07.12.2008.
Govor Vlade Gotovca ispred komande V. Vojne oblasti
u Zagrebu, 30. 08. 1991.
Vlado Gotovac
18.9.1930. - 7.12.2000.
"Jedini smisao mog rada je u nastojanju da se osigura prava, ljudska, pravedna i slobodna zajednica - za sve i svugdje; zajednica koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se i raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Chartresu raduju, kad iz raznobojnih stakala sla�u svoje vjerni�ke rozete. Tako radostan i tako raznolik svijet - to je moj san! Ako zbog njega moram biti su�en, ja na to pristajem jer bez tog sna ni ja, ni moje djelo nemamo nikakvog smisla."
(Zavr�na rije� obrane Vlade Gotovca sa su�enja u Zagrebu, 1981.)
*****
GOVOR VLADE GOTOVCA ISPRED KOMANDE V. VOJNE OBLASTI
U Zagrebu, 30. kolovoza 1991.
Ja vas volim i ja se s vama ponosim. I kada bih trebao birati da li �u s vama umrijeti ili s ovim stra�ilima �ivjeti, izabrao bih smrt. Jer davno ve� u onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji ka�e U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bi imali ovo dostojanstvo i kada ne bi imali ovu ljubav mi bi umirali od srama, ali ovi ovdje nemaju od �ega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi.
Kada bi generali imali obitelj, kada bi generali imali djecu, kada bi generali imali bli�nje, onda nikada ne bi zasjeli u ovoj zgradi. Ali generali nemaju djecu ja vas uvjeravam, jer onaj koji tu�u djecu ubija nema djece. Jer onaj tko tu�e majke ucviljuje nema majke. Jer onaj tko ru�i tu�e domove nema doma. I oni moraju znati da na ovoj zemlji za njih nema ni majka ni djece ni doma. Umrijet �e u pusto�i svog mrtvog srca. Sramit �e ih se njihova djeca, jer nisu im bili o�evi. Sramit �e ih se njihove �ene, jer su bili ubojice tu�e djece. Sramit �e ih se njihove obitelji, jer su uni�tavali tu�e obitelji.
Stojimo ovdje dragi Zagrep�ani, znate li pred kojom zgradom? Pred "Hrvatskim radi�om", sazidanim da bi hrvatski �aci i sirotinja se �kolovala, da bi hrvatska napredovala, da bi Hrvatska bila moderna nacija. Tu zgradu su gradili najhrabriji i najsiroma�niji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe. A tko je u njoj sada, ostaci komunizma, ubojice hrvatskog naroda! Oni imaju obraza da zaposjev�i na�e svete zgrade, na�e zadu�bine, govore o svom posjedu u Hrvatskoj. Oni nam prijete da �e uzeti ono �to je njihovo. Oni nam govore da �e odlaze�i ostaviti iza sebe pusto�. A mi znamo da �e se vratiti jedino s onim �to �e ukrasti, jer nikada ni�ta drugo nisu ni imali. Sve �to imaju, sve �to jedu, sve �to piju, sve �to obla�e va�e je. Vi to pla�ate, vi zato radite, vi zato stradate. Oni �e ka�u ukrasti, a pitam tu gospodu, a gdje su oni to stekli bogatstvo koje je Hrvatska stjecala tisu�u godina. Neka nam ispripovijedaju gdje su to njihovi gradovi stari tisu�e godina, gdje su to njihovi dvorci, gdje su to njihove pala�e, gdje je to njihovo blago koje mi ovdje imamo i koje prijete da �e nam uni�titi. Neka uni�te svoje, ali lako im je, ne trebaju uni�tavati jer ni�ta od toga ni nemaju.
Ono �to oni �ele, zapamtite dobro, �ele nas izjedna�iti sa sobom, �ele da budemo divlji kao oni, �ele da nemamo ni�ta kao oni, �ele da budemo ubojice kao oni, �ele da nemamo morala kao oni, �ele da sjedimo u tu�im domovima i u tu�im gradovima kao oni. Nama to ne treba. Mi imamo svoju domovinu, mi imamo svoje gradove, mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju naciju. Neka odlaze odavde!
Molim vas lijepo, kakvi su to ljudi, ako smijemo govoriti uop�e o ljudima, koji sjede u tu�im ku�ama, koji se griju na tu�im ognji�tima, koji �ive u tu�im zgradama, koji u�ivaju tu�i novac i tu�i kruh, i usu�uju se ubijati one koji im to daju. Umrli bi davno da imaju i traga �ovjeka u sebi. Umrli bi od srama, umrli bi od poni�enja, umrli bi od onoga od �ega svaki po�ten �ovjek umire kad je pogrije�io. Ali demoni se kroz povijest provla�e kao da su besmrtni. Ali neka ne zaborave da je smrt koja im je do�la definitivna. Ono �to je umrlo u Moskvi, umrijet �e i ovdje, ono �to umire sa ruskim generalima, umrijet �e i ovdje. Moj kolega je rekao, uvijek �e ostati jedno pero i uvijek �e netko re�i: ne. Ostat �e hrvatski narod, ostat �emo ovdje sa stotinama, sa tisu�ama pera, da poka�emo koliko smo i kako kroz ovu povijest u�inili, da bi opstali, da bi bili ljudi, da nikad ne bi pristali da postanemo moralna stra�ila kao oni koji nam tvrde da nas �tite. Od koga nas �tite u na�oj domovini? Od nas. Neka nas puste na miru, bolje �emo se od njih sna�. Neka nas puste na miru, mi �emo osigurati svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje dostojanstvo.
I napokon, vi majke i vi �ene, koje ste tu do�le u jedinstvenom skupu koji je ikada u Europi odr�an vi jo� jednom pokazujete da je Hrvatska u dubini svog srca ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je mu�ko i ona koja je �ensko, pro�eta istim veli�anstvenim na�elom ljubavi i dostojanstva. I zato sam po�eo s tim da vas volim i zato sam po�eo s tim da ra�e s vama umirem nego sa ovima �ivim. I znam, sasvim sigurno znam da �u u ovoj ljubavi i s ovom ljubavi, u ovom dostojanstvu i s ovim dostojanstvom �ivjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga kao i svih vas.
A neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoru�anu i onu nenaoru�anu, jer mi koji nismo naoru�ani nismo ni�ta manje hrabri, nismo ni�ta manje ponosni, nismo ni�ta manje zaljubljeni u svoju domovinu.
Ako nemamo oru�je, imamo snagu ovoga �to je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne mo�emo kao ljudi �ivjeti. I to je ono �to ne damo! Ja se zato ne bojim.
�iva je, bila je �iva i �ivjet �e Hrvatska! �ivjeli!
Izvor: internet
Poslu�ajmo i audio snimku toga legendarnog govora:
http://www.youtube.com/watch?v=r4us-canQws �
Za portal pripremio: Zvonimir Mitar
Na po�etak
