Ur�a Raukar - Buntovnica s razlogom

Zagreba�ka glumica i jedna od vo�a prosvjeda protiv rekonstrukcije Cvjetnog trga, govori zašto se zaklju�ala u kontejner i kako se osje�ala kad je zbog toga završila u pritvoru - nakon �ega je uslijedila podrška brojnih sugra�ana, ali i poziv predsjednika Ive Josipovi�a na inauguraciju:

*****

Intervju: Buntovnica s razlogom

U kavezu u Varšavskoj ulici s ostalim aktivistima
Foto: Damjan Tadi�/CROPIX

Zagreba�ka glumica Urša Raukar nije ni sanjala da �e u 50. godini, usred zi­­me, u rodnom gradu no�iti u kontejneru i zbog toga završiti u pritvoru. Jednoj od najglasnijih i medijski najeksponiranijih prosvjednica protiv izgradnje projekta Cvjetni trg, zbog �ega - zajedno s tisu�ama drugih gra�ana - prosvjeduje ve� tri i pol godine, proteklih pet dana zauvijek su se urezali u pam�enje.

Kulminacija se dogodila u no�i izme�u 10. i 11. velja�e, kad je glumica, zajedno s drugim aktivistima, privedena u 1. policijsku postaju na Stross­maye­rovu trgu. U Var­šavskoj ulici su, naime, pos­tavili kontejnere i skulpturu trojanskog konja, kako bi onemogu�ili po�etak radova u pješa�koj zoni. Urša Raukar je kasno poslijepodne stigla na prosvjed na kojem se - unato� snijegu i hladno�i - okupilo �etiri tisu�e ljudi, a nakon toga je bila goš�a u emisiji Vru�i stolac na Radiju 101. Kad se vratila u Varšavsku, sve je upu�ivalo na ono o �e­­mu se cijeli dan pri�alo - da �e po­­­­­licija intervenirati po nalogu komunalnog redarstva i pokušati ukloniti kontejnere i konja. Stoga je ušla u kontejner i zaklju�ala se s još devet kolega. Suprugu, arhitektu Niki Gamulinu (64), i 17-godišnjem sinu Luki javila je da �e preno�iti u kontejneru, što za njih, ka�e, nije bilo iznena�enje jer je i do­­tad nekoliko puta de�urala.

Jeste li se uplašili kad je zapo�ela intervencija?
- Ne. Akcija je po�ela oko tri sata ujutro: specijalci su prvo uklonili mlade ljude s krova kontejnera, potom su fleksericom razvalili vrata, a komunalni redar nas je obavijestio da smo u prekršaju i da moramo iza�i. Kako mi to nismo �eljeli, nego smo se odlu�ili za pasivni otpor, jednog po jednog su nas odnijeli do policijskog kombija. Mene su dvojica specijalaca podigla sa stolca na kojem sam sjedila, te dr�e�i za ramena i noge unijeli u vozilo. Privedeni smo u policijsku stanicu na Strossmaye­rovom trgu, gdje sam do�ekala jutro. Puštena sam me�u prvima, oko pola deset, pošto sam potpisala izjavu da nemam primjedbi na postupanje policajaca.

Doista niste imali primjedbi?
- Da. Opho�enje policajaca i njihov tretman prema meni u policijskoj postaji bili su korektni. Dobili smo vodu, mogli smo naru�iti pizzu i bili smo smješteni u dvije prostorije bez rešetaka. Ali zato imam i te kako mnogo primjedbi na njihove nalogodavce - ministra policije i zagreba�ke gradske vlasti, jer smatram nezamislivim da se za komunalni prekršaj na mirne prosvjednike pošalje interventna policija te da ih se privodi.

Kako to objašnjavate?
- Uvjerena sam da je to bila demonstracija sile i mo�i kojom nas se pokušalo zastrašiti.

Zašto ste se odlu�ili za metodu gra�anskog neposluha i pasivnog otpora?
- To je bio naš posljednji korak, jer nadle�ne gradske i dr�avne institucije ve� tri i pol godine sustavno ignoriraju sve argumentirane zahtjeve, dopise, proglase i molbe gra�anskih i stru�nih udr­u­­ga, te peticiju s 54 tisu�e potpisa.

O �emu se zapravo radi: zbog �ega toliko dugo prosvjedujete?
- Zbog netransparentnosti u procesu odlu�ivanja o javnom interesu na tako va�noj lokaciji, u središtu glavnog grada. I to bez javne rasprave i javnog natje�aja. Naime, za projekt rekonstrukcije Cvjetnog trga proveden je samo idejni natje�aj, a o pristiglim prijedlozima odlu�ivao je �iri investitora. Potom je za potrebe privatnog projekta izmijenjen Generalni urbanisti�ki plan grada, i to bez sustavne analiza razvoja svih donjogradskih �etvrti, �ime se pogodovalo jednom jedinom investitoru i njegovom interesu.

Mnogi misle da je Horvatin�i�ev projekt dobar, �ak i nu�an da bi centar grada ponovno o�ivio: što vama smeta?
- Mislim da nije razumno na tom mjestu graditi sedam katova podzemne gara�e, ali pustimo to sad, mi uop�e nismo još došli do toga da bismo mo­­gli razgovarati o tome je li taj projekt dobar ili loš. Ovdje se radi o na�elima i proceduri odlu�ivanja. Osobno nisam protiv nove gradnje, interpolacija i obnove središta grada, ali jesam protiv dovo�enja jednog investitora u povlašteni polo�aj. Gospodin Horvatin�i� ima pravo na ideju, ali imam ga i ja, kao i svi ostali zainteresirani. Grad­ske slu�be trebale bi posredovati izme�u interesa potencijalnih investitora i javnog interesa, pogotovo na tako osjetljivom mjestu. Osim toga, izmjenom GUP-a i pove�anjem koeficijenta izgradivosti na toj parceli za 50 posto, preko no�i je za toliko narasla i cijena zemljišta koje grad svojedobno nije �elio otkupiti - na što je imao pravo, nego je to pre­­­pustio investitoru. Pitam se kako je to mogu�e i kome je u interesu manje novca u gradskom prora�unu.

U posljednjih petnaestak godina devastirane su i preizgra�ene mnoge �etvrti, poput Trešnjevke, Trnja, Sesveta, Dubrave... Zašto tada niste reagirali?
- Ne �elim umanjiti štetu koja je napravljena, ali se u slu�aju Cvjetnog trga dira u samo srce grada. A kad se gradu razori srce, on umire. Središte grada je nukleus Zagreba, a Donji grad jedna od njegovih najve�ih urbanisti�kih vrijednosti, koja je dosad bila netaknuta. �esto me pitaju zbog �ega se ne bunimo protiv drugih stvari, ali zaboravljaju da ja po zanimanju nisam buntovnica, nego glumica. Mnoge stvari me bole, ali nemam snage, vremena i volje reagirati baš na sve. No, vrlo je va�no da smo problem Cvjetnog placa i Varšavske ulice uzdigli na razinu simbola gra�anskog otpora okupaciji javnog prostora.

Što �e biti dalje?
- Svaka represija, kao što je poznato, stvara još ve�i otpor. Mnogi koji su nas dosad tiho podr�avali ili su bili nezainteresirani, spremni su se aktivno uklju�iti u prosvjede. Naša akcija je zalog za budu�nost Zagreba i sigurno ne�u odustati.

Proteklih dvadeset godina sudjelovali ste u brojnim akcijama i gra�anskim inicijativama: koje biste izdvojili?
- Najva�nija je bila akcija za povrat imena Trga �rtava fašizma: prosvjedovali smo deset godina i na kraju pobijedili. Vjerujem da �e tako biti i u slu�aju Cvjetnog trga i Varšavske ulice. Osim toga, svojedobno sam prosvjedovala protiv gašenja Radija 101, medijskog lin�a kolegice Alme Price i poljskog redatelja Janusza Kice u Imperijalu... To je va�no jer mnogi gra�ani još uvijek nemaju svijest da su oni snaga koja mo�e mijenjati stvari i ima na to demokratsko pravo.

Mnogi se pitaju što to vama treba: egzistencijalno ste zbrinuti, imate krasnu obitelj, posao, stan, te nekoliko drugih nekretnina...?
- Kao gra�anin neke stvari jednostavno ne mogu i ne �elim prešutjeti. Mene optu�uju za privatni interes, no to je smiješno: sve to �inim jer vo­­­lim Zagreb i �elim da moj grad bude lijep.

Iz kakve ste obitelji?
- Iz purgerske, koja generacijama �ivi u Zagrebu. Moj šukundjed s maj�ine strane bio je Ivan Kukuljevi� Sakcinski, koji je 1843. odr�ao prvi govor na narodnom, hrvatskom, jeziku u Saboru. To je zgodna biografska crtica, ali ništa ne govori o meni, pa ni meni u prilog. Roditelji su me odgajali da poštujem druge i njihovo mišljenje, te da se Zagrep�ani prepoznaju po koli�ini ljubavi prema svom gradu, bez obzira na to jesu li se u njemu rodili ili se u njega doselili prekju�er. Moji pokojni roditelji bili su pijanisti: majka Stella profesorica klavira, a otac Mladen korepetitor na Mu­­zi­­�koj akademiji, TV i radijski redatelj te simultani prevoditelj s �etiri jezika. Vjerujem da bi danas ob­­oje bili ponosni na mene.

Kako su vas odgajali?
- Liberalno. Kod nas doma, u ku�i u Bosanskoj ulici, uvijek je bilo veselo. Svi smo svirali - uz Kla­si�nu gimnaziju završila sam i Srednju muzi�ku školu. Iako je mama �eljela da studiram klavir, osje�ala sam da nemam strpljenja za vje�bu od šest sati na dan, pa sam na kraju odabrala - glumu.

Urša nije vaše pravo ime: kako ste ga ‘zaradili’?
- Ime mi je Neda, a Urša nadimak iz djetinjstva. Prišila mi ga je mama po liku vještice Uršule Karapa�e iz pri�e o Vidonji, Dugonji i Trbonji. Go­­vo­­rila je da sam vragolasta poput Urše i tako mi je to ime ostalo. Jedino u dokumentima piše moje ro­­­�eno ime. No, kad me netko pozove po njemu, uop�e ne reagiram.

Je li istina da su vam u postupku denacionalizacije vra�ene brojne nekretnine?
- Denacionalizacijom sam dobila obveznice RH kao obešte�enje za zgradu u Palmoti�evoj ulici, a vra�ena su nam dva manja poslovna prostora, od kojih meni pripada jedna �etvrtina. Obiteljsku ku�u u Bosanskoj, gdje sam odrasla, obnovili smo i iznajmili. Naslijedila sam i mali mamin stan u Grškovi�evoj ulici, a sa suprugom �ivim u njegovoj obiteljskoj ku�i na Gornjem gradu.

Otkad �ivite u Basari�ekovoj?
- Doselili smo se 1997. Našoj obitelji u toj dvokatnici pripada jedna eta�a, a na drugoj �ivi moj šogor, filmski redatelj Bruno Gamulin, sa svojom obitelji. Gornji grad je lijep jer je potpuno izoliran, a za pet minuta ste pješice u centru.

Kako ste upoznali supruga, arhitekta Niku Gamulina?
- U zajedni�kom društvu, sredinom osamdesetih. U braku smo dvadeset godina: zahvalna sam mu što podnosi moj karakter i što me�u nama nema podjele na muške i �enske poslove, tako da je �ivot s njim u�itak.

U �emu je tajna vaše vitalnosti?
- U genetici. Vitalnost sam naslijedila od tate, a borbenost i nagon za istjerivanje pravde od mame.

Kako biste reagirali da vam se sin po�eli uklju�iti u demonstracije?
- Ljudi sami biraju svoj �ivotni put: Luki �u uvijek biti tiha podrška, kao što je i on meni. Dr�at �u mu le�a, ali se ne�u upletati u njegove odluke ili mu nametati vlastite zahtjeve i zabrane.

Neki komentatori smatraju da ste u aktivizmu pronašli rješenje za frustracije na poslu: navodno ste u gluma�kom ansamblu Zagreba�kog kazališta mladih slabo iskorišteni?
- Nemam potrebu komentirati banalne gluposti koje slu�e jedino tome da se fokus skrene s bitnog.

Gotovo tri desetlje�a ste u kazalištu: zbog �ega volite svoj posao?
- Smatram se povlaštenom i sretnom jer je ZeKaeM, otkako sam se ondje zaposlila 1983. do danas, kazalište s vrhunskim gluma�kim ansamblom. Veselje zajedni�kog rada koje sam ondje zatekla postoji i danas, na svakoj probi i izvedbi svi zajedno ginemo za predstavu. Zbog toga ne pa­­m­­tim kad sam loše volje otišla na posao, iako nisu sve predstave i suradnici nisu bili genijalni.

Što smatrate vrhuncima karijere?
- Mogla bih nabrojiti petnaestak predstava, koje sam napravila s redateljima kao što su Paolo Ma­­gelli, Janusz Kica, Rene Medvešek, Vito Taufer, Fran­ka Perkovi�, Krešo Dolen�i� i Dario Har­ja�ek.

Što radite u slobodno vrijeme?
- Obo�avam spremati zimnicu, sjediti s prijateljicama na kavi, �itati, gledati filmove... No, najve�i gušt su mi dva ljetna mjeseca u Jelsi, odakle je podrijetlom suprugova obitelj. Zapravo deset mjeseci u Zagrebu sanjam ljeto da ponovno odem na Hvar.

Je li u proteklih tjedan dana bilo i lijepih stvari?
- Da. Dobila sam pozivnicu izabranog predsjednika Ive Josipovi�a na njegovu inauguraciju 18. velja�e. Raduje me i podrška svih pozn­atih i nepoznatih, koji mi šalju mailove i poruke, te zaustavljaju na ces­ti i ohrabruju me da izdr�im. No, danas sam shvatila da su moji problemi za­pravo ništavni u usporedbi sa stvarnim tragedijama: u Mo­­vieplexu sam vodila program u povodu obilje�avanja Dana djece s ma­lignim bolestima i pogledala dokumentarac Roberta Knjaza o “djeci krijesnicama”. To su stvarni problemi, a ne neu­­godnosti s kojima se ja i suprug trenuta�no nosimo.

Tko bolje podnosi stres: vi ili suprug?
- Ja uglavnom reagiram emocionalno, a on je mnogo racionalniji. Ta­­ko da se izvrsno nadopunjujemo, i jedno drugo “di�emo” kad nam po­­­­­nestane energije.

Spavate li mirno?
- Da. Snom pravednice.

Izvor: Gloria, Kruno Petrinovi�

Vezani �lanak:

Nedamo Varšavsku! - Samo nemoj po glavi, dru�e plavi!
Smrt Trojanskog konja u Varšavskoj u Zagrebu