Ubrzo nakon osvajanja titule šampiona Švicarske, stigao je prvi poziv za gostovanje novope�enom šampionu - FC Bamboo UAR, lider kosovske malonogometne lige, izrazio je �elju da ugosti igra�e i vodstvo švicarskog prvaka, �emu se MNK Croatia 97 Appenzell rado odazvala. Na Veliki petak, u kasnim popodnevnim satima, 15-�lana ekipa Croatie poletjela je s aerodroma Zürich, prema Prištini. Ve�ina nas je Kosovo i Prištinu poznavala samo iz TV-emisija, pogotovo iz proteklih ratnih zbivanja, i svi su bili pomalo napeti, s neizre�enim pitanjem: “Što nas tamo o�ekuje?”

Odgovor je ubrzo stigao! U ranim ve�ernjim satima sletjeli smo u Prištinu, carinsko osoblje je ljubazno obavilo svoje formalnosti, za�eljevši nam dobrodošlicu na hrvatskom jeziku i naš trodnevni boravak na Kosovu je po�eo. Ispred zgrade aerodroma do�ekao nas je Hašim Vitia, komesar Futsal lige Kosova, te nas poveo do autobusa koji nas je prevezao do hotela Grand. Radoznalo smo gledali kroz prozore autobusa u prištinsku no�. Nigdje tragova ruševina, što je bilo za o�ekivati, vidjeli smo jedan prosje�an evropski grad sa svim svojim vrlinama i manama. Visoko rangirani hotel Grand, u koji su nas ljubazni doma�ini smjestili, ispunio je o�ekivanja i najzahtjevnijih me�u nama, te nas je naš srda�ni doma�in Hašim poveo na ve�eru u restoran de Rada, u vlasništvu predsjednika kluba Ariana Hencija, gdje je za nas prire�ena ve�era.

Na prvom raskri�ju, svi smo zastali kao ukopani: veliki jumbo plakat u centru Prištine najavljivao je sutrašnju utakmicu izme�u FC Bamboo UAR i Kampion de Zvicrés, MNK Croatia 97 Appenzell. Naš doma�in nam je rekao da je desetak takvih plakata izvješeno po cijeloj Prištini, a na dr�avnoj televiziji, RTK, svakih sat vremena se najavljuje ova utakmica. Tek tada smo postali svijesni koliko naša posjeta zna�i doma�inima, kojim publicitetom je popra�eno gostovanje švicarskog prvaka u kosovskoj prijestolnici, i, iskreno, po�eli smo se osje�ati kao nogometne zvijezde.

Za ve�erom nam se pridru�io i kapetan mom�adi FC Bamboo, Suad Ke�i, dugogodišnji igra� NK Zagreba, s kojim smo se vrlo ugodno ispri�ali. U neobaveznom razgovoru saznali smo da doma�ini znaju skoro sve o nama, da su gledali i studirali par snimaka utakmica MNK Croatia 97 Appenzell, a posebno dramati�no finale protiv FC Geneve. Skoro sve naše igra�e su znali po imenu, koju poziciju igraju, a Mato Šego, najbolji strijelac švicarske lige, izazivao je pozornost gdje god se pojavio.

Doma�ini su izrazili �aljenje kada me�u našim igra�ima nisu primjetili Stifa Gulana, strijelca pobjedni�kog gola u finalnoj utakmici, švicarskog reprezentativca, Danijela Agati�a, te Tomislava Mijatovi�a i Mehu Mujkanovi�a. No, i pored toga, pokazivali su veliki respekt prema našoj ekipi i rezultatu koji je ekipa MNK Croatia 97 Appenzell napravila. Mi smo saznali da je naš protivnik ekipa sastavljena od profesionalaca, da treniraju pet puta tjedno i da u teku�em prvenstvu imaju samo jedan neriješen rezultat, sve ostale susrete su dobili.

Iskreno nas je iznenadilo kada smo vidjeli popis sponzora na pozivnicama za utakmicu, koje su bile po stolovima ve�ine ugostiteljskih objekata u Prištini, iako se takmi�e u ligi Kosova koja još nije zvani�no priznata od FIFE ili UEFE. Mi se tako ne�im nismo mogli pohvaliti. Naš doma�in nam je otkrio da je bud�et njihovog kluba oko 30-40'000 Eura, te da svaki igra� ima nov�anu naknadu. Naši igra�i to samo mogu sanjati. Ekipa koja �e naredno ljeto predstavljati Švicarsku u UEFA Ligi šampiona duboko pose�e u sopstveni d�ep da bi nabavila trenirke za igra�e, da mogu barem iza�i na teren jednoobrazno obu�eni.

Naši doma�ini su bili nemalo iznena�eni spoznajom da u hrvatskim medijima ovaj uspjeh nije zna�ajnije propra�en, te da, osim nazo�nosti hrvatskog konzula na finalnoj utakmici, nije posve�ena nikakva pozornost hrvatske diplomacije u Švicarskoj ovakvom uspjehu. No, to je naša stvarnost,
Dragan Jurki� i njegovi suradnici �e se i dalje morati boriti sami, ne �ale�i svoje vrijeme i sredstva za promid�bu hrvatskog nogometa i hrvatske dr�ave u Švicarskoj. �alosno, ali istinito!

Nakon ugodne ve�eri ekipa se povukla na spavanje, no igra�ki dio nije odolio da ne posjeti prištinske diskoteke, gdje su bili srda�no i toplo do�ekani, a pokazat �e se na utakmici i dosta obo�avatelja.

U subotu ujutro, za vrijeme doru�ka, ponovno nas je posjetio naš doma�in, Hašim Vitia koji je, usprkos gustom rasporedu, uspio osigurati termin za trening u dvorani „Boro i Ramiz“, gdje se treba odigrati i utakmica u ve�ernjim satima. Koliko su nas doma�ini uva�avali dovoljno govori i �injenica da nam je pola dvorane ustupila košarkaška ekipa Prištine, koja je sutradan igrala finale kosovskog Kupa.
Poslije treninga ekipa se ponovno okupila u restoranu da Rada na ru�ku te se poslije ru�ka povukla na popodnevni odmor u hotel.

Mene je, do�im, naš doma�in Hašim Vitia poveo do Caffe bara „Bamboo“, po kojem je i klub dobio ime. Ušavši u kafi� u trenirci MNK Croatia 97 Appenzell dobio sam nevi�eni aplauz. Iako su sva mjesta bila zauzeta, odmah su mi napravili mjesto za jednim stolom gdje sam upoznao Ismeta Munishija, nogometaša sa odra�enih 20 profesionalnih ugovora od Kosova, preko Hrvatske, �ak do Argentine, bivšeg nogometaša �eljezni�ara iz Sarajeva, Arsima Prepolija, Nevzata Vtarija, TV voditelja, urednika i snimatelja RTK te ministra sporta, kojima, na �alost, nisam zapamtio imena. Na sve strane zagrljaji i izrazi dobrodošlice, zastave doma�eg kluba, plakati za najavu utakmice, te švicarske zastave. Samo jednu „zabranu“ smo imali: nije bilo po�eljno da izvadimo nov�anik i platimo pi�e, to naši doma�ini nisu mogli dopustiti.

Fotozapis

(kliknite na sliku da biste ju pove�ali - pa još jednom kliknite do pune veli�ine)

A u 18 sati je po�ela toliko najavljivana utakmica. No, o tome u sutrašnjem nastavku.

Za portal iz Prištine, Marinko Vidakovi�