08.12.2008.
HRVATI - CIJENJENI ZNANSTVENICI U SVIJETU
Fizi�ar Ivo Derado, kemi�arka Zlatka Grubi�i�-Gallot, radiokemi�ar i neuroznanstvenik Mirko Dik�i�, znameniti istra�iva� organske kemije Andrija Kornhauser, profesor bioin�enjerstva Vladimir Hlady, Neboj�a Avdalovi� - znanstvenik koji je ve�i dio svoje karijere posvetio razvoju znanstvenih instrumenata i metoda, profesor dijabetologije Suad Efendi� kao i vode�i endokrinolog Mladen Vrani� pridru�ili su se proslavljenim znanstvenicima svijeta
Raduje nas kada pro�itamo ili �ujemo o uspjesima hrvatskih iseljenika svuda po svijetu. Me�u Hrvatima u iseljeni�tvu zaista ima vrlo uspje�nih ljudi u gotovo svim ljudskim djelatnostima. Sasvim je razumljivo da je me�u njima i mnogo znanstvenika. Jer, znanost je ona djelatnost kojom se objektivno i argumentirano pro�iruje i sistematizira znanje o zakonitostima u prirodi i dru�tvu i kojom se nove znanstvene spoznaje mogu upotrijebiti za dobrobit dru�tva. Zato se svaka razvijena zemlja, koja nastoji odr�ati razvojni put, brine o vlastitom znanstvenom potencijalu. To se �ini organiziranjem kvalitetnih visoko�kolskih ustanova i znanstvenih institucija, ali i dovo�enjem talentiranih �kolovanih ljudi ili ve� gotovih znanstvenika iz drugih, uglavnom manje razvijenih zemalja. Hrvatska je, na �alost, me�u onim zemljama koje su u razmjeni visokoobrazovanih stru�njaka, osobito znanstvenika, gotovo isklju�ivo izvoznici. Naravno, nije to neki smisleni, programirani izvoz: radi se naprosto o osobnoj potrazi za boljim uvjetima �ivota i rada, pa je to odljev vrhunskih kadrova bez vidljive materijalne naknade. U dru�tvenim uvjetima u kojima �ivimo taj je proces nezaustavljiv. Svjesni �injenice da je odljev visokostru�nih kadrova gubitak za svaku zemlju, �esto nai�emo na javno izre�ena o�ekivanja da se uspje�ni i ugledni hrvatski znanstvenici vrate u domovinu i svoje znanje, iskustvo i istra�iva�ku motiviranost prenesu u doma�u sredinu. Do sada je takvih slu�ajeva bilo vrlo malo. No hrvatski znanstvenici u svijetu dio su sveukupne hrvatske znanosti, pa je svako njihovo priznato djelo uspjeh i hrvatske znanosti op�enito. Oni imaju i zaslugu za razvoj znanosti u domovini. Suradnjom sa znanstvenicima u Hrvatskoj putem zajedni�kih projekata, odr�avanjem znanstvenih skupova i predavanja u sklopu dodiplomskih i poslijediplomskih studija te pru�anjem dobrih usluga za organiziranje znanstvenog usavr�avanja u razvijenim laboratorijima i institutima poma�u domovinskoj da se priklju�i svjetskoj znanosti.
U ovom �e prikazu biti opisan �ivotni put osmero hrvatskih znanstvenika, o kojima je nedavno bilo rije�i u hrvatskoj znanstvenoj i �iroj javnosti. Njihove znanstvene biografije oslikavaju neke pravilnosti ali i sve razli�itosti koje su ih odvele do vrhunaca svjetske znanosti, ali i odnos prema znanosti i znanstvenicima u domovini. Svi su oni krenuli u svijet s diplomama Sveu�ili�ta u Zagrebu, a ve�ina i s titulama doktora znanosti.
Mladen Vrani�, Suad Efendi� i Neboj�a Avdalovi� , danas vrhunski znanstvenici u trima najrazvijenijim zemljama svijeta (Kanadi, �vedskoj i SAD-u) prvi su susret sa znano��u imali jo� kao studenti u Zavodu za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Mladen Vrani� ro�en je u akademskoj obitelji u Zagrebu (1930.). Njegov je otac bio poznati matemati�ar, svojedobno dekan Tehni�kog i Ekonomskog fakulteta Sveu�ili�ta u Zagrebu. Zavr�iv�i studij medicine Mladen je ostao na Fakultetu kao asistent. Nakon doktorata iz podru�ja dijabetesa oti�ao je na poslijedoktorski studij na Sveu�ili�te u Torontu. U to je vrijeme Toronto bio vrhunsko mjesto za prou�avanje dijabetesa. Ne samo da je u Torontu otkriven inzulin, nego je 1963., godine dolaska Vrani�a u Toronto, predstojnik Odjela fiziologije na Torontskom sveu�ili�tu bio profesor Charles Best, jedan od pronalaza�a inzulina. Vrani� je u Torontu ubrzo postigao vrijedne rezultate i ostao u Odjelu fiziologije sve do danas. Jedno vrijeme bio je i pro�elnik Odjela fiziologije, koji ima oko stotinu docenata, izvanrednih i redovitih profesora. Uspostavio je suradnju s mnogim dijabetolozima u Kanadi, SAD-u, �vedskoj, �vicarskoj, Japanu, Hrvatskoj i drugdje. Neke od tih znanstvenih pa i prijateljskih veza u�vrstio je tijekom svojih duljih boravaka u �enevi, Stockholmu, Oxfordu i Zagrebu. Mentor je desecima doktoranada iz mnogih zemalja svijeta, koji su danas na istaknutim polo�ajima u sveu�ili�nim i znanstvenim institucijama i klinikama.
Mladen Vrani�
Vrani�ev znanstveni opus zaista je golem. Me�u ostalim, razvio je metodu za kvantitativno odre�ivanje hormonalnih interakcija u regulaciji metabolizma �e�era i u patogenezi dijabetesa. Odredio je va�nost interakcije glukagon-inzulin u normalnom metabolizmu i u osoba s dijabetesom. Njegova stajali�ta o �imbenicima koji odre�uju utjecaj tjelesne aktivnosti u oboljelih osoba od �e�erne bolesti op�enito su prihva�ena. Otkriv�i da se jedan od va�nih hormona u regulaciji razine �e�era u krvi - glukagon - proizvodi i izvan jetra utjecao je na promjenu koncepata u endokrinologiji.
Mladen je Vrani� za svoj rad dobio mnogobrojna priznanja. Odlikovan je Bantingovom medaljom, priznanjem koje jedanput na godinu dodjeljuje Ameri�ko udru�enje za dijabetes za va�na znanstvena dostignu�a. �lan je Kraljevskog dru�tva Kanade (Kanadska akademija znanosti), dopisni je �lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, izborni je profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Medicinskog fakulteta Karolinskog instituta u Stockholmu, po�asni je doktor medicine Karolinskog instituta, izabrani je �lan Kraljevskog koled�a lije�nika i kirurga Kanade, po�asni je �lan Hrvatskog svjetskog kongresa lije�nika, bio je pozvani predava� na oko 150 svjetskih sveu�ili�ta i me�unarodnih skupova. M. Vrani� prisno je sura�ivao sa zagreba�kim dijabetolozima iz Centra za dijabetes Vuk Vrhovac, profesorima Zdenkom �krabalom i Matom Grani�em, poglavito u odr�avanju znanstvenih skupova o dijabetesu i endokrinologiji i predavanjima studentima medicine. U znanstvenu suradnju bio je uklju�en i profesor Suad Efendi� sa svojim suradnicima iz Karolinskog instituta u Stockholmu. Vrani� je bio doma�in mnogim hrvatskim endokrinolozima i fiziolozima u Torontu, osobito za vrijeme Domovinskog rata. Danas je �esti posjetitelj Hrvatske i predava� na zagreba�kome Medicinskom fakultetu i na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj.
Suad Efendi� (1937.) drugi je veliki endokrinolog koji je potekao sa zagreba�kog Medicinskog fakulteta. Ve� kao dijete doselio je iz rodnog Trebinja (Bosna i Hercegovina) u Zagreb. Nakon diplome Medicinskog fakulteta neko je vrijeme radio kao volonter u Odjelu endokrinologije u bolnici sada znanoj kao Bolnica Sestara milosrdnica. Godine 1967. odlazi na daljnju stru�nu izobrazbu u Odjel endokrinologije u Karolinskoj bolnici u Stockholmu. Tu je ubrzo, u okrilju tada najpoznatijeg europskog endokrinologa Rolfa Lufta, postigao vrijedne znanstvene rezultate, doktorirao i postao profesor dijabetologije i endokrinologije na Karolinskom institutu. Od 1978. do 1988. bio je �ef Odsjeka za dijabetes, a od 1988. do 1995. �ef Odjela za endokrinologiju u Karolinskoj bolnici. Tada postaje �efom Odjela za molekularnu medicinu. �lan je mnogobrojnih znanstvenih i istra�iva�kih timova, odbora i drugih tijela.
Suad Efendi�
U velikom znanstvenom opusu Suada Efendi�a s vi�e od 350 izvornih znanstvenih radova valja ponajprije izdvojiti radove o regulaciji lipolize u ljudskom adipoznom tkivu i regulaciji osloba�anja inzulina i patogenezi �e�erne bolesti neovisnoj o inzulinu (NIDDM). Otkrio je somatostatin i jo� �etiri nova peptida u endokrinom pankreasu. Zapa�eni su njegovi radovi na razvoju lijekova za dijabeti�are.
Za postignute rezultate u istra�iva�kom radu te doprinose razvoju endokrinologije i dijabetesa Suad Efendi� je dobio mnoga priznanja i nagrade. Me�u njima isti�emo nagradu J. Poulsen za istra�ivanje u endokrinologiji, nagradu Rolf Luft za istra�ivanje dijabetesa te nagradu Vuk Vrhovac. Profesor je interne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i profesor fiziologije na Sveu�ili�tu u Torontu. Redoviti je �lan �vedske akademije znanosti, Europske akademije znanosti, dopisni �lan Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te �lan Nobelova odbora.
Odr�ava dugogodi�nju suradnju sa stru�njacima i istra�iva�ima u Hrvatskoj (KB Sestara milosrdnica, Zavoda Vuk Vrhovac, medicinskim fakultetom u Zagrebu i Rijeci i dr.). Ta se suradnja o�itovala u zajedni�kim znanstvenim projektima te na organizaciji doma�ih i me�unarodnih skupova. Posebno su bili zapa�eni poslijediplomski te�ajevi iz dijabetesa i endokrinologije u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku, odr�ani u suradnji sa Zavodom Vuka Vrhovca i KB Sestara Milosrdnica. U njegovu laboratoriju u Karolinskoj bolnici bili su na duljoj izobrazbi mnogi djelatnici iz Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata bio je jedan od organizatora prikupljanja humanitarne pomo�i Hrvatskoj. Predano je radio na obavje��ivanju javnih i znanstvenih radnika u svijetu o prilikama u Hrvatskoj.
Neboj�a Avdalovi� (1935.) imao je ne�to druga�iji razvojni put i zavr�io je u sasvim druga�ijem podru�ju znanosti. Ro�en je u Stocu (Bosna i Hercegovina). Osnovnu je �kolu i gimnaziju te studij medicine zavr�io u Zagrebu. Nakon diplome zaposlio se kao asistent u Zavodu za fiziologiju. Obraniv�i disertaciju (1965.) odlazi na trogodi�nji boravak u inozemstvo. Nakon povratka bio je izabran za izvanrednog profesora (1973.), no ubrzo trajno napu�ta Hrvatsku. Deset je godina proveo u nastavnom zvanju na Wistar institutu u Philadelphiji (SAD). Godine 1985. definitivno napu�ta akademsku karijeru i, po�tuju�i izreku Freemana Dysona: "Mnogi su putokazi znanosti mnogo �e��e katalizirani razvojem novih tehnika nego razvojem novih koncepcija", posve�uje se razvoju znanstvene instrumentacije. Prvo je zaposlen u tvrtki Smith-Klein-Beckman u Kaliforniji, a zatim (1989.) prelazi u tvrtku Dionex , gdje je imenovan za dopredsjednika za istra�ivanje i razvoj. Tu radi sve do danas. Neboj�a Avdalovi� je objavio brojne znanstvene radove iz �ireg podru�ja fiziologije. Najzapa�eniji mu se radovi odnose na razvoj analiti�kih metoda za primjenu u biokemiji, fiziologiji i analizi okoli�a. Najvi�e mu je citiran rad o izolaciji monocita iz ljudske krvi. No, Avdalovi� kao voditelj jedinice za istra�ivanje i razvoj komercijalne tvrtke, razvio je, objavio i patentirao brojne postupke za pobolj�anje analiti�ke instrumentacije, koja je danas u op�oj uporabi po cijelome svijetu, pa i u Hrvatskoj. U ranom razdoblju svoje znanstvene karijere dr. Avdalovi� je sura�ivao s mnogim znanstvenicima u Hrvatskoj. Iako vrlo daleko, on jo� i danas odr�ava dobre veze s ve�inom njih. Znanstvena suradnja je relativno slaba, u prvome redu zbog vrlo specifi�nog usmjerenja i posebnih okolnosti njegova znanstvenog rada.
Neboja Avdalovi�
Andrija Kornhauser, Mirko Dik�i� i Vladimir Hlady ulaze iz kemije u znanstveno podru�je biomedicine. Prije nego �to su se zaposlili i preselili u inozemstvo, sva su trojica radila u Institutu Ru�era Bo�kovi�a u Zagrebu. Tu su napravili i obranili doktorske disertacije, a onda su, spoznav�i tijekom znanstvenog usavr�avanja bolje radne i �ivotne mogu�nosti u razvijenim sredinama, odlu�ili trajno napustiti Hrvatsku.
Andrija Kornhauser (Zagreb, 1930.) osnovnu je �kolu zavr�io u Zagrebu, a gimnaziju u Italiji i �vicarskoj i kona�no u Zagrebu, gdje je maturirao (1948.). Diplomirao je kemiju na Kemijsko-tehnolo�kom fakultetu u Zagrebu (1955.) i odmah se zaposlio u Institutu Ru�era Bo�kovi�a. Doktorirao je u Zagrebu 1961., a odmah nakon toga dobio je stipendiju Me�unarodne agencije za atomsku energiju u Be�u za poslijedoktorsku specijalizaciju na Medicinskom fakultetu u Frankfurtu. Tu se upoznaje s tada vrlo aktualnom problematikom utjecaja UV zra�enja na genetske molekule, DNA. Od 1964. do 1966. boravio je kao znanstveni suradnik na Sveu�ili�tu dr�ave Illinois (Urbana). Zatim nakratko boravi u Zagrebu, a onda, na temelju objavljenih radova u podru�ju fotokemije (jedan i u suautorstvu s potpisnikom ovog �lanka) dobio je poziv na Odjel dermatologije na Harvardskom sveu�ili�tu u Bostonu. Od 1978. stalno je zaposlen u Food & Drug Administration (FDA) u Washingtonu. Dr. Kornhauser je dao va�an doprinos u podru�ju fotobiologije-fotomedicine, molekularne toksikologije i karcinogeneze. Pokazao je da se timidinski dimer i neki drugi fotoprodukti pojavljuju in vivo u ko�i sisavaca i �ovjeka pod djelovanjem UV zra�enja Sunca. Objasnio je i biolo�ki va�ne reakcije psoralena. Va�an je njegov doprinos u regulatornoj aktivnosti FDA u svezi s primjenom lijekova. Kao voditelj jedinice Dermatology & Ocular Toxicology u Odjelu toksikologije, dr. Kornhauser je razvio protokole za studij mehanizma toksi�nosti u ko�i. Njegova istra�ivanja uloge antioksidansa, vitamina i mikronutrijenata iz hrane dala su va�ne informacije agenciji za dono�enje poznatog dokumenta Nutrition Labeling and Education Act of 1990 .
Andrija Kornhauser
Andrija je zaljubljenik u glazbu. Redovito posje�uje kolege, prijatelje i rodbinu u Zagrebu. U svojoj ku�i u Virginiji ugostio je mnoge hrvatske prijatelje i kolege. Mnogima je pomogao da se u Americi sna�u na novim radnim mjestima. Godinama je nastojao u svoje projekte uklju�iti znanstvenike iz Hrvatske, ali je nailazio na slab odziv, vjerojatno zbog slabe razvijenosti njegove specijalnosti u Hrvatskoj. Ostvario je samo jedan zajedni�ki projekt s dermatolozima iz Zagreba.
Mirko Dik�i�, ro�en u Cvetkovi�u pokraj Jastrebarskog 1942. godine, u�ao je u znanost u podru�ju nuklearne kemije. Nakon zavr�etka studija radi magisterij i doktorat u Institutu Ru�era Bo�kovi�a u Zagrebu, a zatim odlazi na usavr�avanje u Odjel kemije Sveu�ili�ta McGill u Montrealu (Kanada) i nakon toga u Nuclear Scientific Center , Sveu�ili�te Floride u Gainesvilleu (USA). Vrativ�i se u Montreal, najprije je radio kao znanstveni suradnik u Odjelu kemije a poslije u Montreal Neurological Institute Sveu�ili�ta McGill, na pozitronskoj tomografiji (PET). Od 1983. direktor je ciklotronske jedinice, a od 1992. redoviti je profesor. Jedno od njegovih glavnih dostignu�a jest sinteza radioaktivno obilje�enog ( 11 C, 14 C, 3 H) alfa-metil-L-triptofana i njegova primjena u odre�ivanju brzine sinteze serotonina u mozgu u in vivo uvjetima. Za tu je namjenu razvio posebnu autoradiografsku metodu u sprezi s PET, koja je danas u uporabi u mnogim laboratorijima. U razvoju metode koristio se i svojim znanjem u prire�ivanju i rukovanju radioaktivno obilje�enim spojevima, koje je stekao jo� u Zagrebu. Zajedno sa suradnicima iz Japana i Hrvatske tom metodom istra�uje mehanizam djelovanja psihofarmaka. Objavio je vi�e od 200 izvornih znanstvenih radova i odr�ao stotinjak pozvanih predavanja o primjeni radioaktivno obilje�enih kratko�ivu�ih biolo�ki aktivnih tvari. Mirko Dik�i� suizdava� je knjige u kojoj su opisani na�ini i primjena PET. Dobitnik je nekoliko nagrada, od kojih je najvrjednija Nagrada za inovatore u neuropsihofarmakologiji (2000.).
Mirko Diki�
Profesor Dik�i� odr�ava redovite poslovne i prijateljske veze s hrvatskim znanstvenicima. U Dik�i�evu je laboratoriju radilo nekoliko znanstvenika iz Hrvatske na poslijetdoktorskom usavr�avanju. Mirko je redoviti gost brojnih hrvatskih skupova neuroznanstvenika i kemi�ara.
Vladimir Hlady (Zagreb, 1949.) �kolovao se u Zagrebu. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao iz podru�ja kemije na Sveu�ili�tu u Zagrebu. Radio je u Institutu Ru�era Bo�kovi�a od 1972. do 1983. godine i u razdoblju 1985.-1988. Ve� nakon diplome po�eo se baviti apsorpcijom molekula na razne podloge. Znatno je pro�irio svoje znanje u tom podru�ju za vrijeme jednogodi�njeg boravka kod profesora J. Lykleme u Odjelu povr�inske i fizi�ke kemije Sveu�ili�ta u Wageningenu (Nizozemska) te dvogodi�njeg boravka (1983.-1985.) kao Fulbrightov stipendist u Odjelu bioin�enjerstva Sveu�ili�ta Utah (Salt Lake City, SAD) kod profesora J. D. Andradea. Time je osposobljen za rad u interdisciplinarnom podru�ju koje zadire u biofizi�ku kemiju, kemiju povr�ina, stani�nu biologiju i medicinu. Godine 1988. ponovno odlazi na Sveu�ili�te dr�ave Utah, gdje ostaje zaposlen sve do danas, sada kao predstojnik Odjela za bioin�enjerstvo. Dr. Hlady je dao veliki doprinos u podru�ju adsorpcije molekula na razne povr�ine od biolo�ke i biotehnolo�ke va�nosti. Zamije�eni su njegovi radovi na adsorpciji proteina na �vrste podloge, radovi iz primjene jednodimenzijskih povr�inskih gradijenata u prou�avanju adsorpcije, razvoja novih metodologija za prou�avanje konformacije adsporbiranih molekula, konformacije adsorbiranih proteina i heterogenosti povr�ine te mjerenja sila me�u molekulama i molekulskim kompleksima. Zajedno s nekoliko kolega osniva Centar za biopolimere i me�ufaze , koji je postao va�no sredi�te za suradnju s poznatim biomedicinskim tvrtkama. Vrlo je aktivan u uvo�enju novog, suvremenog dodiplomskog i poslijediplomskog studija iz bioin�enjerstva.
Vladimir Hlady
Profesor Hlady i dalje odr�ava bliske veze s ranijim suradnicima iz Hrvatske. Uvijek je spreman prihvatiti mla�e znanstvenike u svoj laboratorij, koji je svakako jedno od ponajboljih mjesta za rad u struci kojom se Hlady bavi.
Sasvim druga�iji put imala je Zlatka Grubi�i�-Gallot. Ona je po�ela i zavr�ila svoju znanstvenu karijeru na jednome mjestu, u Strasbourgu (Francuska). Ve� kao studentica upoznala je problematiku fizi�ke kemije polimera prilikom svojega boravka u Strasbourgu u sklopu studentske razmjene. Tom se prigodom nije samo odu�evila znano��u o polimerima nego i opremljeno��u i organizacijom laboratorija u kojem je bila gost. Zlatka Grubi�i� ro�ena je u Glamo�u (Bosna i Hercegovina) 1940. Odmah nakon Drugog svjetskog rata doselila je u Samobor pokraj Zagreba. U Samoboru i Zagrebu zavr�ila je osnovnu �kolu i gimnaziju te diplomirala na Kemijsko-tehnolo�kom fakultetu. Odmah poslije diplomiranja odlazi u Strasbourg, gdje radi u Institutu Charles Sadron (Institut za istra�ivanje makromolekula) u sastavu Nacionalnog centra za znanstvena istra�ivanja Francuske (CNRS).
Zlatka Grubi�i�-Gallot
Doktorirala je na Sveu�ili�tu u Strasbourgu (1970.). Od 1965. pa sve do umirovljenja (2000.) voditeljica je Laboratorija za karakterizaciju polimernih otopina. Razvila je i unaprijedila metode mjerenja molekularnih masa i distribuciju masa polimera. Istra�ivala je fizi�ko-kemijska svojstva otopina slo�enih polimernih sustava, kao �to su smjese makromolekula, kopolimeri i zvjezdasti polimeri. Me�u njezinim brojnim radovima u podru�ju polimera najzapa�eniji je rad u kojem je objavila univerzalnu kalibracijsku krivulju, pogodnu za odre�ivanje molekularne mase nepoznatih polimera. Taj je rad jedan od najvi�e citiranih radova nekog hrvatskog znanstvenika. Mnogi znanstvenici iz cijeloga svijeta posje�ivali su njezin laboratorij da se upoznaju sa slo�enom i delikatnom metodologijom �to ju je ona razvila. Usko je sura�ivala, pojedina�no ili u sklopu me�usobnih projekata, s hrvatskim znanstvenicima. Iako skromna i samozatajna, znatno je utjecala na razvoj fizi�ke kemije polimera, osobito na karakterizaciju polimera, u Hrvatskoj. Omogu�ila je boravak nekolicini hrvatskih znanstvenika u svojem laboratoriju ili u drugim laboratorijima u Institutu. Bila je vrlo aktivna u prikupljanju i slanju pomo�i Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.
Ivo Derado, ro�eni Spli�anin (1929.), jedan je od najpoznatijih hrvatskih fizi�ara visokih energija. U Splitu je poha�ao osnovnu �kolu, gimnaziju i dvije godine studija filozofije. Godine 1952. u Zagrebu je upisao studij fizike i matematike. Nakon diplome, ne mogav�i zbog svojih nazora dobiti posao u Hrvatskoj, oti�ao je u Max-Planck institut u M�nchenu, gdje se po�eo baviti eksperimentalnom visokoenergetskom fizikom. Poslije doktorata na Ludwig-Maximilian sveu�ili�tu (1960.) ostaje jo� dvije godine u M�nchenu a onda odlazi najprije u CERN (�eneva), pa za gostuju�eg profesora na Sveu�ili�te Notre Dame u Indiani, SAD (1963.-1966.) i na Sveu�ili�te Stanford (1966.- 1968.). Nakon toga vra�a se u Max-Planck institut u M�nchen, gdje postaje voditeljem skupine za eksperimentalnu fiziku. Tu ostaje do umirovljenja (1994.). Derado je postigao zapa�ene rezultate u fizici vektorskih mezona. On je prvi predo�io eksperimentalne rezultate koji su upu�ivali na postojanje stanja rezonancije mezona s drugom hadronskom �esticom. Va�an je i njegov pokus kojim je odredio nepredvi�enu raspodjelu broja proizvedenih �estica pri visokim energijama, koja je ina�e zamije�ena kod kozmi�kih zraka. Sudjelovao je u mnogim projektima suradnje vi�e znanstvenih skupina iz Europe i Amerike u podru�ju visokoenergetske fizike. Objavio je oko 200 znanstvenih radova. Redovito je odr�avao seminare na Institutu Ru�era Bo�kovi�a i Institutu za fiziku u Zagrebu, te Tehni�kim fakultetima u Zagrebu i Splitu. Kao jedna od odgovornih osoba za strane studente u Max Planck institutu, redovito je za suradnike birao fizi�are i tehni�are iz Hrvatske. Velika je njegova zasluga za uklju�enje zagreba�kih fizi�ara visokih energija u me�unarodnu suradnju u CERN-u preko Max Planck instituta. Ta suradnja zagreba�kih znanstvenika s CERN-om i Max Planck institutom jo� traje. Danas se Derado bavi interpretacijom kvantne fizike, uglavnom s filozofskog stajali�ta, teorijom relativnosti i teorijom kaosa. Dr�i popularna predavanja i pi�e u neprofesionalnim �asopisima i novinama popularne �lanke iz fizike, filozofije teologije i politike. Jo� imponira njegova upornost, dinami�nost i hrabrost u postavljanju tvrdnji i obrani svojega mi�ljenja.
Ivo Derado
Ovdje opisanih osmero znanstvenika nikako ne predstavlja reprezentativni uzorak na temelju kojeg bi se moglo pouzdano zaklju�iti o uzrocima i povodima odlaska na�ih znanstvenika u inozemstvo, ni o njihovoj daljnjoj utkanosti u znanost u domovini. Za takvu bi analizu valjalo pobli�e prou�iti i sistematizirati biografije mno�tva drugih iseljenih znanstvenika, �to je izvan namjere ovog prikaza. Za ovu prigodu valja upozoriti na �injenicu da je podru�je istra�ivanja �estorice od spomenutih znanstvenika biomedicina. Usmjerenje prema biomedicini, biotehnologiji i nanotehnologiji op�a je pojava u svjetskoj znanosti, �to se osje�a i u Hrvatskoj. Istra�ivanja u podru�ju bioznanosti u svijetu bogato financiraju sna�ne biotehnolo�ke i farmaceutske tvrtke i dr�avne agencije �to mladome je nara�taju hrvatskih znanstvenika izazov kojemu je te�ko odoljeti. Vjerujemo da �e se uskoro i u Hrvatskoj osjetiti potra�nja za takvim kadrovima.
Izvor: matis.hr / 2004, autor: Janko Herak
Na po�etak
