaja Veliko i Malo jezero. Ispod mosta voda te�e brzo, iz jednog u drugo jezerce. Istu prirodnu pojavu vidio sam ispod mosta na lastovskom Pasaduru, koji Lastovo spaja s oto�i�em Pre�bom. Tamo tako�er uslijed prelijevanja mora iz Velog u Malo Lago i nazad nastaju brze struje. Pro�li smo kraj oto�i�a Svete Marije. Na njemu je benediktinski samostan iz XII stolje�a. Nakon propasti Dubrova�ke Republike 1808. samostan je pro�ivljavao te�ke godine. Od 1963. pa do pred rat 1991. samostanska zgrada je bila preure�ena u hotel, nadaleko poznatu "Melitu". Hotel je zatovren, a zgrada opusto�ena. danas u njemu radi restoran, u manjem dijelu samostana, obnovljenom 1994. Stigli smo na ju�nu obalu Mljeta. Stijene su izbrazdane naletima velikih valova s otvorenog mora, koje podi�e jak ju�ni vjetar. Vratili smo se do upravne zgrade i uspeli se na najvi�e brdo Veliki Sladin Gradac. Na sjeverozapadu, u srcu nacionalnog parka je selo Gove�ari. Malo dalje vidi se Pomena. U tom mjestu nalazi se Odisej, jedini hotel na Mljetu. Pogled puca prema Pelje�cu. Iz luke Prapratno nedaleko Stona na otok se mo�e sti�i trajektom.
Jakov znade mno�tvo pri�a i legendi o Mljetu. Zaista voli svoj otok. Zato se nakon studija �umarstva vratio doma. Iako na poslu trpi razne intrige, �este smjene i ponovna imenovanja, on i ne pomi�lja da napusti otok. Ispri�ao mi je da su u dubokoj povijesti na Mljetu ljudi �ivjeli u sedam brdskih sela: Vrhmlje�e, Korita, Maraovi�i, pro�ura, Babino Polje, Ropa, Blato, Gove�ari. Mje�tani su od drveta i kamena sagradili stra�ice, iz kojih su osmatrali pu�inu, ne bi li vidjeli nailazak gusara. danas na otoku 7 vrhova nosi ime Stra�a ili Stra�ica. Iz ilirskih vremena Mlje�anima su ostali graci, kamene gra�evine zidane tehnikom suhozida. Iliri nisu poznavali vapno, ni koje drugo vezivo. Gradili su ih na vrh brda. Danas na Mljetu znamo za ostatke desetak gradaca.
Poslije podne otputovali smo u selo Saplunara, na krajnjoj jugoisto�noj to�ki otoka koja je slabo naseljena. U tom predjelu je gusta �uma i pje��ana pla�a. U ovo doba godine ima dosta vlage i nije pretoplo. U pijesku se korijene puzavci i poviju�e. Oni �e se ljeti posu�iti, da bi ujesen iznova zazelenjeli.
Na Mljetu sam proveo dvije no�i i jedan cijeli dan. Idu�eg jutra Marija je tako�er morala u Dubrovnik, pa smo u cik zore njenim autom krenuli zajedno do Sobre. Trajekt do Dubrovnika vozi vi�e od dva sata. Pristali smo na �ipanu. U Dubrovnik smo stigli oko sedam ujutro. Popili smo kavu i razi�li se po svojim poslovima.
Mariju sam sreo nedavno na proslavi trideset godina mature. Napustila je posao u Komunalnom, jer nije mogla iza�i na kraj s intrigama mje�tana. Sad vodi ku�ni obrt suvenira i pi�e �lanke o vegetaciji Mljeta. Ni suprug nije vi�e ravnatelj parka, nego stru�ni suradnik u njemu.
. . .
Trenuci prolaze i gospodin Ivo i ja ve� letimo iznad Elafita. Pilot je zapo�eo spu�tanje prema zra�noj luci u �ilipima. Sletjeli smo bez problema. Temperatura u Dubrovniku bila je petnaest stupnjeva. Ljudi su ulicama �etali raskop�anih sakoa. Na� doma�in iz prve dubrova�ke prodavaonice tepiha Top tapit �ekao nas je na parkirali�tu u svom sivom Berlingu.
Razgledali smo du�an i zaklju�ili da prostor tra�i temeljitu adaptaciju. Gospodin Ivo je vlasnicima rekao:
-Licht leucht Leute! Svijetlo dovodi ljude! Zidove trebate obojiti u bijelo, staviti novi strop i dovesti dovoljno svjetla. Ulaz nije toliko bitan, ali unutra mora blje�tati od svjetla, da se Dubrovnikom pri�a o ljepoti prostora i izlo�enih tepiha.
Te�ko da �e oni to posti�i. Da putovanje u Dubrovnik ne bi potpuno propalo, oti�li smo na ru�ak u konobu Belvedere (naglasak na drugom slogu). Pogled iz konobe je zaista lijep. S tog dijela Lapada vidi se cijeli Gru�. U luci je privezan jedrenjak. To je kopija stare dubrova�ke karake. Ljeti prevozi turiste na Mljet, �ipan, Kolo�ep, Lokrum, zimi slu�i kao restoran.
�to naru�iti? Nedoumicu je prekinula pojava vlasnika konobe.
-Uzmite repove grdobine, to vam je najbolje!
-Je li na �aru? Sa blitvom?
U mislima ribu ve� prelijevamo uljem i mljackamo. Za predjelo su donijeli carpaccio i riblju juhu. Grdobina je zaista bila ukusna. Pio se Postup Donja Banda iz pelje�kog vinogorja, najbolje dalmatinsko vino.
Pozdravili smo se s na�im doma�inima. Kod zgrade suda ve� nas je �ekao gospar Niko. On je na godi�njem odmoru. Do�ao je po nas iz �upe Dubrova�ke. Do leta ima vi�e od tri sata. Kuda �emo? Gospar Niko predla�e:
- Ako niste bili na Sr�u, to vam je u�itak.
Proveo nas je pokrajnjim uli�icama, zatim preko magistrale, uz strmo brdo. Pro�li smo kroz selo Bosanka koje je u ratu potpuno spaljeno. Pri�ao je da je u prosincu 1991. tu bila crta boji�nice. Blagdan Svetog Nikola, 6. prosinca, progla�en je Danom dubrova�kih branitelja. Za Dubrovnik je to bio dan "D". Granate ispaljene iz topova crnogorskih rezervista i jedinica JNA padale su po starom gradu. S polo�aja biv�e JNA ispaljeno je vi�e od dvije tisu�e granata. Na Stradunu je toga dana poginuo mladi fotograf Pavo Urban. Izgorjeli su drveni krovovi mnogih ku�a. Kameni zidovi ostali su str�iti u nebo. Nakon dvanaestosatnog bombardiranja bilanca je bila: osam izgorjelih pala�a u povijesnoj jezgri i k tome jo� �etristo ku�a. Do temelja je izgorio hotel Imperijal. Na njegovom mjestu danas je sagra�en velebni Hilton. Tog dana poginulo je ukupno 19 ljudi, a jo� 60 je ranjeno. Jo� ranije je spaljen jedan od najstarijih botani�kih vrtova u Europi, arboretum Trsteno. Vrtom je u XVI stolje�u �etao njegov vlasnik Nikola Gu�eti�, u dru�tvu svoje �ene Mare i najljep�e Dubrov�anke Cvijete Zuzori�.
Kako su Srbi i Crnogorci Dubrovnik opkolili i preprije�ili sve kopnene prilaze, pomo� je braniteljima stigla morem. Hrvatska poja�anja ipak su se iskrcala u Cavtatu, a general Bobetko je nakon osvajanja Trebinja nadirao iz hercegova�kog zale�a.
U tvr�avi na Sr�u ukopalo se 40 branitelja i uporno branilo polo�aje. Kad su mnogostruko ja�i napada�i krenuli na juri�, uspinju�i se zidinama tvr�ave kao u doba srednjovjekovnih ka�tela, branitelji su se povukli u podrume. Sad je hrvatsko topni�tvo iz starog grada ga�alo zidine, a Crnogorci su padali kao mravi. Nakon tog doga�aja, krenuli su hrvatski protivjuri�i. Na vijesti o razaranjima grada pod za�titom UNESCO-a svjetskim diplomatima je prekipjelo. Crnogorci su pre�li crtu pristojnosti. Najprije Vatikan, zatim, Njema�ka, Italija, Austrija redom su priznali hrvatsku neovisnost. Taj �in potvrdila je generalna skup�tina Ujedinjenih naroda u sije�nju idu�e godine primanjem Hrvatske u punopravno �lanstvo svjetske organizacije.
Gospar Niko raspri�ao se o povijesti Dubrovnika. S brda Sr� stare zidine imali smo kao na dlanu, ba� poput Svetog Vlaha na onim maketama u dubrova�kim suvenirnicama. �teta �to ne radi �i�ara. U ratu je uni�tena i do danas nije obnovljena. Kao i mnogi dubrova�ki hoteli i srpske vikendice, �iji vlasnici nemaju obraza vratiti se na rivijeru. Niko pokazuje kako je u najstarija vremena more prodiralo izme�u dubrova�kog poluotoka i kopna, po prilici crtom dana�njeg Straduna. Stari Dubrov�ani nasipali su teren, tako da su dobili prostora za gradnju svoje glavne ulice.
Krenuli smo put zra�ne luke. Iza �etiri sata oprostili smo se s gosparom Nikom i krenuli na check-in. Ali hrvatska zra�na kompanija nije nas tek tako pu�tala iz Dubrovnika. Zrakoplov se pokvario i ostao u Zagrebu, pa �e putnici koji su htjeli odletjeti u pet pri�ekati let u �est i �etvrt. Paprenu cijenu business klase donekle je ubla�ila hladna salata i �a�a bijelog vina. Na Dubrovnik se spustio mrak, a mi smo poletjeli put Zagreba i ne znaju�i �to krije tama duboko ispod nas.
Izvor: drazen-pavlic.bloger.hr, Dra�en Pavli�
Na po�etak
