VLAŠKA POSLA Ante Tomi�:
U HDZ-u se tra�i plan evakuacije. Hitno!
Znate one tlocrte što po nekakvom propisu o zaštiti na radu vise u svim javnim ustanovama, dr�avnim uredima, sudovima, poduze�ima, školama i muzejima, one gdje su hodnici i stubišta ozna�eni pravcima napuštanja zgrade u slu�aju potresa ili po�ara. Ne znam da je itko ikada, osim ako baš nije bolesni paranoik, ozbiljnije prou�io to zlosutno upozorenje, ali ima mjesta gdje je te stvari dobro znati.
Padaju maske. S kisikom
Takav crte� zacijelo mora biti i u prostorijama Hrvatske demokratske zajednice, a sam Bog zna kako �lanovima Hadezea, nakon svih afera i hapšenja, sada treba dobar plan evakuacije, da u mete�u i panici bje�anja ne pregaze nekoga nevinog, ako takav uop�e postoji. Mnogo vriske i zapomaganja i bezumnog bje�anja u svim smjerovima gledamo posljednjih dana u vladaju�oj stranci.
Maske s kisikom automatski su popadale, a prsluci za spašavanje izvu�eni iznad sjedala i sad s u�asom �ekaju da se razbiju o tlo, dr�e�i se za ruke i mole�i za svoje duše. Dobro, malo sam nakitio. Oni se ne dr�e za ruke, nisu to nikad �inili. Njih je novac, a ne solidarnost, dr�ao zajedno.
Ne vjerujem da je itko od strana�kih kolega zaplakao i za jednim uhapšenim, jedino što su osje�ali je strava da u sme�u koje je isplivalo negdje ne iskrsne i njihovo ime. Otprije nekoliko dana u Remetincu tako nespokojnim snom spava nekadašnji šef Carine Mladen Bariši�, ali vjerojatno nitko iz vrha Hadezea nije nazvao njegovu obitelj da zabrinuto upita kako siroti Mla�o podnosi uzni�ke dane. Nema u politici mjesta sa�aljenju.
Premda, kraj svih odvratnih, bahatih svinjarija koje je taj visoki �inovnik napravio, nekretnina koje je ugrabio, njegovih luksuznih automobila i rukom šivanih odijela, ru�kova kojima se za tu�i ra�un �astio u otmjenim restoranima, ja sam u jednom malenom trenutku osjetio tra�ak samilosti za njega.
�ovjek iz Rupa
On je iz Rupa u šibenskom zale�u, ne znam jeste li vidjeli to mjesto. Prolazio sam nekoliko puta tim krajem i mogu vam re�i da selo s punim pravom nosi svoje �asno ime. Rupe su uboga, sumorna, sirotinjska kamenita zabit koju je Bog napustio. Da u podne do�ete, na cesti ne�ete vidjeti nikoga, osim kakvog mršavog i ne�istog, poludivljeg �uke i nekolicine neobrijanih besposli�ara u ispranim maskirnim hla�ama, što ispred du�ana, kolokvijalno zadruge, zapijaju penzije.
Od kulture i razonode tu vam se nudi da bacite na karte, na balote ili se pobijete na šake. �etvrtoga nema. Ju�ina mlatara najlonskim vre�icama što su se zamrsile u dra�u i svi su dani o�ajno jednaki. Zamislite sada osamnaestogodišnjeg klipana iz Rupa, što je prije nekih �etrdeset ili pedeset godina s roditeljima još po mraku ustao da rasklimanom seoskom prugom prispije na vlak.
U starom krombi kaputu izjedenom moljcima, sa svje�e napatinanim postolama ispod centimetar ili dva prekratkih štofanih hla�a i �etvrtastom sme�om torbom od skaja u koju je potrpao svoju bezvrijednu sirotinju, tjeskoban �eka brzi do Perkovi�a i dalje, u Zagreb, na fakultet. �a�a ga mrko upozorava da pazi na putnu kartu i pred nepoznatima ne pokazuje koliko ima para, a mater ga ljubi i pla�e i rastreseno ponavlja “diko moja, kako �e majka bez tebe”.
Mladen kao Bond
Do najmanjeg detalja mogu vam opisati te trenutke, jer su i mene tako ispra�ali sa sela. Deseci, mo�da i stotine tisu�a nas jednako smo došli u gradove, sneni se iskrcavali na peronima i bili zbunjeni jekom kolodvorskog razglasa, spavali u bijednim podstanarskim izbama, a nedjeljama ru�avali u tetki i stri�eva.
Mladen Bariši� i ja prošli smo isti put, on je jednom bio ja, zbog toga sam u onom kratkom trenutku osjetio zemlja�ku samilost za njega. Istina, potpunu identifikaciju s uhapšenim šefom Carine ponešto mi prije�i �injenica da ja nemam ni dva i po milijuna gotovine u ku�nom sefu ni pun ormar talijanskih odijela, ali i tu stvar bih, vjerujem, mogao objasniti. Ima, znate i sami, ljudi koji se naprosto ne znaju nositi sa svojim skromnim podrijetlom.
Vlastita im je selja�ka prošlost sramotan uteg, s nelagodom se sje�aju prekratkih štofanih hla�a, sme�e torbe od skaja i materinih suza, a glave im naposljetku obi�no do�e da su zaboravili o�evo upozorenje da ne pokazuju pare.
U nevjerojatnom prizoru koji se policijskim istra�iteljima rastvorio pred Bariši�evom garderobom, u onih �etrdeset neraspakiranih Brioni košulja od kojih svaka stoji tri tisu�e kuna, lijepo mo�ete vidjeti tragediju provincijalca, seoskog tupana koji je, ponijet obijesnim trošenjem, povjerovao da mo�e biti netko drugi. Koji idiot! Htio je glumiti Jamesa Bonda, a završit �e u “Iskušenju u Shawshanku”.
Izvor: Slobodna Dalmacija, ante tomi�
