Hrvatski pomorci upozoravaju na ispu�tanje opasne kemikalije u more
Kancerogeni benzen u Jadranu
Iz Ministarstva mora poru�uju da ukoliko netko ima saznanja o ispuštanju kemikalija u Jadran to prijavi nadle�noj lu�koj kapetaniji
Visoko kancerogeni aromatski ugljikovodik benzen ispušta se s brodova za prijevoz kemikalija u Jadransko more, obi�no nakon što ga se iskrca u talijanskim lukama. Tu su nam pri�u potvrdili neki hrvatski pomorci koji su plovili, ili još uvijek plove, na takvim brodovima. Iako su i sami protivnici takvog zaga�ivanja okoliša, pomorci su primorani to �initi. Naime, vlasnici brodova to od njih zahtijevaju budu�i da je skupo odlaganje takvog otpada, a i rijetke su luke koje ga mogu negdje zbrinuti.
Valja pritom pojasniti da u spremnicima brodova, nakon iskrcaja benzena ili nekih drugih kemikalija, ostane odre�ena koli�ina sirovine koju prevoze, a koja se zatim ispušta u more ubrzo nakon isplovljivanja iz luke u kojoj je obavljen iskrcaj. Pomorci nam vele da je obi�no rije� o nekakvih 400-tinjak litara teku�ine. Problem je, me�utim, što se ispuštanje, primjerice, benzena – koji se koristi kao otapalo u industriji, ali i za proizvodnju lijekova, lakova, boja – vrlo teško mo�e otkriti jer je rije� o bezbojnoj teku�ini koja vrlo lako isparava.
(Ne)dopušteno ispuštanje kemikalija
Prema me�unarodnoj konvenciji MARPOL, koju je usvojila i Hrvatska, brodovima je doista dopušteno ispuštanje nekih kemikalija, odnosno štetnih teku�ih tvari iz svojih tankova, no to ne smiju �initi unutar 12 nauti�kih milja od obale, odnosno u teritorijalnom moru, brod pritom mora biti u vo�nji, mora imati ure�aje kojima se kontrolira koli�ina i brzina ispuštanja, dok brzina ispuštanja ne smije biti ve�a od 30 litara na jednu nauti�ku milju.
– Za brodove izgra�ene nakon 1. sije�nja 2007. maksimalno dopuštena rezidua (zaostala tvar, op.a.) u tanku nakon otpuštanja bit �e postavljena na maksimum od 75 litara za proizvode u kategoriji X, Y i Z – u usporedbi s prethodnim ograni�enjima od maksimalno 100 ili 300 litara, ovisno o kategoriji proizvoda, navodi se u jednom od aneksa konvencije.
Jedan nam je hrvatski pomorac kazao da je u slu�aju benzena ta granica maksimalno 200 litara. Dakle, s brodova se, prema tvrdnjama pomoraca, ispušta najmanje duplo ve�a koli�ina od dopuštene. No, nije problem samo u koli�ini, nego i u tome što se kemikalije ispuštaju puno bli�e obali no što je propisano.
U Ministarstvu mora tvrde da nemaju saznanja o ispuštanju opasnih kemikalija s brodova u Jadranu, te pojašnjavaju: »Svi brodovi koji prevoze opasne tvari u teku�em stanju imaju knjigu o uljima te knjigu o transferu i prekrcaju teku�eg tereta u koje moraju unositi sve operacije i koli�ine kojima raspola�u, te ih pri pranju spremaju u posebno izra�en tank na brodu (slop tank). Kemikalije s to�no navedenim koli�inama predaju u sljede�oj luci, te se one dalje prate i obra�uju na propisan na�in«.
Navode i da u vodama pod jurisdikcijom Hrvatske nije dopušteno s brodova bilo koje zastave ispuštati one�iš�uju�e kemikalije ili druge opasne i štetne tvari. No, u Ministarstvu kao da zaboravljaju da se ZERP, nad kojim bi Hrvatska htjela imati jurisdikciju, ali je realno nema, ne primjenjuje na �lanice EU-a, pa hrvatska Obalna stra�a, i da ho�e, ne mo�e kontrolirati brodove iz EU-a koji tuda plove.
Koli�ina nepoznata
Naglašavaju tako�er da »plovni, plutaju�i i nepomi�ni odobalni objekti mogu prazniti spremišta krutog i teku�eg otpada, zauljenih voda, fekalija i ostataka tereta s broda, kao i svih drugih tvari koje one�iš�uju pomorsko dobro samo na mjestima u luci ili izvan nje gdje postoje ure�aji za prihvat ovih tvari«. Hrvatski pomorci, me�utim, tvrde da na Jadranu nema luka koje bi prihvatile, primjerice, ostatke benzena u tankovima, pa ovaj zakonski propis na koji se poziva resorno ministarstvo u ovom slu�aju ništa ne zna�i.
Iz Ministarstva poru�uju da »ukoliko bilo tko ima saznanja o ispuštanju kemikalija u Jadran, pozivamo ga da to prijavi nadle�noj lu�koj kapetaniji«. No, i dalje nije jasno što bi nadle�na lu�ka kapetanija mogla u�initi s podacima koje bi joj eventualno dali pomorci s kojima smo razgovarali. Naime, nadle�nost lu�ke kapetanije završava na 12. milji od obale, odnosno na granici teritorijalnog mora, a ve�ina se ispuštanja štetnih kemikalija ipak doga�a u me�unarodnim vodama, gdje hrvatski propisi više ne va�e.
Ministarstvo nam, na�alost, nije dalo podatke o koli�ini kemikalija koje se iskrcavaju u hrvatskim lukama. Upitno je ima li uop�e Ministarstvo takve podatke jer je odgovor na to naše pitanje jednostavno prešu�en. Budu�i da benzen, za koji pomorci konkretno tvrde da se ispušta u ve�im koli�inama u Jadran, nije topljiv u vodi, upitali smo znanstvenike s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kakav je mogu�i utjecaj te kemikalije na organizme u moru.
Voditelj laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju dr. sc. Grozdan Kušpili� bio je za�u�en kad smo ga upoznali s pri�om pomoraca o ispuštanju kemikalija u more, pogotovo benzena.
– Naravno da nije dobro da kemikalije završe u moru jer one nemaju što tu tra�iti budu�i da se prirodno ne nalaze u morskom okolišu. Benzen vjerojatno ne mo�e napraviti štetu koju mo�e napraviti nafta budu�i da nije tako gust, ali njegovo ispiranje u morskom okolišu sigurno nije nešto što bi itko trebao dopuštati, ka�e Kušpili�.
Benzen toksi�an i za morske organizme
Pojašnjava nam da �e benzen, kad u�e u morski okoliš, zbog manje gusto�e od morske vode isplivati u površinski sloj. S obzirom na to da mu je topljivost u morskoj vodi oko 1,3 grama po litri, samo manji dio �e se otopiti, dok �e ostatak ostati neotopljen. Taj netopljivi dio po�inje ishlapljivati, a hlapljenje (kad je polovica od prisutnog benzena ishlapila) traje od 40 minuta do šest sati. Ako je more uzburkano, benzen se po�inje miješati s morskom vodom, a vrijeme hlapljenja se zna�ajno pove�ava (i do 20 dana).
– Prema Okvirnoj direktivi o vodama EU-a, benzen je jedan od spojeva koji se nalazi na listi prioritetnih tvari koje se smatraju posebno opasnim za morski okoliš i u zemljama EU-a je propisan redoviti mjese�ni monitoring voda na njihove koncentracije. Srednja godišnja koncentracija benzena, prema Direktivi, mo�e iznositi osam mikrograma na litru, a maksimalno dopuštena koncentracija 50 mikrograma na litru. S obzirom na to da su ove vrijednosti zna�ajno manje u odnosu na njegovu topljivost u moru, mo�emo pretpostaviti da kvaliteta morske vode u podru�jima gdje se obavlja �iš�enje tankova povremeno ne zadovoljava smjernice Direktive o vodama, smatra Kušpili�.
Naglašava da se benzen u industriji intenzivno upotrebljava, zbog �ega je njegovo prisustvo dosad ustanovljeno u mnogim prirodnim vodama (rijeke, jezera, estuariji, priobalno more). Me�utim, isti�e da su detektirane koncentracije bile uglavnom ispod dozvoljenih granica.
Kušpili� otkriva da su laboratorijska istra�ivanja pokazala da benzen toksi�no djeluje na morske organizme i da dolazi do bioakumulacije (nagomilavanje kemikalija ili nekih drugih tvari u �ivom organizmu, op.a.). Ali isti�e da su koncentracije benzena tijekom ispitivanja bile više u odnosu na koncentracije koje mo�emo o�ekivati u morskoj vodi. O toksi�nosti benzena pri niskim koncentracijama nema podataka.
Biolozima strašno zvu�i
Dr. sc. Jakov Dul�i�, voditelj laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov, veli da je teško naga�ati kakvog bi utjecaja moglo imati ispuštanje ve�e koli�ine kemikalija u more, a isti�e i da je vrlo teško pratiti njihovu prisutnost u morskom okolišu. Smatra da bi ispuštene kemikalije eventualno mogle utjecati na ranije stadije riba, ali i da sve ovisi o koli�inama, te je li rije� o podru�ju gdje se pojedina vrsta riba mrijesti.
– Nama biolozima to uvijek strašno zvu�i, dok kemi�arima mo�da i ne toliko. U svakom slu�aju, ukoliko se što dogodi, prvobitni efekt bio bi na rane razvojne faze – jaja, li�inke. One prve reagiraju na bilo kakve kemikalije koje mogu imati smrtonosni u�inak. Utjecaj na ranije stadije o�itovao bi se u raznim deformacijama, pojašnjava Dul�i�.
No, puno ve�i problem od izlijevanja kemikalija kao što je benzen po njegovom je mišljenju talo�enje teških metala na dnu mora.
– Ribe �eprkaju�i po sedimentu sigurno unose teške metale u organizam. Godinama se ti teški metali talo�e u njihovim tkivima. Naj�eš�e se to doga�a kod riba plosnatica, kao što je list, pojašnjava Dul�i�.
Upozorava da su ribe koje obitavaju i kilometrima daleko od mjesta gdje se rijeka Po izljeva u more potencijalno opasne za konzumaciju jer bi u njihovim organizmima mogla biti povišena koncentracija teških metala.
– Kod nas su svojedobno prona�ene odre�ene koli�ine teških metala u trljama, ali �ovjek bi ih morao konzumirati svaki dan da bi osjetio nekakve posljedice. Jednom davno smo istra�ivali i utjecaj nafte na rane razvojne stadije. To je istra�ivanje pokazalo da je oko 80 posto svih jaja i larvi u trenutku uginulo zbog utjecaja izlijevanja. Me�utim, kada je rije� o ve�im koli�inama, pomor �e se dogoditi i ve�im organizmima. No, nafta sprje�ava i proces fotosinteze, zbog �ega dolazi do ugibanja svih organizama, objašnjava Dul�i�.
Napominje da bi svi ti problemi mogli biti znatno manji da se u Jadranu zna gdje, kada, tko i koliko toga prevozi. Po njemu bi rješenje trebalo biti u Obalnoj stra�i, koja bi u svakom trenutku morala znati sve podatke o brodovima koji plove Jadranom.
Izvor: Novi list, Bojan �I�OVI�
