Ivo Andri� je Hrvat iz Bosne

(9.listopada 1892. - 13. o�ujka 1975.)

S malim zaka�njenjem dogovorili smo s autorom objavljivanje na portalu priloga koji nam je poslao uz obljetnicu smrti nobelovca Ive Andri�a, a u kojem na vrlo interesantan na�in razmatra Andri�evu nacionalnu pripadnost, s �ime neki u Hrvatskoj imaju izvjesnih problema:

*****

Mr.sci. Dragan Hazler:

Umjesto uvoda tri kontroverzije o Ivi Andri�u
O nijednome istakutom Hrvatu nema toliko kontroverzija, koliko ih ima o Ivi Andri�u. Zadr�at �u se samo na tri, iz kojih proisti�u brojni sporovi i razli�iti sudovi.
1. Ivi Andri�u se zamjera napuštanje hrvatskog jezka i pisanje srbskim jezikom.
2. Andri�u se zamjera njegovo podre�ivanje hrvatske nacionalnosti  jugoslavenskoj.
3. Zamjera mu se opredjeljenje za �ivot u Beogradu, a ne u Zagrebu ili u Sarajevu.

Andri� je hrvatski knji�evnik
Kao umirovljeni prirodoslovni znanstvenik, a ne knji�evnik, manje sam legitiman za raspravu o Andri�evoj knji�evnoj vrijednosti. Po tome pitanju mogu samo re�i, da sam pro�itao skoro sva Andri�eva djela, ona prva pisana hrvatskim jezikom i ve�inu drugih pisanih srbskim jezikom. Oduševljen sam Andri�evim pisanjem, ali mu ne dajem prvo mjesto me�u knji�evnicima hrvatske geneze 20. stolje�a. Ne ulaze�i u tu raspravu, nekolicina hrvatskih knji�evnika je kvalitetom pa i opusom ispred Ive Andri�a. Od brojnih spomenut �u samo dvojicu, koje osobno  smatram boljima od Andri�a: Miroslav Krle� i Petar Šegedin.

Sva trojica Hrvata nobelovaca su napustila hrvatski jezik
Hrvatski narod dao je svijetu tri nobelovca.  To su po redoslijedu primitka Nobelove nagrade:
Lavoslav, ponijem�eno Leopold Ru�i�ka (1939); Ivo (nije se posrbio u Jovo) Andri� (1961) i Vladimir Prelog (1975).
Sva trojica su u mladosti koristila hrvatski jezik, ve�i dio školovanja obavili su u hrvatskim školama, ali su u svome radnom i stvarala�kome dijelu �ivota prešli na druge jezike: Ru�i�ka i Prelog, uglavnom na njema�ki, a Andri� na srbski jezik.
Ru�i�ki i Prelogu nitko u Hrvatskoj ne zamjera napuštanje hrvatskog jezika i prijelaz na njema�ki jezik uz uporabu engleskog, francuskog i drugih jezika.
Samo Ivi Andri�u, me�u trojicom Hrvata nobelovaca se u Hrvatskoj i u BiH zamjera pisanje knji�evnih djela srbskim jezikom.
To je neispravan kriterij. Treba poštivati prilagodbu �ovjeka sa sredinom, u kojoj �ivi i djeluje. Uz to, na slu�aju Ive Andri�a Hrvati mogu re�i da smo imali velikana pera �ak u srbskom ili to�nije u srbsko-turskome jeziku.

U Zapadnoj Europi takovo ponašanje poput Andri�evog je zakonima regulirano i slovi kao obvezna integracija i asimilacija stranaca u dr�avu domadara.
Hrvatska je sama sebi krivac, što umjesto integracije i asimilacije sprovodi kult nacionalnih manjina, a ne asimilaciju i integraciju pa zamjera Ivi Andri�u  jugoslavenstvo u srbskoj sredini.
Posljedica nezrele hrvatske multi-kulti jest da nam Srbija uzima Nikolu Teslu, koji uop�e nije Srbin, nego hrvatski Vlah pravoslavne vjere, a djelovao  je u Americi kao Amerikanac. Svjetska leksika nigdje ne navodi Teslu kao Srbina niti kao Hrvata, nego kao ameri�kog u�enjaka.
Analogno se svrstava Ru�i�ku i Preloga u švicarske, a ne u hrvatske u�enjake, znanstvenike i nobelovce.

Udaljavanje iz hrvatske nacionalnosti
Leopold Ru�i�ka i Vladimir Prelog postali su slu�beno Švicarci, a Ivo Andri� se je opredijelio za Jugoslavena. Ru�i�ki i Prelogu nitko u Hrvatskoj ne zamjera napuštanje hrvatske nacionalnosti i prihva�anje švicarske, a jugoslavenstvo Ive Andri�a toliko ljuti "mjerodavne" Hrvate, da se brojni me�u njima odri�u Ive Andri�a kao Hrvata.
To je besmislica, kad znamo da se je prema zadnjim popisima stanovništva u Jugoslaviji oko 3 % Hrvata u SR Hrvatskoj  izjašnjavalo Jugoslavenima.

Zapadna kultura poima nacionalnost drug�ije, nego Hrvatska
Ovdje treba dodati još ono najva�nije, kako svijet odre�uje nacionalnu pripadnost trojice nobelovaca hrvatske geneze (na pr. Lexiconi i Wikipedia):
Leopold Ru�i�ka i Vladimir Prelog su švicarski u�enjaci i švicarski dobitnici Nobelove nagrade, a Ivo Andri� je jugoslavenski pisac, dobitnik Nobelove nagrade.
Pogrješno smatra hrvatska terminologija, da su Ru�i�ka i Prelog hrvatski nobelovci. Oni su švicarski nobelovci hrvatskog podrijetla. Polaze�i od ove istine Ivo Andri� je više hrvatski nobelovac, nego Ru�i�ka i Prelog, jer je u jugoslavenstvu bilo uklju�eno hrvatstvo, što nije slu�aj u švicarskoj nacionalnosti.
Dakle, bio bi red, da se Ivu Andri�a naziva hrvatskim piscem i hrvatskim nobelovcem jugoslavenskog opredjeljenja prema tada postoje�oj dr�avi Jugoslaviji.

Od 1941. Ivo Andri� �ivi u Beogradu
Zamjera se Ivi Andri�u opredjeljenje za �ivot u Beogradu, a ne u Zagrebu ili u Sarajevu. Manje je poznata istina, da je Ivo Andri�, došao 1941. u Zagreb, ali ga je kao Jugoslavena istjerao iz Zagreba Dr. Ante Paveli�. Sli�no je nešto kasnije postupio i s Ivanom Meštrovi�em.
Za Andri�a je najprirodnije opredjeljenje bio Beograd, jer je za �itavo vrijeme Kara�or�i�eve kraljevine obavljao diplomatsku slu�bu za Jugoslaviju.

Uostalom Ivo Andri� nije jedini Hrvat, koji je �ivio i djelovao u Beogradu. Spomenimo samo trojicu vrlo istaknutih: Josip Pan�i�, Josip Stolcer-Slavenski i Krešimir Baranovi�.
U Hrvatskoj se nikome ne zamjera (bilo je dosta glumaca, pjesnika, pjeva�a, politi�ara...), koji su djelovali u Beogradu, a za grijeh se uzima samo Ivi Andri�u.
Taj i takav odnos prema Hrvatu Ivi Andri�u Hrvatska mora mijenjati i dati mu mjesto me�u istaknutim knji�evnicima - hrvatske geneze.

Uz 90. obljetnicu ro�enja Ive Andri�a
(Ovo je tekst iz 1982. objavljen u HT Danica, Chicago, slijedi bez izmjena i dopuna)
Svojevremeno je HT Danica objavila nekoliko priloga o hrvatskome knji�evniku Miroslavu Krle�i. Time je hrvatska javnost u dijaspori dobila pribli�no jasnu sliku o njemu. Bilo bi koristno na isti na�in obraditi u HT Danici i drugog velikog sina iz Hrvatskog naroda - Ivu Andri�a. Za ovaj podhvat trebalo bi okupiti još �ivu�e njegove suvremenike, po mogu�nosti iz domovine i iz svijeta da se dobije što ispravnija slika o ovome istaknutom knji�evniku po ro�enju Hrvatu i krštenju katoliku. Na temelju meni pristupa�nih literaturnih izvora o Ivi Andri�u, predajem za objavu ovaj prilog:

Ivo Andri� je ro�en 10. listopada 1892. u Dolcu kraj Travnika. Kršten je u franjeva�koj crkvi Uznesenja Marijina i odgojen katoli�ki. Školovao se je kod Isusovaca i nastavio filozofiju u Zagrebu, Be�u, Krakovu i Grazu, gdje je 1924. i doktorirao. Po�eo je pisati ve� u školskim klupama, isti�u�i se u redovima revolucionarne nacionalisti�ke mlade�i prije Prvog svjetskog rata.

Uz ostalo, u Hrvatskoj enciklopediji stoji, da su Andri�evi prvi knji�evni radovi u vezi s njegovim nacionalnim te�njama. Pisao je pjesme, ideološke �lanke, prikaze i knji�evne studije u ondašnjim raznim �asopisima i omladinskim listovima (Hrvatski �ak, Vihor, Bosanska vila itd.).
U "Mladoj Hrvatskoj Lirici" predstavio se je 1914. sa zanimljivim izborom pjesama i nastupio zajedno s najistaknutijim hrvatskim pjesnicima toga vremena. Evo ih zajedno abecednim redom: Ivo Andri�, Vladimir �erina, Vilko Gabari�, Fran Galovi�, Karlo Häusler, Zvonko Milkovi�, Stjepan Parma�evi�, Janko Poli� Kamov, Nikola Poli�, Augustin Ujevi�, Milan Vrbani� i Ljubo Wiesner.

Evo jedne od Andri�evih pjesama objavljene u "Mladoj Hrvatskoj Lirici", u izdanju Društva Hrvatskih knji�evnika, u Zagrebu 1914. pod naslovom:

No� crvenih zvijezda

Boga moli vjetar o�ajan.

Odmakni �eno te kukavne zavjese,
da vidimo što nam Bog poru�uje
po svojim zvijezdama.

Za zavjesama ruke sklopljene
i budne svjetiljke; netko moli
Boga i mir nad vrele postelje.
�ale grane vriskom, mole grane
tišinu rumenog zlata.

Zavjese! Zavjese!
Ovamo ruke drhtave.
Tornjevi igraju, oblaci luduju.
No� putuje, - njeni se vjetri Bogu mole,-
prokleto tijelo, nitko je ne �e pre�ivjeti!

Kasnije se je Andri� pridru�io grupi oko Knji�evnog juga u Zagrebu, a sura�ivao je usto u Hrvatskoj njivi, Hrvatskoj �eni itd. Za njegovim �lancima i pripovijedkama posezali su i drugi �asopisi kao Jugoslavenska njiva, Pregled i Srbski knji�evni glasnik.

Kao hrvatski knji�evnik izdao je Ivo Andri� u to vrijeme slijede�e knjige, pisane izrazito lijepim hrvatskim jezikom: Ex Ponto (Zagreb, 1918), Nemiri (Zagreb, 1919), Put Alije Djerzeleza (Zagreb, 1920) i 3 knjige pripovijedaka (Beograd, 1924-1936).

U svojim prvim pjesmama iznosi Andri� mladena�ku melankoliju, stara�ku ozbiljnost, uz jaku dozu strastvenosti. Pod dojmom Prvog svjetskog rata napušta izrazitu nacionalnu koncepciju, produbljuju�i se filozofski. Njegovu knjigu "Ex Ponto (uz Nemire) pro�imaju osje�aji bola nad op�eljudskom sudbinom i sitno�om, uz te�nju za produhovljenjem �ivota. U svome daljnjem pripovijedala�kom radu redovito uzima gradivo iz Bosne, prikazuju�i likove iz njene prošlosti, ratova i sukoba (Turci, �idovi, franjevci, pravoslavci, muslimani Austrijanci).

Iznose�i izrazito bosanske motive, Ivo Andri� ih produbljuje, di�u�i ih u sferu op�e�ovje�anskoga, tako da se tu uvijek radi o najbitnijim problemima �ovje�je eksistencije: �ovjek pred Bogom i smr�u, �ovjek i �ena, smisao i mjera ljudskih napora i u�itaka. Kroz njegove pripovijedke prodire osje�aj o praznini �ovje�jeg �ivota, o �ovjekovu zaludnom nastojanju, da se otme strastima i bolu, i o vje�nom, neizbje�ivom njegovom padanju u ništavilo i smrt.

To sve uzdi�e Andri�ev rad iznad obi�nog regionalizma i daje mu op�eljudski karakter. Pripovijetke su mu izra�ene pomno, jednostavno, savijestno, zbito, sa svakom rije�i na svom mjestu, tako da je u pojedinim novelama kondenzirano veliko mnoštvo do�ivljaja (Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1941).

U Hrvatskoj prozi 20. stolje�a, Zagreb 1943. isti�e Antun Barac, u predgovoru Andri�evom Putu Alije Djerzeleza slijede�e: "Polaze�i od lirike, prešao je na lirsku prozu i novelu. Postao je jednim od najistaknutijih novelista uop�e. U svojim sa�etim, vrlo savjestno izra�enim, lirski obojenim novelama, opisuje ponajviše Bosnu i Bošnjake, ali ih nastoji produbiti do op�eljudskoga. Gotovo sve su njegove novele antologijske."

Miroslav Krle�a u Panorami pogleda, pojmova i pojava (Sarajevo, 1975) ka�e o Ivi Andri�u uz ostalo i ovako:
 - Zvone njegovi stihovi i imadu svoju boju i oblik primaran i iskren. Ako usporedimo njegovu formu iz Mlade hrvatske lirike sa stihovima sakupljenima u posljednjoj zbirci "Ex Ponto", zapa�amo da se je stih Andri�a razvio i posve oslobodio spona. Osje�aju se u tim pjesmama tu i tamo odrazi s nekih gigantskih svjetionika moderne lirike, osje�a se mutna patnja kaoti�nih prilika, ali te su pjesme uglavnom dokument stradanja jedne �itave generacije. U okviru Matoševe kaligrafske škole, Andri� je na po�etku dotjerao i razradio svoj vlastiti stil, koji se u bogatoj sugestivnosti lirske proze prikazao u punoj plastici ve� u njegovoj prvoj knjizi "Ex Ponto" (Zagreb, 1918). Poslije Alije Djerzeleza, koji je u Zagrebu pozdravljen kao prodor velikog talenta, preko nekoliko ciklusa novela i romana, sve do kasnijih fragmenata pedesetih godina, taj stil Ive Andri�a, vladao je u njegovom djelu kao konstanta. Svom stilu i na�inu, o kome se mnogo pisalo, a reklo, na�alost, malo, on je ostao vjeran do kraja (Krle�a, 1975). -

Iste godine Krle�a se izrazio o Andri�u pod naslovom "Simbolist i datum" odprilike ovako:
- Trebalo bi objaviti studiju o osobitosti Andri�eva stila: kako se njegov gotovo bogobojazni preblagi adaggio ritmi�ki prelijeva do �ivahnijeg andantea, a zatim ve� tren-dva kasnije smiruje u lirskoj kantileni beznadne samo�e. Ho�e li se na�i neko pero da ovog klasi�nog simbolista oslobodi od dekorativnog folklora i da ga osvijetli svjetloš�u �iste poezije, kojom je instrumentirao svoje romansijerske teme?-
- Za umjetni�ku karijeru Ive Andri�a doista nije va�no, no ipak treba naglasiti, kako je svojim Nobelom probudio pozornost me�unarodne štampe ne samo na svoje djelo, nego na našu suvremenu beletristiku uop�e, u cjelini. U tom pogledu on je odigrao ulogu dostojnog predstavnika jedne, do tog vremena više manje nepoznate literature, o kojoj od Fortisovog izdanja Hasanaginice (za dugih dvjesta godina) zapadni svijet nije imao pojma. U "Historiji naše knjige" ime i pojava Ive Andri�a prema tome predstavljaju nesumnjivo datum.-

U knjizi Vinka Nikoli�a "Pred vratima Domovine" (Paris - München, 1967) raspravlja autor u dijalogu s p. Lucijanom Kordi�em o jeziku, djelu i opredjeljenju Ive Andri�a te povodom dodjele Nobelove nagrade za roman "Na Drini �uprija" uz ostalo zaklju�uje:
-Filozofsko-moralna strana djela je na zamjernoj visini, i tu Andri� izlazi na površinu kao zapadnoeuropski klasi�ni pisac i humanist. Jezik djela je srbski, ali stil jezika te mnogi izrazi i tzv. duh i "folklor" jezika su - kao i u drugim Andri�evim djelima, - hrvatski. Poznato je, da je Ivo Andri� Hrvat i da je njegov materinski jezik hrvatski, dok ovo miješanje srbskoga i hrvatskog jezika o�ito predstavlja neuspjeh, koji ozbiljno ugro�ava solidnost ove Nobelove nagrade.-

O nijednoj iztraknutijoj li�nosti potekloj iz Hrvatskog naroda ne postoji toliko zbrke, koliko je to s knji�evnikom Ivom Andri�em, dobitnikom Nobelove nagrade za knji�evnost 1961. Uzeo sam deset stranih djela na njema�kome i franciskom jeziku i ustanovio da ga se u �etiri smatra Hrvatom, u �etiri Srbinom i u dva Jugoslavenom. U domovinskim izvornicima iz poslijeratnog vremena, njegovu nacionbalnost nitko ne piše, nego ga se obi�no naziva "našim najistaknutijim, našim najve�im, jednim od vode�ih naših knji�evnika, ro�enim u Travniku, itd." Bosna se prema njemu odnosi kao prema svojemu, Hrvati ga bogoboja�ljivo "ho�e" i "ne�e", jedan dio Srba ga ne prihva�a (poznato je da ga je Dobrica �osi� na nozi bacio iz Društva knji�evnika Srbije, dakako radi Andri�evog odlazka u katoli�ku crkvu), dok ga drugi dio Srba �ak svojata i uvrštava u srbske knji�evnike. Re�im ga smatra jugoslavenskim piscem.
Poznavatelji Ive Andri�a tvrde da se ovaj nikada i nigdje nije izjasnio kao Srbin i da nikada i nigdje nije slu�beno niti javno zanijekao svoju hrvatsku nacionalnost. Statisti�ki se je izjašnjavao kao Jugoslaven.

Nepromišljeni Hrvati se odri�u Ive Andri�a radi njegovih grijeha kao što su na primjer pisanje srbskim jezikom u drugoj polovici svoga �ivota, diplomatska slu�ba u korist bivše Jugoslavije, podpisivanje Trojnog pakta u Be�u, zajedno s Cvetkovi�em i Ma�ekom, zatim radi Andri�evog elaborata o podjeli Albanije izme�u Jugoslavije i Italije uo�i Drugog svjetskog rata i k tome mu razne sitne duše zamjeravaju brak sa �enom Srbkinjom i �ivot u Beogradu.

Ako su ove zamjerke dovoljne da se Ivu Andri�a izklju�i iz Hrvatske historiografije, onda to isto moraju Hrvati u�initi s barem stotinjak naših velikana, koji su kroz povijest bili u slu�bi tu�inima na svim poljima ljudske djelatnosti, pred koje (motreno s hrvatskog stajališta) mo�emo stavljati pozitivne i negativne predznake. Prepuštam �itateljima da si sami na�u sli�ne primjere Ivi Andri�u u našoj starijoj i novijoj historiografiji, a ja �u samo iztaknuti da ih ima toliko, da bi se mogla o njima napisati jedna enciklopedija.

Svojatanje Ive Andri�a od strane Srba za nas Hrvate nije uop�e mjerodavno Upravo radi toga za�u�uje stav ameri�kih Hrvata, koji su Andri�a bez i pokušaja kriti�kog opiranja prepustili Srbima.
Osobno smatram to jednim neodgovornim �inom i pogrješnim potezom za hrvatsku kulturu i historiografiju. Znameniti Hrvat pa i svaki drugi potomak Hrvatskog naroda na bilo kojoj to�ki svijeta i u bilo kojem stolje�u ima neotu�ivo pravo na uvrštavanje u Hrvatsku nacionalnu historiografiju i nedopustiv je bilo kakav kriterij, kojim ga se mo�e brisati iz vlastitog naroda. Najmanje to mogu odlu�ivati grijesi, kakovih doduše kod Ive Andri�a ima - iztaknuto jugoslavenstvo..., ali zato postoji kulturna i druga kritika, a ne izbacivanje Ive Andri�a iz registra Hrvata i hrvatskih knji�evnika. To �ak daje lošu sliku op�em hrvatskom stavu, prema kojemu bi mi �elili biti samo �istunci, samo izrazito dobri rodoljubi, samo vjerni i najvjerniji sinci Naroda hrvatskoga i samo najbolji prema onome što smo kao svetinju naslijedili ili svetinjom proglasili.

S jedne strane duboko zamjeramo (s punim opravdanjem!) zašto nas je tamošnji komunisti�ki re�im osakatio brutalnim i protupravnim ubijstvom Mile Budaka, a s druge strane sami se sakatimo odricanjem Ive Andri�a iz svoje pripadnosti Hrvatskome narodu.
Takav kriterij narušava cjelovito shva�anje hrvatske povijesti, jer smo mi imali u njoj razne (nepodpuno �u spomenuti): probizantince, provenecijance,  proma�are, protalijane, proaustrijance, proturke, profrancuze, pronijemce, proruse, projugoslavene, panstaviste, prosrbe i posrbice, proamerikance, itd..., a nijednima od tih hrvatskih "pro..." ne odpisujemo hrvatstvo, nego samo Ivi Andri�u.

Zašto se ne odpisuje hrvatstvo Josipu Brozu, koji se je neuporedivo više nego Ivo Andri� ogriješio o Hrvatski narod?! Isto je kao i Andri� �ivio u Beogradu, bio je �ak dvaput o�enjen sa Srbkinjama, pisao je srbskim jezikom i po ro�enju je poluhrvat jer mu je majka bila Slovenka. Njega se Hrvati ne odri�u, a odri�u se Ive Andri�a. Negdje je u Hrvata zakazao kriterij.

Naš hrvatski kriterij mora biti tolerantniji u širokim okvirima, a kriti�niji prema pojedinim �inima. Ako je u pitanju Registar hrvatske historiografije, ne mo�e se onda zauzimati kriterij "dobrih" i "loših" Hrvata. U taj registar moraju u�i svi Hrvati, što zna�i i Ivo Andri�.
Kriterij "dobar" ili "loš", "rodoljub" ili "rodo�der" ne bi smio biti nama Hrvatima jedina vodilja jer se to odnosi negativno na cjelokupno shva�anje hrvatske povijesti, a da se ni ne govori o jedinstvu kulturnog razvoja i njegovom tuma�enju.

Ako se prepustimo takvim sitni�arenjima u op�em kriteriju, kako onda braniti uvrštavanje me�u Hrvate one, koji su djelovali u inozemstvu, gotovo nepovezano s Hrvatskim narodom kao na primjer: Marko Polo, Herman Dalmatin, Beno Kotrulji�, Andrija Jamometi�,  Pavao Skali�, Benko Benkovi�, Andrija Dudi�,  Frane Petri�, Juraj Kri�ani�, Rugier Boškovi�, Rudolf Steiner, Ivan Vu�eti�, Nikola Tesla, Leo Sternbach, Pavao Tijan, Lovro Mata�i�...

Nemali broj Hrvata je poput Ive Andri�a djelovao u Srbiji. Ipak ih uvrštavamo u Hrvatsku historiografiju i naglašavamo njihovo hrvatstvo.  Uz ponavljanje naprijed spomenutih dodat �u još nekoliko najistaknutijih: Josip Pan�i�  (utemeljitelj SANU), Stanko Bini�ki (skladatelj kora�nice "Marš na Drini"), Mile Cindri�, (profesor fizike i znanstvenik), Josip Slavenski (skladatelj, o�enjen sa Srbkinjom), Krešimir Baranovi� (skladatelj i dirigent); Vjekoslav Afri� (glumac), Pjer Kri�ani� (najve�i karikaturist svih vremena, Hrvat, koji je djelovao i umro u Beogradu)...
Dodajmo ovima još samo dvije istaknute operne pjeva�ice, koje su djelovale u Beogradu, a ipak su ostale i smatra ih se Hrvaticama: Nada Filipovi�-Krušlin i Biserka Cveji� (primadone opere).

Suvišno je upuštati se u pitanje, koliko Hrvata na svim poljima djeluje u Beogradu ili u Srbiji. Oni govore i pišu srbski. Tko to mo�e njima uzeti u grijeh od strane Hrvata u Hrvatskoj ili za kriterij za svojatenje od strane Srba. Sasvim je normalno da se govori jezikom sredine, u kojoj se �ivi.
I mi Hrvati u stranim dr�avama, govorimo i pišemo jezicima doti�ne sredine pa smo i pored toga ostali vjerni svome hrvatskome iskonu, ostali smo Hrvati.
Prenesemo li ovaj kriterij na Ivu Andri�a, onda ga kao Hrvata trebamo �ak cijeniti jer je pisanjem jezikom sredine, u kojoj je �ivio pokazao prema njoj ne samo tolerantni, nego i prijateljski odnos. A  zar je grijeh biti prijatelj s onim Srbima, koji nisu napustili ljudskost, a takvih još ima pa makar i manjina.

Neljudski je ako ta srbska sredina zloupotrebljava to hrvatsko prijateljstvo i pretvara ga u izvla�enje posebnih koristi za sebe, odnosno samo za sebe name�u�i mu srbstvo i prisvajanjem njegovog hrvatskog bi�a u srbsko nacionalno stablo i uvrštavanjem njegovog imena u srbsku historiografiju. To je nasilništvo, kra�a i krivotvorenje, po �emu su Srbi poznati narod.

Za nas Hrvate nije mjerodavno, što Srbi smatraju Hrvata Ivu Andri�a svojim. To je svojevrstna srbska nacionalna pohlepa za tu�im. Tako Srbi postupaju sa svakim �ovjekom, koji u njihovoj sredini pa �ak i van nje za njih nešto u�ini. Za Srbe je i Bog Srbin. Srbi su bolestna nacija.

Ako je rije� o knji�evnicima, Hrvatima, poznato nam je da su Srbi pokušali svojatati Ivu �ipika, Simu Matavulja,  Ivu Vojnovi�a, Budu Budisavljevi�a, Milana Ogrizovi�a i �ak Vladana Desnicu... i svojataju (bez iznimke!) sve knji�evnike iz redova Hrvata Bunjevaca, koji djeluju u svome rodnom kraju - Ba�koj, koja je na�alost oduzeta Hrvatskoj.

Za nas Hrvate je va�an naš hrvatski stav i kriterij. Tko je ro�en Hrvatom taj i umire kao Hrvat, bez obzira kako i za koga je djelovao.

Još ne postoji biološka metoda, kojom se od Hrvata mo�e praviti Srbina i obratno. Re�imsko pomodarstvo, prisile, prisvajanja, grijesi i sli�ne pojave ne mogu biti kriterij za dekroatiziranje Hrvata.

Gledano s našeg hrvatskog stajališta Ivo Andri� je Hrvat. Manje je va�no, koliko je on zavrijedio da mu posje�ujemo grob, kitimo ga cvije�em i palimo mu svije�e, ali je va�no da je on i takav, kakav je bio ro�en i umro kao Hrvat i katolik. Nitko nema pravo, da nam ga oduzima, a niti mi Hrvati ga ne smijemo brisati iz našeg popisa.

Ako je Ivo Andri� zapostavio Hrvatski narod, isto ga se ne smijemo odricati.
Nema naroda u svijetu, koji ima samo domoljubne, omiljene sinove i k�eri, a jedino mi Hrvati bismo htjeli biti �istunci. Prava majka voli svoju dobru i manje dobru djecu pa zašto bi Hrvatska kao majka trebala biti drug�ija prema svome sinu Ivi Andri�u. On je naš, hrvatski i mi niti mo�emo niti imamo pravo, a niti mo� i još manje razlog da ga se odri�emo.

Zaklju�ni sa�etak
Ve� je nekoliko puta u ovome �lanku ponovljeno, da je Ivo Andri� pisao svoja djela najprije �istim i to odnjegovanim hrvatskim jezikom i stilom. Uz Matoša, Vidri�a i Ujevi�a, Andri� spada u to vrijeme u vrhunske hrvatske stiliste. On je u tada bio �ak hrvatski nacionalist.  Kasnije prilike su ga odnijele u jugoslavenske tokove. Te razloge i folklorizam, kako ka�e Miroslav Krle�a bi trebalo ispitati, a ne samo osu�ivati. Uostalom, jeli Ivo Andri� jedini Hrvat, koji se je usmjerio u jugoslavenstvo kao pojam nacionalne manjine. No, ako ga promatramo i kao pripadnika jugoslavenske nacionalne manjine, to još uvijek ne zna�i da je Ivo Andri� Srbin, a još manje ga jugoslavenstvo gura u nehrvatstvo.

Bez obzira na sve primjenjive kriterije Ivo Andri� je Hrvat i trebao bi imati ulicu svoga imena u svima Hrvatskim gradovima.
Basel, 13. o�ujka 1982.

Pretipkano za mo�ebitnu suvremenu uporabu, u Baselu, 13. o�ujka 2011.
Mr.sci. Dragan Hazler

PS:

Ivo Andri� je, vrlo znakovito, jednom prilikom napisao:
„Do�u tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati."