U Zagreba�kom Islamskom centru odr�ana je dugo najavljivana Tribina prof. Filipa �orluki�a: „Isus jest najavio novu Objavu". Naziv Tribine je predava�, poznati fizi�ar, pisac i publicist iz Pule, dogovorio s doma�inom, muftijom Ševkom Omerbaši�em, kao sa�etak i postignu�e svojih dugotrajnih istra�ivanja povezanosti triju velikih monoteisti�kih religija: �idovstva, Krš�anstva i Islama, njihovih temeljnih vjerskih knjiga: Tore, Evan�elja i Kur'ana, te utjecaja na njih i njihovu primjenu u stvarnom �ivotu i odnosima.

 
Pred po�etak Tribine u dvorani Zagreba�kog Islamskog centra:
Filip �orluki� s doma�inom, muftijom Ševkom Omerbaši�em,
s Vinkom Begi�em i novinarom i kroni�arom Bosanske Posavine Ilijom Ikom Ivi�em

Sve je spremno i Tribina mo�e po�eti

Glavni imam Aziz Alili otvara Tribinu

Susret  je otvorio efendija Aziz Alili, glavni imam i organizator redovnih tribina u Islamskom centru. Uz uvodnu molitvu, najavio je predava�a i temu, uz osnovne postavke Islama temeljenih na Kur'anu.

Predava� prof. Filip �orluki� sluša rije�i imama Aziza Alilija,
spreman zapo�eti sa svojim predavanjem

Predava� je povezao svoju ranije odr�anu Tribinu s novim otkri�ima i zaklju�cima, uz pojedini zaklju�ak citirao navod iz Tore, Evan�elja ili Kur'ana, osvjetljuju�i ih i tuma�e�i u izvornom smislu, oslobo�enom natruhama povijesnih sukoba i nanosa mentaliteta. Zaklju�ci su vrlo hrabri i pozivaju na �itanje cijelih tekstova, za koje se prof. �orluki� još uvijek nada da �e na�i svog izdava�a i postati dostupni široj javnosti i vjerskim zajednicama na daljnje promišljanje i povezivanje.

Ote�ano, ponekad i onemogu�eno je svako istra�ivanje koje zadire u daleku povijest prije pisma i materijalnih dokaza, a postavke i zaklju�ci ne mogu nikoga obvezivati, ali mogu sve nas pozvati na novo promišljanje sadr�aja. Kada su slobodna i pozitivna, takva istra�ivanja donose neo�ekivane, pa i nevjerojatne uvide i spoznaje. Kada se radi o vjerskim temama, tako va�nim, a tako krhkim postavkama koje zadiru u najdublje slojeve i vrijednosti �ovjekova �ivota, rizik i otpor su ve�i, uvijek postoji opasnost da se unaprijed odbace ako ruše ukorijenjena vjerovanja, da dodatno ote�aju dijalog razli�itih vjerskih zajednica. Tim je vrjedniji doprinos koji imaju istra�ivanja prof. �orluki�a na me�ureligijski dijalog i suradnju Islamske i Krš�anske zajednice, omogu�en i podr�an veli�inom duha i otvorenoš�u muftije Ševka Omerbaši�a i njegovih suradnika u zagreba�kom Islamskom centru.

 

Impresivna popunjenost velike dvorane pokazuje zanimanje i va�nost takvih tema, a prisutnost predstavnika društvenih i vjernika iz razli�itih religijskih zajednica mogu�nost ostvarenja zajedni�kih ciljeva.

Nakon predavanja razvila se �iva diskusija, potaknuta temom i natuknicama na kraju izlaganja koja su pokazala da bi ovakav susret mogao biti samo po�etak dugotrajnog niza u imperativu razumijevanja i tolerancije kao jedine mogu�nosti za kvalitetu �ivota u našem gradu i cijeloj Hrvatskoj, cijelom svijetu.

Za govornicom: Vinko Begi�, predratni gradona�elnik Dervente
i zapovjednik obrane Bosanskog Broda od �etnika

Posebno bih istaknula intervent Vinka Begi�a, gradona�elnika Dervente i daljnjeg ro�aka gospodina �orluki�a koji se dugo nisu vidjeli, odvojeni Domovinskim ratom i stradanjima u Bosanskoj Posavini, koji je potvrdio temeljne navode predava�a da samo razumijevanjem i bez predrasuda mo�emo ostvariti su�ivot ljudi razli�itih nacionalnosti, vjerskih pripadnosti i kultura. U ve� poznatoj gostoljubivosti u Islamskom centru, nakon slu�benog dijela, nastavljeni su razgovori u ozra�ju prijateljskog dru�enja, osobnih svjedo�anstava o oblicima su�ivota i suradnje ve� do�ivljenih, u planiranju novih, i tra�enju najboljih na�ina da se �ivi zajedništvo u poštovanju temeljnih ljudskih prava i dostojanstva svake ljudske osobe.

Po završetku predavanja Filip �orluki� predaje predstavniku portala Islamske zajednice
radne papire upravo odr�ane Tribine...

... svome dugogodišnjem prijatelju muftiji Ševku Omerbaši�u knjigu svoga pokojnog oca
Stipine pri�e i pjesme...

... i srda�no se pozdravlja s posjetiteljima Tribine,
Muhamedom Salihbebegovi�em, ranijim predava�em vjeronauka u IC,
i profesorom Josipom Lon�ari�em

Tekst i snimke: Karla – prof. Dragica Pongrac,
urednica psihološke pomo�i na portalu
i novinarka-suradnica-dopisnica iz Zagreba

*****

Pogledajmo i tekst predavanja prof. Filipa �orluki�a: 
(lektura: Karla-Dragica Pongrac)

UKORIJENJENOST MONOTEIZMA
Sa�etak rezultata istra�ivanja

Davne 1966. godine sam u svojstvu nadzornog organa na gradnji rafinerije nafte dulje vrijeme boravio u malom gradi�u Asabu, na obali Crvenog mora. Taj mali, ali vrlo stari gradi� prema etiopskoj se mitologiji smatra rodnim mjestom kraljice od Sabe, prijateljice �idovskog kralja Salomona. U to sam vrijeme na radiju �esto slušao o rezultatima II. vat. ekumenskog sabora, u Asabu je i velika koptska crkva, pa sam osje�ao svojevrsnu biblijsku atmosferu. Tu sam se sjetio i svoje mladala�ke zbunjenosti zbog nejasno�a najva�nijih biblijskih odredaba kada sam u osamnaestoj godini prvi puta pro�itao tu knjigu, ali i kasnijih saznanja o unutar i me�ureligijskim sukobima sve do strašnih zlo�ina - a sve uz propovijedanje krš�anskog nauka ljubavi prema bli�njemu. Tako sam spontano odlu�io pokušati sve to istra�iti i shvatiti.

Tada nisam imao pojma kamo �e me to dovesti. No, petnaest godina kasnije (1983. g.) mi je objavljeno prvo izdanje knjige: Kamo ideš �ovje�e, u kojoj sam sa�eo rezultate mojih dotadašnjih znanstvenih istra�ivanja. Naklada od pet tisu�a primjeraka rasprodana je za manje od pola godine. 1990. je drugi nakladnik ponovio još dva izdanja, od kojih drugo bez dogovora sa mnom, što sam prema podacima NSK saznao mnogo kasnije. Ukupno je objavljeno 11.000 primjeraka. Bez moga je znanja prevedena na turski jezik i pod naslovom "Insanoglu nereye gidiorsun" objavljenau Istambulu. Nakon Domovinskog  rata, nastavio sam istra�ivati i pisati, a objavio sam i ranije dovršene rukopise za knjige: ISUS, MESIJA - objedinjeno Evan�elje i KURAN s vremensko-tematski raspore�enim poglavljima.

Na tribini koju sam ovdje odr�ao prije dvije godine, temeljni je zaklju�ak mojih dotadanjih istra�ivanja bio da su tri svete knjige abrahamskih religija u duhovnom pogledu jedna knjiga, a od tada sam došao i do još jedne iznimno va�ne �injenice. Na ovoj �u tribini pokušati na�initi cjelovit pregled. Budu�i da za manje od mjesec dana ulazim u 84. godinu �ivota ovo smatram i dovršetkom mojih istra�ivanja koja su po�ela davne 1967. godine. Preostaje mi nastojanje objavljivanja još neobjavljenih rukopisa.

*****

Tri svete knjige monoteisti�kih religija su nastajale i zapisivane tijekom skoro tri tisu�e godina. Religijske zajednice organizirane na temeljeu njih, nastajale su u narodima potpuno razli�itih kultura i civilizacija, koje su se dalje razvijale oko tih religijskih ideja, ali i sna�no utje�u�i na njih svojom tradicionalnom manifestativnoš�u što je kasnije mnoge sljedbenike u velikoj mjeri udaljilo od izvorno zapisanih tekstova. U tim su knjigama �esto teški i zamkoviti sadr�aji tekstova u kojima ima mnoštvo alegorija, metafora i simboli�nih prikaza koji su prilago�eni onovremenim ljudima, pa doslovno razumijevanje njihova zna�enja lako mo�e dovesti do zabluda. Zanimljivo je da se u Kuranu kao zadnjoj od te tri knjige upozorava na tu opasnost, navode�i da su ti tekstovi:

"...zaista pouke za ljude koji razmišljaju"(K 45,13).

Nije uvijek lako shvatiti pravo zna�enje pojedinih tekstova, ali se razvojem znanosti ta mogu�nost  za mnoge od njih postupno otvara. Danas više skoro nitko ne uzima doslovno zna�enje tekstova npr. Bilblije da je svijet stvoren za šest dana, ili da je - prema Kuranu - Bog stvorio no� ljudima za odmor. Te su tri knjige svevremene, pisane su i za budu�nost, pa ih svaka generacija treba �itati i tuma�iti u skladu sa suvremenim saznanjima. Veliki religijski mislioci, kao što su na pr. Toma Akvinski i Avicena (Ibn Sina) tuma�ili su na temelju onoga do �ega su oni mogli do�i. Danas znademo i ono što oni nisu znali i ne trebamo se plašiti dostignu�a znanosti.

Tako npr. na temelju antropoloških nalaza danas znademo da je pra�ovjek postojao prije nekih pet milijuna godina, ali s mnogo manjim mozgom, da je taj mozak uz stalni porast inteligencije dosegao današnju veli�inu prije nekih 150 do 200 tisu�a godina, a prema genetskim istra�ivanjima majka svih nas �ivjela je u isto to vrijeme. Polaze�i od tih znanstveno utvr�enih podataka tek se u to vrijeme moglo dogoditi da je tim prvim ljudima, prema Bibliji: Adamu udahnutduh �ivota, pa je tako postaobi�e �ivo - �ovjek obdaren razumom i sviješ�u.

Ako je to tako, tada bismo prema biblijskim tekstovima trebali o�ekivati da �e se svijest o postojanju jednog nevidljivog i bezimenog Stvoritelja barem u malim dijelovima ljudskih populacija odr�avati tijekom cijelog tog dugog vremenskog razdoblja. Prema pe�inskim crte�ima i obrednom pokapanju mrtvih imamo dokaze da je religija postojala i prije sto tisu�a godina, �ak i me�u Neandertalcima, ali pisanih dokaza o izvornom jednoboštvu tijekom tog vremenskog perioda ne mo�emo imati, jer tada nije bilo pisma. Povijesno razdoblje �ovje�anstva po�inje tek kada su Sumerani prije nekih 5.500 godina, a Egip�ani nekoliko stotina godina kasnije izumili pismo.

Zbog nepostojanja drugih pisanih dokaza obi�no se smatra da jednoboštvo po�inje s Abrahamom. Me�utim, ve� pa�ljivijim �itanjem Biblije saznajemo da je on pripadao maloj plemenskoj zajednici u kojoj se ve� vjerovalo u jednog nevidljivog i bezimenog Boga, a i kad je Abraham putovao u Egipat pred njega je izašao kralj salemski Melkisedek, sve�enik tog istog Boga. To je biblijska potvrda da je jednoboštvo još od prije postojalo ne samo u Abrahamovu narodu, nego i u narodu oko grada Salema - današnjeg Jeruzalema. U pogledu pred abrahamskog jednoboštva Kuran je mnogo potpuniji od biblijskih knjiga, pa u mnogim ajetima (re�enicama) opširno navodi da je sve od Adamova vremena Bog raznim narodima stalno slao poslanike koji su o Njemu objavljivali isto, ali su ti narodi uporno zadr�avali civilizacijski usvojenu tradiciju onoga što su usvojili njihovi o�evi. Budu�i da za te kuranske podatke ne postoje nikakvi zapisani povijesni izvori to povijesna znanost i ne mo�e stru�no priznati - ali mo�e logika.

Sumeranski i egipatski zapisi o vjerovanju iz pred historijskog razdoblja neopozivo potvr�uju da je uz brojna mnogoboštva ranije postojalo i vjerovanje u jednog bezimenog nevidljivog Boga. Tako u Egipatskojknjizimrtvih nalazimo zapisano:

"Bog je jedan jedini i uz njega ne postoji nijedan drugi Bog.. Bog je jedan, on je u�inio sve stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv... Bog je od po�etka i on je bio od po�etka.... a sve što postoji on je stvorio...".

Ovaj bi se tekst bez ikakve dvojbe mogao uvrstiti u Bibliju i Kuran, pa bez obzira na uobi�ajene "znanstvene" tvrdnje da religijska misao po�inje s mnogoboštvom, ovakvi nas tekstovi logi�no upu�uju da se jednoboštvo nije razvilo iz mnogoboštva primitivnih naroda, nego je ono inicijalno i neprekidno je postojalo sve od vremena Adama, ali da je to pomalo degradiralo u mnogoboštvo i klanjanje kipovima, dok se tijekom vremena zaboravljalo što oni predstavljaju. Razvoj egipatske i sumeranske civilizacije vrlo ilustrativno pokazuju tu tendenciju degradacije u mnogoboštvo, a ljudska potreba za materijalnim pred-o�avanjem Onoga kojemu se klanjamo u posebnim obredima, potje�e iz daleke pred historije, ali se i danas sna�no name�e.

�idovi su poznati po svojim formalizmima, na starim ekumenskim saborima odr�anim od �etvrtog do sedmog stolje�a, krš�anstvo je ono što piše u Evan�elju temeljito prekrilo nekrš�anskim elementima, dok je islam u samom po�etku umjesto vjerske zajednice uspostavio vjersku teokratsku dr�avu, ne dr�e�i se kuranske odredbe da u vjeru (ili vjeri) nema prisiljavanja: La ikrahi fit din (2.256).

�injenica je da se svaka vlast, pa i ona u najdemokratskijoj dr�avi temelji na prisili. Na primjer: ne smijem prije�i ulicu kada i gdje ja �elim. Ovaj ajet djeluje kao kuranska zapovijed, ali je to zapravo  i opomena da ne mo�e postojati duhovna vlast, jer je vjerovanje psihološka kategorija u kojoj ne mo�e biti prisiljavanja. To je osobno i nitko me ne mo�e prisiliti da nešto vjerujem. Mo�e me prisiliti da to ka�em, odnosno da sla�em kako vjerujem, mo�e me prisiliti da se ponašam kao vjernik, tj. da svojim ponašanjem "glumim" vjernika - a to je zapravo ona toliko raširena manifestativnost, dok je vjerovanje �ista osobna duhovnost. Ni jedna tzv. teokratska dr�ava u duhovnom smislu nije vjerska.

Tri se svete knjige razlikuju ve� u pristupu. Starozavjetni dio Biblije uz vrlo kratak izvorno religijski dio vrlo opširno prikazuje i tisu�godišnju povijest nastanka izraelskog naroda i dr�ave. U tim je knjigama najavljivan i dolazak Mesije, a kad je došao, Isus nije propovijedao nekakvu novu religiju nego je u svome propovijedanju naglašavao da nije došao dokinuti Pismo, nego ga ispuniti. U religijskom, t.j. duhovnom smislu Evan�elje nedvojbeno predstavlja kontinuitet, ali i dopunsko tuma�enje onoga što je zapisano u starozavjetnim knjigama.

A što je s Kuranom? To je obimna knjiga, koja je objavljivana mnogobo�a�koj i jednoj od najzaostalijih civilizacija na svijetu pa je stoga veliki dio posve�en i odredbama o zakonodavstvu, kao što je npr. �enidba, potpisivanje ugovora i tome sli�no. No u vjerskom pogledu Kuran, u odnosu na biblijske knjige, ne objavljuje ništa novo, nego samo opominjanje na skretanja, naglašavaju�i:

Kuran je samo opomena ljudima. (81.27),

Pa ti opomeni, ti si samo opominja�, ti nisi nad njima vlastodr�ac. (88,21-22).
i time naglašava da to u vjerskom pogledu ne mo�e biti vlast. Vjernici se udru�uju, pa te "udruge" odre�uju pravila ponašanja, ali to nije duhovnost, nego manifestativnost.

Kuranom se potpuno priznaju biblijske knjige:
"Mi smo njima poslali Isusa (Isa), sina Marijina (Merjema), potvr�uju�i Toru (Tevrat) koju oni imaju kod sebe..(5,49).

"Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku, Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi ne pravimo razliku izme�u ni jednog od njih. (3,84 i 2,36).

Ne samo da se priznaju te knjige, nego se njihov sadr�aj, onakav kakav je bio u vrijeme objavljivanja Kurana na svojevrstan na�in ovjerava i proglašava se �uvarom njihove vjerodostojnosti:        

"Mi smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su došle prije nje i da ih �uva" (5,51). 

Stoga ni jedan musliman koji vjeruje tekstu Kurana, ne bi smio mo�i osporavati Bibliju. Kuranom se osporava samo ono što je krš�anska teologija kasnije dodala, a prije svega Bo�je Trojstvo. Sve to upu�uje na logi�ni kontinuitet sve tri svete knjige - ali tu nema suglasnosti me�u religijskim zajednicama. Sve krš�anske i islamske sljedbe vjeruju da dolazak Isusa predstavlja ispunjenje biblijskih najava, dok �idovi to ne priznaju i oni najkonzervativniji još o�ekuju Mesiju. Što se pak ti�e Kurana, a posebno kuranske tvrdnje da je u biblijskim knjigama najavljen dolazak novog poslanika, to ostali ne priznaju. S druge pak strane pripadnike islama na priznavanje ranijih objava obvezuju jasni tekstovu zapisani u Kuranu, ali i kod njih skoro op�enito prevladava mišljenje da su izvorni tekstovi mijenjani i nadopunjavani, pa priznaju samo onu "nedostupnu izvornu Bibliju i Evan�elje", ali ne priznaju i sve dijelove današnjih.

Tako na pr. na temelju kuranskog ajeta:
"... oni ga nisu ubili niti objesili, nego im se to pri�inilo... oni ga zaista nisu ubili, nego ga je Bog sebi uzdigao." K 4,157.
 muslimani ne priznaju za krš�ane presudno va�an prikaz Isusove smrti u Evan�elju.

Ovo je ilustrativan primjer krivog tuma�enja zbog �itanja bez razmišljanja. U ovom je slu�aju ve� bitna razlika u zna�enju: na kojoj je rije�i u re�enici naglasak? Da li: "Oni ga nisu ubili", kako se to obi�no tuma�i, ili: "Oniga nisu ubili.", a to se zapravo dopunski tuma�i u predhodnoj suri (poglavlju):

- Sjeti se kada Bog re�e: "O Isuse, ja �u te usmrtiti i uzdignuti sebi i spasiti te od nevjernika (3,55).

Kuranski ajeti nisu slo�eni ni tematski, niti kronološki (vremenski klju�), pa �esto ajete treba tra�iti po ukupnom tekstu. Ve� o Isusovu ro�enju je re�eno zapravo isto, ali u ovom ajetu i više nego u Evan�elju:

- Slu�aj Isusa kod Boga je uistnu kao i slu�aj Adama. Stvorio ga je od zemlje i zatim rekao: "Budi" i on postade (i Rije� je postala tijelo) (3,59),

Isusova je dragovoljna smrt kulminacija njegovog propovijedanja. U evan�eljima je prikazana iznimno kratko, a znanstveno je neprotuma�iva. Što se pak ti�e potpunog razumijevanja ovog doga�aja i na to se odnosi kuranska napomena da zna�enje nekih ajeta znade samo Bog. No, za neka kriva tuma�enja kriv je zapravo i nemar. Tako i krš�ani obi�no doslovno tuma�e �ak i zadnje Isusove rije�i:

Eli, Eli, lama sabachthani (Mt. 27,46), i Luka (15, 34).

Doslovno zna�enje: "Bo�e moj, Bo�e moj, zašto si me napustio" upu�uje na o�aj; kao da je Isus posumnjao u Bo�ju pomo�, pa ga i ne naziva svojim uobi�ajenim: Aba (O�e) - što je u potpunoj suprotnosti s njegovim cjelokupnim djelovanjem. Me�utim radi se o pravom robovanju doslovnosti tuma�enja. �idovi izgovaraju i pjevaju psalme kao molitve, a u to vrijeme psalmi nisu bili ozna�eni brojevima, nego prvim rije�ima psalma. Kao što krš�ani nazivaju molitvu O�enaš. Rije�i koje je Isus izgovorio pred smrt po�etne su rije�i psalma 22, koji je vrlo optimisti�an, a ono što je David pisao prije tisu�u godina, za�u�uju�e prikazuje stvarno doga�anje:

Opkolio me �opor pasa, rulja me razbojni�ka okru�ila. Probodoše mi ruke i noge....

Zatim:

A ti Jahve, daleko mi ne budi... Odgovorio si mi ... Njemu �e se jedinomu klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim �e se sagnuti svi koji u prah silaze...Ovo u�ini Jahve!

Osporavanja i nepriznavanja autenti�nosti biblijskih knjiga posljedica su i tisu�godišnjih ideoloških sporenja, ali i ratova izme�u vjerskih zajednica, pa islamski vjernici ne znaju, ili zanemaruju �injenicu, da su današnji tekstovi starozavjetnih knjiga uskla�eni mnogo prije Isusa, a tekst Evan�elja onakav kakav je i danas, kanoniziran je u Kartagi 397. g. pa u vrijeme objavljivanja Kurana, a niti kasnije u tim knjigama nije moglo biti nikakvih promjena. Stoga je �injenica je da su upravo takve knjige na specifi�an na�in ovjerene, nostrificirane Kuranom, a ajetom:

"Mi smo tebi poslali ovu Knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su prije nje došle i da ih �uva." (K. 5,51),

Kuran se �ak postavlja njihovim �uvarom od naknadnih izmjena.

Budu�i da je Kuran zadnja Objava, pa nema nekih novih u kojima bi se potvrdila njegova vjerodostojnost, on sam sebe na specifi�an na�in ovjerava ajetima �ije �e zna�enje mo�i shvatiti tek naredne generacije. To je prije svega ve� spominjani ajet o dolasku an�ela Gabrijela na Zemlju:

"Njemu u jednom danu, koji iznosi kao pedeset tisu�a godina na zemlji"... (70,4),

koji nije bio namijenjen ljudima onog vremena. Njegovo smo zna�enje mogli shvatiti tek po�etkom minulog stolje�a, kad je Einstein otkrio fizikalne zakonitosti o kontrakciji vremena pri brzinama blizu brzine svjetlosti.

Kao što je u SZ knjigama naviješten dolazak Mesije, da bi se i formalno mogao utvrditi kontinuitet kuranske objave, bilo bi za o�ekivati da je barem u Evan�elju jasno najavljen dolazak nekakvog novog Bo�jeg izaslanika. U Kuranu zaista i piše da je u biblijskim knjigama najavljen dolazak poslanika (Muhameda). Ja to tijekom svih ovih �etrdeset godina istra�ivanja nisam uspio prona�i, a po mojim saznanjima ni islamski kuranolozi i religijski filozofi nisu u biblijskim knjigama uspjeli prona�i za to vjerodostojne tekstove. U islamskoj sam literaturi nailazio na neka takva mišljenja, ali to je bilo previše nategnuto da bi se moglo uzeti kao dokaz. Ja sam još od samog po�etka mojih istra�ivanja provjeravao da li ima proturje�ja izme�u Kurana i biblijskih knjiga. Imao sam sre�u da sam ve� nakon prvih �itanja cijelog teksta Kurana, zapazio ajet u kojemu piše da su to: "...zaista pouke za ljude koji razmišljaju" (45,13), što mi je postalo mišlju vodiljom i olakšanjem u ukupnim kasnijim istra�ivanjima. Za svaku sam pretpostavljenu proturje�nost u drugim ajetima, ali i biblijskim knjigama uspijevao prona�i dokaz da se Kuranom ne osporava ništa od onoga što je zapisano u biblijskim knjigama.

Me�utim, pripremaju�i se za ovu tribinu u Zagrebu, koja je bila planirana za prošlu godinu, zbog ne�ega sam se sjetio da je Isus pred kraj svoga djelovanja u�enicima obe�ao kako �e im Bog kasnije poslati "Duha tješitelja" koji �e im u budu�nosti pomo�i. U�inilo mi se da bi to moglo biti ono što sam toliko dugo tra�io. Potra�io sam i našao dva slijede�a teksta:

"Branitelj - Duh Sveti kojega �e Otac poslati u moje ime, pou�avat �e vas svemu i dozivat �e vam u pamet sve što vam  ja rekoh." (Iv. 14,26)

i:

"No kada do�e on - Duh istine - upu�ivat �e vas u svu istinu; jer ne�e govoriti sam od sebe, nego �e govoriti što �uje i navješ�ivat �e vam ono što dolazi..." (Iv. 16, 13-15).

To je bilo to! Doslovno tuma�enje �esto vodi na stranputice. Trebalo je promisliti. Isus je obe�ao an�ela, a ne poslanika-osobu, pa sam ispunjenje toga Isusova obe�anja ranije doslovno povezivao s doga�ajem "silaska Duha nad apostole", tako da su sve što su govorili razumjeli ljudi razli�itih jezika. Ne znamo što su apostoli govorili pa se to mo�e shvatiti samo kao �udo najave da se Evan�elje ne navješ�uje samo �idovima, nego da je namijenjeno svim narodima svijeta. Osim toga, samo pedesetak dana nakon smrti i uskrsnu�a bilo je prerano za ispunjenje toga Isusova obe�anja. Me�utim, dolazak an�ela Gabrijela šest stolje�a kasnije, kad je krš�anstvo bilo u velikim vjerskim problemima i nedoumicama, a �idovstvo rasuto diljem svijeta; potpuno logi�no odgovara tom obe�anju.

An�eo Gabriel je taj Branitelj - Duh Sveti kojega je Isus obe�ao, a Muhamed je onaj u Kuranu najavljeni Poslanik kojemu je Gabrijel (D�ibril) tijekom 23. godine prenosio poruke i opomene. Kako ovim, tako se i drugim ajetima potvr�uje i zapravo pojašnjava ono što je Isus obe�ao slanjem Duha istine. Kuran nije nova Objava, u duhovnom smislu razli�ita od dvije ranije. Prema kuranskim ajetima an�eo Gabrijel po Bo�joj zapovijedi potvr�uje sve ono što je prije objavljeno i putokaz je onima koji vjeruju. Va�no je, ali je i zanimljivo naglasiti da se to ne odnosi samo na Mojsijeve i Isusove sljedbenike, nego na sve one koji vjeruju u jednog nevidljivog Boga:

"Oni koji vjeruju, �idovi, krš�ani, Sabejci, koji budu vjerovali u Boga i sudnji dan i �inili dobra djela, imat �e svoju nagradu kod svoga Gospodara i za njih nema straha, niti �e tugovati. (2,62).

"Nema straha niti �e tugovati tko vjeruje u Boga, pa bio on musliman, �idov, poklonik zvijezda, Sabejac, ili krš�anin.(5,72).

Muhamedu se jasno ka�e da on u pogledu vjere nije vlast, nego je samo opominja�, a u slu�aju pokušaja sporenja oko toga �ija je vjera bolja savjetuje mu se: "Reci: Tebi tvoja vjera meni moja". Ono što je posebno va�no izri�ito se zapovijeda: "La ikrahi fit din - U vjeri nema prisiljavanja. (2.256)".

U duhovnom su pogledu te tri knjige jedna, mnogo kra�a knjiga, a u Kuranu piše da je objavljuje razumnima i onima koji razmišljaju. To isto vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je svojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednica zapravo bi trebala biti svojevrsna dragovoljna udruga vjernika. Obredi i vanjska obilje�avanja pripadnosti vjerskoj zajednici mogu, ali i ne moraju poticati duhovnost, ali to samo po sebi nije duhovnost. Duhovnost je u svjesnom osobnom obra�anju Bogu.

Degradacija duhovnosti u puki formalizam jedan od velikih uzroka je i to što su se sve tri osnovne vjerske zajednice umjesto pravog zna�enja biblijske poruke: Biti svjestan Boga, najviša je spoznaja, opredijelile zaprvotno �idovsko poimanje da je Strah Bo�ji najviša spoznaja, predstavlja apsolutnu negaciju Evan�elja, kao i svih onih tekstova o Bo�joj dobroti zapisanih u Kuranu. Upravo je taj strah osnova militantnim vjerskim vo�ama za nametanje svoje vlasti.

Kuranom je tada svima bio upu�en poziv na duhovno jedinstvo:

"O sljedbenici Knjige, do�ite da se okupimo oko jedne rije�i koja je jednaka i nama i  vama, da mu ništa ne pridru�ujemo... (3,64),

a umjesto odziva: neprijateljstva, kri�arski ratovi, krš�anski tridesetogodišnji rat u Evropi, ali i današnji me�umuslimanski krvavi sukobi. Muslimanski svijet do�ivljava veliku nesre�u �ak i me�usobnih sukoba, a zlobnici u ime islama propovijedaju zlo.

Nakon tisu�godišnjih sukoba i osporavanja kona�no se prije pedeset godina na �elu najmo�nije i najorganiziranije vjerske zajednice, Katoli�ke crkve, pojavio �ovjek koji je najavio promjene. Bio je to papa Ivan XXIII. koji je na II. Vatikanskom saboru pokrenuo ekumenizam i me�ureligijski dijalog. Tako u  II. glavi odluka tog Sabora pod naslovom Bo�ji narod, zaklju�ak pod to�kom br. 16 koji se odnosi na  muslimane glasi:

"Ali odluka o spasenju obuhva�a i one koji priznaju Stvoritelja, me�u kojima su u  prvom redu muslimani, koji se ispovijedaju�i da dr�e vjeru Abrahamovu, klanjaju s  nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji �e suditi ljude na sudnji dan",

što nedvosmisleno predstavlja poziv na duhovno jedinstvo. Bez obzira je li itko bio toga svjestan, nakon trinaest stolje�a bio je to svojevrstan odziv krš�ana na 13 stolje�a stari kuranski poziv. Na�alost, Ivanovi slijednici nisu slijedili njegove temeljne ideje. Me�ureligijski dijalozi se formalno nastavljaju, ali bez entuzijazma i jasnih perspektiva ne mo�e biti ni pozitivnih pomaka. Premda je strah od Boga potpuno stran duhu Evan�elja, u katoli�kom se Katekizmu me�u Sedam darova Duha svetoga još uvijek navodi i strah bo�ji.

U islamskom je svijetu stanje u mnogim segmentima gore nego u vrijeme II. Vatikanskog sabora. Nakon burnih previranja, a posebno poraza arapskih vojnih sila u t.zv. "šestodnevnom ratu" s Izraelom, te okrutnih ameri�kih ratova i Iraku i Afganistanu, tradicionalni panarabizam unutar islamskog svijeta sve više prerasta u politi�ki panislamski radikalizam, koji je potpuno suprotan izvornoj kuranskoj misli. Kao što je širom svijeta i u islamskom svijetu bilo oduševljeno prihva�eno proglašenje ekumenizma, Katoli�ka je crkva u situaciji da uputi još sna�niju i jasniju poruku, a to zna�i da bez okolišanja mora priznati duhovnu dimenziju kuranskih poruka jasnim prihva�anjem kuranskog poziva: "... do�ite da se okupimo oko jedne Rije�i koja je jednaka i nama..." (3,64)i time priznati jedinstvo s duhovnom dimenzijom Kurana. Tim bi �inom Crkva potvrdila vlastitu vjerodostojnost, a islamski bi vjersko-politi�ki totalitarizam u najve�em dijelu postao bespredmetnim. Bio bi to i po�etak osloba�anja od mnogih tisu�godišnjih nereligijskih nanosa, te vra�anje izvornim duhovnim vrijednostima zapisanim u sve tri svete knjige.

Ajetom: "Inna lillahi ve inna ilejhi rad�iun" "Mi smo Bo�ji i Njemu �emo se vratiti!" (3,156) se iskazuje temeljni sadr�aj sve tri knjige

D�ihad je najve�a podvala islamskih militanata. U kontekstu kako ga oni, a ne samo oni tuma�e, u Kuranu uop�e ne postoji. U kontekstu cjelokupnog kuranskog teksta D�ihad je: nastojanje na Bo�jem putu molitvom, dobrim djelima, imovinom, pa i �ivotima ako je to nu�no. D�ihad je zapravo kuranska ina�ica onoga najva�nijeg u Evan�elju: Ljubavi prema Bogu i bli�njemu.

Religijski "nacionalizam" - Ajet "Kod Boga je prava vjera samo Islam" kod površnog �itanja stvara dvojbu oko svega što je gore re�eno, jer izgleda da je suprotan sa svim onim što je re�eno i koji navodi �ak i na neprihvatljive zaklju�ke. Rije� Islammuslimani obi�no prevode kao: podlo�nost Bogu. No to vrijedi za sve religije. Me�utim, u kontekstu cijelog Kurana rije� Islam jednostavno zna�i: vjerovanje u jednog Boga - monoteizam, jednoboštvo.

Filip �orluki�

PS:
Na portalu Islamske zajednice u Hrvatskoj www.islamska-zajednica.hr �itamo:

U JEDNOM TJEDNU DVIJE IZVRSNE TRIBINE

U prošlom tjednu smo imali dvije izvanredne tribine. Prvo je na Islamskoj tribini �etvrtkom, 08. 12. gostovao naš stari prijatelj gosp. Filip �orluki�. Još se uvijek sje�amo njegove hit knjige, objavljene još u SFRJ, pod naslovom Kuda ideš �ovje�e? Tema njegova predavanja je bila, Isus jest najavio novu objavu.
Na tribini Ve�er Kur'ana i d�emata, 11.12. gost nam je bio jedan od naših ponajboljih alima, hafiz dr. sc. Halil ef. Mehti�, profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici...

O prvoj tribini na kojoj je nastupio prof. Filip �orluki� prilo�ena su 4 video zapisa - pogledajmo ih:

hafiz Aziz ef. Alili - uvodno izlaganje na tribini

Filip �orluki� 1/3

Filip �orluki� 2/3

Filip �orluki� 3/3

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar