U prostorijama Matice hrvatske predstavljen je �asopis Krš�anskog akademskog kruga „Nova prisutnost" u kojem je objavljen Manifest Krš�anskog akademskog kruga. Danas donosimo izlaganje dr. Jadranke Brn�i� na tom predstavljanju:
„AFIRMACIJA ISTINSKIH VREDNOTA
I REHABILITACIJA LJUDSKE OSOBE DANAS.
KONKRETNE ZADA�E“
(Manifest Krš�anskoga akademskog kruga)
Akademik Ivan Supi�i�, dr.Jadranka Brn�i� i dr.Neven Šimac
Zašto je Krš�anski akademski krug tekstu kojim izlazi u javnost dao naslov „Manifest“? Rije� „manifest“ latinskoga je porijekla i zna�i „o�itovanje“, što je u ovom slu�aju bolji izbor od rije�i koja se obi�no koristi kao prijevod, a to je „proglas“. Manifest je javno o�itovanje neke skupine oko zajedni�ke brige te poziv upu�en onima koji dijele tu brigu da se izravno ili neizravno pridru�e njezinu radu. Temeljna briga Krš�anskoga akademskog kruga jest afirmacija ljudske osobe i ljudskih vrijednosti.
No, kad je rije� o univerzalnim ljudskim vrijednostima - kakve su u Bibliji, u Deset zapovijedi, odnosno Deset besjeda, jasno definirane kao du�nosti, a u Univerzalnoj deklaraciji o pravima �ovjeka iz 1948. te u nizu deklaracija protiv rasne, vjerske, spolne i ekonomske diskriminacije artikulirane kao prava - nailazimo na razli�ite interpretacije, kadikad me�usobno razli�ite �ak i me�u ljudima koji deklarativno dijele isti svjetonazor. U Manifestu stoga stoji da nam treba „stalna, stvarna i trajna revolucija i evolucija u prevrednovanju, obnavljanju i uvijek ponovnoj izgradnji svih temeljnih ljudskih vrednota“.
Kako u toj revoluciji i evoluciji mogu sudjelovati osobe koje sebe do�ivljavaju istodobno i kao gra�ani, i kao intelektualci i kao krš�ani, što je slu�aj s �lanovima udruge Krš�anski akademski krug? U našoj konkretnoj svakodnevici svjedoci smo da civilna, akademska i krš�anska zajednica imaju uglavnom odvojena, zasebna polja promišljanja, dijaloga i djelovanja. Civilna zajednica bi se trebala baviti pitanjima ljudskih prava i njihova promicanja, akademska prijeporima razli�itih teorija, a krš�anska zalaganjem za dostojanstvo ljudske osobe u okvirima svojega religijskog i crkvenog nauka. Jedna usmjerena prema globalnome, univerzalnome, druga prema relativno maloj diskurzivnoj zajednici, a tre�a prema osobnom, eti�kom i transcendentnom. Me�utim, kada se ove zajednice i doti�u podru�ja izvan svojega �arišta interesa, u našoj sredini �esto ostaju unutar vlastitih uskih granica rvaju�i se s priznavanjem prava drugih, intelektualnim poštenjem ili moralisti�kim tuma�enjima eti�kih na�ela, svejedno brane�i svoje vlastite pozicije kao superiorne drugima. Opetovano obnavljanje temeljnih ljudskih vrijednosti i u teoriji i u praksi mo�e se ponajprije doga�ati u dijalogu kakav dopušta da razli�ite dimenzije ljudske osobe i ljudskog djelovanja u�e jedna od druge, me�usobno se ovjeravaju, korigiraju i nadopunjuju te naposljetku i udru�uju. Zrela zajednica oblikuje se u trajnom uspostavljanju ravnote�e izme�u autokritike, kritike i uvjerenja, u ustrajnom i strpljivom nastojanju oko dijaloga i suradnje s drugim konkretnim zajednicama civilnog društava, akademskim zajednicama, crkvenim i vjerskim zajednicama.
U Katoli�koj crkvi, kojoj zasada pripada ve�ina �lanova Krš�anskoga akademskog kruga, prije Drugoga vatikanskog koncila uglavnom su se odvajali svjetovni od duhovnih interesa, svjetovne smatraju�i inferiornima duhovnima. Štoviše, i danas se u Crkvi �esto govori o opasnostima sekularizacije, pri �emu se pojmu svjetovnosti uglavnom pridaju negativne konotacije, dok je opozicija svjetovno-duhovno, zapravo, arbitrarna. Na djelu je prije prijepor izme�u, s jedne strane, površnog razumijevanja i svjetovnosti i duhovnosti te, s druge strane, zauzimanja za cjelovitog, integralnog �ovjeka. Drugi vatikanski koncil u pastoralnoj konstituciji „Gaudium et spes“ zauzeo je pozitivan stav prema svijetu, prema zemaljskome, nastoje�i ne samo omogu�iti nadvladavanje uobi�ajena suprotstavljanja duhovnoga i svjetovnoga, nego, štoviše, nastoje�i poticati i razvijati duhovnost zalaganja za svijet te sebe samu uspostavljaju�i kao onu koja slu�i svijetu i mo�e u�iti od njega. Prvi konkretan korak u tom smjeru bilo je davanje prostora vjernicima-laicima da artikuliraju i razvijaju svoj vlastit prostor odgovornosti, tj. da u Crkvu, kako stoji u Manifestu, „unose pozitivne tekovine prosvije�enoga gra�anskog društva, a u gra�ansko društvo - autenti�no krš�anstvo”.
Autenti�no, ponizno krš�anstvo, a ne ideologizirano, religijsko katoli�anstvo, ima itekako što ponuditi svijetu: modele uzajamnog uva�avanja, solidarnosti i praštanja, i to ne samo na razini osobnih me�uljudskih odnosa, nego i na razini institucija. A jednako tako ono što je ponajbolje u modelu demokracije prosvije�enoga gra�anskog društva te svijest o odgovornosti svakog pojedinca za izgradnju boljega, bratskijeg svijeta mo�e itekako pridonijeti kvaliteti krš�anskog �ivota u njegovoj eti�koj i politi�koj dimenziji, kao i kvaliteti odnosa unutar Crkve kao institucije i dijalogi�nosti njezina odnosa prema svijetu. A ve� samim tim po�injemo ostvarivati ono za što nam je i gra�anima i krš�anima zajedni�ki zadatak: cjelovito ljudsko društvo trajno ostvarivo u aktivnom odazivanju obe�anju kojim �ovjek prima sama sebe u nadi. Uvjerenje o temeljnom jedinstvu ljudske obitelji, o jednakosti i dostojanstvu svih ljudi nam je, na kraju krajeva, zajedni�ko, a po�iva na: osje�aju nepovredivosti pojedinca i njegove savjesti; svijesti o tome da se ljudska mo� ne smije poistovje�ivati s pravom; uvjerenju da su ljubav, suosje�anje, nekoristoljubivost te snaga duha i unutarnje istine ja�i od mr�nje, neprijateljstva i sebi�nosti; dubokoj nadi u posljednju pobjedu dobre volje i dobra.
�injenica da se Krš�anski akademski krug oblikovao u našoj sredini tek sada, po�etkom 21. stolje�a, svjedo�i i o tome da smo se u konkretnoj vjerni�koj praksi odve� udaljili od smjernica otvorenih nam Koncilom, kao, dakako, i da su u samom društvu tekovine prosvije�enoga gra�anskog društva - zalaganje za slobodu, jednakost i bratstvo me�u ljudima srodno zahtjevima samoga Evan�elja - sve više potiskivane na marginu, �ega smo svakodnevno svjedoci. Uzroci su tome brojni i slo�eni, a onda jednako tako i izazovi. U naše vrijeme kada se i prema samim ljudskim vrijednostima i religijskim praksama sve više ophodimo kao prema pukoj robi u razmjeni interesa, promjena koja treba cjelokupnom društvu ponajprije jest afirmacija ljudskih vrijednosti u svakodnevnom �ivotu i u društvenim institucijama. Promjena, pak, koja, po mom mišljenju, ponajviše treba Katoli�koj crkvi da bi i sama mogla pridonijeti op�em dobru jest raskid sa zavjerom prešu�ivanja kojom ispod zagla�ene površine doktrine �esto prikriva razlomljenu savjest i sve�enika i vjernika. Jedini na�in da pove�emo Kristovu istinu s ljudskom istinitoš�u jest otvoren govor. Prije nego se uop�e usudimo po�eti govoriti o istini, valja nam govoriti istinu, ponajprije sebi i o sebi samima.
No, kako konkretno uspostaviti dijalog i suradnju u gra�anskom, intelektualnom i krš�anskom projektu - u projektu osloba�anja ljudskosti, uspostavljanja etike dobroga �ivota - te kako razviti postavke politi�ke implikacije ovoga projekta? Ujedinjena Europa, svi su izgledi, zasada je povijesna nu�nost. No, opasnost da to bude isklju�ivo Europa trgovine i ekonomije jest velika. Da bi ta opasnost bila što manja, krš�anske, gra�anske i intelektualne inicijative imaju itekako svoju odgovornost. O našoj budu�nosti u demokratskim društvima ne bi trebali odlu�ivati tek �elnici vladaju�ih institucija, nego i svatko od nas po�ev od našega osobnog zalaganja u vlastitoj zajednici. Što se ti�e nas krš�ana, �ini mi se da su nu�na dva preduvjeta: da se ne bojimo ujedinjene a ipak pluralne Europe te se ne borimo za svoje mjesto u kaleidoskopu njezinih natalo�enih slojeva, nego pridonesimo tome da se Crkve tako promijene da se mogu smatrati vjerodostojnim sugraditeljima njezine budu�nosti.
Manifest Krš�anskoga akademskog kruga poziva, dakle, da se zala�emo za: ljudska prava, u što bi valjalo uklju�iti i dijalog s onim skupinama �iji zahtjevi �esto nisu uvijek shva�eni, pa onda ni prihva�eni; za razlikovanje domoljublja od uskogrudnoga nacionalizma; za to da potrebe i zahtjevi zapostavljenih i obespravljenih skupina ljudi budu �uveni i poštovani; za o�uvanje prirodnog okoliša i to, dodala bih, ne tek radi uloge koju ono ima u o�uvanju ljudskih �ivota, nego i na temelju prava samih �ivotinja i biljaka; za to da Crkva bude manje zaokupljena obranom vlastitoga polo�aja i autoriteta, a predanija slu�enju konkretnom �ovjeku i ljudima bez pretenzija na posjedovanje istine; za rizik otvorena govora usuprot privilegijama koje uspostavljaju odnose u društvu i usuprot licemjerju koje u �ivotu vjernika i, posebice, crkvene hijerarhije, unosi podvojenost izme�u rije�i i djela; za politi�ku izgradnju Europe tako da i sami poradimo na iscjeljenju ranjenoga hrvatskoga i europskoga pam�enja.
A da bi se smo mogli mobilizirati naše duhovne, intelektualne i osje�ajne snage za takav projekt, Krš�anski akademski krug bi za po�etak htio biti svojevrstan „forum“ susreta i dijaloga otvoren svima, krš�anima i drugima, koji �ele otvoreno misliti, slušati i govoriti u našem društvu i Crkvi. Biti mjesto gdje �e mladi ljudi na�i - ne odgovore, nego poticaje za postavljanje pravih pitanja.
Koliko �e to doista i biti, ovisi i o svakom od nas, svakom od vas.
Dr. Jadranka Brn�i�
Vezani �lanci:
�asopis Krš�anskog akademskog kruga "Nova prisutnost" i Manifest Krš�anskog akademskog kruga
Za bolji svijet i krš�anstvo u njemu
