Ministarstvo igara i igrica
Saša Zelenika, intervju: U našim dr�avnim slu�bama ima ljudi koji zaziru od puno posla, a s druge strane ima jako puno politi�kih i inih igara i igrica, pa je kao rezultat jako teško privu�i dobre ljude. Javnim porukama da se sustav rješava nesposobnih dalo bi se do znanja da su mu potrebni sposobni.
Saša Zelenika izvanredni je profesor na Tehni�kom fakultetu Sveu�ilišta u Rijeci. Diplomirao je na Sveu�ilištu u Rijeci, doktorirao na Politehni�kom sveu�ilištu u Torinu i radio na institutu 'Paul Scherrer' u Švicarskoj. Jedan je od osniva�a Foruma za eti�nost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja. Nakon 15 godina u inozemstvu, krajem 2003. godine, na poziv Ra�anove vlade vratio se u Hrvatsku. Do listopada prošle godine bio je �lan Povjerenstva za upravljanje fondom Jedinstvo uz pomo� znanja i Vije�a za nacionalni inovacijski sustav. Ostavke na sve funkcije dao je zbog, kako je naveo, 'direktnih ad hominem napada, punih la�i i insinuacija od strane du�nosnika ili bliskih suradnika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH'.
U listopadu prošle godine dali ste ostavku na funkcije u Povjerenstvu za upravljanje fondom "Jedinstvo uz pomo� znanja", Vije�u za nacionalni inovacijski sustav, te ste povukli kandidaturu za �lanstvo u Nacionalnom vije�u za visoko obrazovanje. Kao razloge ostavki naveli ste napade na vas od strane ljudi bliskih MZOS-u. Kakva je uop�e bila reakcija Ministarstva na vaše ostavke?
Nikakva! Nisu se uop�e ni osvrnuli na moja vrlo konkretna pitanja poput:
Zašto se ne provode akcijski planovi i izjave potpisane od samog ministra i/ili donesene od Vlade RH? Zašto se na slu�bene upite MZOS-u od strane pojedinih dionika sustava ne odgovara? Zašto se mjesecima ne odgovara na slu�bene upite visokoškolskih institucija? Zašto se deset mjeseci (sada je to ve� 15) ne objavljuje koje su institucije, koliko i po kojim kriterijima dobile znanstvenih novaka? Zašto se ne intervenira kada se dogode katastrofalne situacije kao kod odobravanja znanstvenih i tehnologijskih projekata? Zašto se ne intervenira kada �lanovi najviših dr�avnih tijela u znanosti ka�u da su liste odobrenih projekta razli�ite od onih koje su oni poslali u Ministarstvo? Zašto se najvrjednija znanstvena oprema dodjeljuje na principu potezanja za rukav djelatnika Ministarstva ili igara bez granica na pojedinim fakultetima i zašto se ne provjeri kako i koliko se ta oprema ili prostor pojedinih institucija koriste? Zašto se ne ka�e koji su djelatnici i zašto napustili Ministarstvo, a koji su i zašto otjerani iz njega? Zašto se ne ka�e koji djelatnici Ministarstva i/ili njihovi supru�nici istovremeno djeluju i/ili bivaju birani u zvanja na velikom broju institucija? Zašto se otvoreno ne ka�e koja tijela povezana s Ministarstvom rade, a koja ne rade svoj posao, i zašto ih se ne smjeni nego ih se podr�ava u njihovom uvjerenju da su sposobni (a nesposobni troše stotine milijuna kuna)? Zašto se u Ministarstvu izdaju dopusnice za javne i privatne ustanove koje ne zadovoljavaju minimalne kadrovske i materijalne uvjete za rad? Zašto Ministarstvu treba 3-4 mjeseca za proknji�iti obi�ni putni nalog, ili za upisati instituciju koja je dobila dopusnicu u odgovaraju�i upisnik? Zašto se financiraju tragi�no loši "znanstveni" �asopisi i dopušta da u njima objavljuju njihovi urednici i "rodijaci"? Zašto se ne sankcioniraju pojave na koje ukazujemo u izjavama Foruma za eti�nost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, a posebice ne nebrojeni sukobi interesa i svi "fini" oblici korupcije? Zašto se, kona�no, ne preuzme odgovornost za sve navedeno? Zašto se a priori svi prijedlozi odbacuju jer su "oni (koji???) naši (�iji???) neprijatelji" a ne pokuša se u�iti iz vlastitih grešaka i od onih koji dobronamjerno na njih ukazuju?
Nakon višekratnih urgiranja dobio sam ljubazni, ali neslu�beni mail u kojem nisu uop�e ušli u meritum stvari. Ve� prije nego što su to poslali imenovali su moga Zna se da su recenzentski postupci u odre�enom broju znanstvenih �asopisa vrlo sumnjivi, pa su i �lanci vrlo sumnjive kvalitete; radi se po principu „ja tebi- ti meni"zamjenika u fondu "Jedinstvo uz pomo� znanja", dok nikad nisam slu�beno obaviješten da li sam još uvijek �lan Vije�a za nacionalni inovacijski sustav ili ne. Sve to nedvojbeno pokazuje da nisu moj potez shvatili kao poziv na rješavanje nebrojenih problema u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, nego kao povod da se riješe mene, kao najbr�e i po njih najelegantnije rješenje.
U svakom slu�aju vjerujem da je karakteristi�no za djelovanje ove Vlade da vi premijeru uputite neku predstavku o ministru, a on je uputi istom tom ministru na o�itovanje. To da se ministar nikad ne o�ituje valjda je samo po sebi razumljivo, te pokazuje ne samo stupanj razvoja demokracije kod nas, nego i razinu odgovornosti i razumijevanja svoga posla kao uslu�ne djelatnosti nama gra�anima (a ne obratno!) koju naši ministri imaju ali i, pretpostavljam, njihovog ku�nog odgoja.
Kada govorite o neprovo�enju akcijskih planova, na koje konkretne akcijske planove mislite?
Na „Akcijski plan za poticanje ulaganja u znanost i istra�ivanje" (tzv. „Akcijski plan 3 posto") koji je donesen i objavljen u travnju 2008. godine, iako je najavljen kao dovršen u svibnju 2007. na drugom Kongresu hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva u Splitu. Dakle, dovršen je �ak godinu dana kasnije. A do danas se vrlo malo iz tog plana implementiralo.
Tako�er se to odnosi na Znanstvenu i tehnologijsku politiku RH 2006.- 2010. koja je donesena u svibnju 2006., a odgovaraju�i akcijski plan je donesen tek sredinom 2007. godine. Sama definicija aktivnosti je, dakle, zahtijevala �etvrtinu raspolo�ivog vremena! U tom akcijskom planu je onda predvi�eno tijelo nazvano SVEZNATE odnosno Strategijsko vije�e za znanost i tehnologiju u kojem bi trebali sjediti premijer i pet ministara, te Vije�e za nacionalni inovacijski sustav. Prema tom akcijskom planu, navedena vije�a su trebala biti osnovana u srpnju 2007. U travnju 2008. sam si dopustio na sastanku u Ministarstvu upitati što se doga�a s tim vije�ima pa su ona onda u par dana i formirana. Dakle, izgubljena je opet godina dana, a da ništa nije napravljeno. A prema javno dostupnim podacima, do danas se „sveznaju�i" još niti jednom nisu sastali.
U pismu spominjete ljude koji su otjerani iz Ministarstva. Na koje ljude to�no mislite?
To morate pitati Ministarstvo.
Ako ste to napisali, zna�i na nekog konkretno i mislite?
Oni bi trebali javno i slu�beno re�i da su neki ljudi otjerani zbog malih ili nikakvih rezultata. Jedan od ve�ih problema naših dr�avnih slu�bi je nesposobnost privla�enja sposobnih ljudi. S jedne strane imate ljude koji zaziru od puno posla, a s druge strane u tim sustavima ima jako puno politi�kih i inih igara i igrica, pa je kao rezultat jako teško privu�i dobre ljude u sustav. Javnim porukama da se sustav rješava nesposobnih dalo bi se znanja da su tu potrebni sposobni ljudi kojima bi se onda trebalo dati i ovlasti da neke stvari naprave, a ne ih, ako ih ve� uspijete dobiti u sustav, ograni�avati u njihovim naporima.
Kad ka�ete da se financiraju tragi�no loši �asopisi, na koje �asopise mislite?
Ima ih jako puno, o tome se dosta diskutiralo na Connect portalu. Ima �asopisa u kojima veliki broj radova objavljuju njihovi urednici i ljudi iz njihovih istra�iva�kih grupa. Zna se isto tako da su recenzentski postupci u odre�enom broju tih �asopisa vrlo sumnjivi pa su i �lanci vrlo sumnjive kvalitete. Radi se opet po principu „ja tebi- ti meni". Ti meni objavi dva �lanka po kojima �u biti izabran u zvanje, a onda �u ja tebi pomo�i kad �eš ti biti biran u zvanje i sli�no. To je jedna od op�epoznatih stvari, ali i još jedna od stvari u koju se, na�alost, uop�e ne �eli zagristi. Ipak, neki �asopisi, poput Croatian Medical Journala, jako su se izdigli i na razini su svjetskih �asopisa na svom podru�ju.
Stalno se izra�avate u terminima rodijaci, to bi se moglo protuma�iti kao nepotrebni šovinizam?
Ne, ne uop�e! Kad god spominjem rodijake, ne mislim na bilo kakvu pripadnost, nego na umre�enost nelegalnih i nemoralnih interesa. Mislim na rodijake u smislu ljudi koji rade nešto što je loše, korumpirano i nemoralno. Nikakve primisli o ikakvim pripadnostima nisam imao.
Da se vratimo na napade na vas. Kao jednog od glavnih napada�a izdvojili ste bivšeg glasnogovornika, a sadašnjeg na�elnika Odjela za interne i op�e poslove Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Bo�u Pavi�ina. Zna�i li to da su napadi bili instruirani od strane ministra Primorca?
To ja ne mogu znati. Ono što pouzdano znam je da je moje pismo, upu�eno premijeru Vlade RH, ministru Primorcu te dr�avnom tajniku i ravnatelju za znanost Ministar Primorac prije je proizvod sustava nego njegov uzrok. Ne mislim pritom na osobu g. Primorca, nego na njegovo obnašanje du�nosti, koje, opet, nikako nije samo negativnopri Ministarstvu, danima cirkuliralo me�u suradnicima u Ministarstvu, ali i ljudima koji nisu djelatnici Ministarstva. Tako�er, znam da su napadi na mene, ali i na neke vaše kolege novinare i druge znanstvenike toliko koordinirani i da se tako �esto koriste iste konstrukcije i floskule, da to ne mo�e biti slu�ajno. Isto tako znam da veliki broj ljudi u i oko sustava znanosti i visokog obrazovanja, �im progovore o problemima i njihovim uzrocima, biva „pozivan na odgovornost" a �esto se tu, i sam bio svjedokom toga, navodi upravo ministar kao izvor „poziva". U javnosti je uz to nedavno postalo bjelodano da se u Ministarstvu vode prave „crne liste" novinara koje oni smatraju „nepo�udnima" i da se skupljaju pravi dosjei o njima sve do toga da ih se, po principu „dr�ava to sam ja", proziva da su dr�avni neprijatelji, dok se s druge strane novinarima koji snishodljivo prate sve tzv. „uspjehe" ministra nude uredni�ka mjesta u �asopisima. Zaklju�ke mo�ete i sami izvesti.
Pri tome je svakako va�no napomenuti da prije ili poslije netko mora preuzeti odgovornost za sve navedene rabote, ali i da se, barem u mom slu�aju, nikako ne radi o osobnim sukobima s bilo kime u ili oko Ministarstva, nego o sukobu koncepcija. S jedne strane imate one koji kao mantru ponavljaju da je sve što se radi u sustavu najbolje i najljepše, da smo u društvu znanja, da �emo ve� sljede�e godine biti najrazvijeniji obrazovni sustav u ovom dijelu Europe (ma što ta floskula zna�ila) i sli�ne stupidarije, a s druge ljude koji su svjesni problema koji su prisutni u sustavima znanosti i visokog obrazovanja, �ele otvarati argumentiranu raspravu o tim problemima i �ele raditi na njihovom rješenju, a ne na medijskoj promociji nekih pojedinaca. Ovih potonjih ima nesumnjivo i u Ministarstvu, ali oni, na�alost, ne mogu do�i do izra�aja od halabuke buka�a kojima je jedini cilj glancati sliku ministra u javnosti. Nije samo jasno zašto izvanredni ljudi koji razumiju probleme i sposobni su ih rješavati pristaju raditi u takvoj sredini.
Dok ste obnašali funkcije unutar sustava visokog obrazovanja, jeste li uspjeli provesti neki oblik napretka?
Da, jer sam imao sre�u raditi s vrsnim ljudima kojima je boljitak sustava i ove zemlje na prvom mjestu. Ipak, ocijenio bih da su ti pomaci postizani sustavu usprkos, a ne zbog postojanja volje na najvišim mjestima da se nešto stvarno i u�ini. Dovoljan je pokazatelj toga valjda i to da smo u segmentima gdje smo zavisili od reakcije slu�bi sustava, poput kod banalne isplate putnih troškova, u pravilu �ekali 3-4 mjeseca na jedan potpis.
Tvrdite da su napadi na vas zapo�eli s intenziviranjem medijske eskponiranosti Foruma za eti�nost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja?
Da. O�ito je naše ukazivanje na probleme u sustavu nekome jako smetalo, što je bilo vidljivo i iz reakcije djelatnika MZOS-a na Connect portalu. O�ito u „interne i op�e poslove" u MZOS- u spada i „discipliniranje" svih koji se usude otvarati argumentiranu raspravu o problemima u sustavu.
Je li problem u osobi ministra Primorca, to�nije da li mislite da su promjene mogu�e promjenom vrha Ministarstva i da se na taj na�in pokrene sustav i promjene u njemu ili su i ministri ti koje sustav „usiše"?
Rekao bih da je ministar Primorac prije proizvod našeg sustava nego njegov uzrok. Pri tome, još jednom, ne mislim na osobu g. Primorca, nego na njegovo obnašanje du�nosti, koje, opet, nikako nije samo negativno, ali baš zato bi one stvari koje nisu na �eljenoj razini trebalo otvoreno raspraviti i ispraviti ih. U svrhu boljitka svih koji u sustavu rade i �ive, pa tako i ministra koji je i znanstveno-nastavni djelatnik ili ogromnog broja studenata koji su korisnici sustava.
Treba tu istaknuti da su neki ljudi koji su obnašali funkciju ministra znanosti prije prof. Primorca bili nesumnjivo sposobni i imali su dobre namjere i ideje koje se nisu provodile, što zbog �injenice da je znanost na rubu politi�kih �elja, što zbog izostanka podrške i otpora unutar samog sustava. Problem je i u tome što u ovoj dr�avi sveukupno imate 5 552 doktora znanosti ili 0,23 posto radno aktivnog stanovništva i otprilike isto toliko glasa�a. Dakle, nikog previše ne zanima da li �e i kako ti ljudi glasati, pa tako niti rezovi i stajanje iza teških odluka u tom sektoru. Nije problem samo u ministru i ljudima s kojima se djelomi�no sam okru�io, ve� u sustavu koji generira i perpetuira nesposobne. Upravo zbog toga mi u Forumu predla�emo da se puno više koristi pomo� neovisnih stru�njaka iz inozemstva u gra�enju institucija sustava.
Nedavno ste u intervjuu za Jutarnji list poru�ili ostalim znanstvenicima u inozemstvu da dobro razmisle prije povratka u Hrvatsku. Ne vjerujete da je sustav potrebno i mogu�e mijenjati iznutra?
Iako sam po prirodi optimist, nakon svih iskustava ovdje vjerujem da je to vrlo teško. Pa mi imamo docente dovedene iz Japana koji moraju piliti daske da bi imali Poreznim platišama koji nas financiraju mora biti jasno zašto je va�nije ulagati u znanost nego u pelješke mostove, prazne rukometne dvorane i sli�ne �ardake ni na nebu ni na zemljistol na kojem �e raditi! Uz to, takvi pomaci, baš zbog potrebe „jurišanja na vjetrenja�e" same jezgre sustava, zahtijevaju toliko energije da je istu bolje upotrijebiti u znanstveni rad ili u nastavi gdje su rezultati svrsishodniji. A ta svrhovitost je još evidentnija kada se radi u ure�enim sustavima poput onih u razvijenim zemljama zapada.
Svoje ste aktivnosti ka promjeni sustava ograni�ili na rad u Forumu, odnosno preko Foruma?
Ne name�em se, niti se �elim igdje gurati. Ako netko u sustavu smatra da mogu pomo�i, ja �u to drage volje i u�initi, ali se ne mogu i ne�u u bilo što gurati ako me ne �ele. O�ito je bilo lakše riješiti me se nego u neke od evidentnih problema u sustavima znanosti i obrazovanja stvarno zagristi.
Zala�ete se za popularizaciju znanosti, a medije vidite kao javne korektive znanstvene politike?
Naravno! Poreznim platišama koji nas financiraju mora biti jasno zašto je va�nije ulagati u znanost nego u pelješke mostove, prazne rukometne dvorane i sli�ne �ardake ni na nebu ni na zemlji. Djeci pak treba permanentno pokazivati zašto je va�nije baviti se znanoš�u nego te�iti Big Brotheru ili uratcima Nives Celzijus. A iskustvo nas u�i da naša politi�ka elita ispravlja svoje evidentne greške samo pod pritiskom javnosti.
Ono na �emu sam radim na popularizaciji znanosti su �lanci u raznoraznim novinama te kroz popularna predavanja. Istaknuo bih tu i sudjelovanje u izvanrednoj aktivnosti nevladine udruge Civitas kroz njihov projekt „Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja" kojeg MZOS, na�alost nije ocijenio dovoljno vrijednim da ga financijski podupre. A trenuta�no postoji i ideja da se na jednom lokalnom radiju u Rijeci pokrene emisija o znanosti koja bi išla jednom tjedno i koju bih ja vodio.
Zna�i li to da u Rijeci postoji nekakva druga�ija znanstvena klima?
U Rijeci su zadnjih par godina napravljeni evidentni pomaci u mnogim elementima sustava znanosti i visokog obrazovanja, iako postoje i problemi koji su karakteristi�ni za cijeli sustav koji su djelomi�ni uvjetovani stanjem na nacionalnoj razini, a djelomi�no pristajanjem na zate�eno stanje. Dosadašnja ekipa na sveu�ilištu u Rijeci je napravila velike pomake pa se zato stvarno osje�a bolja klima nego mo�da u nekim drugim sredinama. Kao rezultat, velik broj znanstvenika koji su se vratili iz inozemstva, vratili su se upravo u Rijeku. Isto tako, neki sa drugih sveu�ilišta prelaze u Rijeku.
Koncentracija boljeg kadra?
Pokazuje se da, ako postoji tim na vrhu ili pri vrhu koji radi dobre stvari. To generira pomake u cijelom sustavu.
Forum se zala�e za aktivno uklju�ivanje u borbu protiv sukoba interesa koji smatrate jednom od najve�ih bolesti sustava. Što podrazumijevate pod aktivnim uklju�ivanjem i što ste ve� poduzeli po tom pitanju?
Smatramo da mnogi koji su cijeli �ivot radili o ovakvom sustavu niti ne razumiju što je sukob interesa, a kamoli da su se spremni aktivno zalagati za njegovo iskorjenjivanje. Aktivno zna�i da ne �elimo, poput mnogih kolega u sustavu, pri�ati na kavama i po hodnicima, nego otvoreno ukazivati na probleme, javno istupati iako smo svjesni da �e nas neki politikanti prozivati i napadati, ne odustajati od argumentirane rasprave i kad drugi vješto pokušavaju, u nedostatku argumenata, svaku diskusiju srozavati na plitke osobne obra�une. Aktivno svakako zna�i da smo spremni i sami iznijeti dio rada i odgovornosti za rješavanje problema, naravno ako nam se za to pru�i prilika u što je, na�alost, te�e vjerovati. A vjerujemo da naše argumentirane i konzistentne izjave kojima ukazujemo na brojne probleme u sustavu mogu i te kako poslu�iti za ispravljanje mnogih evidentnih problema, samo kada bi za to bilo volje i kada zaljubljenost u vlastiti odraz u ogledalu ne bi najodgovornije u sustavu spre�avala da se s problemima suo�e.
Kada se govori o fenomenu sukoba interesa, vjerujete li da se mo�e govoriti u kategorijama mentaliteta? Da bi se sustav promijenio, treba ga u potpunosti vrijednosno promijeniti?
Ne vjerujem da je to stvar mentaliteta, isti taj �ovjek koji oti�e koji oti�e u Njema�ku ili negdje drugdje, radi na druga�iji na�in. Problem je sustava koji to tolerira i koji o tome šuti. Ne vjerujem da smo mi lošiji ili manje moralni od Nijemaca, Šve�ana ili nekog drugog. Cijeli sustav i društvo treba postaviti na takve osnove da se takve stvari ne toleriraju. Na prvoj fronti ste vi novinari, i svi mi kao gra�ani ove zemlje. Jednostavno se trebamo u svakom trenutku protiv toga boriti i ne pristajati na, primjerice, nošenje „plavih kuverti" ili da, kad se na�emo u situaciji da smo svjedoci takvog ponašanja, o tome ne šutimo i ne okrenemo se na drugu stranu.
Forum ima viziju prijelaza s modela dr�avnog upravljanja sustavima znanosti na model njihovog dr�avnog nadziranja. Što to�no ta vizija podrazumijeva i imate li konkretne prijedloge razrade vizije?
To bi zna�ilo da bi sami znanstvenici, kako je to slu�aj u razvijenijim znanstvenim sustavima, trebali preuzeti odgovornost za upravljanje sustavima na principima neovisnih evaluacija rada, projekata, znanstvenih i nastavnih rezultata. U prvoj fazi, s obzirom na razinu razvijenosti sustava i sveprisutne sukobe interesa, smatramo da bi nam pri izgradnji institucija sustava trebali pomo�i neovisni vrsni stru�njaci iz inozemstva. Ministarstvo bi pri tome, kao organ dr�avne uprave, kontroliralo odnosno nadziralo zakonitost rada i svrhovitost trošenja sredstava u skladu s prioritetima naše zemlje i gospodarstva. Naravno, kada bi te prioritete netko napokon utvrdio i stvarno provodio.
Forumu neki zamjeraju zagovaranje neoliberalnog pristupa visokom obrazovanju.
Što god to zna�ilo? Ti bi valjda zadr�ali sustav u kojem su djelatnici izabrani u znanstveno-nastavna zvanja „svete krave" koji imaju osiguranu do�ivotnu apana�u bez obzira da li i koliko rade, da i dalje obrazujemo tisu�e ekonomista i pravnika za zavode za zapošljavanje, da i dalje naša znanost po svim relevantnim mjerilima produktivnosti bude na svim podru�jima na samom repu Europe, da nam milijunski vrijedna znanstvena oprema slu�i za skupljanje prašine, da neki djelatnici sustava imaju na raspolaganju cijele zgrade, a drugi imaju �etvorni metar po nastavniku i dva po studentu, da profesori tezgare po �etiri- pet sveu�ilišta i da ih studenti ni ne vide, pa da se ispiti prodaju, da se sredstva za projekte dodjeljuju po babama i stri�evima, ...
U svakom slu�aju, ne smatramo da smo uvijek u pravu i uvijek smo spremni za argumentiranu raspravu sa svima. Pozivamo zato kriti�are svih orijentacija da nam se obrate argumentima kojima opovrgavaju naše stavove pa da u direktnoj komunikaciji, koja svakako mo�e biti i javna putem tribina i sli�nih doga�anja, zajedno formuliramo najbolja rješenja za svima uo�ljive probleme.
Kako gledate na borbu, pogotovo studenata zagreba�kog Filozofskog fakulteta, za besplatno visoko obrazovanje?
S jedne strane svakako treba sa�uvati društveno postignu�e slobodnog pristupa visokom obrazovanju za sve koji to �ele, ali ipak treba uvesti i instrumente destimulacije upisa u visoko školstvo onih koji su tu samo da bi imali jeftiniju kartu Svakako treba sa�uvati društveno postignu�e slobodnog pristupa visokom obrazovanju za sve koji to �ele, ali ipak treba uvesti i instrumente destimulacije upisa u visoko školstvo onih koji su tu samo da bi imali jeftiniju kartu za gradski prijevoz ili jeftini obrok u studentskim menzama gradski prijevoz ili jeftini obrok u studentskim menzama. Takvi izuzetno materijalno i ljudski optere�uju sustav pa i svoje roditelje, a nisu na koristi nikome. Pla�anje studija koje bi raslo s neuspješnoš�u studiranja, a padalo do nule s uspješnoš�u savladavanja studentskih obveza je jedno od mogu�ih rješenja toga problema. Dakako, i tu treba otvoriti argumentiranu raspravu i izna�i najpovoljnije rješenje, posebice imaju�i u vidu našu ekonomsku situaciju, ali i nu�nu otvorenost visokog obrazovanja prema svima, uklju�uju�i sve manjine.
Studenti se bore protiv elitizacije sveu�ilišta, a za pravo na besplatno obrazovanje kako bi sprije�ila situacija u kojoj bi samo imu�niji bili u mogu�nosti platiti školovanje. Osim izrazito „izvrsnih", društvu trebaju i „prosje�ni" visokoobrazovani stru�njaci?
Da, nesumnjivo, trebamo ljude raznih razina stru�nosti, ali �injenica je da je visokoškolski sustav vrlo neproduktivan. Da se umjesto �etiri do pet godina koliko se do Bolonje studiralo, u prosjeku studiralo više od sedam godina. A samo je oko tre�ine studenata studij i završavalo. Dio problema je svakako u kvaliteti nastave i u profesorima, ali dio je i u motivaciji studenata i u njihovom pristupu u�enju. Trideset posto studenata na prvim godinama se nikad ne pojavi na predavanjima. A oni koštaju ovu dr�avu sa svim pravima koje studentski status sa sobom povla�i, ali i svoje roditelje. To je svakako neracionalni trošak. Treba zato stimulirati one koji redovito ispunjavaju svoje obveze, a ove druge destimulirati a djelomi�no pla�anje je sigurno jedan od na�ina da se tom problemu dosko�i. Mo�da postoje i bolji na�ini, ali ja ih ne vidim puno. Ako netko ima bolju ideju, zašto ne.
Kakav je vaš stav o provedbi Bolonjskog sustava?
Bolonja je neminovnost, cijela Europa ide u tom smjeru. Bolonja ima i puno problema u masi dr�ava jer se krenulo s prili�no lošim premisama i s nedefiniranim ciljevima, a to je još posebno potencirano kod nas gdje je poseban problem nepostoje�a integracija sveu�ilišta, pa fakulteti guraju svoje politike, od upisne nadalje. Tako da imamo Bolonja koliko i institucija. Ali, s druge strane, po�etni podaci nakon ove tri i pol godine pokazuju da su ipak prisutni pozitivni pomaci, i to u odnosu prema studentima te u znanju tih studenata i njihovoj prolaznosti. Iz pozitivnih ali i negativnih rezultata treba u�iti i popravljati sustav. Pri tome ne vjerujem u floskulu da je Bolonja proces koji ne�e nikad završiti. Treba imati konkretne ciljeve te konkretne zadatke i konkretne ljude koji �e do tada i tada napraviti to i to. Mi ina�e u sustavu visokog obrazovanja kao i op�enito u društvu nemamo ni strategije ni prioritete niti znamo tko što radi i do kada to treba napraviti.
Ali Bolonja se pokušava izgraditi na temeljima sustava koji ne funkcionira?
Bolonja je otvorila mogu�nost da se o problemima sustava po�ne pri�ati, i da se nešto na tom polju napravi. Bolonja je poboljšala vidljivost i transparentnost problema. U Rijeci je nedavno uvedena tzv. druga faza Bolonje koja podrazumijeva konstantno pra�enje uspjeha studenata prema kojoj se pretpostavlja da studenti 70 posto usvojenih znanja trebaju posti�i za vrijeme trajanja nastave, a samo 30 posto se provjerava na završnom ispitu. Pokazalo se da su i studenti puno zadovoljniji s takvim na�inom i da posti�u bolje rezultate. Dakle, mogu�nosti postoje, samo treba jako puno raditi. To posebice vrijedi za nas nastavnike.
Forum je prije nekoliko mjeseci podr�ao akciju Indeks. Kako sad gledate na akciju?
Podr�ali smo akciju kao po�etak iskorjenjivanja korupcije, ali smo odmah naglasili da smo protiv estradizacije, da o�ekujemo da se odgovorni i procesuiraju, te da javnost pojedince ne poistovjeti s ogromnom ve�inom poštenih djelatnika sustava. Posebno smo se zalo�ili da najprimitivniji oblici korupcije otkriveni akcijom ne budu i kraj Podr�ali smo akciju Index kao po�etak iskorjenjivanja korupcije, ali smo odmah naglasili da smo protiv estradizacije, da o�ekujemo da se odgovorni i procesuiraju; o�ito je da su naša o�ekivanja iznevjerena obra�una s korupcijom. Aktivnosti na ovom polju, uz anga�man samih djelatnika i institucija sustava visokog obrazovanja, trebale bi, smatrali smo, obuhvatiti i nepotizam, netransparentnost i sukobe interesa pri dodjeli sredstava za znanstvene i tehnologijske projekte, znanstvenu opremu, znanstvene novake i sredstava za izdavaštvo, kršenje normi racionalnosti prilikom izgradnje objekata u sklopu starih i prilikom otvaranja novih znanstvenih i visokoškolskih ustanova te još te�e prekršaje prilikom izdavanja dopusnica za rad i pri procjenjivanju kvalitete rada tih ustanova. Tako�er i nerad i „tezgarenje" na brojnim u�ilištima, te korištenje materijalnih i ljudskih (studenti!) resursa za osobne probitke i zarade, oportunizam, sukobe interesa i �esto kršenje najosnovnijih eti�kih normi i podzakonskih akata prilikom izbora u znanstveno-nastavna, nastavna i suradni�ka zvanja kao i kod izbora u razna nacionalna (uklju�uju�i HAZU), sveu�ilišna i ostala slu�bena tijela. Tu je tako�er i korištenje "klanovskih" udru�ivanja i otvorenih i prikrivenih metoda zastrašivanja "njihovih" i nagra�ivanja "naših" prilikom izbora �elnika znanstvenih i visokoškolskih ustanova na svim razinama uz potpuno odsustvo ikakve odgovornosti za naknadne postupke tako izabranih „autonomnih" �elnika, kršenje eti�kih normi autorstva i kvalitete znanstvenih djela koja se objavljuju u doma�im znanstvenim publikacijama, praksu anonimne difamacije nekih uglednih kolega koji su mo�nicima "stali na �ulj" (ah, koliko smo samo tu „vidoviti" bili!)... O�ito je da su naša o�ekivanja iznevjerena. Kome to ide u prilog? Sustavima znanosti i visokog obrazovanja i njihovim korisnicima, prije svega studentima, zasigurno ne!
Izvor: Portal h-alter.org, Jelena Svir�i�
