Brimeniti put gradiš�anskohrvatskoga rje�nika
Referat prilikom 25. obljetnice
"Nimško-gradiš�anskohrvatsko-hrvatskoga rje�nika"

Iz naše kulturne povijesti su nam poznata neodlu�na potribovanja za prakti�nim rje�nikom u prošlosti.

Od prve, gradiš�anskohrvatskom jezi�nom varijantom tiskane knjige iz po�etka XVIII. st. su si naši ljudi razbijali glavu, odakle uzimati ri�i za novostvorene pojme u razvitku. Svakidašnja selja�ka i crikvena jezi�na praksa je u svojoj upotribi kako-tako ostala stalna, skoro do najnovijega vrimena. Ipak moremo i u jeziku prvih stolje�(ev) našega boravka u novoj domovini prepoznati nekakvu trošnju, poderanost, udaljenje od jezi�ne prakse u mati�nom narodu. Tudje jezi�ne strukture su po�ele svoje djelovanje i pritisak na naš jezik. Zato i potribovanje izdanj knjig u našoj jezi�noj varijanti.

Na po�etku moremo upametzeti guš�u upotribu knjig iz stare domovine kot podlogu za naša izdanja, u prvom redu zagreba�koga kajkavskoga kruga. I velikom sigurnoš�u moremo re�i, naši školovani ljudi, sve�eniki, u�itelji i drugi su �ivili sve do sredine XIX. stolje�a u jedinstvu s hrvatskim jezikom, a svoju zapadnougarsku varijantu gledali za regionalnu, pod silom prilikov, tj. evolutivnim jezi�nim razvitkom nastalu varijantu hrvatskoga jezika. Problemati�na je postala situacija Gajevom jezi�nom reformom, kada je hrvatska knji�evna ri� skrenula na novoštokavsku pismenu liniju. Uza sve to, kulturni �ivot od prosvetiteljske periode je i u profani krugi naglo proširio i rashitio uske dosadašnje jezi�ne granice. I bar kako je razum šušljao: hrvatski pismeni jezik more biti samo jedan, bar koliko se GH iz punog grla izjasnili za maksimu: pribli�avati se hrvatskoj knji�evnoj jezi�noj normi, – koj normi su se jedno vrime na neki društveni polji i pribli�ili – ali nikada ne bezuvjetno, ta korak nam se nije ugodao.
U toj maksimi je stvoren i prvi naš rje�nik od Fabiana Hausera 1859. ljeta. Zalaga�i takove maksime – zvana HAK-ovcev u �asopisu "Glas-u" – su samo teoretizirali; Mate Merši� Miloradi�, Tome Bedenik, Ivan Jagši�, Ignac Horvat, Martin Merši� ml., da samo neke spomenemo, nisu nikada prakticirali takovu maksimu. (O uzroki bi se morala/mogla za bolje razumivanje jezi�ne stvarnosti na�injiti podrobna študija.)

Po Hadrovicsevi studija znamo, kako se od sredine XIX. st. proširio naš mali jezi�ni svit i odakle su naši ljudi mu�no uzimali, prilagodjivali nove potribne ri�i za prakti�nu upotribu našega jezi�noga sistema. Od po�etka su si pomagali s glosami i glosari. Ve� Cluziosova znamenita knjiga ima prve glose iz naše jezi�ne prakse. Pred Drugim svitskim bojem novine vrvu od glosov. To je prihva�ena jezi�na praksa, teško razumljive i iz knji�evnoga jezika prilagodjene ri�i tuma�iti nimški ili ugarski. Praksa samojezi�noga tuma�enja se u nas nije proširila.

Tim se je poja�alo potribovanje za rje�nikom. Ne da pred tim ne bi bilo pokušajev za ostvarenje takovoga posla, kot primjer morem navesti Ivana Jagši�a, rukopisni ostvareni Vin�e�ki od u�itelja Ivana Stupari�a (1937.), ili ono što je Šandor Horvath iskopao u Ranom gradiš�anskohrvatsko-ugarskom rje�niku (1998), stvoren izgleda negde sredinom 19. st.

Ambivalentno dr�anje naših školovanih ljudi po Drugom svitskom boju i politi�ko zaoštrena situacija 70-ih ljet prošloga stolje�a, pak HAK-ov jezi�ni zaokret u �asopisu "Novi Glas" je poja�ao zahtjev ostvarenja normativnoga rje�nika gradiš�anskohrvatske varijante. U tom je i II. Vatikanski konzil odigrao svoju ulogu, kada je narodni jezik odredio za liturgi�ni jezik, a naši: Martin Merši� ml. i Štefan Horvat su se popaš�ili svojimi "misali" u Vatikanu.

Ada, na po�etku je bila samo �elja i ideja, bez ikakve slutnje kako bi se to moglo/moralo stru�no i materijalno ostvariti.

Prvi konkretan korak je došao od ondašnjega predsjednika Hrvatskoga štamparskoga društva Štefana Emricha u kasnoj jeseni 1970. ljeta i ondašnjega velikoga mentora iz Hrvatske Mirka Valenti�a. HŠtD se postavilo u vezu s HKD, i tako se ispeklo: to bi moralo u Program kulturnoga ugovora Gradiš�a s SR Hrvatskom. A pošto je direktor Zemaljskoga arhiva August Ernst svojim lansiranim programom "Simpozija Mogersdorfa" u�ivao veliki ugled kod dr�avnih organov, premjestilo se je sve pod obrambu Zemaljskoga arhiva. Dr. Ernst je bio od po�etka mišljenja, da se mora uklopiti u djelo i slavisti�ka katedra u Be�u, na koj je u onom vrimenu bio ugledni slavist prof. Josip Hamm, ki si je povlikao za potporu i profesora slavistike u Celovcu, prof. Geharda Neweklowskoga za sudjela�a. Tako je austrijski stup stao, zapravo su stali stupi: kulturno odiljenje Gradiš�anske zemaljske vlade s gradiš�anskohrvatskimi društvi HKD i HŠtD i be�anska slavistika. Tribali smo samo treti stup iz Hrvatske, a to je nastao Institut za hrvatski jezik u Zagrebu, ki se je brigio za stru�no i materijalno opskrbljenje u Hrvatskoj. I s jedne i s druge strani su se na svakom polju (stru�no i materijalno) pootvarala vrata za projekt gradiš�anskohrvatski rje�nik. Osebito moramo ovde istaknuti imena pelja�a instituta Bo�idara Finke i Antona Šojata, kim su se pak kašnje priklju�ili Mijo Lon�ari�, Marija Znika i mnogi drugi iz Instituta za jezik.

I onda se je od 1972. do 1982. stvorio prvi svezak našega Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch-a, uz velike muke, diskusije, krive metodske pute na mnogobrojni djelatni sesija u Gradiš�u i Zagrebu.

To je zna�ilo to�no odrediti ka djela �emo ekcerpirati iz naše pismenosti, (popis u 1. sv. rje�nika, str 12-13) ki posao je obavio Zagreb. Gradiš�e je dobilo zadatak pokupiti govorni jezik po naši sel. U Gradiš�u nije bilo instituta za nami, djelao je Joško Vlaši�, Štefan Zvonari�, kod drugoga sveska Ivan Su�i� i moja malenkost na terenskom poslu, ve�inom u slobodnom vrimenu, po subote i nedilje, a u administraciji Ivan Seedoch i Feliks Tobler.
Uvijek je bilo pitanje kako, kojom metodom, kako najjednostavnije i naju�inkovitije, ar vrimena nikada nije bilo dosta na raspolaganje.

Prvi korak za takov posao je bio stvoriti upitnike, po ki �e se sakupiti materijal po naši seli. Meni je dopala zada�a po ruskom uzoru Voprosnik (1965.) sastaviti na štencilske matrice, 21 poglavlje o pojedini podru�ja iz �ivota naroda, ki upitniki su prošli u naša sela. I zaista, neo�ekivano, presene�uju�i smo iz 30 sel dostali najzad ispunjene upitnike razli�noga kvaliteta, med njimi i nekoliko zvanaredno dobro obdjelanih. (Sudjela�i su popisani u 1. sv. Rje�nika na str. 14.).

Ta se materijal pak iz upitnikov, svaka posebna ri� i varijanta prebacila na ceduljicu nimški – gradiš�anskohrvatski – hrvatski. To je djelao i Zagreb iz tiskanih knjig. Tako smo dostali 100 000 jedinic skupa, a ta materijal je nastao osnovni fond rje�nika iz kojega je nastao pak rje�nik.

Iz toga materijala, ki je zadr�avao �uda varijantov, podudaranj, iskrivljenj, ... iz pojedinih sel se dugim procesom izlu�io normativni materijal, za koga smo mislili da se prakti�no more upotribljavati u svakidašnjem hasnovanju. Iz toga je izašao 1. svezak 1982., ki se je u Hotelu Burgeland u �eljeznu velikom sveta�noš�u predstavio javnosti.

Materijal kojega smo izlu�ili iz rje�nika je pak prof. Hamm dao obdjelati od Elizabete Palkovi� i tiskati sredstvi Balkanske komisije 1987. pod naslovom Wortschatz des Burgenländischkroatischen (ali to je opet druga povidajka).

Ne bi bili GH ako kritika ne bi bila slijedila na peta, u prvom redu od ljudi, ke smo i tako pozvali bili na sudjelovanje. Glavne to�ke kritike su bile: nije dost bogata crikvena terminologija, nije za svaki nimški pojam adekvatna ri� u rje�niku, nekonzekventnost u izdjelanju glagolov, imenic, pridjevov, ... i puno drugoga.

Svaki put smo argumentirali, ar je tema vje�ito zelena, djelali smo rje�nik u jednoj atmosferi kada je a) zemaljski poglavar Theodor Kery zbog vlaš�e uvrede otpovidao posjet Zagrebu, b) kada je poslanik Robak kanio svom silom dokazati, da je naš jezik malovridan kuhinjski i štalski jezik i nima nikakovoga posla s hrvatskim jezikom na jugu., ... (v. Fritz Robak, Kroaten im Burgenland [1985]).

U prvom svesku smo se dr�ali strogo sakupljenoga materijala, potvrde iz naših sel ili naše pismenosti i ništa dodatnoga se nije stavilo u rje�nik. To je bilo preventivno, nikako ne dati površinu mogu�im napadom i tako omogu�iti difamiranje i zni�enje jezi�ne podloge prije nego bi se u narodu proširila knjiga. Ipak ta rje�nik ima veliko bogatsvo u sebi, cjelokupni stvarni suhi materijal našega jezi�noga kin�a, osebito u upitniki, ali bez vizije, bez zaufanoga gledanja u budu�nost. Ali to nije dijalektološki popis nego normativni.

�isto drugim putem ide 2. svezak, ki je izašao iz tiska u Zagrebu 1991. Peljanje je po emiritiranju prof. Hamma preuzeo prof. Radoslav Kati�i�. Za toga su osnovnu kartoteku izdjelali u Zagrebu, to je tzv. "telefonska knjiga", to je bio abecedski popis ri�i, ke bi mogle, morale dojti u drugi svezak. Drugi dio se planirao opširnijim, obuhvatnijim s dopunami i blagim prilagodjivanjem. Zato je on bogatiji po ri�i i konzekventniji po metodi. U Gradiš�u se je djelalo u dvi redakcija: �eljezanska - Joško Vlaši�, Feri Su�i�, Štefan Vuki� i Fileška: Ivo Su�i�, Štefan Kuzmi�, Štefan Zvonari� st. i moja malenkost. Koordinirali i u skupnoj redakciji su bili Ivan Seedoch i Feliks Tobler.

U planu je bio i treti svezak rje�nika, ki bi po�eo bio s ju�nohrvatskom natuknicom. Od 90-ih ljet se je ali u Hrvatskoj prominjila društvena situacija. Iz tretoga sveska rje�nika je pak nastala Gradiš�anskohrvatska gramatika (2003.) sa stru�nom pomo�u dosadašnjih institucijov Be�anske slavistike i Instituta za jezik ali bez Gradiš�anskoga kulturnoga odiljenja, ada materijalnom pomo�u Bruxellesa.

Nešto malo druga�ijim putem je išao Pravni rje�nik, na kom smo djelali pod peljanjem Rudija Tomši�a i odgovornosti prof. Radoslava Kati�i�a u istom sastavu: Su�i�, Vlaši�, pak ja. Tiskan je od Bundeskanzleramta 1999. Podloge za ta rje�nik su izdjelali Slovenci Paul Apovnik, Ludwig Karni�ar, Wörterbuch der Rechts- und Witrschaftssprache/Slovar pravnega in ekonomskega jezika, Wien 1989.

Ni tim(i) rje�niki naši ljudi nisu bili stopostotno zadovoljni. Neki su i danas mišljenja da idemo krivim putem, da je njeva regionalna varijanta bli�a knji�evnom jeziku i tako ne moraju prihvatiti gh. normu.

Novi, digitalizirani, globalizirani svit s naglim razvitkom prirodnih naukov nas je zasipao s ri�i, ke su daleko od našega nekadašnjega selja�koga svita. Te nove ri�i bi si morali sami stvarati, kreirati, a apstrakcija nam je jako brimenita. To ali pokušava djelati "Jezi�na komisija" od 1995. u ZIGH-u. Poteško�e i problematiku nam predstavila Agnjica Schuster-�enar u "2. Znanstvenom zborniku" (2006). Nakana je izdati dopunski rje�nik za drugi svezak.

Moja �elja bi bila, predjelati, dopuniti i prvi i drugi svezak i uvrstiti sve ono što se je do danas u "Jezi�noj komisiji" obdjelalo, pak nadopuniti sve po potribovanju današnjega �ivota, mo�da za sada samo u digitaliziranom obliku. Mislim, svaka si generacija mora sama napisati, obnoviti, obdjelati modernizirati na osnovi staroga svoju jezi�nu riznicu. A ona nam je ipak dosta bogata i nekamo ju pustiti propadanju.

Izvor: Znanstveni institut Gradiš�anskih Hrvatov, autor: Nikola Ben�i�