Herbert B. sazna preko telefona da je postao otac: dobio je sina. Kad je htio posjetiti svoju �enu u bolnici, uzme ga odjelna sestra na stranu, uvede u sobu odakle je kroz prozorsko staklo ugledao sina. Lije�nik mu objasni posve objektivno: "Va�e je dijete ro�eno bez u�iju; ne mo�e ni gutati. Usta mu se otvaraju samo kao si�u�an prorez. Veli�ine ko�tice tre�nje! �eljusna mu je kost skra�ena. Moramo odmah operirati. Morate i s tim ra�unati da je va�e dijete mongoloidno." Otac je vidio nagr�eno, ru�no lice. Nije htio vjerovati da bi to mogao biti njegov sin. Herbert B. pri�e svojoj �eni. Zajedno su plakali i neprestano postavljali pitanje: Za�to? Za�to ba� mi? Razmi�ljali su nije li se �to neobi�no dogodilo za trudno�e, nije li se ne�to tako ve� pojavilo u obitelji. Nisu mogli objasniti niti su im lije�nici mogli dati neko obja�njenje.

Dvadest i �etiri sata nakon toga dolazi Herbert B. ponovo u bolnicu. O�i mu se ponovno svijetle. Svojoj �eni ka�e: "Moj sin treba �ivjeti. On treba vidjeti da ima oca. Ne bojim se vi�e drugih ljudi niti toga �to �e kazati. Neprestano sam mislio na jedan redak iz Biblije: 'Ne bija�e na njem ljepote ni sjaja, da bismo se u nj zagl�dali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bija�e, od ljudi odba�en, pred njim su lice skrivali' (usp. Izaija 53, 2-3). Ne�to posebno, mislio sam, ipak mora moje dijete imati kao naknadu."

Otac Herbert B. mogao je nakon jedne no�i pla�a i hrvanja u svom nagr�enom sinu vidjeti patni�kog slugu Bo�jega, zlostavljenog Isusa - i tako je odjednom uspio prihvatiti groznu sudbinu.

Iz knjige: Johannes B. Brantschen, Za�to dobri Bog dopu�ta da patimo?, s njema�koga preveo Andrija Babi�, Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2006, str. 71-72.

***

Pojam "osobe" vrlo je slo�en. U uobi�ajenom govoru zna�i isto �to i pojedinac ili ljudsko bi�e. No, pojedini filozofi smatraju da sva ljudska bi�a nisu nu�no osobe te se pitaju ne bi li se moglo i neke inteligentne �ivotinje smatrati osobama.

Te�ko�a ostaje odre�ivanje kriterija koji definiraju osobu i odre�uju tko ulazi u tu kategoriju. Suvremena bioetika isti�e �etiri kriterija: razumnost, refleksivna svijest (sposobnost promatrati samoga sebe), samostalnost (biti gospodar svojih �ina, sloboda samoodre�enja) i dru�tvenost (sposobnost komunikacije). Takav na�in definiranja osobe postavlja velike te�ko�e. U ljudskom �ivotu postoje grani�na stanja (embrionalno, komatozno stanje, du�evna poreme�enost, mentalna zaostalost) u kojima se mo�e smatrati kao da je razum odsutan, te�ko je prona�i autonomnost, a i komuniciranje je poreme�eno. Kad su poreme�ene funkcije razuma i slobodne volje lako se podlegne napasti da se uskrati zna�ajka osobe. Dolazi se u situacije u kojima se nalazimo pred ljudskim bi�ima koja se ne smatraju osobama, tj. da se prava, koja se izravno primjenjuju na osobu, djelomi�no ili u cijelosti dovode u pitanje.

Sv. Toma Akvinski isti�e da je osoba ne�to najuzvi�enije i najsavr�enije u svekolikoj prirodi. Francuski filozof Jacques Maritain tuma�i da je individualnost "usko�a moga ega", ona je u meni "ono �to isklju�uje sve �to su drugi ljudi", "uvijek ugro�ena i uvijek lakoma da uzima za sebe". Emmanuel Mounier, predstavnik personalisti�ke filozofije, pi�e: "Osoba raste samo ako se bez prestanka osloba�a one individue koja je u njoj, bivaju�i raspolo�iva i otvorenija prema sebi samoj i prema drugome. Samo tada, ne bivaju�i vi�e 'zaokupljena sobom', 'puna sebe', postaje sposobnom za drugoga." �ovjek je otvoren prema drugima, otvoren za susret i dijalog s drugima. Osoba postaje u odnosu, otkriva se u "uzajamnosti svijesti" i u ljubavi koja iz toga proizlazi. Prvo iskustvo svake osobe je iskustvo druge osobe.

Lice drugoga o�ituje eti�ki zahtjev. Drugoga uvijek susre�emo kao lice, a slaganje s drugim zna�i u drugome prepoznati i priznati drugoga sebe kojeg moram po�tivati, jer ina�e ne bi po�tivao ni samoga sebe. U licu se pokazuje njegovo dostojanstvo, a nutarnja nas svjetlost obasjava. Kroz lice drugoga mijenja se i na�a savjest i svijest. No, dostojanstvo osobe u drugome uo�it �emo samo ako je to dostojanstvo ve� nazo�no u nama kao zahtjev pravednosti.

�to je osoba izlo�enija i nemo�nija, to vi�e pokazuje svoje ranjivo lice i to vi�e tra�i po�tivanje. To vrijedi i za onoga koji je li�en svjesnog djelovanja. Ljudsko bi�e (embrij ili unaka�eni te�ki bolesnik) ima svoje lice koje tra�i po�tivanje. Lice onih koji nisu nemo�ni poziva na uvjetovano po�tivanje: "Po�tuj me onako kako �eli� da i ja tebe po�tujem." No, lice nemo�nih poziva: "Po�tuj me jer pred sobom ima� sliku onoga �to si i sam bio ili onoga �to bi mogao postati. Po�tuju�i mene, po�tuje� samoga sebe." Po�tivanje ljudskog bi�a kao takvog, posebice kad je nemo�no, vodi nas prema �irem pristupu osobi: metafizi�ka stvarnost koju se ne mo�e obuhvatiti pojmom, nego iskustvom i osje�ajem po�tivanja koje nam ta stvarnost nadahnjuje.

U vrijeme totalitarnih ideologija nacionalsocijalizma, fa�izma i komunizma crkveno u�iteljstvo je stavljalo ljudsku osobu u sredi�te dru�tva. Osobu treba sa�uvati, razviti i usavr�iti, a to je i bitni cilj dru�tva. Pojedinac nije puki broj, niti dio bezli�ne mase. Drugi vatikanski sabor isti�e: "Po�elo, subjekt i svrha svih dru�tvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba". �ovjek je osoba, nositelj prava i du�nosti �to izravno i skupa izviru iz njegove naravi, obdarene razumom i slobodnom voljom, otkupljen krvlju Kristovom, dijete i prijatelj Bo�ji i ba�tinik vje�ne slave.

Neki smatraju osobom onoga tko je sposoban donijeti moralni sud i donijeti neku odluku. Tada novoro�en�ad i starci ne bi jo� bile ili nisu vi�e osobe. To je odbijanje ljudske naravi ovdje povezano s dostojanstvom. Promi�ljati osobu zna�i nastojati da polazi�te promi�ljanja bude susret s drugim te se pripremati za prihva�anje biblijskog svjedo�enja o slici Bo�joj, jer najdublje u dostojanstvu ljudske osobe je to �to je ona "slika Bo�ja".

U ovom vremenitom �ivotu, u kojem se razvija na� odnos s drugim, bivamo svjesni kako je �ivot prolazan. �ovjek se otkriva kao osoba bitno ovisna o Onome koji mu je podario �ivot. To prekrasno izri�e predslovlje mise iz nedjelje kroz godinu: "U tebi �ivimo, mi�emo se i jesmo, svaki dan ku�amo darove tvoje dobrote i ve� posjedujemo zalog vje�noga �ivota."

Anto Gavri� O.P.