Filip �orluki� iz Pule nam piše: „Dragi glavni uredni�e najpopularnijeg Hrvatskog internet portala izvan Hrvatske, u prilogu Ti šaljem: "Otvoreno pismo predsjedniku RH", za koje se nadam da �e, ako ga objaviš, još više pove�aiti popularnost Portala“.
Objavili smo do sada na portalu niz lijepih i vrlo interesantnih povijesnih priloga Filipa �orluki�a pod nazivom „Dida pri�a“ pa nema razloga za neobjaviti i ovaj prilog, a ako nam to još i pove�a popularnost, utoliko bolje. Iako �e biti i suprotnih mišljenja! Pa u tom smislu evo Filipovog Otvorenog pisma:
Otvoreno pismo Predsjedniku RH
U ime pravde i stabilnosti, pokrenite su�eljavanje sa stvarnom povijesnom istinom
Dragi gospodine Ivo Josipovi�u,
Poštujem pravo svakog �ovjeka na osobno mišljenje, ali Vi ste predsjednik drage nam domovine Hrvatske, pa u �elji da ispravite ono što su propustili Vaši predhodnici i samo zato što ste Predsjednik obra�am Vam se i kao osobi.
Politi�ki korpus RH je i nakon 65 godina oštro podijeljen oko povijesne istine oko II. svj. rata i neposrednog pora�a u ovim našim krajevima. Obilje�avanje obljetnica zlo�inâ koje simboliziramo Bleiburgom i Jasenovacom nam jasno pokazuju svu dubinu podjele i krivotvorenja �injenica povijesne istine. �etrdeset su godina u Titovoj Jugoslaviji �injenice bri�ljivo skrivane i krivotvorene, a o onomu što se znalo moralo se šutjeti. Me�utim, nakon osamostaljenja su otkrivene mnoge skrivene tajne, pa je jedan dio hrvatskih gra�ana energi�no po�eo zahtijevati i slu�beno su�eljavanje s povijesnom istinom, dok je drugi dio, a taj na�alost obuhvata i slu�bene vlasti, to onemogu�avao. Teško je shvatljivo da i nakon dvadeset godina u slobodnoj Hrvatskoj u glavama ljudi još nije završen II. svj. rat. Mentalno sukobljene strane još uvijek optu�uju jedna drugu kao isklju�ive krivce za zlo�ine.
U vrlo slo�enim uvjetima, a poslije optere�en teškom boleš�u, naglašeno emotivni Franjo Tu�man je u�inio što je u�inio. Stipe Mesi� ne samo da nije ništa u�inio u cilju smirivanja stanja, nego se u svome šaljivo-ozbiljnom populisti�kom stilu popularnog malogra�anskog politikanta naglašeno stavio na �elo titovskog tuma�enja prošlosti. Za sva zla je okrivljavao isklju�ivo "ustaše", �ime je pridonijeo znatnom zaoštravanju sukoba.
Stanje u zemlji izvanredno je teško, a bez rješavanja te oštre sukobljenosti oko prošlosti, teško je posti�i konsenzus i oko nekih gospodarskih i socijalnih problema. Vaš dolazak na scenu pobudio je nadu da �emo barem zapo�eti sa smirivanjem sukobljavanja oko prošlosti. Stoga sam Vam 24. travnja o. g. uputio pismo, mole�i i preklinju�i Vas da odete na Bleiburško polje i odate du�nu po�ast nevinim �rtvama.
Budu�i da nisam siguran jeste li uop�e dobio to pismo, a da se ne bih ponavljao, ovdje �u navesti tekst toga pisma:
"Cijenjeni gospodine Predsjedni�e!
Osamdeset i dvije su mi godine, mnogo pamtim i sretan sam što sam do�ivio da na �elo dr�ave kona�no do�e �ovjek kojemu pravda i poštenje nisu samo politi�ka kulisa, nego stvarno opredjeljenje. Vaše povijesne rije�i: "�rtva je �rtva, a zlo�in je zlo�in..." izre�ene na mjestima zlo�inâ prigodom posjete Bosni, potpuno odudaraju od svega onoga što se od strane politi�ara moglo �uti u minulih stotinjak godina, pa i ranije. Zvu�e kao da ih je izrekao Isus - a kao što bi i u tom slu�aju bilo za o�ekivati, u smiješno orkestriranom nastupu se pobunila interesna skupina vladaju�e koalicije i još neki. Lako im je bilo parirati, jer je i narod u najve�oj mjeri shvatio veli�inu onoga što ste u�inili.
Da je nakon rata u BiH uspostavljena normalna dr�ava, ne samo fizi�ke, nego bi i duševne ljudske rane vremenom zacijelile. Me�utim, iz samo njima poznatih interesa, SAD je nametnula Daytonski "sporazum" i oktroirani Ustav, koje Skupština BiH nikada nije usvojila, pa danas u tom nekada i globalno gotovo jedinstvenom, divnom mikrokozmosu su�ivota i dobrog komšije, komšija mrzi komšiju samo zato što je druge vjere i nacionalnosti - a to se u velikoj mjeri prelijeva i u Hrvatsku. Svojim nastupima u Bosni Vi ste dali sna�an poticaj da se to zlo po�ne sanirati.
O problemu Daytona sam minulih godina u Vjesniku objavio nekoliko obimnijih �lanaka, a predsjedniku Mesi�u sam predlagao i konkretne mjere, no osim hrpe naizgled lijepih, ali populisti�kih rije�i on ništa nije poduzimao. Stoga sam mu pred kraj njegova mandata u dva navrata poslao otvorena pisma. Poslao sam ih i svim dnevnim novinama i mnogim internet portalima. Portali su objavili, ali ni jedne novine nisu. Stipe je samo zaoštrio retoriku prema RS - i ništa više.
Imao sam namjeru pri�ekati par mjeseci dok sredite organizacijske probleme, pa Vam se tek onda obratiti u vezi s Daytonom. Me�utim, vaš plemeniti nastup u Bosni potaknuo me je da Vam se sada obratim s klju�nim ideološkim problemom, koji hrvatski politi�ki korpus stalno �ini naglašeno šizofreno podijeljenim. To je odnos prema ogromnim �rtvama koje simboli�ki nazivamo bleiburškim.
15. svibnja je obljetnica bleiburškog zlo�ina, pa Vas molim, preklinjem Vas: oti�ite na Bleiburg. Budite dosljedni svome poimanju pravde. �rtve kojima ste se poklonili u Bosni su �rtve ratnih zlo�ina dok je strahovito veliki Bleiburški zlo�in po�injen nakon rata. Vi ste ozbiljan i pošten �ovjek, a Vaša izjava, da ne �elite i�i na Bleiburg sve dok tamo dolaze osobe u ustaškim odorama, kao da nije Vaša. Nema tamo nikakvih ustaša jer i ne znaju što je to, nego je to samo prkos ljudi, a posebno mladih, zbog politi�ke dominacije onih koji su neka�njeno pobili njihove o�eve i ro�ake.
Preklinjem Vas do�ite na Bleiburg, poklonite se �rtvama, osudite zlo�in bez obzira tko ga je po�inio, pa time omogu�ite stabilizaciju politi�kog korpusa u Hrvatskoj, a to �e utjecati i na Bosnu, jer je ogroman broj osoba iz tog kraja, katolika, muslimana, ali i pravoslavaca koji su se povla�ili pred partizanima i bez ikakvog su�enja nakon zarobljavanja pobijeni. Vi ste odrasli i stjecali svoju paradigmu u okru�ju titovske ideologije, po kojoj je sve partizansko plemenito, a sve drugo zlo�ina�ko. Razumijem da �e Vam biti vrlo teško udovoljiti mojem vapaju u ime Pravde, a ako to u�inite orkestrirano �e Vas napasti oni koji su Vas do sada podr�avali. Vi ste logi�an �ovjek, i ja bih Vam mogao pomo�i, jer imam ogromno iskustvo. No za to nemamo vremena.
Ja sam fizi�ar, ali se ve� �etrdeset godina, pored ostalog, bavim usporednim znanstvenim komparativnim istra�ivanjem svih povijesno poznatih religija. No, ne usko religijski, nego i psihološkim, filozofskim i sociološkim aspektima, pa bih Vam mogao pomo�i. Rado bih s Vama razgovarao, ali ne na Pantov�aku kao s Predsjednikom, nego privatno kao s �ovjekom, Ivom Josipovi�em. Me�utim, ako za savjetnika uzimate don Ivana Grubiši�a, kako piše u tisku, savjetujte se s njime. Izvrstan je.
Dragi gospodine Josipovi�u iskreno se nadam da �ete, slijede�i svoju savjest, u ime Pravde oti�i na Bleiburg, prije, za vrijeme, ili poslije komemoracije. Nije bitno kada.
Pozdavljam Vas,
s poštovanjem,
Prof. Filip �orluki�,
umirovljenik, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist
U Puli, 24. travnja 2010."
Na �alost, niste otišao, a nakon posjete Kini, niste se na to ni na koji na�in niti osvrnuo. Na Bleiburško polje ne idete zbog "ustaša", ali Vam izgleda normalno da se u mnogo prigoda, pa i na ovom zadnjem obilje�avanju "Dana mladosti" masovno pojavljuju ljudi u partizanskim odorama i s crvenom petokrakom zvijezdom, koja je simbol zla, usporediv samo s nacisti�kim kukastim kri�em. Za ime svijeta, oslobodite se svoje paradigme i budite heretik, što na gr�kom jeziku zna�i: "Onaj koji misli svojom glavom". Paradigma, a još ako je dopunjena mr�njom, i/ili zaljubljenoš�u - potpuno blokira razumno rasu�ivanje, a ja Vas �arko �elim smatrati razumnim �ovjekom. Stoga Vas molim da nakratko potisnete svoju paradigmu - obrazac poimanja prošlosti i da razmotrite neosporive �injenice.
Povijesna je �injenica da ustaštvo prije rata nije zastupalo nikakvu fašisti�ku ideologiju, nego je to bila �isto reovolucionarna organizacija, s uspostavom neovisne Hrvatske putem revolucije kao jedinim ciljem, a kao ideološku osnovu su u cijelosti preuzeli star�evi�anstvo, na što ne mo�e biti prigovora. �injenica je da Paveli� nije uspostavio NDH, jer on to nije ni mogao sa svojih oko 300 pristalica u inozemstvu i dvije do tri tisu�e u Jugoslaviji. Nije ni Hitler. Nakon ljutite odluke o napadu na Jugoslaviju zbog dr�avnog udara u Beogradu, on za Hrvatsku nije imao plan njezine neovisnosti, nego je primorski dio namjeravao prepustiti Italiji, dok je ostali dio nudio Mad�arskoj, što su oni odbili, a hrvatski politi�ari su se odlu�ili za proglašenje neovisnosti.
Slavko Kvaternik je bio na �elu ustaškog pokreta u Hrvatskoj, a budu�i da je bio svjestan kako Paveli� u datim uvjetima nije pravi izbor za �elnika Dr�ave, od samog je po�etka rata nagovarao na to Ma�eka, koji je bio neosporni politi�ki vo�a u Hrvatskoj. I Hitler je bio s time suglasan, a budu�i da je Ma�ek to uporno odbijao, Kvaternik se u vremenskoj stisci ipak odlu�io za Paveli�a i u njegovo ime (�ak i bez njegova znanja) 10. travnja 1941. proglasio neovisnost. Mad�arska je Nezavisnu dr�avu Hrvatsku odmah priznala, uskoro i sve �lanice Trojnog pakta te mnoge neutralne zemlje, pa �ak i daleki Tajland, dok su je Njema�ka i Italija priznale tek nakon šest dana, a njihov uvjet priznavanja je bio da se Paveli� (kojega su na dolasku �etiri dana zadr�avali u Karlovcu) dogovori s Talijanima o razgrani�enju. O re�imu u NDH se mo�e raspravljati, ali ne i o pravnom legalitetu uspostave neovisnosti te dr�ave, jer je neosporiva �injenica da je legalitet te uspostave potpuno u skladu sa me�unarodnim pravom.
U datim uvjetima NDH ni na koji na�in nije mogla proglasiti neutralnost, nego je nakon proglašenja neovisnosti pristupila Trojnom paktu. Izme�u Njema�ke i SSSR-a je bio na snazi sporazum o nenapadanju, SAD još nije sudjelovala u ratnim operacijama, pa zbog pristupanja Trojnom paktu Hrvatska nije trebala ni na koji na�in sudjelovati u ratnim operacijama u Europi. Uz radost zbog ispunjenja stoljetnih �elja za neovisnoš�u, to je bio dodatni razlog što je ogromna ve�ina naroda oduševljeno pozdravila proglašenje NDH. Naknadno prisilno proglašenje Rasnog zakona i ustupanje velikog dijela Primorja Italiji, primljeni su s negodovanjem, a imalo je izrazito negativne utjecaje na naredna doga�anja, koja su iz potpuno drugih razloga odmah zapo�ela, jer mnogi domicilni Srbi nisu bili zadovoljni s proglašenjem neovisnosti hrvatske dr�ave.
Ve� sutradan nakon proglašenja, dok je Paveli� još boravio u Karlovcu, �etnici su u Podrinju izvršili masovni pokolj muslimanskog �ivlja, a po�eli su i s ustancima u drugim krajevima. Obzirom na sovjetsko-njema�ki sporazum, komunisti su mirovali. Me�utim, ve� sutradan nakon napada Njema�ke na SSSR, oni su po�eli s diverzijama u sisa�kom podru�ju. U svojoj te�nji osvajanja svijeta revolucijom, Kominterna je od svih komunista zahtijevala da se uklju�uju u bilo kakve pobune, nastoje�i staviti im se na �elo, pa kad je kasnije Tito proglasio op�enarodni ustanak u Jugoslaviji, u NDH za to tada nije bilo ozbiljnijih uvjeta. Stoga se velikom �etni�kom ustanku u Srbu, u kojemu je po okolnim selima pobijeno oko dvije tisu�e Hrvata, pridru�ila i mala grupa komunista na �elu s Radom Bulatom i �okom Jovani�em. Praksa "bje�anja u �etnike" i postupno podvrgavanje ve�ih �etni�kih odreda pod svoju vlast, trajala je sve negdje do jeseni 1942. g. Tada su ve� dovoljno oja�ali.
U prvoj godini dr�avnosti bilo je i zlo�ina�kih odmazda na zlo�ina�ke napade. Domobranstvo još nije bilo spremno na gerilski na�in ratovanja, pa su spontano organizirane razli�ite postrojbe, od kojih su mnoge nazivane i "divljim ustašama". No Paveli� je izfrustriran poni�enjima koje je do�ivljavao u Italiji, pored domobranstva po�eo s ustanovljavanjem posebnih vojnih postrojbi pod nazivom Ustaška vojnica. Naziv "ustaša" bio je potpuno primjeran dok su se pripremali za ustanak. U obrani je naziv domobran najprimjerniji. Po jezi�noj osnovi ustaše su zapravo bili partizani i �etnici, koji su dizali ustanke, dok su svi koji su branili domovinu bili branitelji - domobrani. No on je bio toliko opsjednut nekakvim svojim ustašstvom, da je 1944. g. �ak i domobrane htio preimenovati u ustaše - što su ovi odbili.
Uz neke dobre namjere, Paveli� je bio izrazito nespretan i kratkovid politi�ar. Krajem 1944. se ve� znalo da Njema�ka gubi rat, pa su ministri Voki� i Lorkovi� pripremali uvjete za prelazak NDH na stranu zapadnih saveznika. No on je to saznao i smijenio ih. Kad su ve� Rumunjska i Bugarska prešle na stranu Sovjeta, Staljin je tra�io od Paveli�a da preko Hrvatske propusti njihovu vojsku prema jugozapadu, a zauzvrat mu je nudio priznavanje NDH. Premda re�imi prolaze a dr�ava ostaje, i to je Paveli� kratkovido odbio. U Hrvatskoj više prakti�ki nije bilo "paveli�evaca", ali je bilo branitelja, bez obzira pod kojim nazivom. Zbog napredovanja Sovjeta du� Mad�arske hrvatska se vojska skupa s njema�kom povla�ila prema Zagrebu, a uz nju se povla�ila i ogromna masa naroda. Nisu se povla�ili zbog nekakve ideologije, nego su bje�ali od zla koje je dolazilo. Naime, koje god su mjesto "oslobodili", došlo je do masovnog strijeljanja bez ikakvih su�enja, i ponekog javnog vješanja ili strijeljanja odlukom "narodnog suda".
Narcisoidni Paveli� je osim u sebe, do samog kraja vjerovao u njema�ku pobjedu, a kad se Hitler ubio, vjeruju�i da samo on mo�e ponovno obnoviti Hrvatsku, pobjegao je u ve� prire�eno skloniše u Austriji, a vojsku, skupa s ogromnom masom naroda uputio je prema zapadu "da se predaju Eglezima". No oni su ih predali partizanima, koji su pobili ogroman, premda još ni pribli�no utvr�en broj. Stotine je masovnih grobišta rasuto diljem Slovenije, ali i Hrvatske. Bio je to apsolutno najve�i zlo�in u Evropi po�injen nakon završetka rata. U samo dvadesetak dana su partizanske snage pobile više nevinih osoba nego što je u logorima NDH pobijeno u �etiri ratne godine.
To što se još uvijek sve ustaše smatra zlo�incima, rezultat je što današnja vlast u RH još slijedi titovsku ratnu politiku. Me�utim, prema neslu�benim istra�ivanjima samo je 3 do 4% sudjelovalo u zlo�inima, a to je prije svega Ustaška nadzorna slu�ba i Luburi�eve postrojbe. Ostali pripadnici Ustaške vojnice su bili branitelji domovine.
Me�utim, apsurdno je za ratne i poratne partizanske zlo�ine okrivljavati i sve partizane, samo su politi�ki komesari odlu�ivali o �ivotu i smrti, a u partizane se odlazilo iz najrazli�itijih razloga. Opisat �u samo jedan primjer. Kad se u jesen 1944. hrvatska vojska pripremala za povla�enje iz Tuzle, trebalo je odlu�iti da li ostati ili oti�i. Budu�i da sam krajem 1943. g. bio svjedokom zlo�ina koje su partizani po�inili za vrijeme svoga �etrdesetdnevnog boravka u Tuzli, kada su bez ikakvih su�enja pobili preko stotinu nevinih gra�ana i preko tri stotine vojnika, odlu�io sam se na povla�enje. Na to se odlu�io i moj školski kolega i prijatelj Marjan Jankijevi�, premda se njegov otac, domobranski pukovnik, godinu dana ranije pod posebnim okolnostima predao partizanima. Marjanova majka i ja smo ga teško od toga odgovorili. Naime, tuma�ili smo mu da bi bje�anjem ispred partizana ugrozio �ivot svoga oca. Marjan je ostao, do kraja rata je svirao u partizanskoj limenoj glazbi i rat završio kao partizanski kapetan. Ja sam otišao, prošao sam i Bleiburg, a nakon rata sam se našao na zapuštenom djedovskom imanju kod Dervente. Ni on ni ja nismo u ratu ispalili ni jedan metak.
Zahvaljuju�i vrlo uspješnoj propagandi mnogi su hrvatski partizani stvarno mislili da se bore za Hrvatsku, ali nam temeljna logika ka�e da su svi oni koji su je branili bili branitelji, dok su svi oni koji su se borili u cilju njezina priklju�enja Jugoslaviji bili rušitelji neovisnosti Hrvatske. Logi�ni zaklju�ci nam ne moraju biti dragi, ali je apsurdna tvrdnja da bez partizanske borbe ne bi bilo ni slobodne Hrvatske, te da, na�alost, slijedom toga i Vi tvrdite da partizani trebaju dobiti iste mirovine kao i sadašnji branitelji!?
Kao politi�ka odrednica antifašizam je imao smisla samo u vrijeme fašisti�ke vladavine u Italiji. Me�utim, nakon napada Njema�ke na SSSR Staljin je sve neprijateljske zemlje nazivao fašisti�kim, a koaliciju koju su zapadni saveznici nazivali: "antihitlerovskom", on je nazivao "antifašisti�kom". Poslije rata je bivše saveznike Engleze i Amerikance nazivao fašistima, a nakon razlaza s Titom su se s radio postaja sovjetskih satelitskih dr�ava mogli svakodnevno �uli povici protiv "Tita i njegove fašisti�ke bande". Pa što onda u Hrvatskoj predstavlja takvo besmisleno politi�ko opredjeljenje?!
Tito je u ratu prihvatio Staljinov antifašizam, ali ga se desetak godina poslije rata potpuno odrekao. Na �alost, pokojni Franjo ga je ne samo izvukao iz povijesne ropotarnice, nego ga je naknadno unio u preambulu Ustava RH. To mu je najve�a politi�ka pogreška, koja kao zlo�udni tumor i danas sna�no poti�e politi�ku nestabilnost.
Temeljni uzrok mnogim nesporazumima je i �injenica da se još nismo suo�ili s povijesnom istinom o vrlo kompleksnom liku Josipa Broza. Razmišljaju�i kako da ga ukratko prika�em, budu�i da je Vama pravda na samom vrhu prioriteta, asocijacijom sam se sjetio vrlo va�ne egipatske bo�ice pravde Maat i doga�aja od prije oko tri i pol tisu�e godina, koji sam davno pro�itao u knjizi Mike Voltairea: Sinuhe Egip�anin. Taj prastari doga�aj je izvrstan sudski presedan kako presuditi Titu, pa �u ga ukratko prepri�ati.
Egipat je tada bio u teško�ama, a s istoka je protiv njega krenula velika vojska neprijateljskih Hiksa. Stoga je faraon protiv njih uputio najboljeg generala s vojskom koju je mogao okupiti. Me�utim, putem su naišli na svetu bubu skarabej, pa su sve�enici zahtijevali da u skladu s vjerskim propisima vojska mora krenuti drugim putem. General je bio svjestan da Hikse mo�e pobijediti samo ako prije njih stigne do jednog velikog klanca i tu ih do�eka. Ako posluša sve�enike, zakasnit �e i Egipat �e biti pobije�en. Stoga je uzeo zlatnu pliticu, postavio na nju skarabeja i maknuo ga s puta kojim je trebala pro�i vojska. Stigao je do klanca prije Hiksa, tu ih je pobijedio i vratio se nazad.
No podli sve�enici su se br�e vratili i sve ispri�ali faraonu, pa kad je general stigao s vojskom faraon mu je iskreno �estitao na pobjedi i, što se nikad ranije nije dogodilo, u znak priznanja s prsta je skinuo svoj faraonski prsten i dao mu ga, a zatim je zapovijedio da mu se zbog toga što je prekršio vjerski propis - odsije�e glava.
Pravda bo�ice Maat je bila okrutna, ali dosljedna: nagrada za dobro, a kazna za zlo djelo, no upravo ta dosljednost nam mo�e poslu�iti kao povijesni uzorak kako u skladu s našom suvremenom civilizacijom postupiti u slu�aju s Titom. Mrtav je pa mu ne mo�emo suditi, ali je i bez ikakva su�enja neosporiva �injenica da je on kao maršal Jugoslavije bio najve�i zlo�inac u Europi nakon II. svj rata, kao i da su prve �etiri godine njegove strahovlade bile i za civile okrutnije od �etiri ratne godine u NDH. Budu�i da je pravednost Vaše najviše opredjeljenje, du�nost Vam je pokrenuti postupak za uklanjanje iz javnosti svih maršalovih spomenika, kao i naziva ulica i trgova na teritoriju RH.
Što se pak ti�e nagrade njemu kao predsjedniku, prije svega moramo uzeti u obzir da on nije bio predsjednik Hrvatske kao posebne dr�ave, ali da je u svojoj jugoslavenskoj predsjedni�koj fazi ostvario dobre rezultate, koji su ostali duboko u sje�anju, posebno onima koji ga se ne sje�aju kao okrutnog maršala. Osim toga on je bio Hrvat, (barem se tako izjašnjavao), ali i svjetski poznata povijesna li�nost, pa treba ostaviti njegovu rodnu ku�u kao obilje�je i turisti�ku atrakciju. Me�utim, zakonski je nu�no zabraniti okupljana osoba u patizanskim odorama i još s crvenom petokrakom zvijezdom koja je simbol najve�ih zala, ali je nu�no i iz Ustava RH izbaciti antifašizam.
Imate li snage preispitati svoj obrazac poimanja prošlosti, a ako uspijete, imate li snage u ime Pravde pokrenuti barem neke promjene. Ovo sam pisao što sam mogao kra�e, pa kao što sam rekao, ja sam uvijek spreman na razgovor.
Neka vam je sretno,
prijateljski Vas pozdravljam,
stari dida Filip
filip.corlukic@inet.hr
