|
Nakon �to mi je poslao prilog u kojem je opisao hrvatsku svakodnevicu, kako ju vidi povratnik iz Amerike, koji se duboko razo�aran do�ivljenim u domovini Hrvatskoj ponovno vra�a u iseljeni�tvo, �to �emo zbog izborne �utnje objaviti tek poslije izbora, vidjev�i na na�em portalu prilog "Uz Dan grada Osijeka", Ivan Marjanovi� De Tonya, neovisni hrvatski i ameri�ki knji�evnik, poslao mi je dva lijepa priloga o Osijeku, koje je svojevremeno objavio u �asopisu Zajedni�ar Hrvatske bratske zajednice (Croatian Fraternal Union of America) i na portalu croatianculture.org Hrvatskog kulturnog centra Los Angelesa (Croatian Cultural Center of Greater Los Angeles). Pogledajmo sada i drugi dio:
OSIJEK - �AROBNJAK NA OBALI DRAVE
II. DIO
SLAVONIJA I TAMBURE PUNE BOMBONA
Uz 55. godišnjicu Slavonskog tamburaškog društva “Pajo Kolari�”
U jesen 1989. godine u SAD i u Kanadu stigli su Slavonsko tamburaško društvo “Pajo Kolari�”, “Ki�o” i njegovi „Be�ari”. Ovaj autor bio im je turisti�ki vodi� za vrijeme gostovanja u Chicagu. Iznenadni susret sa Slavoncima iz domovine uzburkao je u ovom autoru i Dravu i Savu i Dunav i sve vode svijeta... Mirisi Slavonije, eh ti mirisi Slavonije u Americi...
“Ljudi ka�u da ljubav dolazi iznenada i slu�ajno, bez najave... Tko zna, mo�da je ljubav baš zato ljubav što dolazi kradom, što svakom poklanja pregršt mirisa i boja... Ljudi ka�u, �ak i to, da nema istih ljubavi... Mo�da...
Ljubav pod tu�im nebom je �udna. Nekad ti se �ini da je ljubav pod tu�im nebom kao radost kad je do�ekaš budan. Ja se ovih dana osje�am nekako �udno, �ak mo�da isuviše li�no u ovoj mojoj krvi... �elo mi je, �ini mi se, vrelo, neka �udna slatka napast gori mi izme�u obrva... Ta nije vrag da sam se zaljubio?! Pod ovim tu�im nebom, pa da sam se zaljubio? Kada? U šta...? Eto, prevr�em mokrim o�ima svud oko sebe, kao da me netko stiš�e za gušu. Ali, nije da me boli, nego o�i se izbe�ile baš kao da su nasmijane, kao da su pune sladoleda. Ta, nije da sam zamro, dišem, a neki slatki miris stao mi u grlu pa baš ne�e da se pomakne. A plu�a, kud su ionako ve� slaba, šire se, �ini mi se kao da �e prsnuti od slavonske jeseni... Od slavonske jeseni?! Pa to je ta nesre�a, slatka nesre�a, nego šta, što mi ne da da dišem... Ta, u nju sam se ponovo zaljubio - u slavonsku jesen i u njezine mirise što se šire iz umornih tambura...
Eto, to ti je ta slatka nesre�a... A sve je po�elo kada mi je netko, ju�er, rekao da su došli Slavonci i Slavonke u Ameriku... Netko mi je rekao da su došla puna kola „pajdaša“ i snaša, da su svi zdravi i veseli i da su sa sobom donijeli i tambure... Netko mi je rekao da su došli Pero Kri�anovi� i još jedan Pero i Bla�enka, da je došao „Pajo Kolari�“ iz Osijeka, da je došao “Ki�o“ sa svojim „Be�arima“... da su došli Slavonci i Slavonke i da su donijeli slavonske vezove i slavonsku jesen...
Eto, to je ta slatka nesre�a... Ju�er je nešto ušlo u moje grlo pa se rve sa mnom... Š�epala me neka slatka slutnja, neki slatki strah. U meni drhti šutnja... �iv sam, a osje�am kao da sam ve� bio umro...
A kako je tek bilo kada je pod ovim tu�im nebom tek bila zamirisala slavonska jesen... Ta jesen zamirisa i u meni... Liš�e slavonskih hrastova i topola nastani se ponovo u mojoj krvi. Uhvatih se za tako dobro poznat, blag, vjetar što se bio naslonio na mene umoran od puta... Bojao sam se da se pomaknem, da ne bih uznemirio hladne vjetrove u ovom “vjetrovitom gradu“, da mi se moj prijatelj ne prehladi, da se ne uznemiri... da se tambure ne uplaše...
I tako, eto – susreo sam se sa Slavoncima i Slavonkama; obradovao sam se tamburama punim slavonske jeseni... Pri�ao sam plavim, zelenim i zeleno-sme�im bombonama, što su vazda bile uprte radoznalo u mene, o jezeru Mi�igen... Iz moje košare, koju sam ve� odavno bio spleo od nepoznatog pru�a u tu�ini, prosuše se pri�e o veli�anstvenoj Mi�igen aveniji, koja za vrijeme novogodišnjih praznika izgleda kao nebo puno zvijezda (pa ti se �ini kao da si Ero s onoga svijeta). Prosuše se pri�e o velikom po�aru (i o nekoj ludoj kravi što je jedne no�i 1871. godine razbila fenjer, zbog koje je izgorio �itav jedan grad); prosu se pri�a o Indijancima na konjima koji izgledaju kao Barbari (zato što iz njih izvire �ivot i neslomljiva snaga - a nitko i ne zna da je upravo njima Ivan Meštrovi� poklonio svoje o�i i svoje stisnute usne - i svoje smrknuto �elo); prosuše se pri�e o povijesti ovog nekadašnjeg indijanskog grada u kojem su se nekada davno �uli bubnjevi, u kojem su ijukali domoroci. S najviše zgrade na svijetu, Slavonci i Slavonke promatrali su skoro nevidljive staze na kojima i naši ljudi nose breme �ivota i breme svakidašnjih grijeha... I to sve na ulicama „vjetrovitog grada” ‘ Chicaga ...
I tako, eto - dok su plave, zelene i zeleno-sme�e bombone Slavonaca i Slavonki zurile �as u moju zamršenu bradu, a �as u prvu jesensku kišu što je tromo kucala na prozore autobusa, nitko nije ni slutio da sam se duboko u sebi rvao s tu�im nebom i da sam se skoro naglas sva�ao s mojom jedinom ljubavnicom - s tu�inom... Nitko nije primijetio da sam se u sebi bio upleo u slavonske krošnje, da sam se grlio sa debljinom hrastova, da sam se �utio u zlatnim otkosima iz prošle �etve, da sam sjedio na škripi kola, da sam se igrao pijanih šešira, da sam se bio izgubio izme�u zaljubljenih vezova... da sam bje�ao od krupnih zelenih slavonskih pijetlova...
Izgleda da ljudi imaju pravo kada ka�u da nema istih ljubavi... Ju�er sam bio i radostan i �alostan i ljut i nasmijan i pokvaren... Zbog ju�erašnjih plavih, zelenih i zeleno-sme�ih bombona i zbog tambura. Pod ovim tu�im nebom sve paralele i meridijane sam iskidati htio. Ipak, unato� ovoj mojoj slaboj krvi, uspio sam se zavaditi sa sudbinom... Zbog slavonskih tambura opet sam zavolio slavonsku jesen... Zbog Slavonije, opet sam zavolio puna naru�ja slavonskih kletvi, psovki i grijeha... Zbog mirisa Slavonije, pod ovim tu�im nebom, opet sam postao �ovjek - zamirisao sam od slavonskog sijena. Opet se rumenim od slavonskih grijeha...
Eh, to ti je slatka nesre�a - biti zaljubljen druk�ije od svih drugih: biti uvijek u strahu, uvijek drhtati u šutnji, biti zbog tambura �ovjek �itavu jednu ve�er, �itavu jednu no� - zbog �udne ljubavi usnuti još �udniji san... Eto, to ti je ta slatka nesre�a - rvati se sa �ivotom, biti zaljubljen i biti smrtnik �itav dan...
Eh, to ti je ljubav, kad pod tu�im nebom do�ekuješ radost - budan..., kad pod tu�im nebom sanjaš zrele orahe, kad pod tu�im suncem grliš slavonske sjene; kad si u tu�im �itima vreo od ljubavi i zadihan kao slavonski fazani, kad se grliš s debljinom hrastova...
Eh, ti mirisi Slavonije... eh, te �ute jeseni iz zlatnih tambura... �edan sam od plavih, zelenih i zeleno-sme�ih slavonskih bombona, sav garav od slavonskih �okolada... Eh, to ti je ta slatka nesre�a - biti ponovo zaljubljen u mirise slavonije i ponovo biti gladan...“
(Objavljeno - prigodna revija „�akova�ki vezovi“, �akovo, 4. srpnja 1980.)
Povelja slobodnog kraljevskog grada
Osijek - Vodena vrata
TAMBURE PUNE BOMBONA
(Slavonskom tamburaškom društvu
„Pajo Kolari�“ za vrijeme gostovanja
u �ikagu, SAD)
Sino� mi je netko
poznat
donio jesen:
do�ekao sam je budan,
širom otvorenih o�iju,
širom otvorenih prozora,
širom otvorenih vrata...
Pod tu�im nebom
sino� mi je netko
poznat donio slavonsku
jesen u �utom �erdanu
i u �utoj nisci oko
Slavonkinog vrata.
Svud oko mene, u meni,
pod tu�im nebom,
zamirisalo je liš�e
slavonskih hrastova:
došla je moja jesen
puna tambura i vezova,
jesen �u�a od zlata.
Sino� mi je netko
poznat
donio pune tambure plavih,
garavih i zeleno-sme�ih
bombona…
Pod tu�im nebom
sino� mi je netko
donio debljinu hrastova
i vrijeme zaklju�ano
u usta slavonske pjesme
(i pune košare pri�a
u otkucajima o�evog sata)…
Sino� mi je netko
poznat donio slavonsku
jesen, �ak na kraj svijeta…
Svud oko mene, u meni,
pod tu�im nebom,
plave, garave i zeleno-sme�e
bombone:
Svud oko mene �uta jesen,
�ute suze, �uta ljubav i
Slavonija - miris sa latica
najljepšeg cvijeta...
Chicago, 2. studenog 1979.
U uvodnom 'blogu' na internetu o radu ovog hrvatskog i slavonskog tamburaškog društva piše:
“Slavonsko Tamburaško Društvo “Pajo Kolari�” osnovano je 21.03.1954. godine i nosi ime reformatora tambure i glazbenog skladatelja Paulusa Paje Kolari�a (Osijek, 17.01.1821. - 14.11.1876.).
Tambura se od davnine gaji na prostorima Slavonije, Srijema, Baranje, Ba�ke, Banata... Zavi�ajno pravo tambure traje preko �etiri stolje�a, a mo�da i dulje.
1847. godine Paulus Pajo Kolari� osnovao je u Osijeku „PRVI TAMBURAŠKI ZBOR“ te je Osijek u�inio središtem hrvatske i svjetske tamburaške glazbe. U�inio je to prije nego što su to u�inili reformatori balalajke, domare i bandure u Rusiji, buzukija u Gr�koj, mandoline u Italiji, gitare u Španjolskoj...
Tambura je Kolari�evim reformatorskim �inom jedina izme�u svih naših narodnih glazbala izdignuta na takav stupanj da mo�e, slu�e�i se tekovinama svjetske glazbene kulture analogno drugim glazbenim instrumentima, postati individualna pojava u op�em glazbenom razvoju; glazbalo s vlastitom glazbenom literaturom.
Sve što je u tamburaškoj glazbi iza toga ostvareno rasprostranjenjem tamburaških orkestara po cijelom našem etni�kom teritoriju i svagdje po svijetu kamo su doprli Hrvati i sve što je u tamburaškoj glazbenoj literaturi stvoreno poteklo je iz Osijeka – KOLIJEVKE I SREDIŠTA TAMBURAŠKE GLAZBE. Tambura je postala va�an �inilac hrvatske glazbene kulture ve� više od 150 godina.
Zamah novom shva�anju muziciranja na tamburi, koje ovo glazbalo uzdi�e do ozbiljnog glazbenog izraza i umjetni�kih te�nji bio je poticaj osnivanju Festivala Hrvatske Tamburaške Glazbe (FHTG) 23. i 24. 04. 1961. godine. Inicijator i jedan od osniva�a je STD „Pajo Kolari�“. Definirani su ciljevi Festivala: poticanje stvaralaštva i njegovanje tradicije u tamburaškoj glazbi, okupljanje skladatelja, dirigenata, glazbenih stru�njaka, knji�evnika i drugih kulturnih i javnih radnika radi razmjene mišljenja o daljnjim putovima u tamburaškoj glazbi.
STD „Pajo Kolari�“ u svom dugogodišnjem radu glazbeno je odgojilo više od 2.000 glazbenika.
Danas Društvo djeluje kroz veliki tamburaški orkestar „Paje Kolari�a“, �ensku vokalnu skupinu „Šokadija“ i tamburašku školu.
Tamburaška škola traje 4 godine i radi se po programu za glazbene škole od Mihajla Feri�a.
Kroz svoj dugogodišnji rad Društvo je širilo kulturu sviranja tambure i njegovanja narodne baštine u Hrvatskoj, Europi, Kanadi i SAD-u.
Otvoreni smo za sve vidove suradnje, te pozivamo sva zainteresirana društva da nam se jave, ukoliko postoji interes.“
Eto, Osijek, taj slavonski “vilenjak”, taj hrvatski grad-Feniks hrvatske povijesti na obali Drave, kolijevka je i tambure i tamburaške glazbe. Iza Nove godine, i ove godine, Slavonsko tamburaško društvo „Pajo Kolari�“ odr�alo je i 39. tradicionalno “Slavonsko sijelo“. Birane su male ljepotice i odrasle ljepotice Slavonije. Birane su najljepše slavonske narodne nošnje i slavonski specijaliteti. U tamburaškim izvedbama natjecala su se brojna tamburaška društva...
Upravo je završen i Juniorski tamburaški festival CFU (Junior Tamburitza Festival) u Chicagu. Mo�da je ovo najbolja prilika da se svi ljubitelji tambure, i u Hrvatskoj i svuda u svijetu, sjete da je naš slavonski grad Osijek kolijevka tambure i tamburaške glazbe i da se svi zajedno radujemo što se u redovima mlade�i naše Hrvatske bratske zajednice gaji ljubav prema tamburi, baš kao u našem starom kraju. Trideset godina nakon gostovanja Slavonskog tamburaškog društva „Pajo Kolari�“ u Chicagu, Juniori tamburice CFU (Junior Tamburitza) opet su se okupili u Chicagu. Ovom prilikom ponajviše trebamo zahvaliti svim našim hrvatskim pionirima/doseljenicima koji su u Ameriku, Kanadu, Australiju i širom svijeta sa sobom ponijeli i tamburu.
Ovaj autor se pak i dan-danas sje�a susreta sa Slavoncima i Slavonkama iz „Paje Kolari�a” u Chicagu od prije trideset godina... Opraštaju�i se, po�eljeli su mi da se ponovo vidimo - u domovini. Matica iseljenika za Slavoniju i Baranju poklonila mi je tom prilikom fotomonografiju „OSIJEK“. Autor ove fotomonografije Ive Ma�uran, moj bivši profesor svjetske povijesti na Pedagoškoj akademiji. Iznad grba grada Osijeka na po�etku fotomonografije upisano je krasopisom: „Profesoru Marjanovi� Ivanu Slavoncu-Osje�anu koji nas je upoznao sa znamenitostima Chicaga u znak zahvalnosti i na sje�anje povodom gostovanja STD „Pajo Kolari�“ Osijek, ansambla „Slavonski be�ari“ sa Krunoslavom Slabincem „Ki�om“. Matica iseljenika za Slavoniju i Baranju. Predsjednik Vincenc Jugoslav, Chicago, 31.X 1979.
Trideset godina kasnije, ovaj autor od srca zahvaljuje Slavonskom Tamburaškom Društvu „Pajo Kolari�“ za svaku dobru i dragu nam našu hrvatsku rije� i za svaku, predivnu pjesmu na tamburi iz Osijeka i kolijevke naše drage nam Slavonije...
Ivan Marjanovi� De Tonya
neovisni hrvatski i ameri�ki pjesnik i pisac
Odsjek 32 HBZ
Vezani �lanak:
Osijek - �arobnjak na obali Drave, 1. dio
|
