31.01.2009.
Donosi li Obama po�etak kraja vlasti Merkura
rimskog boga nov�ara trgovaca i lopova!?
Trgovina razmjenom dobara zapo�ela je mnogo prije po�etka civilizacije, a kasnije se sna�no razvila izumom novca. Uvijek je bilo pohlepe, ali je trgovina u ve� organiziranim dr�avama bila pod kontrolom dr�ava, koje su, osim od vlastita gospodarstva, i same nu�ni novac namirivale ratnim osvajanjima i plja�kom. Prijelom u odnosu izme�u dr�ave i trgovine nastaje u 17. stolje�u u Engleskoj, u kojoj je osvajanjem novih podru�ja i otvaranjem svjetskih pomorskih putova trgovina sna�no porasla. No, kralju Karlu I. trebalo je mnogo novca, pa je ukinuo parlament i uveo sna�ne namete. Tada se pojavljuje demagog Kromvel, koji zahtijeva uspostavu parlamenta i ograni�avanje kraljeve samovlasti. Kralj je kona�no ubijen, uspostavljen je Parlament, koji je Kromvel ubrzo ukinuo i sam preuzeo vlast. I Kromvel je otišao, a na njegovo je mjesto izabran Karlo II.
U deset tisu�a godina civilizacije ovo je prvi, suštinski novi veliki prijelom odnosa: dr�ava-trgovina. Simboli�ki re�eno, dok je Karlo I. bio "kralj voljom Bo�jom", Karlo II. je postao kraljem „voljom nov�ara i trgovaca".
Simbolika je ljudima uvijek bila va�na. Tako i danas vojnici ginu za obranu svoje, ili osvajanje neprijateljske zastave - a zastava je samo simboli�an komad tkanine. U mnogobo�a�kim religijama su bogovi, koji su uvijek bili bogovi ne�ega, imali svoje kipove. Tako je u starom Rimu Mamon bio bog pohlepe za zlatom, a Merkur, pored ostalog, i bog trgovaca i lopova. Tih kipova više nema, ali su ih s prikrivenim imenima zamijenili bogati hramovi - banke, a iznad svega svjetski Centar slobodne trgovine.
Industrijskom revolucijom, opet u Engleskoj, proizvodnja i trgovina sna�no rastu, rastu i profiti, pa engleska dr�ava proglašava borbu za slobodna tr�išta, što samo za sebe jako lijepo zvu�i, ali to dovodi do krvavog vojni�kog osvajanja brojnih dr�ava, uklju�uju�i i ogromni teritorij Indije. Profiti rastu, ali pohlepni vlasnici industrijskih postrojenja nastoje što više smanjiti troškove, a pla�e radnika su trošak. Rezultat toga je da su ti radnici, rade�i u vrlo teškim uvjetima po 12 sati dnevno i uz minimalne pla�e, �ivjeli gore od nekadašnjih kmetova, pa u mnogim slu�ajevima �ak i od robova. Tada se prvi put pojavljuju ideje socijalista-utopista, koji u gospodarstvo nastoje unijeti i kategoriju morala. No sve do pojave Karla Marxa to nije imalo nekog znatnijeg utjecaja. Pojava socijaldemokratskih stranaka donekle je u nekim dr�avama ubla�avala stanje - ali nedovoljno. Maxova kritika kapitalizma je sve do nedavno bila najbolja kritika tog gospodarskog sustava, ali je svojom utopisti�kom politi�ko-fiozofskom promocijom budu�nosti - Komunisti�kim manifestom: „Proleteri svih zemalja ujedinite se", Marx nehoticeomogu�io da se to po�ne realizirati u okvirima, ne samo zlo�ina�kog, nego i gospodarki potpuno neu�inkovitog bolješevizma.
Radikalnu novinu u proizvodni sustav unijela je Fordova proizvodnja automolbila na proizvodnoj traci, što je omog�ilo i ciljano pove�anje pla�a, tako da ih i radnici mogu kupovati, a to zna�i i mogu�nost ve�e proizvodnje. Taj je sustav sprije�io prodor Marxovih, ali i drugih socijalisti�kih ideja u SAD i mnogim drugim dr�avama, jer tu radnici više nisu bili jadni proleteri sa starim ka�ketima i pocijepanim odijelima, nego su to gospoda, mnogi i na radnom mjestu u urednim odijelima i �istim bijelim košuljama - što Marx nije predvidio, jer je smatrao da je kapitalizam njegova doba dostigao vrhunac razvoja.
U klasi�nom je kapitalizmu skoro sve podlo�no automatizmu, bez ikakve mogu�nosti nadzora nad profitom pojedinaca i korporacija od strane dr�ave. Nema tu nikakve etike, a jedan od glavnih pokazatelja rasta je bruto nacionalni dohodak. Kakav rast? Koliko? Svaki rast ima svoju granicu, a u takvom je kapitalizmu rast temelj i svrha. Osim toga svaki automatizam bez kontrolnog nadzora je uvijek opasan. Tr�išno gospodarstvo jest naju�inkovitije. I nuklearna je energija naju�inkovitiji izvor energije, ali mora biti strogo kontrolirana. Ako je ne kontroliramo, onda je to atomska bomba.
Takav je, razumom nekontrolirani automatski sustav morao dovesti do raspada. Sa svojim sustavom kapitala u novcu, obveznicama i dionicama, Amerika je je ve� tridesetih godina prošlog stoje�a bila u totalnom gospodarskuom kolapsu. Dok je gospodarstvo ranije bilo vrlo u�inkovito i vrijednost dionica ubrzano je rasla. No, neki gra�ani su posumnjali u vrijednost dionica, pa su ih po�eli masovno prodavati i njihova je vrijednost po�ela ubrzano padati. Krah je bio totalan - što se obzirom na snagu ameri�ke privrede odrazilo i na ostale dr�ave. Taj je raspad sustava uklonjen tek na�inom koji je apsolutno suprotan temeljnoj filozofiji slobodnog tr�išta: intervencijom dr�ave - ali samo kratkoro�no.
Me�utim, kontrola gospodarstva zapravo mora biti stalna. Automatizam slobodnog tr�išta podlije�e svim pravilima matematike automatske regulacije, isto kao i u nekom automatiziranom idustrijskom postrojenju. I u gospodarstvu postoji „povratna veza" (feedback) kao i u industrijskim regulacijskim krugovima. Me�utim u ovim potonjim je negativna povratna veza uvjet za stabilnu regulaciju, dok gospodarstvo kao imperativ postavlja pozitivnu povratnu vezu: na rast poticati još ve�i rast - što po zakonitostima regulacijske matematike neizbje�no vodi raspadu sustava.
Nakon kraha ameri�ko je tr�išno gospodarstvo opet raslo, da bi od II. svj. rata taj rast bio još više ubrzan, pa se po�elo zagovarati i sprovoditi gospodarstvo potpuno oslobo�eno bilo kakvog nadzora od strane dr�ave: neoliberalizam. Sve mora biti privatizirano. To je prihva�eno u mnogim dr�avama. Me�utim, zbog postojanja sna�nog Sovjetskog Saveza, ali i Kine i drugih dr�ava koje to nisu prihva�ale, ideje svjetskog slobodnog tr�išta nisu mogle biti realizirane sve do politi�kog i dr�avnog samoraspada SSSR-a. Od tada nastaje svjetsko gospodarsko ludilo, u �emu prednja�i SAD.
Uz bankovno-financijski sektor, ameri�ko gospodarstvo se najviše zasniva na naftno-automobilskom i vojno-industrijskom kompleksu. Samo u automobilskom sektoru je prije ove krize u SAD radilo 10% od ukupnog broja uposlenika. �emu i komu to treba? Nakon prestanka hladnog rata, nije im trebala toliko sna�na vojska, a budu�i da njihovo gospodarstvo sna�no ovisi o energentima, oni su u cilju ovladavanja kontrolom naftnih izvora izmišljali ratove. Za to treba srahovito mnogo novca. Samo za vojne potrebe SAD izdvaja oko milijardu i 500 milijuna dolara dnevno. To je najzadu�enija dr�ava na svijetu, s dr�avnim dugom od fanfasti�nih 13.000 milijuna milijardi dolara, dok Kina ima najviši suficit.
Kompjutori rade prema programima koje im mi instaliramo, pa ako ne instaliramo i nadzorni program (prigušivaju�e) negativne povratne veze, tada mora do�i do raspada sustava. Stoga se ono što se Americi dogodilo prije osamdeset godina, moralo ponoviti i u ovim našim uvjetima kompjuterskog nadzora. Ne samo da se moralo ponoviti, nego je ovakav sustav gospodarstva neprirodan, jer su u njemu zamijenjeni cilj i sredstvo za ostvarenje cilja: osiguranje egsistencije najširem dijelu pu�anstva.
Vratimo se stoga na prapo�etke. Iako bi�e s izvanredno visokim stupnjem inteligencije i kreativnosti, �ovjek je, uklju�uju�i tu i njegovu predljudsku fazu razvoja, oko tri milijuna godina bio uklopljen u prirodni okoliš i svoje je �ivotne potrebe zadovoljavao na potpuno prirodan, logi�an na�in, ni�im ne narušavaju�i taj okoliš. Uz minimalno poboljšanje oru�a i oru�ja takav je na�in gospodarenja trajao oko tri milijuna godina, a to zna�i i mnogo prije nego što se ljudski mozak razvio do današnjeg kapaciteta – što se dogodilo tek prije nekih sto tisu�a godina. Takovo je gospodarstvo trajalo sve do prije samo oko deset tisu�a godina.
Od tada i u bitno razli�itim uvjetima gospodarenja, egzistencija ljudi više nije ovisila samo o onomu što mogu uloviti i sakupiti. �itarice i povr�e sade sami i stvaraju pri�uve. Stoku uzgajaju. Umjesto stalnog seljenja u potrazi za hranom, nastanjuju se na jednom mjestu, postupno izgra�uju�i sela i gradove. To je vrijeme u kojemu po�inje naše doba, po�inje civilizacija (lat. cives – grad). Na�alost, tada po�inju nastajati i društvene razlike i napetosti, kojih se do danas nismo uspjeli riješiti. Tada po�inju i ratovi, koji su zapravo sastavni dio gospodarstava, jer se otimanjem i plja�kom moglo lakše i br�e udovoljiti rastu�im potrebama.
�ivotne potrebe i upotrebna dobra postaju tr�išnom robom, imperativ za egzistencijom pretvara se u �elju, pa i pohlepu za standardom, a pojavljuju se i mogu�nosti, pa samim time i �elje koje rastu do pohlepe: da se vlada nad drugima. Novac postaje bo�anstvom, u smislu onog najvišeg na skali sustava vrijednosti. Novac se mo�e namaknuti radom, prodajom i preprodajom dobara, a najviše financijskim transakcijama, kao i otimanjem. Iskorištavanje tu�eg rada i prirodnih resursa mogu�i su izvori ogromnih zarada – a time i mo�i. Sada strjelica cilja sve više seli prema �elji za realnom mo�i, a u mnogim slu�ajevima i za stvarnom vlaš�u nad drugima. Rad kao roba i to slabo pla�ena roba, �esto nije bio dovoljan ni za osnovnu egzistenciju, a o nekakvom standardu da i ne govorimo.
Razvoj znanosti i tehnologije logi�na je potreba �ovje�anstva, ali samo pod uvjetom da taj razvoj te�e pod nadzorom razuma i ako je usmjeren na dobrobit �ovje�anstva za ovaj, ali i budu�e naraštaje. Umjesto da razumno upravljamo, podvrgli smo se slijepom automatizmu kojega smo sami stvorili. No, to više nije problem samo jedne regije, ili dr�ave, nego je to globalni problem. Zemlja nam je jedina arka kojom plovimo svemirom. Ako plovimo na jednom brodu, kojega smo svi „suvlasnici u pojedinim dijelovima", ni u kom slu�aju ne smijemo dozvoliti da netko buši rupu na koritu „svoga dijela broda" samo zato što je taj dio „knjigovodstveno" u njegovu vlasništvu. Kada rupa bude dovoljno velika – svi �emo potonuti!
Tr�išno gospodarstvo, u kojemu je rast i cilj i uvjet djelovanja, sustav koji se zasniva i na bespoštednoj borbi za opstanak, gdje slabiji propadaju a trenutno ja�i opstaju, ali samo dok se ne pojavi netko ja�i, spretniji i lukaviji, sustav u kojemu moral i �ovje�nost ne igraju nikakvu ulogu – takav sustav nije i ne smije biti namijenjen ljudima. On ne samo da svojim pozitivnim povratnim vezama (feedback) i sam po sebi mora završiti samoraspadom, nego i po samoj logici stvari vodi raspadu mogu�nosti i samog �ovjekova opstanka.
Druga�iji stav nije nikakva povijesna novina. O tomu govore sve religijske, ali i svjetovne filozofije. Platon je još prije dvadeset i tri stolje�a tuma�io politi�ku filozofiju starih Grka, koja je bila „objedinjeno-tro�lana". Ona je istovremeno obuhva�ala probleme dr�ave, zakona i morala. Bez moralnih osnova ni dr�ava, niti zakoni, ne mogu biti dostojni �ovjeka – zbog kojega i postoje.
Svi ozbiljni znanstvenici, oni koji ni na koji na�in nisu vezani uz politiku i razli�ite ideologije, ve� nas desetlje�ima upozoravaju da se u interesu zaštite okoliša i odr�anja biosfere, ukupna proizvodnja na Zemlji mora smanjiti. Broj automobila i snaga njihovih motora na samom su vrhu te nu�nosti. Jedini na�in da se to ostvari, jest da se odustane od ovakvog tr�išnog gospodarstva i prije�e od takmi�enja na suradnju, odustane od darvinisti�kog zakona d�ungle – prema kojemu pre�ivljavaju samo najja�i, što ne zna�i da su i najbolji i najkorisniji.
Pronalazak automatizma „�arobnog zatvorenog kruga“: ve�a proizvodnja – ve�e zarade, ve�e zarade – ve�a kupovna mo�, ve�a kupovna mo� – ve�a potrošnja i plasman robe, ve�i plasman – ve�a proizvodnja; pokazao se kao do sada nevi�ena pokreta�ka snaga gospodarstva i ne samo gospodarstva. Me�utim, slijede�i skoro dvostoljetnu kapitalisti�ku logiku automatike uzroka i posljedice to je u glavama ogromnog broja ljudi postalo paradigmom - obrascem poimanja, pa se danas op�enito zaboravlja prirodna logika da proizvodnja prvenstveno mora slu�iti zadovoljavanju ljudskih potreba, a ne rastu kapitala, kao i to da svaka dr�ava mora imati i braniti svoje specifi�kne strateške intrerese i to u interesu svih svojih gra�ana - što se najavljenom globalizacijom �eljelo potpuno sprije�iti.
SAD su sve do samoraspada SSSR-a bile ne samo simbolom slobode, nego i gospodarskog napredka, ali od tada to više nisu. Bivšeg predsjednika Clintona mnogi hvale, ali on je bio samo jedan u nizu manje loših od Busha. On je u jednoj fazi ratova u raspadu Jugoslavije odredio da je njihova intervencija u tom podru�ju od „strateškog interesa" za SAD, pa je u skladu s takvim „interesom" nastala i frankenštajnski ustrojena BiH - što je pravi zlo�in. On je prvi sprje�avao da „u interesu ameri�kog gospodarstva" SAD prihvati pristupanje ugovoru za ograni�enje ispuštanja stakleni�kih plinova, �ime su znatno ubrzane globalne klimatske promjene. Tako je u „interesu njihova gospodarstva" osigurao da samo 5% od ukupne svjetske populacije zaga�uje atmosferu s 25%. Kakva pohlepa i sebi�nost!
O Bushovoj politici nema smisla trošiti rije�i i prava je sre�a da je krah sljepa�ke politike pohlepnih ameri�kih gospodarstvenika došao pri kraju mandata toga po svemu najgoreg i za cio svijet najopasnijeg predsjednika SAD-a. Da je to bilo ranije, on bi po temeljnoj filozofiji neokapitalizma sve usmjerio na saniranje glavnih krivaca: banaka i velikih korporacija.
Sre�om po sve nas, u strahu od totalne katastrofe, ameri�ki je narod izabrao �ovjeka koji nije rob paradigme, nego misli svojom glavom pa slijede�i prirodnu logiku potrebâ on prvenstveno otvara nove poslove i nova radna mjesta. Donosi li Obama po�etak kraja vlasti Merkura, rimskog boga nov�ara, trgovaca i lopova!? U svome �e radu sigurno nailaziti na ogor�en otpor mnogih mo�nika, no ako uspije ostvariti i samo dio onoga što je obe�ao, bit �e to veliki uspjeh za spas, ne samo SAD-a, nego i mnogo šire. Po�elimo mu da uspije.
Za portal:
Prof. Filip �orluki�, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist, filip.corlukic@inet.hr
Vezani �lanak:
Ho�u Zemlju plus 5%
Na po�etak
