ARHIVA

25.05.2011.

BLEIBURG - 66 GODINA KASNIJE

MEMORANDUM SKUPINE HRVATSKIH INTELEKTUALACA
LAVAM�ND (AUSTRIJA) 29. V. 1945.

Grupa hrvatskih intelektualaca, koja se nalazi zajedno s drugim izbjeglicama Hrvatima pod zaštitom britanske armije u Lavamündu /Austrija/, smatra koristnim i potrebnim iznieti uvjete i prilike, pod kojima je usliedio naš odlazak iz domovine. Otišli smo 6. svibnja 1945. iz Hrvatske ne da izbjegnemo pravdi, nego da se zaštitimo od barbarskog re�ima nihilisti�kog boljševizma, koji je zavladao na nekadašnjem podru�ju Kraljevine Jugoslavije, a posebno u našoj domovini Hrvatskoj. Nismo pobjegli od straha pred kaznom, ve� da zaštitimo svoje gole �ivote pred strana�kim boljševisti�kim terorom. Napustili smo domovinu i kao Hrvati i kao ljudi, koji nemamo u svojoj zemlji niti najosnovnijih garancija za zaštitu svog osobnog integriteta. Današnji re�im u Hrvatskoj ne samo što onemogu�uje bilo kakovu legalnu politi�ku aktivnost osim komunisti�ke, ne samo što onemogu�uje slobodno djelovanje javnim radnicima - nego izravno ugro�ava naše �ivote. Ovu tvrdnju �elimo argumentirati našim memorandumom, kako bi prikazali te�ak polo�aj u kojem se sada nalazimo. Radi toga je potrebno na ovom mjestu izlo�iti kratak pregled onih dogo�aja, koji su doveli do našeg eksodusa.

„Antifašisti�ko vie�e narodnog oslobo�enja Jugoslavije" /AVNOJ/ predstavlja izklju�ivu tvorevinu komunisti�ke partije Jugoslavije. Sastanci AVNOJ-a u Biha�u /1942./ i Jajcu /1943./ nemaju, prema tome, obvezatne snage ni za koju politi�ku stranku bilo kojeg naroda na podru�ju Jugoslavije. Ova se konstatacija odnosi posebno na zaklju�ke AVNOJ-a, donesene u Jajcu 28. studenog 1943., kojima se htjelo prejudicirati kona�nom ure�enju odnosa na teritoriju, koji je do travnja 1941. sa�injavao Kraljevinu Jugoslaviju.

Komunisti�ka partija Jugoslavije izkoristila je stanje nastalo poslije sloma jugoslavenskog dr�avnog aparata i razsula jugoslavenske vojske u travnju 1941., da prokriom�ari svoje posebne ciljeve. U isto vrijeme s napadajem nacionalsocialisti�ke Njema�ke na SSSR proglasuje Komunisti�ka partija Jugoslavije mobilizaciju svojih snaga i pristupa organiziranju partizanskih aktivnosti, koje se u prvom vremenu vrše pod egidom eminentno boljševi�kih parola. Iako je kao cilj tih aktivnosti bila iztaknuta „borba protiv okupatora“, ipak se odmah osjetilo, da Komunisti�ka partija Jugoslavije u prvom redu ide za teroristi�kom likvidacijom svih onih nacionalnih snaga na balkansko - podunavsko - jadranskom tlu, koje predstavljaju prave zapreke boljševizaciji ovog diela Evrope.

Komunisti�ka partija Jugoslavije bila je prije tako slaba, da nije mogla uob�e ra�unati na bilo kakovu afirmaciju kao suodlu�uju�a snaga kod ure�enja odnosa me�u narodima u Jugoslaviji. Premda se u vremenu postojanja Kraljevine Jugoslavije Komunisti�ka partija Jugoslavije oficielno ve�im dielom nalazila u ilegalnosti, ipak joj je tadašnji re�im velikosrbske hegemonije pru�ao mogu�nosti aktivnosti putem sindikata i raznih dru�tava. Ovako se po rezultatima takovog komunisti�kog rada mo�e sasvim pouzdano konstatirati, da je Komunisti�ka partija Jugoslavije u svojima redovima okupila samo manji dio radnika i namještenika s podru�ja ondašnje Jugoslavije, koja je u 85% agrarna zemlja malih selja�kih posjednika. O komunisti�kim pristašama me�u ostalim socialnim skupinama, izvan redova radnika i namještenika, jedva se moglo i govoriti. Posebno treba iztaknuti, da se golema ve�ina radnika i namještenika u Hrvatskoj okupila oko svojih nacionalnih sindikata /Hrvatski radni�ki savez i Savez hrvatskih privatnih namještenika/, koji su formirani i vo�eni primjenom eminentno demokratskih metoda.

Tias Mortigjija u jugoslavenskome komunisti�kom zatvoru

Strana�ki ustanak Komunisti�ke partije Jugoslavije - koji je stajao u znaku uništavanja tradicionalnih forma kod histori�kih naroda ovog podru�ja - onemogu�io je potrebnu kristalizaciju kako odnosa me�u narodima balkansko-podunavsko-jadranskog tla, tako i u pogledu kona�nog formuliranja odbojnog stanovišta prema talijanskom imperializmu i njema�kim planovima za dominacijom nad europskim Jugoiztokom. Sve zdrave nacionalne snage na tom teritoriju tada su osjetile najve�u neposrednu opasnost u teroristi�kom nastupu balkanskog boljševizma, jer se u ovom slu�aju radilo o ugro�avanju i samog biolo�kog obstanka doti�nih naroda. Od toga vremena više nisu mogli postojati izgledi, da nacionalne snage ovog diela kontinenta oblikuju politiku aktivnog odpora protiv Njemaca i Talijana, jer je Komunisti�ka partija Jugoslavije postavila, kao svoj temeljni cilj ne „borbu protiv okupatora“, ve� upravo uništavanje tih istih nacionalnih snaga.

Kasnije je Komunisti�ka partija Jugoslavije došla do spoznaje da otvoreno komunisti�kim nastupanjem ipak ne mo�e posti�i izlo�eni cilj. Zato je po uzoru ruske partije izvršila „takti�ki uzmak“, kako bi na taj na�in politikom mistifikacija i falsifikata u pogodnom �asu sebi omogu�ila novi zamah u pravcu boljševizacije balkansko - podunavsko - jadranskog tla.

Milivoj Magdi�

Komunisti�ka partija Jugoslavije ulazkom u ovaj stadij mistifikacija i falsifikata izrazito je odklanjala svaku ideju koalicije stranaka. Partija je otvoreno naviestila politi�ki rat svim historijskim strankama, koliko hrvatskim, toliko srbskim i slovenskim. „Jedinstvena narodno-oslobodila�ka fronta“ /JNOF/, stvorena u znaku absolutne dominacije boljševizma izklju�uje svaku aktivnost, koja ne bi bila podpuno uskla�ena, a time i podre�ena „generalnoj liniji“ Komunisti�ke partije Jugoslavije. Hegemonija i monopolisti�ki polo�aj spomenute partije izrazito su stavljeni u temelje „jedinstvene narodno-oslobodila�ke fronte“ (slu�bene enuncijacije partije, te mjerodavne izjave i �lanci Edvarda Kardelja i Borisa Ziherla u slu�benom komunisti�kom organu „Borba“).

Na taj na�in Komunisti�ka partija Jugoslavije mogla je nesmetano razvijati punu aktivnost unutar spomenute fronte, i to kako organizaciono tako i politi�ki. Posebnu ulogu unutar fronte igraju „Ujedinjeni savez antifašisti�ke omladine“ /USAO/ i „Antifašisti�ka fronta �ena“ /AF�/, koji predstavljaju izrazito komunisti�ke formacije za rad na vanpartijskoj liniji. Nijedna od histori�kih stranaka ne nalazi se u �lanstvu spomenute fronte. Ovu �injenicu ne mo�e mienjati komunisti�ka mistifikacija s „Izvršnim odborom Hrvatske selja�ke stranke“ /Izvršni odbor HSS/, koji je odbor u stvari formiran od politi�kih anonimusa u glavnom uba�enih u Hrvatsku selja�ku stranku po komunistima, da poslu�e kao sredstvo u borbi komunisti�ke partije protiv Hrvatske selja�ke stranke na �elu sa g. drom Vladkom Ma�ekom. Kona�no, u �lanstvu fronte nalaze se takozvani izvanstrana�ki pojedinci ili razni politi�ki bankroteri, koji su ve� u prijašnjem vremenu odpali od svojih strana�kih matica. /Tako se me�u ovima nalazi nekoliko iztaknutih jugofašista iz vremena prije g. 1941./ Masovnu podlogu „Jedinstvene narodno-oslobodila�ke fronte“ sastavlja politi�ki polusviet odnosno kriminalni talog, ili razne skupine s neprevladanim nomadskim instinktima i hajdu�kim mentalitetom, koji se neprekinuto odr�avaju u razli�itim oblicima još od vremena prije dolazka Turaka na Balkan. Ovaj se elemenat radije bavi guerilskim ratovanjem i plja�kom, nego li nekim redovitim poslom. Jezgru i stvarni vodstveni kader partizanstva �ini strana�ki komunisti�ki aktiv sa skupinama komunisti�kih pristaša.

Dr. Jure Petri�evi�

I poslije zasiedanja AVNOJ-a u Jajcu /1943./ ostao je pred „Narodno-oslobodila�kim pokretom“ kao cilj podpuno razbijanje starog dr�avnog aparata i izgradnja novog, koji bi se zasnivao na na�elima suprotnim od onih koji vladaju na demokratskom evropskom zapadu. Od g. 1918. do danas postojali su na ovom podru�ju razni re�imi, pa i takvi s antidemokratskim tendencijama, ali nikada nije bilo pokušaja da se u cielosti razbije onakva struktura dr�avne vlasti, koja barem donekle osigurava slobodu li�nosti i nepovredivosti privatnog vlastni�tva - kao što se to danas pokušava u�initi u „Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji“. U njoj se sva vlast osniva na mre�i narodno-oslobodila�kih odbora, �ime se ho�e izvršiti mistifikacija u pravcu kao da postoji neka demokratska podloga partizanske „narodne vlasti“. U realnosti ne postoje nikakve garancije obzirom na procedure, koje bi imale omogu�iti slobodan izra�aj narodne volje u tim odborima. Spominjani narodno-oslobodila�ki odbori ina�e podpuno ovise od viših instancija, tako �itava struktura „narodne vlasti“ zapravo predstavlja rafinirano izgra�enu mre�u, preko koje Komunisti�ka partija Jugoslavije sebi osigurava neograni�enu vlast.

Potpis T. Mortigjije

Posebno poglavlje predstavlja izvršavanje sudbenosti u „demokratskoj federativnoj Jugoslaviji“, koja se sudbenost javlja kao podpuni prekid s pravnim tradicijama zapadnja�kog kulturnog kruga. Takozvani narodni sudovi, kod kojih posve prevladava lai�ki elemenat komunisti�ke orientacije, nisu drugo nego kamuflirani instrumenat za provedbu sistematskog terora sa strane Komunisti�ke partije Jugoslavije. Odredbe po kojima se odvija rad ovih sudova, podpuno razodkrivaju njihov teroristi�ko-boljševi�ki karakter. Pojam „ratnog zlo�inca“, koji bi se imao interpretirati u smislu me�unarodno priznatih kriterija, u „Demokratsko-federativnoj Jugoslaviji“ tako je proširen, da u sebi uklju�uje i svaku ideološku aktivnost u protukomunisti�kom pa �ak i u nekomunisti�kom smislu. Pojam „suradnje s okupatorom“, kako ga postavljaju jugoslavenski partizani, obuhva�a i sve one javne aktivnosti, koje te�e za �uvanjem tradicionalnih nacionalnih oblika i politi�kog organskog kontinuiteta pojedinih histori�kih naroda. Posebni naglasak treba postaviti na jedinstveni pokušaj, da se sudbenim sankcijama zaštiti tzv. nacionalna �ast. Poviest liberalne Evrope uop�e ne poznaje takvog pokušaja, koji se dosada javio samo u totalitarnim dr�avama. Nacional-socialisti�ka Njema�ka uvela je „Zakonom o ure�enju narodnog rada“ pojam socialne �asti. Po tom uzorku sme�eg fašizma konstruirao je jugoslavenski crveni fašizam svoj pojam „nacionalne �asti“. Bez obzira na hipokriziju - sadr�anu u tvrdnji da anacionalni boljševizam tobo�e �uva nacionalnu �ast - treba iztaknuti da se u ovom slu�aju radi o jednoj od najefikasnijih mjera, kojom Komunisti�ka partija Jugoslavije mo�e onemogu�iti svaku osobu nepo�udnu boljševi�kim namjerama. Tom se mjerom posebno poga�aju intelektualci, koji se ne �ele podvrgnuti direktivama anacionalnog boljševizma. S osudom na gubitak „nacionalne �asti“ spojena je osuda na laki ili te�ki prisilni rad. Kod partizanskih „narodnih sudova“ ne postoje, osim toga, nikakve garancije za stvarnu obranu obtu�enih, a naro�ito nema nikakvih mogu�nosti za pribavljanje dokaza u korist obrane. Pred tim sudovima razprave se odr�avaju javno, a to zna�i redovito uz prisustvo fanatiziranog ološa, koji sudnicu pretvara u karikaturu pravosu�a. I ovako karikirano sudstvo dolazi do primjene tek u iznimnim slu�ajevima, dok se kao redoviti postupak partizana moraju smatrati pojedina�ne izvansudske likvidacije ili masovna ubijanja. Posebno je potrebno spomenuti aktivnost tzv. vojnih sudova, koji nastupaju anonimno u tajnosti.

Mortigjija (u svijetlom kaputu) me�u demonstrantima u Ilici 1935.

„Jugoslavenska armija“, koja se razvila iz „narodno-oslobodila�ke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije“, podpuno se nalazi u rukama Komunisti�ke partije. Takva vojska predstavlja najja�i oslon jugoslavenskog boljševizma, jer omogu�uje sistem politi�kih komesara u samoj vojsci i aktivnost partijskih �elija. „Jugoslavenska armija“ u ovakvom sastavu nije i ne mo�e biti drugo nego instrumenat za provedbu podpune boljševizacije balkansko-podunavsko-jadranskog tla. Policija i �andarmerija jednake su i iste strukture kao „Jugoslavenska armija“. Svi klju�ni polo�aji u vojsci, policiji i �andarmeriji nalaze se u rukama prokušanih �lanova partije /ve�im dielom školovanih u Rusiji/, dok ostala mjesta, u koliko nisu popunjena po partijcima, pokrivaju izraziti komunisti�ki pristaše.

Ekonomska politika „Demokratske federativne Jugoslavije“ zasniva se na principu podjele u dva sektora: dr�avne i privatne privrede. Puna se pa�nja posve�uje sektoru dr�avne privrede, u koji, osim dr�avnog imetka, dolazi sva ona imovina, koju su komunisti konfiscirali ili �e konfiscirati od osu�enih, i deportiranih osoba, te svih politi�kih bjegunaca; zatim od imetka brojnih proskribiranih institucija, financialnih i trgova�kih poduze�a. Takav sektor dr�avne privrede slu�i kao podloga za projektiranu ob�u etatizaciju dobara.

Kako bi se izbjegla ovisnost o kapitalu sa zapada, koji je absolutno potreban za obnovu dezorganizirane privrede i izkorištenje prirodnih bogatstava zemlje, proglasuje se princip podpunog podre�ivanja potrošnje potrebama produkcije, kako bi se na taj na�in sni�enjem i onako nizkog �ivotnog standarda širokih slojeva omogu�ilo alimentiranje privrede kapitalima bez apeliranja na velike nov�arske centre zapada.

Zaglavlje „Spremnosti“, cijenjenoga zagreba�kog tjednika

S komunisti�ke strane naro�ito se propagandisti�ki izkoriš�uje njihov recept s rješenja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. Komunisti�ko postavljanje ovog pitanja starog je datuma i svodi se na jednostavnu formulu: kako izkoristiti postoje�e nacionalne razlike i suprotnosti na na�in, koji �e Komunisti�koj partiji Jugoslavije omogu�iti onaj utjecaj, koji nije mogla posti�i propagiranjem samih komunisti�kih koncepcija. Komunisti�ki pogledi na rješenje nacionalnog pitanja poznati su ve� iz vremena prije rata, ali svi njihovi pokušaji, da se s tim pogledima nametnu konstruktivnim nacionalnim snagama, nisu urodili nikakvim uspjehom. Sve histori�ke stranke - koje su organski nastale u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, - odlu�no su odklanjale bilo kakvu komunisti�ku suradnju ne samo u ovom, nego i u svakom drugom pitanju. Tek je ratni mete�, s katastrofalnim posljedicama za balkansko-podunavsko-jadransko tlo, omogu�io Komunisti�koj partiji Jugoslavije zahvat u smislu njezinih koncepcija o nacionalnom pitanju.

U nastojanju da ovaj memorandum bude što kra�i, ne mo�emo zalaziti detaljnije u zamršenu problematiku nacionalnih suprotnosti na balkansko - podunavsko jadranskom tlu, ali treba naglasiti, da komunisti�ka koncepcija „Demokratske federativne Jugoslavije“ nu�dno i neizbje�no mora dovesti do stanja tragi�nih gra�anskih ratova u tom dielu kontinenta. Spomenuta koncepcija za nas Hrvate zna�i opasnost, da budemo trajno odvojeni od zapada, s kojim je histori�ki hrvatski narod uzko povezan po svojoj prošlosti, na�inu �ivota, shva�anju kulture i ulozi religije, a posebno po svojem geopoliti�kom smještaju na podunavsko-mediteranskom sektoru Evrope.

Isto tako treba naglasiti, da s obzirom na �injenicu, što se i centralna vlada „Demokratske federativne Jugoslavije“ u Beogradu i vlade svih federalnih jedinica nalaze u rukama komunisti�ke partije - da obzirom na te �injenice ne postoje nikakve garancije za zaštitu posebnih hrvatskih interesa, bilo to �ak i na komunisti�koj podlozi. Ne postoje garancije za to što je Komunisti�ka partija Jugoslavije uklopljena u srbski politi�ki razvoj i što nema organske povezanosti s hrvatskom realnosti, u kojoj nikad nije postojala neka komunisti�ka formacija kao rezultat hrvatskog politi�kog razvitka. U vremenu izme�u prvog i drugog svjetskog rata sve su hrvatske snage bile uklju�ene u pokretu hrvatskog nacionalnog odpora protiv zahvata i vladavine velikosrbskog ekspanzionizma. Ovaj nacionalni odpor je nastavljen i u vremenu od 1941.- 1945. pod posebnim uvjetima i u posebnim formama borbe za sami nacionalni i biolo�ki obstanak. Tzv. hrvatska federalna jedinica ne zna�i nastavak preko 1000-godišnjeg kontinuiteta hrvatske dr�avnosti, ve� predstavlja umjetnu konstrukciju, koja odgovara posebnim komunisti�kim ciljevima. Osim toga, partizanskim tzv. federativnim ure�enjem Jugoslavije razparcelirano je hrvatsko narodno /etni�ko/ i histori�ko podru�je, koje se me�usobno poklapa i uskla�uje. „Demokratska federativna Jugoslavija“ predstavlja tip totalitarne dr�ave s izrazito boljševi�kim oznakama. U toj dr�avi vlada monopartijski sistem kamufliranog boljševizma. U njoj glasom tamo va�e�ih propisa ne postoji sloboda mišljenja, štampe, udru�ivanja i ispovjedanja vjerskih na�ela; ne postoje garancije za nepristrani sudski postupak. Ta je dr�ava u znaku svemo�i strana�ki orientirane vojske, policije i �andarmerije. Postoje, doduše, formalne deklaracije o temeljnim gra�anskim pravima, ali s time, da se ta prava mogu izvršavati samo u okviru monopolizirane strana�ke organizacije /fronte/, i to opet s brojnim ograni�enjima, koja prakti�ki svode na ništicu spomenute deklaracije prava.

S obzirom na �injenicu, da Komunisti�ka partija Jugoslavije nikada nije mogla uhvatiti �vrstog koriena u hrvatskim širokim slojevima, balkanski boljševizam poduzeo je sve mogu�e, da skrši tu odbojnost hrvatskog naroda prema komunizmu. Pristupilo se primjeni sistematskog terora, koji nije imao nikakve veze s „borbom protiv okupatora“ nego je bio upravljen u smjeru uništavanja hrvatstva kao politi�ke nacije. Posebno su nastojali likvidirati Hrvatsku selja�ku stranku i fizi�ki eliminirati njezine vrhove. Komunisti su radikalno iztrebljivali hrvatske nacionaliste bez obzira na njihovu strana�ku opredieljenost. Odpo�ela je �estoka ofenziva protiv Katoli�ke crkve u Hrvatskoj, hrvatskog katoli�kog episkopata, klera i redova, te vjerskih organizacija - što je dokumentarno i autoritativno izneseno u poslanici hrvatskog katoli�kog episkopata o Uzkrsu 1945. Posebno izti�emo, da su partizani poubijali preko dvie stotine katoli�kih sve�enika i redovnika u Hrvatskoj, prema provjerenim podatcima do po�etka svibnja o. g. Izvršene su dalje mnogobrojne smrtne osude nad Hrvatima raznih politi�kih orientacija. Poznati su, posebno u primorskim krajevima Hrvatske, slu�ajevi kad su partizani fizi�ki likvidirali iztaknutije Hrvate samo zbog simpatija, koje su ovi pokazivali prema anglosaskom svietu. Popaljena su brojna hrvatska naselja, tisu�e i tisu�e hrvatskih pojedinaca iz�ezlo je pod zahvatom boljševi�kog terora. Rektor Hrvatskog sveu�ilišta u Zagrebu u svom memorandumu - upu�enom travnja 1945. rektorima sveu�ilišta i visokih škola kulturnog svieta - detaljno je osvietlio tragi�an polo�aj hrvatskog naroda pod udarom balkanskog partizanstva kao predhodnice boljševi�kog imperialisti�kog prodora u srdce kulturne Evrope. Sve se ove konstatacije mogu dokumentarno dokazati. Jedna nepristrana me�unarodna komisija - koje je formiranje predlo�io hrvatski katoli�ki episkopat - s mogu�nosti slobodnog uvida u prilike kakve vladaju na podru�ju „Demokratske federativne Jugoslavije“ ustanovila bi sve, na ovom mjestu samo skicirane tragi�ne okolnosti, pod kojima je danas prisiljen �ivjeti hrvatski narod.

S obzirom na napried navedeno, lagan je odgovor na pitanje, zašto smo bili prisiljeni napustiti svoju domovinu te zatra�iti azil u inozemstvu u �asu, kad je Hrvatsku preplavila „Jugoslavenska armija“, u �ijem su se sastavu nalazile po komunistima organizirane oru�ane skupine iz raznih balkanskih, pa i drugih zemalja /Talijani/; a najviše iz Bugarske. Iz Hrvatske su radi toga krenule stotine tisu�a Hrvata i Hrvatica svih socialnih slojeva. Napustili su domovinu katoli�ki biskupi, predstavnici najviših kulturnih ustanova, vodstva i pristaše svih hrvatskih stranaka, publicisti i novinari, knji�evnici, znanstveni radnici, studenti, pripadnici slobodnih profesija, seljaci, radnici i namještenici - od kojih je vjerojatno tek malom dielu uspjelo dosti�i engleske linije u Austriji i Italiji.

Mi smo krenuli iz domovine svojom slobodnom voljom, bez ikakve prisile s bilo koje strane. Otišli smo iz Hrvatske, jer tamo uvedeni kamuflirani boljševi�ki re�im ne pru�a ni najminimalnije garancije za zaštitu ne samo politi�kih i gra�anskih, nego i temeljnih ljudskih prava. Napustili smo domovinu, jer su tamo bili stavljeni u pitanje i naši goli �ivoti. Nismo ostavili Hrvatsku radi toga, što bi bje�ali pred bilo kakvom odgovornosti, kako �e mo�da kazati današnji vlastodr�ci u Jugoslaviji.

Mi smo u Hrvatskoj djelovali prema imperativu svoje savjesti, koja nam je nalagala du�nosti i prema Hrvatskoj i prema zapadnja�kom kulturnom krugu. �iste savjesti mo�emo stupiti pred svaki nepristrani forum, da prika�emo pravi smisao politike hrvatskog nacionalnog odpora, kao i našu aktivnost i dr�anje u vremenu drugog svjetskog rata. To vrieme u hrvatskim relacijama ne zna�i drugo, nego produ�enja nacionalno obranbene borbe protiv velikosrbskog hegemonizma, borbe inicirane g. 1918. poslije prvog svjetskog rata, kad je nasilnim putem de facto prekinut kontinuitet više od 1000-godišnje hrvatske dr�avnosti i konstitucionalizma, kad se hrvatskom narodu pokušalo negirati njegov histori�ki i etni�ki individualitet i oduzeti mu politi�ku slobodu. Slom Kraljevine Jugoslavije travnja 1941. zbio se u prilikama velike nacionalne zaoštrenosti me�u sastavnim dielovima jugoslavenske dr�ave. Obnova hrvatske dr�avnosti - koja nije bila u planu ratnih ciljeva sila Osovine - zna�ila je tada akt nu�ne obrane. Povjestna je �injenica, da je obnova hrvatske dr�avnosti, kao izpunjenje hrvatskog nacionalnog programa, izvršena bez suradnje sila Osovine, koje su, stavljene pred gotovu �injenicu, privremeno tolerirale ovakvo rješenje s razloga njihovih suparni�tva na Balkanu. Dosta je ovom prilikom spomenuti izjavu generala Roatte, koji je javno priznao da je politika talijanske II. armate prema Hrvatskoj išla u smjeru, da sprje�ava najprije konsolidaciju, a po tom da onemogu�i i samo obstojanje Nezavisne Dr�ave Hrvatske. S druge strane stvarni opunomo�enik nacional - socialisti�kog Reicha za Jugoistok Neubacher, izgradio je i provodio �itav sistem aktivnosti, kojim se s njema�ke strane išlo za stvaranjem solucije balkanskog pitanja, absolutno neprihvatljive za Hrvatsku, koja je prema takvoj politici Berlina pokazivala aktivan odpor u granicama svojih mogu�nosti.

Ve� iz ovdje izlo�enog mo�e se jasno uo�iti poseban polo�aj Hrvatske i hrvatskog naroda u europskoj problematici minulih ratnih godina. Slu�aj Hrvatske nema analogije. Bitna je za nas bila ideja hrvatske dr�ave kao �ivotnog oblika slobodnog naroda i kao potrebnog okvira za zaštitu biološkog obstanka naroda. U ovoj borbi za nacionalni obstanak nije bilo mogu�e prvu pa�nju posvetiti pitanju vladavinskog sustava, posebno kad se trebalo uzimati u obzir pritisak u vremenu formiranja Nezavisne Dr�ave Hrvatske, koji se pritisak kasnije i poja�avao. Nasuprot tome stoji neosporna �injenica, da su svi slojevi hrvatskog naroda pozdravili i prihvatili samu obnovu hrvatske dr�avnosti kao izpunjenje nacionalnog programa.

U prilog tomu mo�emo navesti, da je samo partizansko vodstvo bilo prisiljeno propagandisti�ki nastupati s formulom „federalne dr�ave Hrvatske“. To je me�utim u stvari bila njihova mistifikacija, što se pokazalo brzo kasnije, kada u mjerodavnim tekstovima nema više ni spomena o „federalnoj dr�avi Hrvatskoj“, ve� samo neodre�eno o nekoj „federalnoj jedinici Hrvatskoj“. Kao daljnji dokaz opravdanosti Hrvatske te�e dolazi i zaklju�ak „Svetosavskog kongresa“ pod vodstvom generala Dra�e Mihajlovi�a u sie�nju 1944., kada je sa strane dotada najkonsekventnijih pobornika centralisti�kog i integralno-hegemonisti�kog sre�enja Jugoslavije - Hrvatima priznata nacionalna individualnost i pravo na posebni dr�avo-pravni polo�aj.

Bili smo prisiljeni napustiti domovinu i zamolili smo zaštitu Britanske armije, protiv koje u ovom ratu nije ispaljena ni jedna hrvatska puška. Nismo to u�inili slu�ajno. Sviestno smo odabrali taj put u �vrstom uvjerenju, da britansko shva�anje slobode, naroda i na�ela kulturnog humaniteta pru�a hrvatskom narodu najve�u garanciju u njegovom današnjem tragi�nom polo�aju, a po tome i nama izbjeglim sinovima Hrvatske. Hrvatski narod kao zdravi elemenat konstruktivne ravnote�e na balkansko-podunavsko-jadranskom tlu igra sudbinski odre�enu ulogu u sistemu ob�e sigurnosti. Hrvati kao pomorski narod, koji ve� 1300 godina �ivi na preko 1000 km obale Jadranskoga mora, naju�e su povezani sa zbivanjima na Mediteranu, te kroz tu povezanost jasno i odre�eno gledaju na perspektive svog budu�eg polo�aja i uloge. Naša mediteranska orientacija, ve� tradicionalna, u skladu je s interesima hrvatskog naroda i njegovim opravdanim demokratskim te�njama za samoodre�enjem.

Skupina hrvatskih intelektualaca koja je izradila ovaj memorandum, ne �ini to samo radi potrebe razjašnjenja svog posebnog polo�aja. To �inimo, da bi upozorili na te�ko stanje brojnih skupina hrvatskih politi�kih bjegunaca, koji danas mo�da, još lutaju raznim krajevima tra�e�i uto�ište. Ovim memorandumom ho�emo upozoriti na katastrofalan polo�aj više milijuna Hrvata i Hrvatica, koji nisu mogli napustiti domovinu i koji danas �ive pod krvavim pritiskom jednog barbarskog, hrvatskoj duši tu�eg re�ima.

Ovaj memorandum upu�ujemo nadle�nim mjestima Britanske armije s molbom, da se povede ra�una o iznesenim �injenicama, koje govore same za sebe. Prilike, koje sada vladaju na podru�ju „Demokratske federativne Jugoslavije“, stoje u diametralnoj suprotnosti s onim velikim na�elima i ciljevima, za ostvarenje kojih se vodio i ovaj rat. Dao Bog da naš memorandum bude apel na saviest kulturnog svieta u ime velikih na�ela evropskog humaniteta.

+ Pri tome nam je misao vodilja, da od integralnog ostvarenja ciljeva Udru�enih nacija ovisi sudbina Hrvatske.

Lavamünd /Austrija/ 29. svibnja 1945.

Milivoj Magdi� v. r.
Prof. Tias Mortigjija v. r .
Dr. Jure Petri�evi� v. r.

* * *

Tko su potpisnici Memoranduma?

MATIJA (TIAS) MORTIGJIJA (Dubrovnik, 7. IV. 1913. – Rakov Potok (?), 23. X. 1947.), novinar i publicist. Kao sveu�ilištarac pripadnik niza katoli�kih i hrvatskih nacionalisti�kih organizacija, više puta uhi�ivan, zatvaran i zlostavljan. Ustaškom pokretu pristupa prije proglašenja NDH. Iako je postao asistentom na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, nije nastupio du�nost, nego je tijekom razdoblja NDH bio jedan od vode�ih hrvatskih novinara. Ve� u travnju 1941. bio je urednik Hrvatskog naroda, a od 1942. ure�uje tjednik Spremnost – Misao i volja ustaške Hrvatske. Uredio je Zbornik hrvatskih sveu�ilištaraca (1942.), bio suradnik Hrvatske enciklopedije, sura�ivao u velikom broju publikacija. Britanske vojne vlasti uhitile ga u travnju 1946. i izru�ile ga Jugoslaviji, gdje je u kolovozu 1946. osu�en na smrt. Njegov istra�ni elaborat pod naslovom Moj �ivotopis za tisak je priredio Trpimir Macan, a objavio ga je NZMH 1996. godine.

*

MILIVOJ MAGDI� (Koprivnica, 22. V. 1900. – Zagreb, 3. III. 1948.), pravnik, novinar i publicist. Sredinom dvadesetih godina pristaje uz marksizam i postaje istaknutim �lanom KPJ. Pod dojmom moskovskih procesa napušta marksizam i postaje zagovornikom hrvatske dr�avne neovisnosti. Jedva pre�ivljava lin� koji mu prire�uju komunisti�ki jurišnici. Nakon uspostave NDH nakratko pritvoren, ali uskoro postaje jednim od vode�ih suradnika Spremnosti, a objavljuje i niz protukomunisti�kih brošura. U svibnju 1945. povla�i se u Austriju. Saveznici ga uhi�uju u Rimu 1947. i izru�uju ga Jugoslaviji, gdje je u montiranom procesu osu�en na smrt i smaknut.

*

JURE PETRI�EVI� (Starigrad Paklenica, 6. listopada 1912. - Brugg, Švicarska, 24. velja�e 1997.), hrvatski poljoprivredni stru�njak, politi�ki emigrant, publicist i mecena. Nakon završene gimnazije, upisuje se na Poljoprivredno-šumarski fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu. Nakon završenog fakulteta dobiva stipendiju za nastavak studija ekonomike agrara u Švicarskoj, gdje je 1942. doktorirao na Visokoj tehni�koj školi u Zürichu. Vratio se u domovinu i radio u ministarstvu. U svibnju 1945. povla�i se u Austriju, gdje radi kao poljoprivredni radnik, ali ga 1946. pozivaju u Švicarsku, gdje se zapošljava u Švicarskom selja�kom savezu. Skoro neprekidno sudjeluje u politi�kom �ivotu hrvatske emigracije kao publicist, novinar i polemi�ar, objavljuju�i niz vrijednih studija. Pokrenuo Nakladu Jadran (Adria Verlag) te je u knji�nici „Sloboda“, objavio šesnaest svezaka na njema�kom i hrvatskom jeziku, od toga 14 u Švicarskoj. Desetlje�ima je odbijao prihvatiti švicarsko dr�avljanstvo, a znatan imetak (1,45 milijuna DM) oporu�no je ostavio Matici hrvatskoj u Zagrebu. (Op. ur.)

Izvor: Politi�ki zatvorenik 230, svibanj 2011.

Na po�etak