Pravo na iseljenje i useljenje spada me�u ljudska prava, a jam�i ga naravno pravo. To pravo potvr�uje i Op�a povelja Ujedinjenih naroda o pravima �ovjeka, a spominje ga i enciklika o miru pape Ivana XXIII., isti�u�i pravo svakoga �ovjeka na slobodu kretanja i promjenu boravi�ta unutar granica vlastite dr�ave, ali i pravo da napusti svoju zemlju i ode u drugu i ondje se nastani te pravo da se mo�e vratiti u svoju zemlju. No, �emu slu�i mogu�nost iseljenja ako nijedna zemlja ne �eli primiti ljude koji ne mogu osigurati dostojanstven i doli�an �ivot svojoj obitelji? Ima li pravo na iseljenje svoju vrijednost ako istodobno ne postoji odgovaraju�e pravo na useljenje? S pravom na iseljenje nu�no je povezano pravo na useljenje. Pravo �ivjeti u obitelji. To je jedan od glavnih zahtjeva koje Crkva tra�i kao op�e pravo. Crkveni dru�tveni nauk temelji to pravo na dostojanstvu ljudske osobe, koje Crkva neprestano potvr�uje i brani te isti�e njezina neotu�iva prava.

Selila�tvo poprima sve ve�e razmjere i postaje jedan od najva�nijih problema na�ega vremena. Tu spada i prisilna selidba (izbjeglice), seljenje iz siroma�nih u bogatije zemlje i preseljavanje pu�anstva. Aktualna je i dramati�na situacija azilanata. Stoga se pravo na seljenje i useljavanje nastoji zakonski ure�ivati. Pojedine dr�ave postavljaju sve stro�ije uvjete za useljavanje �ele�i izbje�i prevelike gospodarske ili sociolo�ke promjene, a istodobno poticati doseljenike na integraciju i asimilaciju. Pri svemu treba imati u vidu zajedni�ko dobro, ali i �tititi prava sviju, posebice najslabijih i najugro�enijih. Nije stranac kao takav opasan niti crna ovca! Potrebno je imati osje�aja za zahtjeve me�uljudske solidarnosti. Svaka dr�ava treba prona�i rje�enje koje najbolje odgovara njezinim mogu�nostima, ali Crkva iskazuje povla�tenu ljubav prema siromasima i zapostavljenima. Solidarnost je prva vrednota koju treba neprestano posvje��ivati svim ljudima i iskazivati onima koji dolaze u druge zemlje tra�iti bolje uvjete �ivota. Stoga, kriterij za odobrenje useljavanja ne mo�e biti jednostavna obrana vlastitog blagostanja i sigurnosti koju bi stranci ugro�avali.

U Novom zavjetu gostoprimstvo je naj�e��e, najodre�enije i najslu�benije o�itovanje ljubavi. Svaki gost kojega se prima je Kristov i Bo�ji glasnik. >Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao< (Mt 10, 40). Isus govori o primanju malenih s kojima se poistovje�uje. Ti >maleni< su i svi oni potrebni koje Providnost stavlja na na� put. U svakom bli�njem, kojeg nam Bog daje, imamo mogu�nost o�ivotvorenja bratske ljubavi, a time se pokazuje ljubav prema Kristu. �itav kr��anski �ivot je obilje�en znakom ljubavi, a ljubav se pokazuje u dobrohotnom i slobodnom prihva�anju drugoga. Gostoljubivom bratskom ljubavlju Kristovi u�enici o�ituju dobrostivo srce i daju svijetu istinsko svjedo�anstvo. Biti bli�nji siromahu i strancu moralan je i evan�eoski stav. Time se pokazuje vjernost Isusu Kristu. Kr��anin ne mo�e ostati ravnodu�an pred sudbinom onih odba�enih, prezrenih, marginaliziranih i isklju�enih iz �ivota dru�tvene zajednice. Krist rije�ima i �ivotom poziva da prihvat i prijam bude u sredi�tu kr��anske prakse: >Stranac bijah i primiste me< (Mt 25, 35). I prispodobom o milosrdnom Samarijancu postavlja pitanje o bli�njemu: >Koji je bio bli�nji onomu koji je upao me�u razbojnike?<

To je trajni nauk Crkve. Rije� je o univerzalnoj dimenziji Crkve. Katolicitet Crkve se definira sposobno��u integriranja razli�itih kultura i naroda te sposobno��u dijaloga s drugim kulturama. Broj nekr��anskih doseljenika u zemlje s prete�no katoli�kim pu�anstvom sve se vi�e pove�ava. Time pru�aju prilike za nove veze i kulturne izmjene. Kr��anske su zajednice pozvane da ih prihvate, s njima dijalogiziraju i da im poma�u. Multikulturalne i multietni�ke zajednice u gradovima i dr�avama velik su izazov i za kr��ane. Evan�elje vrijedi za sve i ne isklju�uje nikoga. Ponekad mi kolege �vicarski sve�enici govore o brojnosti i raznolikosti nacija na teritoriju njihovih �upa, a ta brojnost i raznolikost dose�u ponegdje i brojku osamdeset. Stoga se i isti�e da u Crkvi nitko nije stranac. To bi trebao biti vidljivi znak cjelokupnom dru�tvu. To bi trebalo voditi i vjernike kad glasuju o zakonima o strancima.

 

Dr. Anto Gavri� O.P.