NK Croatia je 30. svibnja 2009. predajom pehara veteranima NK Mladosti iz �eminca u Baranji dovršila put i san dug punih 18 godina. Naime posjeta Baranji bila je planirana od 10. do 12. svibnja 1991., no morala je prema tadašnjem javljanju MUP-a biti odgo�ena. Nazirao se ve� rat i putovanje u tu zonu je bilo preve� opasno. Odgodio se tada put „za bolja vremena“ koja su svi strpljivo o�ekivali te i do�ekali. Kao i tada cijelu organizaciju su preuzeli naši Baranjci.

NK Croatia Zürich boravila je u Baranji i Isto�noj Slavoniji od 28.05. do 01.06.2009. Veterani te �lanovi i štovatelji NK Croatie, nas nešto preko dvadeset, krenuli smo autobusom „Rezi� Reisen“ u �etvrtak nave�er ispred Doma kluba u Oerlikonu u Zürichu. Kad smo prešli granicu u Bregani, bio je to novi dan 29.05.2009., na odmaralištu „Plitvice“ ve� su nas �ekali sadašnji i bivši �lanovi NK Croatie i po�eljeli dobrodošlicu: Jura �urkovi�, legendarni trener, te bivši nogometaši Mika �iljak, Tihomir Borovac, Bo�o Luka�ek te Vjekoslav Markovi� i drugi štovatelji kluba. Nekolicina nam se pridru�ila i nastavila putovanje s nama.   

U Slavonskom Brodu nas je ugostio kao doma�in �lan, a i kuglaš Croatie Zürich, Ante Ili�, koji je zajedno sa nama putovao. Pe�eni odojak sa salatom, lukom, doma�om rakijom i vinom tako nam je sjeo, da su mnogi lizali prste, kad smo se ve� vozili prema drugim doma�inima u Sl. Brodu. Naime „Berner Band“, koji su svirali ve� u Zürichu na fešti za NK Croatiu, kao rodbina našeg �lana Darka, ugostili su nas doma�im specijalitetima. Put nas je poslije vodio u hotel Mursu u Osijek, gdje smo se smjestili, prije nego što smo predve�er krenuli u Baranju. 

Aperitiv smo uzeli u restoranu „Šokacka grana Duboševca“. Ve�erali smo u Etno restoranu „Baranjska ku�a“ u Karancu. Doma�ini su nam priredili do�ek, a mogli smo razgledati i tu staru selja�ku ku�u koja sada diše novim ruhom i duhom. Vrlo je popularna i jako posje�ena kako od doma�eg stanovništva tako i od turista. Uz peku se pilo doma�e vino, a tamburaški sastav „Ko�ije“ nas je pratio sve do u sitne sate, kad smo umorni ali zadovoljni poslije 48 sati mogli u hotelu le�i u krevet.

Ta subota, 30.05.2009, svima �e ostati u sje�anju. Gospo�a Branka koja nam se na nekoliko sati pridru�ila kao vodi� opisivala nam je ulice i sela, gdje je po�eo Domovinski rat, te nas vodila kroz Vukovar sve do memorijalnog groblja i na Ov�aru. Bijeli kri�evi na memorijalnom groblju podsje�aju na na�ene �rtve u masovnim grobnicama. U 52 masovne i više stotina pojedina�nih grobnica ekshumirani su posmrtni ostaci 1970 �rtava. Spomenici na grobovima govore o palim braniocima Vukovara. Upisali smo se u kjnigu �alosti i tako odali po�ast palim �rtvama Domovinskog rata, koje po�ivaju na ovom groblju. Na Ov�ari, bivšem  poljoprivrednom dobru (farmi), udaljenoj pet kilometara od Vukovara, posjetli smo prvo dokumentacijski centar u bivšem hangaru (skladištu). Tamo su odve�eni ranjenici i osoblje iz vukovarske bolnice prije nego su ih ubili i bacili u masovnu grobnicu otprilike udaljenu 900 metara. Na spomeniku smo polo�ili vijenac, a na spomengroblju za tih 200 �rtava upalili smo svije�e za sve pale �rtve Domovinskog rata. Bio je to dirljiv trenutak i �astan �in. Uz sve emocije svi smo barem u sebi imali nadu i �elju, da se tako nešto nikad više ne ponovi. 

Za sebe sam pomislio, da bez svih tih �rtava, niti naš put ne bi imao isti smisao kao što ga je imao, jer pred nama je bio cilj puta predavanje pehara i odigravanje nogometne utakmice u �emincu. Do�ek je bio dirljiv, jer su se mnogi ve� poznavali i za dobrodošlicu je prire�ena bogata zakuska. Poslije toga svi aktivni veterani su se pripremili za utakmicu. Kiša koja je baš po�ela padati bila je kao suze sje�anja, a i suze radosnice, jer u poluvremenu je predan  pehar od strane dopredsjednika NK Croatie i vo�e puta, Franje Mili�a. Utakmicu su dobili zaslu�eno doma�ini sa 4:2. Više o sportskom dijelu na�i �ete na web-stranici NK Croatie: http://www.fcarhiva.croatia.ch/croatia/ .

Zaslu�ni za sve to tada i danas bili su od strane NK Croatie Zürich: Franjo Mili�, Branko Kurtovi�, Zoran Kne�evi�, Goran Maši�, Ivan Buzina, Zlatko Tijardovi�, Franjo Marod (Ferek), Josip Tisaj, Zvonko Kuzmanovi�, Josip Jele�evi�. A mo�da i neki drugi koji mi nisu poimence poznati. S time je ujedno uveli�an i „Dan op�ine“ �eminca. Sve je to popra�eno veli�anstvenim do�ekom, prijemom od strane slu�benih predstavnika te narodnim veseljem uz tamburaški sastav „Šokacke grane“ do u jutarnje sate. Nekoliko vatrenih se nije moglo rastaviti od doma�ina, tako da je autobus otišao u hotel Mursu u Osijek bez njih. A ostali putnici dobili su priliku da usput stanu na jedan „putni“ u restoranu „Šokacke grane Duboševaca“. 

Nedjelja, 31. 05. 2009. po�ela je obilazkom parka prirode Kopa�ki rit. Smješten u središnjem dijelu poplavne doline Dunava, rit �ini Dunav s njegovim glavnim pritokom rijekom Dravom. Park prirode obuhva�a 177 km2, a unutar njega smješten je posebni zoološki vrt. Budu�i da je to jedno od najva�nijih poplavnih podru�ja u Europi, Kopa�ki rit je 1993. uvršten na popis vla�nih podru�ja od me�unarodnog zna�aja. Izgled cjelokupnog prostora ovisi o intenzitetu poplava. Najve�e jezero je Kopa�ko jezero, a najdublje Sakadaško. Sve smo to mogli �uti na uvodnom predavanju naše simpati�ne „doma�ice“ s osvajaju�im osmjehom. Plove�i Kopa�kim ritom brodom „Orao I“ u�ivali smo u prirodnim ljepotama, koje nam je objašnjavala na hrvatskom, engleskom i ma�arskom jeziku simpatni�na voditeljica. Nepregledni trš�aci, bare, šume i okolne vla�ne livade pru�aju idealne �ivotne uvjete mnogim vrstama sisavaca, jelenima, srnama, divljim svinjama, divljoj ma�ki, jazavcu, vidri i šišmišima. Preko 290 vrsta ptica predstavljaju najpopularniju vrijednost Kopa�kog rita. To je ujedno i najve�e mrijestilište riba ovog dijela Dunavskog sliva. Od 44 vrste su najzastupljeniji: rije�ni šaran, deverika, ke�iga, krupatica, crvenperka, bodorka, linjak, štuka, grge�, smu�, som. 
Naravno da toliko ljepote privla�i i velikane ovoga svijeta, koji obi�no odsjedaju u kompleksu dvorca Tikveš, kojega mi iz tehni�kih razloga nismo mogli posjetiti.   

Put nas je tada kroz Kne�eve vinograde, rodno mjesto našeg vo�e puta Franje Mili�a, vodio  i u riblji restoran „Kova�-�arda“ u Zmajevcu. Logi�no da nas je tamo ve� �ekao fišpaprikaš, koji je bio tako dobar, da �ak i oni koji ina�e ne vole fiš, jeli su ga ovdje u slast. Doznali smo iz prvih usta što je razlika izme�u fišpaprikaša i brudeta. Saznali smo od vlasnika restorana, koji pripada ma�arskom dijelu pu�anstva u Hrvatskoj, u kratkim crtama, da su oni jednako bili tretirani za vrijeme Domovinskog rata kao i hrvatski narod.
Ovaj restoran je toliko poznat po fišpaprikašu, da naši Baranjci ne stignu ku�i, prije nego što odu u „Kova�-�ardu“.   

Okrepljeni fišom vozili smo se pokraj i kroz vinograde te brda ravne Baranje i tako stigli na zadnje odredište našeg puta, u vinariju Josi�, tako�er u Zmajevcu. Degustacija vrhunskuh vina ovog podru�ja bila je samo uvod u oproštajnu ve�eru i veselje u restoranu same vinarije Josi�.

Degustirali smo polusuho bijelo vino „Terra pannonium“. Ova graševina ima razvijene vo�ne arome. „Cigonia nigra“ je polusuho crno vino. Ovo Cabernet Sauvignon vino je osebujno, puno okusa i vo�nih aroma, tako da je mladi vlasnik vinarije, Damir Josi�, ipak nekoliko kartona prodao i u Švicarsku, gdje se u stvari ovo vino tako�er mo�e na�i kod uvoznika vina:  http://www.vallis-aurea.ch/vallis.asp ili http://www.tartuf-vino.ch/.
„Neka ovo vino zagrije srca i unese vedro raspolo�enje u Vaš dom“ piše na svakoj etiketi.
To je ova degustacija i napravila. Naša srca su bila zagrijana vinom, a tijelo okrepljeno
prvoklasnom i obilnom ve�erom, gdje je bilo servirano raznoliko meso s grila uz specijalni krumpir i salate te druge ukusne priloge. Sve je to bilo zaokru�eno izvrsnim pala�inkama.

Što bi bila fešta bez tamburaša. Naši novi i mladi prijatelji, tamburaška grupa „Nesanice“  podigli su naše raspolo�enje na zavidu visinu. Njihova svirka i pjesma usprkos mladosti podigla je na noge i one koji su još osje�ali posljedice utakmice i zabavljanja u �emincu. Raznje�ili su se svi. Mnogi su tra�ili od tamburaša specijalne pjesme, tako da su nov�anice okitile tambure kao gro��e trsove. Ali kad je najljepše, rastati se mora. Teškog srca i nogu krenuli smo prema autobusu. „Nesanice“ su nas pratile do autobusa, a pjesma se orila u tu tihu mirnu Baranjsku no�. Škorina „Otvor' �eno kapiju“ te be�arac do iznemoglosti pao je na rastanku, a mo�da bi ga oni hrabriji i danas još pjevali, da nas nije �ekao daleki put i svakidašnjica u Švicarskoj. 

Oko 23 sata krenula je raspjevna dru�ina prema Zürichu. U autobusu je ali brzo pjesma usahla i svi su se umirili, tako da se i sam šofer �eljko �udio što nitko ne pita više za pivo, karte, ili po�ima pjesmu. Samo se �uo „hrkanac“, a njega je prekinulo stajanje na grani�nom prijelazu u Sloveniji, gdje smo svi izašli van i morali pokazati putovnice. 

U ponedjeljak, 01.06.2009 i zadnji putnici iskrcali su se pred Domom Croatie u Oerlikonu u Zürichu, kamo su nas dovezli vrlo iskusni i profesionalni voza�i firme „Rezi�-Reisen“ oko 16 sati. Niti šoferi nisu imali uvijek lak posao s ovakvo sportski i kulturno aktivnom dru�inom. Njima, vo�i puta i svima koji su doprinjeli ovako uspješnom putovanju su se svi zahvalili.

Fotozapis je osobnog karaktera, budu�i da mi ostali fotografi do objave ovog �lanka na portalu nisu poslali svoje slike, koje bi ali trebale biti objavljene na web-stranici NK Croatie: http://www.fcarhiva.croatia.ch/croatia/.  

K tomu cijelo putovanje je bilo snimano. DVD-reporta�u naše odiseje obradit �e Davor Krušelj od firme MARS iz Belog Manastira, koju �e se mo�i nabaviti kod organizatora, tj. kod NK Croatie Zürich.  

Fotozapis

(kliknite na sliku da ju pove�ate - pa još jednom kliknite do pune veli�ine)

Za portal tekst i fotografije: Stjepan Drozdek