�asopis Nova prisutnost broj 3 / prosinac 2010.

Nova prisutnost je �asopis za intelektualna i duhovna pitanja koji izdaje Krš�anski akademski krug (KRAK). Namjera mu je u duhu dijaloške otvorenosti Drugog vatikanskog koncila iš�itavati „znakove vremena“, propitkivati mjesto i ulogu krš�anstva na svim podru�jima suvremene misli i kulture te doprinijeti osvješ�ivanju i anga�iranju katoli�kog laikata u hrvatskom društvu i Crkvi. �asopis je interdisciplinarne naravi, objavljuje znanstvene i stru�ne �lanke s podru�ja teologijskih, društveno-religijskih i srodnih znanosti (spada u znanstvene �asopise A2 kategorije iz humanisti�kih i društvenih znanosti), a povremeno i tematske cjeline, intervjue, osvrte i prikaze, esejisti�ka razmatranja i prijevode sa stranih jezika. Nova prisutnost je po�ela izlaziti 2003. godine kao polugodišnjak, a od 2007. izlazi kao �etveromjese�nik.

Sadr�aj broja 3 / prosinac 2010.:

Ordo amoris. Osoba i vrijednost u filozofiji Maxa Schelera 
Ordo amoris. The person and value in the philosophy of Max Scheler 
Alen Tomi�, Izvorni znanstveni �lanak

Bolonjski proces i visoko školstvo medijskim o�ima
The Bologna Process and higher education as seen through the eyes of the media
Danijel Labaš, Lana Ciboci, Izvorni znanstveni �lanak

Krš�anska koncepcija regulacije bra�nih sjedinjenja pod imperativom „odgovornog roditeljstva“ 
The Christian concept of the regulation of marital joining under imperative of the „responsible parenthood“ 
Suzana Vuleti�, Pregledni rad

Odnos subjekt–objekt u njema�kom idealizmu
Rajka Švrljuga, Esej

(Ne)vjera vjeruju�ih
Dra�en Zeti�, Esej

Hrvatska EU-patija i EU-tanazija? 
Špiro Marasovi�, Esej

Ponosno i uzdignuta �ela u EU?! 
Nediljko Ante An�i�, Esej

Pad u Uniju bez duše 
Andrija Crnkovi�, Esej

Crkva i svijet
Stjepan Tomi�, Esej

Nova prisutnost se mo�e nabaviti pretplatom (obratiti se na adresu uredništva: Nova prisutnost, Branjugova 2, 10000 Zagreb ili na e-mail adresu: nova.prisutnost@krak.hr) ili kupiti u knji�arama Krš�anske sadašnjosti i Profilea Megastorea u Zagrebu. Cijena pojedinog broja je 40 kn, a godišnja pretplata 120 kn. Stariji brojevi su tako�er dostupni na Portalu znanstvenih �asopisa Republike Hrvatske – Hr�ak (Internet adresa: http://hrcak.srce.hr – podru�je humanisti�kih i društvenih znanosti).

Uredništvo poziva sve zainteresirane na suradnju pisanim tekstovima ili konstruktivnim prijedlozima. [TK]

*****

Iz sadr�aja prenosimo esej Špire Marasovi�a:

Hrvatska EU-patija i EU-tanazija?

Špiro Marasovi�
spiro.marasovic@st.t-com.hr

Tek što smo izišli iz druge Jugoslavije, ve� na sve strane slušamo negdašnjeRadi�evo upozorenje o »guskama što srljaju u maglu«. Ta »magla« na koju sesada aludira o�ito se kondenzira oko hrvatskoga »�etvrtog B«, tj. oko Bruxellesa (Be�, Budim, Beograd, Bruxelles) kao jednog od središta mnogonacionalnogintegriranja, pa stoga i sinonima za Europsku uniju. No tu i takvu bojazan nedijele svi u Hrvatskoj. Ulazak u Europsku uniju je, primjerice, za sve dosadašnje vlade neovisne i slobodne Hrvatske, kao i za sve iole relevantne politi�kestranke »prioritetni cilj vanjske politike«, zbog �ega onda i cjelokupna unutrašnja politika tim se ciljem odre�uje i njemu se ujedno podre�uje. Sve se, naime,uskla�uje sa stanjem, normama, obi�ajima, zakonima i standardima EU. Takosmo, primjerice, anticipiraju�i naš ulazak u EU, vrlo rano rasprodali strancimahotele i tvornice, banke i nekretnine, usvojili smo odredbe Bolonjske deklaracije za visokoškolsko obrazovanje, a za zemlje �lanice EU povukli smo odredbenašega Zaštitnoga ekonomsko-ribarskog pojasa na Jadranu, ZERPA, i sl.

Pa ipak, �ini se da su hrvatski gra�ani u pogledu EU, kao primarnoga ciljagotovo sveukupne nacionalne politike, u velikom raskoraku s vode�im politi�kim i dr�avnim strukturama, jer dok se politi�ke stranke javno nadme�u okotoga kojoj �e od njih pripasti ta izuzetna �ast da i formalno uvede Hrvatskuu EU, dotle me�u gra�anima raste skepticizam do te mjere da je Hrvatskisabor – zlu ne trebalo! - morao donijeti novi zakon o referendumu, ne bi lise tako izbjegla opasnost da referendumskim izjašnjavanjem hrvatski gra�anieventualno odbiju ulazak Hrvatske u EU. Stoga bismo, parafraziraju�i Cezara, mogli u pogledu EU re�i: Croatia est omnis divisa in partes tres, quarum unam incolunt EU-fili, alteram EU-fobi, tertiam qui ipsorum lingua indifferentes nostra skeptici appellantur. Nije, dakle, rije� ni o »euro-fobiji« ni o »euro-filiji«, budu�i da je »euro« slu�beni novac EU, a u ovom se slu�aju neradi prvotno o novcu, nego o Europskoj uniji – rije� je o EU-fobiji. No, kojisu razlozi takvu stanju, odnosno jesu li re�ene »guske« i »magla« nešto kaosudbina hrvatske politike?

EU-filija
Neupitno opredjeljenje vode�ih politi�kih struktura za �lanstvo Hrvatskeu EU ima jama�no svoje jake razloge. Zapravo, gledaju�i politi�ki realno itrijezno, punopravno �lanstvo Hrvatske u EU gotovo da i nema neke izglednije alternative. Ni najrazigranijoj politi�koj mašti, naime, nedostaju krila da na njima doleti do uvjerljivih odgovora na pitanje: Kako zamisliti uspješankulturni, znanstveni, vojni, politi�ki i nadasve gospodarski �ivot i prosperitetHrvatske koja bi bila sa svih strana okru�ene zemljama Europske unije, a onasama izvan nje kao izdvojeni otok? Jer, ne samo da u EU ve� spadaju našesusjedne zemlje Italija, Slovenija i Ma�arska, nego tome cilju jednako takohrle i Srbija, BiH i Crna Gora. A kad se zna da jedan od tri konstitutivnanaroda Bosne i Hercegovine tvori i hrvatski narod, u slu�aju neulaska u EUne samo da bi se Hrvatska u potpunosti našla u njezinu okru�ju, nego bi ijedan dio hrvatskoga naroda imao zapravo »trojno dr�avljanstvo« (europsko,bosansko-hercegova�ko i hrvatsko), dok bi jedino Hrvati u mati�noj zemljiostali politi�ki »ekskomunicirani«, �ime bi došlo do još dublje politi�ke i gospodarske raspolu�enosti hrvatskoga naroda. Osim toga, budu�i da se Europskaunija ne oblikuje na bazi ljubavi, simpatije ili ne�ega sli�noga, ve� isklju�ivo natemelju politi�kih, vojnih gospodarskih i civilizacijskih interesa, postavlja sepitanje: Kakav bi to bio tipi�no hrvatski interes koji bi bio toliko suprotstavljentim zajedni�kim interesima, da bi prije�io ulazak Hrvatske u EU? Smiješnoje, naime, govoriti: »Nama ne treba EU, mi smo oduvijek bili Europa!«, jerovdje i nije rije� o Europi, nego o Europskoj uniji, a to nije isto. Europa jesttisu�ljetna �injenica, ali Europska unija nije, naprotiv, ona se konstituira teknakon Drugoga svjetskog rata. Mi jesmo oduvijek bili Europa, ali nikad nismobili EU, jer to do nedavno nije bila ni jedna zemlja i ni jedan narod, budu�ida takvo što još nikad nije ni postojalo! Europa je nastala iz gr�ke filozofije,rimskoga prava i �idovsko-krš�anske vjere, i kao takva ozna�ava odre�enuprostornu i kulturnu kategoriju, a EU se za�ela tek 1950. iz �elika i ugljena, tj.iz ekonomskoga interesa i na�elno nije ome�ena nikakvim prostorom. Dakako,mo�emo postaviti pitanje: Nisu li tvorci EU, Robert Schuman, Alcide de Gasperi i Konrad Adenauer zamišljali tu uniju kao ekonomsko-politi�ku integracijuisklju�ivo europskoga kontinenta na temelju njegovoga kulturnog identiteta, ilije njihova zamisao bila otvorena i za zemlje izvan toga prostora? �injenica jeda ono što je tijekom kasnijega razvoja nastalo pokazuje da EU nije ekonomskoi politi�ko ujedinjenje Europe na temelju njezinih kulturnih i civilizacijskihzasada, nego da je EU politi�ko i gospodarsko ujedinjenje raznoraznih zemalja u Europi i izvan Europe, koje u Europi zapo�inje, ali se u njoj ne zadr�ava, nitise odvija više u skladu s kulturnim, nego civilizacijskim standardima koji su uEuropi – ali i ne samo u njoj! - trenuta�no slu�beno na snazi. Europa je, dakle,danas kulturološki, a EU je politi�ki i civilizacijski pojam. Zbog toga se EU širi i na azijske zemlje, uklju�uju�i i njihove specifi�ne kulture, što �e re�i da ono »E« u imenu ne zna�i ni kulturnu specifi�nost ni prostorno ograni�enjeprocesa, nego samo »zemlju porijekla«, tj. prostor odakle je proces politi�ko-gospodarske integracije raznih zemalja krenuo. Kao takva, tj. kao projekt,EU je dio svjetskih globalizacijskih projekata koji su, zahvaljuju�i suvremenojtehnologiji, poglavito informati�koj umre�enosti svijeta, postali neizbje�ivi. Nenije�u�i probleme koji u uniji doista postoje, ve� uspore�uju�i korist i štetukoje iz �lanstva u njoj proizlaze za zemlje �lanice, Eu-fili trajno naglašavajukako uza sve te probleme i poteško�e ni jedna od zemalja �lanica EU još uvijeknije iskoristila svoje pravo da napusti uniju. Na tu �injenicu ukazuju i hrvatskipoliti�ari da bi suzbili skepsu koja se s tim u svezi pojavljuje u narodu.

EU-fobija
Pa ipak, ni druga strana medalje nije bez svojih jakih argumenata. EU je,naime, još uvijek in statu fieri, tj. ideja u procesu konkretizacije, još uvijekviše je eksperiment, nego kona�no rješenje. Taj proces je usto jako bolan, pundramatskih obrata i neizvjesna ishoda. Budu�i da je EU zajednica dr�ava, a nenacija i naroda, nije sigurno da ona posjeduje demokratski legitimitet u svimsvojim �lanicama, jer se o njoj nisu svugdje izjašnjavali gra�ani na referendumu, nego politi�ke stranke u parlamentu. Ne smije se zaboraviti ni to da sudr�ave, a posebice europske, danas listom osmišljene na nacionalnoj osnovii da su njihovi narodi, kroz dugi niz godina povijesnog sazrijevanja došli dosvoje izgra�ene nacionalne svijesti koja se ne uklapa tako lako u neke naddr�avne politi�ke strukture �iji kolateralni u�inak je i ograni�enje nacionalnihinteresa i nacionalnog suvereniteta. O stanju još uvijek trajnog vrenja svjedo�ii �injenica da i me�u vode�im dr�avnicima nekih od �lanica EU govorimo kao o »EU-skepticima« koji se svim raspolo�ivim sredstvima bore da što je mogu�e više sa�uvaju i obrane svoje nacionalne interese i svoj nacionalni identitetunutar te unije, za koje dr�e da su u njoj ugro�eni. Usto, svjetska gospodarskakriza nagriza i europski ekonomski ustroj, a fenomen Gr�ke prijeti da izazovelan�anu reakciju i raspad svekolikog sustava, štoviše da dovede u pitanje i samsmisao postojanja EU. I doista je sve neizvjesnije ho�e li ovaj eksperimentizdr�ati kušnju. Problem majorizacije i hegemonizacije velikih nacija i dr�avanad onim manjim ostaje trajnim problemom, jer logika proporcionalnosti jelogika nadglasavanja koja ima isti kona�ni u�inak kao i formalno pravo veta.Deregulacija, koju velike dr�ave i nacije name�u onima malima zapravo jeisto što i razaranje njihovoga imuniteta na prodor onoga što ugro�ava njihoveistinske interese i njihov identitet. A Hrvatska, budu�i da je nakon dugih stolje�a tek nedavno ponovno uskrsnula kao samostalna i slobodna dr�ava, jošnije dovoljno ni stasala, što �e re�i da još nije stigla do onoga stupnja razvoja koji daje smisao svakoj dr�avi, a taj je da u�inkovito jam�i i brani razvoj i ostvarenje politi�kih, gospodarskih, kulturnih i inih interesa svojih gra�ana, a od nje se ve� o�ekuje da se lagano sprema na parcijalno odumiranje, tj. daprihvati status sli�an onomu koji je imala i u prethodnoj dr�avi.

Osim toga, iako je Hrvatska dr�ava svih svojih gra�ana, ona je u prvomredu nacionalna dr�ava hrvatskoga naroda po kojem i nosi ime, koji ju jeizgra�ivao i stvarao, branio i osloba�ao u prvom redu za ostvarenje svojihlegitimnih interesa. A odnosi izme�u sadašnjih vode�ih zemalja EU i Hrvata kroz povijest baš i nisu bili takvi da bi se Hrvati u tom društvu osje�ali sigurno i dostojanstveno. I nije rije� samo o tome kako je još Karl Marx svojedobnosve ju�ne Slavene, uklju�uju�i i Hrvate, nazvao »Abfall der Völker«, ve� su nas upravo zemlje EU tijekom oslobodila�kog i obrambenoga domovinskograta tretirale kao svoje nezakonito dijete koje ne �ele nikako priznati. Njihovodijete utoliko što smo neodvojivi dio i europske povijesti i europskog teritorija,a nezakonito utoliko što su se ponašali kao da njihove ideje slobode s našom genezom nikad nisu bili ni u kakvoj vezi, pa nas nikako ne uspijevaju identificirati i legalizirati. Zapravo, Hrvatska je za EU nešto kao njezin vlastiti neuspjelipoba�aj. Kad ve� uzastopni pokušaji toga poba�aja tijekom domovinskoga ratanisu uspjeli, sad se moraš pomiriti s �injenicom da je dijete tu, ali ga ipakmoraš stalno udarati po prstima da ne bi mo�da pomislilo kako je ipak jednakopravno s onom »zakonitom djecom«. Uostalom, i skoro pedesetpostotnireferendumski otpor samih Slovenaca protiv Hrvatske – proveden nedavno uvezi s me�udr�avnom granicom u Savudrijskoj vali - govori kakav nam je ugled u tom društvu. Stoga ne �udi što predstavnici Crkve u Hrvatskoj, ne nije�u�iopravdanost ulaska Hrvatske u EU, stalno naglašavaju da to mora biti dostojanstven ulazak, a ne poni�avaju�e puzanje. Nama se, naime stalno predbacujenacionalizam, a Belgija zbog nacionalni razlika samo što se nije raspala nadva dijela. Predbacuje nam se isklju�ivost, iako ni blizu nemamo na politi�kojsceni nekoga i nešto kao što je to, primjerice u Nizozemskoj Geert Wilders injegova stranka, odnosno njegov pokret. Od nas se tra�i gotovo savršenstvou pogledu korupcije, a Bugarska i Rumunjska su po tom pitanju ušle u EU pokratkom postupku. S nama se cjepidla�i u vezi s grani�nim problemima, aCipar, iako u sebi još uvijek rascijepan i podijeljen, ve� je �lan EU. Predbacujenam se isklju�ivost, iako je sama ta EU toliko ideološki isklju�iva te ne samo da u svojem temeljnom zakonu isklju�uje spominjanje Boga, ve� i formalnozabranjuje zemljama �lanicama isticanje kri�a na javnim mjestima, odnosno,jednom uvjerenom katoliku, Roccu Buttiglioneu, 2004. godine nije dopustilada bude njezin ministar samo stoga što, kao katolik, dr�i da homoseksualniodnosi nisu prirodni i moralno ispravni. Ljudska prava s njima pripadaju�im vrednotama, koja se nude kao jedini princip homogenizacije EU, nisu ona istakoja je 1948. promulgirala OUN, ve� su to tzv. »nova ljudska prava« koja su�esto u suprotnosti s prvima. Ona prva, naime, uklju�uju pravo na �ivot, pravona obitelj i pravo obitelji na odgoj djece, pravo javno �ivjeti i javno ispovijedati svoju vjeru. Ova »nova ljudska prava«, me�utim, uklju�uju pravo na poba�aj ieutanaziju, homoseksualna prava na brak i posvajanje djece, a odgojnu ulogu obitelji uvelike ograni�avaju agnosti�kim i relativisti�kim odredbama i zakonima i sl., što je sve direktno usmjereno protiv �ivota i protiv obitelji. Ovo, i mnogo toga drugoga, kad se uzme kumulativno, stvara doista utemeljenuzebnju u pogledu onoga što nas �eka kad jednom u�emo u EU.

EU-tanazija?
Za razliku od svih dosadašnjih mislilaca Europe, koji su listom mozgali
o njezinoj sr�i, njenom nastanku, povijesnoj misiji i sl., Massimo Cacciarijoj dodjeljuje ulogu kona�noga »Gegenschlaga«, tj. protuudarca protiv samesebe. Prema tome filozofu i gradona�elniku Venecije, glavna misija Europe jestnjezin vlastiti zalazak, budu�i da smo stigli »do zaklju�enja njezine povijesti« ido konca svih njezinih »novih po�etaka«. Jedina njezina »vlastita nova vrijednost« jest »desakralizacija svih vrednota«. Netko bi pomislio kako ova teorijanema nikakva izgleda za uspjeh, budu�i da se EU poziva upravo na ostvarenidoseg ljudskih prava kao svoju osnovnu okosnicu. Pa ipak, budu�i da na�elnousvaja tzv. »nova ljudska prava« koja su temeljena na agnosticizmu, eti�komrelativizmu, politi�kom oportunizmu i pozitivizmu parlamentarnog preglasavanja, sve kad i ne bi htjeli, politi�ki i kulturni subjekti EU u kona�nici doistavrše »desakralizaciju« i potiranje svih onih vrednota koje su do sada tvorileeuropski identitet te vrše »protuudar« protiv Europe same. Inzistiraju�i sveviše samo na politi�kome, pragmati�nome i konkretno ostvarivome, Europadoduše ne�e uništiti dr�avnost svojih �lanica, ali mo�e uništiti dušu i nacionalni identitet njihovih naroda, poglavito onih broj�ano manjih. I ma koliko bila istina da EU jam�i ravnopravnost jezika svih svojih �lanica, istina je i toda je cijelom Europom, kao uostalom i cijelim svijetom, u potpunosti ovladaoisklju�ivo engleski jezik koji je zapravo ve� postao jedinim slu�benim jezikom iEU. Tako, primjerice, ve� sada u Hrvatskoj, premda još nije �lanica EU, moratenuditi predavanja na sveu�ilištima na engleskom jeziku, bez poznavanja togajezika gotovo da se ne mo�ete nigdje zaposliti (a u nekim hotelima je to prvijezik kojim vas do�ekuju!) dok je, istovremeno, vladanje materinskim jezikomna svim razinama društva, pa i u sredstvima društvenog priop�avanja i nasveu�ilištima, katastrofalno. A što mo�emo u tom pogledu o�ekivati tek ondakad se doista ukinu granice?!

Me�utim, uz ovu opasnost gubljenja vrijednosnoga i kulturnoga identitetahrvatskoga naroda, za nas Hrvate postoji i još jedan dodatni, gotovo najve�iproblem za koji ne znamo kako �e se odvijati pri ulasku u EU. Taj problemglasi: nas je broj�ano relativno vrlo malo, a k tomu i rapidno izumiremo! Uzasve opjevano domoljublje i rodoljublje naših ljudi, pokazalo se da se naš �ovjekipak relativno lagano seli u tu�i svijet u potrazi za boljim �ivotom i, kad se jednom tamo sna�e, da više ni ne misli na povratak u domovinu. Iz Hrvatskesu se selili i ekonomski i politi�ki emigranti, a danas i sportski i znanstveni uspješnici. Zastrašuju�a je spremnost naših studenata, kako to pokazujuankete da, i samo zbog prikladnijega usavršavanja u struci, zauvijek napustedomovinu, što onda zna�i i da se ubrzo oni i njihovi potomci i nacionalnoizgube. A �emu se mo�emo nadati kad jednom nestane granica i kad se ovasocijalna pokretljivost bude mogla lakše ostvarivati? Nije li predvidljivo da �e u Hrvatsku navaliti razni tvorni�ari, trgovci, bankari, hoteljeri, vlasnicinekretnina i sl., dok �e iz Hrvatske, uz sportaše, iseljavati školovani kadar svihmogu�ih profila? S ovim problemom nutarnjega rastakanja nacionalnoga tkivai kulture ve� sad se susre�u i ve�e zemlje unutar EU, kao što su Francuska,Njema�ka, Italija, Austrija i sl., zbog �ega kod njih primije�ujemo i porastradikalne desnice na politi�koj sceni, kao reakciju na takvo stanje, no za naskojih je manje od 4 milijuna, uz ve� spomenuti rapidni pad nataliteta, jedanovakav bez-grani�ni propuh mogao bi biti koban. Kao što, naime, ve� sada uNjema�koj ima gradi�a u �ijim parlamentima ve�inu vije�nika tvore Turci, a ne Nijemci, a gradovi i dalje nose njema�ka imena i nalaze se u sastavu njema�ke dr�ave, tako nije nemogu�e u doglednoj budu�nosti zamisliti i hrvatskudr�avu, sa svim njezinim dr�avnim obilje�jima, ali bez hrvatskoga naroda unjoj kao ve�inskog i mjerodavnog. Nije ugro�ena Hrvatska kao dr�ava svojih gra�ana, nego kao nacionalna dr�ava hrvatskoga naroda. Ne�e Hrvatska ostati bez gra�ana – što �e re�i da nisu u njoj ugro�eni njezini gra�ani, takvih �e unjoj uvijek biti dovoljno – nego je u njoj ugro�en hrvatski narod. Njega bi EUmogla – eutanazirati.

Pa ipak, ni eventualno ostajanje izvan EU ne nudi nikakvo jamstvo zabolju i sigurniju budu�nost hrvatskoga naroda, jer sve bolesti i opasnosti okojime je ovdje rije� nastale su i sve se razvijaju i u okolnostima kad Hrvatskanije �lanica EU, odnosno one �e ostati i jednako se razvijati sve ako Hrvatskai ne bude njezinom �lanicom. Jer, ako Hrvatska i ne u�e u EU, a i nadaljebude demokratska zemlja – što svatko razuman �eli i tomu se nada! – nitko u njoj ne�e mo�i nikome narediti da ra�a djecu, ako ne�e, zabraniti mu daproda svoje imanje onomu tko pla�a više i da se odseli izvan zemlje ako muje drugdje bolje. Ovdje je rije� o skali temeljnih vrednota, a one spadaju višeu podru�je vjere, morala i slobodne odluke, nego politike i samosvijesti. Ako se, naime, hrvatski narod opredijeli za smrt, izumrijet �e vrlo brzo, pa bioon u EU, ili izvan nje, s jedinom razlikom što �e to izumiranje unutar EUizgledati mo�da bezbolnije i nekako »prirodnije«, ali, ako se hrvatski narodopredijeli za �ivot, �ivjet �e i u EU i izvan nje, s time što �e mu unutar EU bitijama�no bolje. Za vjernika krš�anina katolika postavlja se pitanje koju ulogu pri svemu tome odigrava �iva vjera, odnosno ako ne odigrava, kakva je to, ilije li to – �iva vjera?

Izvor: Nova prisutnost broj 3 / prosinac 2010.

Na vrh