Filip �orluki� i hafiz Aziz ef. Alili

Prof. Filip �orluki�, umirovljenik, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist iz Pule odr�ao je u Islamskom centru u Zagrebu, u sklopu Islamske tribine �etvrtkom „Dr. Sulejman Mašovi�”, predavanje na temu „Duhovnost religija”.

Filip �orluki� (selo Vrhovi kod Dervente, 1928.) je osoba izuzetne �ivotne i radne biografije. Do sada je objavio tri stru�ne tehni�ke knjige: „Mjerenje temperature u industriji” (1966.), „Mjerenje protoka fluida” (1976.) i „Tehnologija papira” (1987.). Na osnovu komparativnih istra�ivanja religija, ali i drugih povijesnih doga�anja, napisao je knjigu „Kamo ideš �ovje�e”. Knjiga je prvi put objavljena 1983. u izdanju zagreba�ke „Prosvjete”, a drugi put zagreba�kog „Globusa” 1990. godine. Ukupna naklada od 11.000 primjeraka rasprodana je u samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja, a do tre�eg izdanja nije došlo zbog po�etka rata.

Nakon 20 godina usporednog rada dovršio je rukopise „Objedinjeno evan�elje” i „Kur'an – Zagreba�ka recenzija redoslijeda poglavlja”. Za objavljivanje je Ministarstvo znanosti dalo financijsku potporu. Prva je pod naslovom „Isus, Mesija” objavljena 1995. godine, a druga pod naslovom Kur'an (bez dodatnog teksta) tek 2001. godine.

Nakon dugogodišnjeg rada, prije devet godina dovršio je obimom udvostru�en i tematski znatno proširen rukopis za tre�e izdanje knjige „Kamo ideš �ovje�e”, no zbog opsjednutosti društva razli�itim tvrdim ideologijama, nije uspio na�i izdava�a. Sada intenzivno radi na rukopisu pod naslovom „Prorok prošlosti”, a obuhva�a vrijeme od 2002. godine do danas. U toj knjizi prvenstveno nastoji objektivno prikazati okolnosti i društveno-politi�ku atmosferu, dok je on kao osoba samo moderator. Ne o�ekuje da �e za �ivota na�i izdava�a, pa �e oba rukopisa pohraniti u Sveu�ilišnu knji�nicu – da �ekaju racionalniju budu�nost. Više naslova iz tog rukopisa objavljeno je na portalu www.arhiva.croatia.ch, a nekoliko i na nekim drugim portalima.

Ljubi Boga i ljubi bli�njega svoga
„Bibliju sam prvi puta pro�itao kad mi je bilo 18 godina. Iz tog obimnog i zahtijevnog sadr�aja tada su mi ostala samo dva va�na pitanja za koja uop�e nisam znao kako ih shvatiti: što je to Bog i zapovijedi 'Ljubi Boga... i ljubi bli�njega svoga...' za koje Isus tvrdi da su najva�nije te da je u njima sadr�ano Pismo i proroci. Tek 20 godina kasnije, kad sam poslom dulje vrijeme boravio u Africi, imao sam slobodnog vremena na pretek, pa sam potaknut idejama Drugog vatikanskog sabora odlu�io zapo�eti sa znanstvenim komparativnim istra�ivanjima svih povijesno poznatih religija. Kao rezultat tih istra�ivanja nastale su knjige: 'Kamo ideš �ovje�e', 'Objedinjeno Evan�elje' i 'Kur'an – Zagreba�ka recenzija redoslijeda poglavlja'.

Nakon više od 40 godina tim se istra�ivanjima još bavim, a pitanja koja sam si postavio prije više od 60 godina pokazala su se temeljinim pitanjima kojima su se ljudi bavili još u prapovijesti. Trajna i iskonska je �elja ljudi da barem malo više saznaju što je Bog, kako se zove, zašto nam se ne javi da ga vidimo i �ujemo i kona�no, što je On zapravo, zašto ga ne mo�emo barem donekle spoznati, pojmiti”, rekao je na po�etku predavanja Filip �orluki�.

Naglasio je da monoteizam i vjerovanje u jednog nevidljivog Boga ne po�inje s Abrahamom (Ibrahimom a.s.). Istra�uju�i unazad, na prvim zapisima preuzetim iz predhistorijske usmene predaje, kroz brojna mnogoboštva dolazimo do jednog, nevidljivog Boga. Tako u „Egipatskoj
knjizi mrtvih” nalazimo zapisano: „Bog je jedan jedini i uz njega ne postoji ni jedan drugi Bog. Bog je jedan, on je u�inio sve stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv, Bog je od po�etka i on je bio od po�etka... a sve što postoji on je stvorio...”

�orluki� je rekao da bi se ovaj tekst bez ikakve dvojbe mogao uvrstiti u Bibliju i Kur'an. Bez obzira na uobi�ajene tvrdnje da religijska misao po�inje s mnogoboštvom, ovakvi tekstovi, pa i usmena predaja, govore da je jednoboštvo inicijalno, ali da je to degradiralo u mnogoboštvo i klanjanje kipovima, tijekom vremena zaboravljaju�i što oni predstavljaju. Ta ljudska potreba za materijalnim predo�avanjem onoga komu se klanjamo u nekakvim obredima, potje�e iz predhistorije, ali se i danas sna�no name�e.

Za�etnik jednoboštva tri današnje religije je Abraham (Ibrahim a.s.), ali je ono u toj široj regiji od prije ve� postojalo, jer kad je on prolazio pored prastarog svetišta Salema, pred njega je izašao Melkizedek, kralj salemski i sve�enik Boga svemogu�eg. Rije� salem zna�i mir, a to je sadr�ano i u današnjem nazivu tog mjesta: Jeruzalem – Grad mira.

Me�utim, pravi po�etak uspostave ve�e zajednice abrahamskog jednoboštva po�inje nekoliko stotina godina kasnije s Mojsijem (Musa a.s.) na Sinaju, gdje se tijekom 40 godina pokazuje sva tvrdokornost u odbijanju onoga �emu ih se pou�avalo. �orluki� je podsjetio da su po poimanju starih naroda ime i osoba jedno, pa ako nema imena nema ni osobe. Stoga je Mojsije još prije izlaska iz Egipta inzistirao da mu Bog ka�e svoje ime, na što mu je Bog odgovorio: „Ehjeh ašer ehjeh.” Taj je odgovor izgovoren na hebrejskom jeziku u prvom licu jednine, što je logi�no. Me�utim mi to ne mo�emo prevesti u prvom licu, a da bude potpuno razumljivo. Doslovan prijevod bio bi: „Jesam koji jesam”, što je nejasno. Bibli�ari to obi�no prevode nedoslovno, kao: „Ja sam koji
jesam”, ili: „Ja sam koji sam”, što je jezi�ki problemati�no, ali i još nejasnije. Me�utim, ako istu re�enicu napišemo u tre�em licu jednine: „Jahveh ašer jahveh”, kako je Mojsije rekao svojima - na
putu smo ne samo razumljivog prijevoda, nego tako�er i pribli�avanja shva�anju temeljnog biblijskog Bo�jeg imena:Jahveh. Rije� jahveh dolazi od glagola hajah, što zna�i: biti, odnosno postojati. Biti je pomo�ni glagol, koji od prvog do tre�eg lica jednine i mno�ine mijenja oblik: ja sam, ti si, on je, a mo�e se izre�i i u imeni�nom obliku kao bitak, što je uobi�ajeno u filozofiji, ali je za ostale zna�enje te imenice prili�no nejasno. No istozna�na joj je i imenica:postojanje, kojoj je zna�enje potpuno razumljivo. Stoga re�enici kojom je Bog rekao Mojsiju svoje ime u prvom licu jednine, u hrvatskom najpribli�nije odgovara prijevod:Postojanje sam koji sam Postojanje.

Mojsije je to narodu mogao re�i samo u tre�em licu jednine: Jahveh ašer jahveh – odnosno u prijevodu: On je Postojanje koji je Postojanje. To nipošto ne mo�e biti ime, nego nas upu�uje što je Bog: Bog Postojanje (Jahveh) sam po sebi, Vje�no Postojanje, bez po�etka, Izvorište svega što postoji.

�orluki� je istaknuo da je Jahveh (Postojanje) temeljni naziv, a s obzirom da to ni �idovi nisu mogli pojmiti kao pravo ime, oni su to prihvatili kao nekakvo tajno, sveto ime za Boga kojega su se tako strašno bojali. U skladu s time nikada nisu izgovarali, a kad su ga baš morali napisati, pisali su ga poznatim tetragramom JHVH, a samoglasnike nisu u svome pismu ni imali. „Hebrejska, ali i arapska rije� kojom ozna�avamo da se trebamo ne�ega bojati, je dvozna�na pa zna�i i: biti svjestan ne�ega, što je potpuno u skladu s tekstovima Evan�elja i Kur'ana. Na�alost, u prijevodima ovih knjiga tradicionalno je zadr�ano zna�enje: „strah”, rekao je prof. �orluki�.

To Postojanje, Stvarala�ko Postojanje, kojega bismo u skladu s Objavama trebali biti svjesni, Izvorište je svega što postoji, onoga �ega jesmo, ali i onoga �ega nismo svjesni. U tom su Postojanju obuhva�ena sva imena: Stvoritelj, Svevišnji, Svevladar, Svedr�itelj, Otac…; kojima Boga nazivamo. Ovako shva�ena biblijska informacija, da je Bog Postojanje sam sebi, daje nam klju�ni podatak što je Bog zapravo. No, mi smo naš misaoni sustav izgradili na temelju informacija iz svijeta izvan nas, koje primamo preko naših �ula, prvenstveno vida i sluha. Bez obzira na sposobnost intuicije i zamišljanja, �ak i nepostoje�eg, mi nastojimo sebi barem misaono „pred-o�iti” nekakav entitet koji postoji. Tako Boga naj�eš�e poosobljujemo, ali iz konteksta sadr�aja, posebno Evan�elja (Ind�il), proizilazi da Bog ne mo�e biti “osoba”.

„�idovi su Boga stalno smatrali osobom, ali od toga nisu pravili nikakav nauk. Oni o Bogu ne raspravljaju u smislu nekakve teologije. Islamski vjernici tako�er Boga naj�eš�e smatraju osobom. U po�etku islama bilo je �ak i fizi�kih obra�una u raspravama o izgledu Bo�jeg prijestolja, no u najvišim dometima islamske misli ne prihva�a se personifikacija Boga, ali se o tomu i ne raspravlja.
Krš�a ni su na svojim Saborima Boga proglasili osobom, i to uz vrlo slo�enu i neshvatljivu formulaciju teksta dogme, što je dovelo do velikih teško�a unutar krš�anstva, pa i razlaza”, naglasio je �orluki�.

Podsjetio je da u Prologu Evan�elja po Ivanu (Jahja a.s.) piše sljede�e: „U po�etku bijaše Rije� i Rije� bijaše u Boga i Rije� bijaše Bog…”, što nam nudi odgovor što je to što Postoji, ali je neodgovaraju�im prijevodom višezna�ne gr�ke rije�i logos, kako piše u originalu, to zakomplicirano. Naime,logos pored ostalog zna�i i: misao, umna misao, razum, izrijek… U zna�enju rije�, logos mo�emo prevesti samo posredno iz zna�enja: izrijek, izre�ena rije�. Svako od navedenih zna�enja
rije�i logos stavljeno u gornji tekst, ima mnogo više smisla. Naime, u zna�enju: Rije� - name�e se pitanje: A tko je izgovorio tu Rije�? Ako pak umjesto rije�i: „Rije�" stavimo Misao, ili Razum: „U po-
�etku bijaše Misao i Misao bijaše u Boga i Misao bijaše Bog.” Odnosno: „U po�etku bijaše Razum i Razum bijaše u Boga i Razum bijaše Bog”, dobijemo jezi�ki korektan i pojmovno nedvojbeno jasniji prijevod. �ak nam i prastara poruka indijske religijske filozofije govori da je: „Razum prete�a svih stvari.”

U ovako prevedenom tekstu po�etka Ivanova Evan�elja sve postaje logi�no i nema nikakve dvojbe da li tekst treba shvatiti kao metaforu, nekakvu simboliku ili doslovno. Bog je Razum, Misao, Umna Misao. Time je istovremeno pitanje: zašto Boga ne mo�emo vidjeti, ili u naivnijem obliku: zašto se Bog krije od nas? – postalo bespredmetnim. U skladu s time i naš suvremenei einsteinovski pojam: Svemirski razum, ne mo�emo shvatiti da je Bog u svemiru, nego da je svemir u Bogu. I ljudska misao mo�e obuhvatiti �ak i cio svemir, dok Misao (Bog) postvaruje neposredno u sebi ono što mi do�ivljavamo kao stvarnost. Nasuprot, ljudskoj stvarala�koj misli, Bog zamišljanjem, na primjer, svemira, samim time ga i postvaruje. Materijalizira taj svemir. Još je u drevnoj Rigvedi zapisano: “Visvakarman stvara mišlju i snagom...”, a slavni islamski filozof Avicena (Ibn Sina) ka�e: „Stvaranje se sastoji u �inu Misli, koja misli samu Sebe…”. Veliki mislilac Toma Akvinski �esto je pisao da: „Bogu je isto misliti i �initi”.

„Ako prihvatimo ovo logi�no razmišljanje, tada je besmislemo pitati: Tko je Bog, nego u smislu: Što je Bog? Za osobu pitanje postavljamo sa tko, ali što je to što �ovjeka �ini �ovjekom? Bez ikakve dvojbe, to je razum, to je svijest, to je (za one koji vjeruju) duša. Stoga nas svako poimanje Boga osobom, sigurno vodi na krive putove razmišljanja. Bez obzira na to što se u svetim knjigama govori o Bo�jim imenima, iz zna�enja samih naziva vidljivo je da su to samo pojedina Bo�ja svojstva, odnosno atributi. Bog nema imena. On nije osoba, niti bilo kakav izdvojeni entitet. Tek kada ovo shvatimo, mo�emo saznati i što zapravo zna�e dvije zapovijedi: Ljubi Boga..., ljubi bli�njeg svoga..., odnosno na koje je zna�enje mnogozna�ne rije�i ljubav mislio Isus. Njome ozna�avamo neke od temeljnih ponašanja prema drugima, ali i prema sebi.

Duboko zadire u svijest i podsvijest, a izraz je emocija, instinkta, strasti, ali i najdublje duhovnosti i uop�e ljudske filozofije �ivljenja. Temeljem je psihologije, osobne i socijalne, ali i psihijatrije. Pod vodstvom razuma mo�e nas voditi Bogu, dok nas vo�ena raspojasnim emocijama usmjeruje neposredno vragu. Prema tome sigurno je da to ne mo�e biti niti jedan oblik ljubavi zasnovan na instinktima, emocijama, nego da to mora biti �in razuma. Stoga je nu�no potra�iti neke alternativne rije�i i zna�enja”, rekao je �orluki�.

Podsjetio je da je gr�ki jezik jedan od rijetkih u kojemu je op�i pojam „ljubav” razlu�en na tri rije�i: agapa, filo i eros, a u tra�enju alternativnih rije�i za rije� agapa, jedan od najve�ih krš�anskih teologa, sv. Augustin je tu rije� razlu�io na tri rije�i na latinskom:amor (ljubav), dilectio (privr�enost) icaritas (dobrohotnost), a moglo bi se uvjetno prevesti i kao milosr�e. Bio je na dobru putu, ali je, na �alost, odustao na samom po�etku. U velikim i �udnim raspravama me�u teolozima onog vremena, problem poimanja ljubavi bio je potpuno zanemaren.

„Ja sam u tra�enju prvo došao do rije�i solidarnost, koja u sebi obuhva�a i milosr�e i koja se izvrsno uklapa kao konkretizacija u Drugu zapovijed (odnos me�u ljudima), ali nema nikakvog smisla tra�iti da naš odnos prema Bogu bude solidarnost. U razli�itim prilikama Isus je upu�ivao svoje u�enike da neke odrednice trebaju znati ras�lanjivati po kakvo�i, ali i po stupnju intenziteta. Istra�uju�i u tom smislu, ve� u starozavjetnim tekstovima nalazimo odredbu da ne �inimo drugomu, što ne �elimo da drugi u�ini nama. To mo�emo obuhvatiti pojmom tolerancije, trpeljivosti, s time da je to u kontekstu cijelog Evan�elja op�a tolerancija, tolerancija prema svima, bez obzira na pleme, rod, naciju, rasu… To je neosporno donja granica prihvatljivosti u me�uljudskim odnosima, a da bismo uop�e nekoga mogli smatrati �ovjekom, 'bi�em �ivim' u evan�eoskom smislu. Barem deklarativno, to je i osnova idealno proklamiranih društvenih usmjerenja našeg suvremenog svijeta. Toleranciju kao najni�i stupanj evan�eoske ljubavi, mo�emo nazvati i pasivnim oblikom te ljubavi”, rekao je �orluki� i naglasio da se u Evan�elju, ali ne samo Evan�elju, nalazi i viši stupanj Ljubavi: „I kako �elite da ljudi �ine vama, tako �inite i vi njima.” (Lk. 6,31 i Mt. 7,12).

Taj sam aktivni stupanj �orluki� je nazvao solidarnost. Ova dva kvantitativna stupnja, ali i dvije kvalitete i dva naziva ponašanja, u potpunosti obuhva�aju sve ono što se zahtijeva u Drugoj zapovijedi zapisanoj u Evan�elju, ali su neprimjerni da istu rije� zamijene u Prvoj zapovijedi (Ljubi Boga…). Do vrha ovog višeg stupnja, odnosno solidarnosti, dose�e i Budin nauk, ali i mnogo stariji taoizam i staroegipatska etika. Me�utim, da bi se to moglo odnositi i na Prvu zapovijed, i da bi se Isusova (Isa a.s.) tvrdnja da je: „Ljubi Boga… To je najve�a… Druga je ovoj jednaka: Ljubi bli�njega…” (Mt. 22,37 – 40) imala istu logi�nu
podlogu, u Evan�elju mora postojati i neki tekst koji nas upu�uje i na onaj najviši stupanj pojma ljubav: „Ljubi Boga…” I, zaista postoji! Taj nam je stupanj Isus jasno izlo�io svojom molitvom: „O�e sveti, sa�uvaj ih u svome imenu koje si im dao: da svi budu jedno kao mi… da svi budu jedno, kao što si ti; O�e, u  meni i ja u tebi, neka i oni budu jedno s nama…” (Iv. 17,11 i 21).

„Ovo je vrhunska informacija o našoj krajnjoj svrsi. Sve je potpuno jasno. Ovo je istovremeno i najviši, tre�i stupanj ljubavi prema bli�njemu, ali je to i pravi smisao Prve zapovijedi. Na ovom je stupnju Druga zapovijed zaista jednaka Prvoj. Zapravo je to jedinstvena zapovijed 'o kojoj visi sav zakon i proroci'i '…va�nije zapovijedi od ovih nema'; kako je nau�avao Isus. U samo jednoj rije�i: Ljubav, sadr�ana je bit cjelokupne Objave, od Adama, do kraja �ivljenja na Zemlji, ulaze�i i u onostranost.

Ovaj sam, najviši stupanj nazvao te�nja ka sjedinjenju. Imamo, dakle, tri stupnja kojima u potpunosti definiramo evan�eoski pojam rije�i ljubav:tolerancija, solidarnost i te�nja, od kojih ovaj tre�i stupanj potpuno objedinjuje Prvu i Drugu zapovijed. Ovime postaje jasnom i tvrdnja apostola Pavla da bez ljubavi i najja�a vjera ne zna�i ništa. Izri�ito je naglašeno da je od vjere, ufanja i ljubavi, najva�nija ljubav.U prva dva stupnja ta ljubav mo�e biti potaknuta vjerom, ali je to i �isto socijalna, eti�ka kategorija, koja nije posebno vezana ni za kakvu religiju posebno. No da bi netko mogao uop�e biti vjernik u smislu onoga što piše u svetim knjigama, ta dva stupnja su preduvjet. Bez toga je tre�i stupanj nemogu�, a bilo kakvo vjerovanje u Boga samo po sebi bezpredmetno. Ni na koji na�in ne mogu te�iti sjedinjenju s Bogom, sam niti sa svojim bli�njima, ako nisam prema svim ljudima barem tolerantan. Prema tomu su op�a tolerancija i solidarnost uvjeti, da bih uop�e mogao pomišljati na ostvarivanje tre�eg stupnja – sjedinjenja u Bogu. U svome najvišem obliku; sjedinjenje, a posebno druga zapovijed nisu povijesne novine krš�anstva. Kao najviši cilj susre�emo je i u nekim najstarijim religijama. Ovo je temelj duhovnosti u sve tri monoteisti�ke religije, koje su u tom smislu jedna ista vjera u zajedni�kog Boga. Pri tome ne mislim na sjedinjavanje vjerskih zajednica koje se razlikuju prvenstveno po civilizacijskom polazištu i manifestativnom dijelu iskazivanja vjere”, rekao je �orluki�.

Objava razumnima i onima koji razmišljaju
Poslije nekoliko stolje�a Izraelovo je potomstvo izraslo u narod, pa ih se tijekom 40 godina na Sinaju uz obe�anja, ali i oštra ka�njavanja uvodi u aktivno jednoboštvo. Dobili su deset zapovijedi, koje su i osnova eti�kog ponašanja uop�e. No u Mojsijevim (Musa a.s.) knjigama još nema ni traga zagrobnom �ivotu. O tomu su tek mnogo kasnije propovijedali proroci. Nakon 13 stolje�a uspona i padova bio je to visoko civilizirani narod, ali pod rimskom vlaš�u. Religija im se svodila na ekstremni formalizam. Proroci (poslanici) su im ranije obe�ali Mesiju, koji �e ih osloboditi od zabluda. No, oni su o�ekivali kralja koji �e osloboditi njihovu dr�avu, pa kad se pojavio Isus, oni u najve�em broju nisu u njemu prepoznali Mesiju, a vjersko vodstvo ga je �ak smatralo opasnim.

�orluki� je naglasio da Isus nije došao da uspostavi novu vjeru, nego da im uka�e u �emu griješe, ali je krš�anstvo koje se ubrzano proširilo Europom, u novim civilizacijskim sredinama dobilo odlike potpuno nove religije, dok su �idovi progonjeni sve do naših dana. Rimske vlasti su u prvih 300 godina oštro progonile krš�ane, da bi pod carom Konstantinom krš�anstvo postalo dr�avnom religijom. Tada je zapo�eto s orginiziranjem velikih crkvenih sabora, na kojima su donesene i odluke koje su u potpunoj suprotnosti s Evan�eljem. Umjesto Bo�je jedno�e proglašeno je Trojstvo, a pod dr�avnim autoritetom proglašeno je dogmatsko ustrojstvo, što je u suprotnosti �ak i s ljudskom psihologijom. Osobno vjerovanje u bilo što je prirodna sloboda svakog �ovjeka. Nikoga se ne mo�a prisiliti da nešto vjeruje, ali pod prisilom svatko mo�e slagati da vjeruje. Od tada je sve krenulo krivim putevima. Crkva se ubrzo po�ela dijeliti u sukobljene Crkve. U svojoj knjizi „Krš�ani na drugi na�in”, kanonik dr. Juraj Kolari� piše: „Povijest Crkve jest povijest zabluda."

„U 7. stolje�u pojavljuje se Muhammed, za kojega u Kur'anu piše da je njegov dolazak najavljen u Evan�elju, a koliko sam uspio istra�iti to bi se moglo odnositi na Isusovo obe�anje u�enicima da �e im poslati Duha utješitelja koji �e ih pou�iti. Taj duh je Gabriel (D�ibril) koji je Muhammedu prenosio Bo�je poruke. Kur'an potvr�uje vjerodostojnost biblijskih knjiga, ali u cilju svoje vjerodostojnosti navodi informacije koje �e se mo�i shvatiti tek u daljoj budu�nosti. Tako na primjer o an�elu Gabrielu (meleku D�ibrilu) navodi da je on an�eo velike mo�i koji silazi s velikih visina i da njegov jedan dan putovanja iznosi kao 50.000 naših godina. Sve do po�etka 20. stolje�a to je bilo neprotuma�ivo. No, stavljanjem tih brojeva u Einsteinovu jednad�bu dobije se podatak o brzini skoro jednakoj brzini svjetlosti. To zna�i da on nije nekakav bestjelesni duh, nego da ima fizi�ko tijelo koje ne mo�e dosti�i brzinu svjetlosti, te da dolazi iz civilizacije koja je svladala kretanje tako velikom brzinom”, rekao je �orluki�.

Naglasio je da je Kur'an obimna knjiga, koja je objavljivana mnogobo�a�koj i jednoj od najzaostalijih civilizacija na svijetu i stoga sadr�i i odredbe o zakonodavstvu, kao što je npr. �enidba, potpisivanje ugovora i tome sli�no. No u vjerskom pogledu Ku'ran ne objavljuje novu religiju u odnosu na kr�anstvo i judaizam:

„Kuran je samo opomena ljudima. (81.27), pa ti opomeni, ti si samo opominja�, ti nisi nad njima vlastodr�ac.” (88,21-22). Potpuno se priznaju biblijske knjige: „Mi smo njima poslali Isusa, sina
Marijina (Merjema), potvr�uju�i Toru (Tevrat) koju oni imaju kod sebe.” (5,49). „Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku, Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi ne pravimo razliku izme�u ni jednog od njih.” (3,84 i 2,36). Ne samo da ih priznaje, nego njihov sadr�aj, onakav kakav je bio u vrijeme objavljivanja Kurana, na svojevrstan na�in ovjerava i proglašava se �uvarom njihove vjerodostojnosti: „Mi smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su došle prije nje i da ih �uva.” (5,51).

�orluki� je istaknuo da stoga ni jedan musliman, koji vjeruje u tekst Kur'ana, ne bi smio osporavati Bibliju. Kur'anom se osporava samo ono što je dodano, a prije svega Bo�je Trojstvo: „Gotovo da se nebesa raskomadaju..., zato što svemogu�em Dobro�initelju pripisuju sina.” (19,91-92).

No prema vjernicima drugih vjera je izrazito tolerantan, �ak i prema jednobo�cima izvan krš�anstva i judaizma: „Nema straha niti �e tugovati tko vjeruje u Boga, pa bio on musliman, �idov, poklonik zvijezda, Sabejac, ili krš�anin.” (5,72). „Oni koji vjeruju, �idovi, krš�ani, Sabejci, koji budu vjerovali u Boga i sudnji dan i �inili dobra djela, imat �e svoju nagradu kod svoga Gospodara i za njih nema straha, niti �e tugovati.” (2,62). Muhammedu se jasno ka�e da on u pogledu vjere nije vlast, nego je samo opominja�, a u slu�aju pokušaja sporenja oko toga �ija je vjera bolja, Muhammedu se zapovijeda: „Reci: Tebi tvoja vjera meni moja." Ono što je posebno va�no izri�ito se zapovijeda: „La ikrahi fit din - U vjeru nema prisiljavanja.” (2,256).

U Kur'anu piše da je objavljuje razumnima i onima koji razmišljaju. To isto vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je svojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednica zapravo bi trebala biti svojevrsna dragovoljna udruga vjernika. Obredi i vanjska obilje�avanja pripadnosti vjerskoj zajednici mo�e, ali i ne mora poticati duhovnost, ali to samo po sebi nije duhovnost. Duhovnost je u svjesnom osobnom obra�anju Bogu. Degradacija duhovnosti u puki formalizan jedan od velikih uzroka je i to, što su se sve tri osnovne vjerske zajednice umjesto pravog zna�enja biblijske poruke: Biti svjestan Boga, najviša je spoznaja, opredjelile za prvotno �idovsko poimanje da je Strah Bo�ji najviša spoznaja, predstavlja apsolutnu negaciju Evan�elja, kao i svih onih tekstova o Bo�joj dobroti zapisanih u Kur'anu. Upravo je taj strah osnova militantnim vjerskim vo�ama za nametanje svoje vlasti.
“Kur'anom je bio svima upu�en poziv na duhovno jedinstvo: 'O sljedbenici Knjige, do�ite da se okupimo oko jedne rije�i koja je jednaka i nama i vama, da mu ništa ne pridru�ujemo...' (3,64), a umjesto odziva: neprijateljstva, kri�arski ratovi, me�ukrš�anski tridesetogodišni rat u Europi, ali i današnji me�umuslimanski krvavi sukobi. Proglašenje ekumenizma i me�ureligijskog dijaloga na Drugom vatikanskom saboru prije 50 godina, bio je nakon tisu�godišnjih sukoba i osporavanja, najve�i doga�aj, doga�aj koji je pru�ao nadu. Na�alost, konzervativni slijednici pokojnog pape Ivana XXIII sve to postupno potiskuju. U katoli�kom katekizmu, objavljenom poslije njegove smrti, piše da se me�u sedam darova Duha svetog nalazi i Strah Bo�ji!? Muslimanski svijet do�ivljava veliku nesre�u me�usobnih sukoba. Zlobnici u ime islama propovijedaju zlo”, zaklju�io je Filip �orluki�.

Izvor: Preporodov Journal, napisao Ismet Isakovi�

PS:

Mjese�nik Preporodov Journal usmjeren je k društvenoj aktualnosti, polemici i intervjuima. Izdava� �asopisa je Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod". U po�etku je izlazio kao podlistak Behara, a od 2003. kao list sa samostalnom redakcijom i glavnim urednikom Farisom Nani�em. Od 2006. glavni urednik je Ismet Isakovi�.

Svaki broj �asopisa Preporodov Journal donosi niz interesantnih vrlo kvalitetno pisanih priloga, a s nekim od u �asopisu objavljenih priloga �emo s vremena na vrijeme upoznati i �itatelje portala.