Koje pouke treba izvu�i iz spora
Nakon slu�aja Dajla ni�ta nije kao prije

FOTO: PIXSELL

Dr�ava �e vjerojatno biti pa�ljivija kad je u pitanju dodjela dr�avne imovine crkvi, posebno na podru�jima gdje je još �ivo sje�anje na krvavu talijansku vladavinu kao što je u Istri. U crkvi �e mo�da ubudu�e biti više opreza, odgovornosti i transparentnosti u financijskim poslovima, a bude li dovoljno pameti, otvorit �e se i više prostora za dijalog i razmjenu mišljenja, pa i za kritiku

Tko je mogao pretpostaviti da �e mjesec i pol nakon veli�anstvenog posjeta pape Benedikta XVI. Hrvatskoj do�i do spora izme�u Svete Stolice i hrvatske dr�ave te do unutarcrkvenih podjela zbog nekretnina u mjestu za koje je rijetko tko izvan Istre donedavno znao da uop�e postoji.

Nakon tolikih, me�usobno kontradiktornih medijskih napisa i komentara o slu�aju Dajla, kad su u pitanju odnosi Hrvatske i Vatikana i stanje unutar Crkve u Hrvata, �ini se da više ništa nije isto kao prije. Benedikt XVI., na kojeg su se hrvatski katolici napokon naviknuli kao svog duhovnog poglavara i zavoljeli ga, preko no�i se po�eo do�ivljavati kao hladni birokrat koji provodi otima�inu hrvatske zemlje daju�i je Talijanima i usputno ka�njavaju�i Pore�ko-pulsku biskupiju vrtoglavim nov�anim iznosima. U zaborav su pale Papine sna�ne poruke o va�nosti Hrvatske i njene ukupne baštine za Europu, o o�uvanju obiteljskih vrijednosti, o bla�enom Alojziju Stepincu i Ru�eru Boškovi�u kojima je za boravka u Zagrebu 4. i 5. lipnja osvojio hrvatsku javnost.

O kardinalu Josipu Bozani�u u medijima je stvorena slika kao o beskrupuloznom karijeristu koji je spreman zabiti no� u le�a crkvi u vlastitom narodu kako bi se dodvorio papinskoj kuriji i domogao visokog polo�aja u Vatikanu, a hrvatske vlasti kao da su odlu�ile promijeniti politiku prema Vatikanu za 180 stupnjeva. Hrvatska je u drugoj polovici devedesetih godina sa Svetom Stolicom sklopila ugovore koji su za Crkvu bili toliko povoljni da je Angela Merkel svojedobno cini�no kazala da Njema�ka nije toliko bogata da bi si ih mogla priuštiti. I tada i danas na vlasti u Hrvatskoj bio je HDZ, stranka proklamirane demokrš�anske orijentacije koju javno ili prikriveno još od 1990. podr�ava velik dio klera, ali u sporu o Dajli vlast je odlu�ila i�i do kraja, brane�i hrvatske dr�avne i nacionalne interese. I predsjednik Republike Ivo Josipovi� i premijerka Jadranka Kosor odlu�ili su se osobno uklju�iti u spor, daju�i podršku pore�ko-pulskom biskupu Ivanu Milovanu koji nije �elio potpisati ugovor koji bi njegovu biskupiju odveo u bankrot. Ali va�nije od toga, i predsjednik i premijerka stali su u obranu Osimskih sporazuma, �ije bi kršenje u slu�aju Dajle moglo otvoriti Pandorinu kutiju kad su u pitanju još neki crkveni objekti u Istri, Zadru, Lošinju i drugim hrvatskim krajevima kojima je nekad vladala Italija. Što god o tome mislili u Vatikanu, gdje o�ito nisu o�ekivali da im vlasti »uvijek vjerne Hrvatske« oponiraju, odgovorna vlast nije druk�ije ni mogla postupiti. Poznato je da ima krugova u Italiji kojima Osimski sporazumi nisu po volji i koji sanjaju o povratku talijanske vlasti na isto�nu obalu Jadrana, ali od du�nosnika Svete Stolice, makar u velikom broju bili i Talijani, o�ekuje se da poštuju realnost i ne dovode u pitanje sporazume kojima su 30 godina nakon Drugog svjetskog rata riješena osjetljiva otvorena pitanja izme�u Italije i tadašnje Jugoslavije. Naposljetku, crkvenim ljudima ne dolikuje da se ponašaju poput bankara i burzovnih mešetara, ako �ele biti dosljedni Isusovu u�enju.

Zemljište u Dajli u srijedu je, odlukom ministra pravosu�a Dra�ena Bošnjakovi�a, vra�eno u dr�avno vlasništvo, jer su poništene odluke iz 1997. i sljede�ih godina kojima je ono dodijeljeno Pore�ko-pulskoj biskupiji. Kona�an pravorijek kome �e pripasti sporne nekretnine dat �e sud u Bujama, ali za o�ekivati je da �e prethodno velik dio posla odraditi tiha diplomacija na relaciji Zagreb-Vatikan. Nedvojbeno je naime da je slu�ajem Dajla prije svega nanesena šteta Katoli�koj crkvi u cjelini, a posebno Papi i njegovoj kuriji, zbog odluka kojima je ošte�ena upravo Hrvatska i jedna njena biskupija. Kako naime objasniti odluku s Papinim potpisom prema kojoj jedna crkvena ustanova iz Hrvatske mora bankrotirati kako bi se namirila druga ustanova sa sjedištem u Italiji, a da se ne otvori pitanje funkcioniranja same Crkve i njene vjerodostojnosti?

Mnogo je neugodnih tema posljednih tjedana izvu�eno ispod saga, od �injenice da je dr�ava samostan u Dajli dala crkvi iako nije trebala do toga da je Pore�ko-pulska biskupija dio zemljišta prodala kako bi se prenamijenilo za sasvim profane svrhe, a da talijanski benediktinci s atraktivnim terenom u Istri imaju svoje planove. Gdje je u svemu tome Bog i duh Evan�elja prema kojem bi se Crkva trebala ravnati? Ono što je teško shvatiti mnogima, pa �ak i iskrenim vjernicima, je to da se Katoli�ka crkva mora baviti i �isto svjetovnim pitanjima, jer ne �ivi u zrakopraznom prostoru. Crkva treba novac za uzdr�avanje svojih ustanova, gradnju i odr�avanje crkvi i pla�anje svojih slu�benika, me�u kojima je mnogo laika koji imaju obitelj, ali problemi nastaju kad taj dio pri�e izbije u prvi plan, zbog sumnjivog upravljanja novcem ili neprimjerenog luksuza. Tada se na�alost potvr�uje Savonarolina misao da su nekad kale�i bili drveni, a sve�enici zlatni, a da je danas obratno.

Kakav god bio rasplet slu�aja Dajla, on bi svakako trebao biti pou�an i za crkvenu hijerarhiju i za vjernike i za dr�avu te pridonijeti rušenju nekih starih i uvrije�enih mitova i štetnih obi�aja. Novozavjetnim rje�nikom re�eno, slu�aj je pomogao „da se razotkriju namisli mnogih srdaca“. Dr�ava �e vjerojatno biti pa�ljivija kad je u pitanju dodjela dr�avne imovine crkvi, posebno na podru�jima gdje je još �ivo sje�anje na krvavu talijansku vladavinu kao što je u Istri. U crkvi �e mo�da ubudu�e biti više opreza, odgovornosti i transparentnosti u financijskim poslovima, a bude li dovoljno pameti, otvorit �e se i više prostora za dijalog i razmjenu mišljenja, pa i za kritiku. Nisu naime hrvatski katolici ništa manje vjernici ako kritiziraju nedvojbeno štetne Papine odluke, niti time manje poštuju Papu kao poglavara Katoli�ke crkve i Isusova namjesnika. Papa je nepogrešiv samo kad govori ex cathedra o pitanjima vjere i morala, ali itekako mu se mogu potkrasti loše odluke u pitanjima svjetovnog karaktera ili u kad je rije� o imenovanjima. Isti je slu�aj i s kardinalom Bozani�em i drugim hrvatskim biskupima koji bi trebali znati preuzeti odgovornost za svoje poteze, a ne u neugodnim situacijama bje�ati od javnosti i skrivati se iza Papina autoriteta. Biskup Ivan Milovan pokazao je da je spreman, u skladu s vlastitom savješ�u i zdravim razumom, otvoreno se suprotstaviti Papinom nalogu, �ime je doveo u pitanje svoj daljnji ostanak na �elu crkve u Istri, ali na Papi i njegovim suradnicima je da ocijene koliko bi u ovom trenutku bilo mudro umiroviti biskupa koji u�iva apsolutnu potporu svog sve�enstva i vjernika. Dovoljna šteta Papinu ugledu nanesena je time što je Milovana nakratko suspendirao kako bi jedan španjolski biskup umjesto njega potpisao ugovor o predaji samostana u Dajli benediktincima iz opatije Praglia.

U svakom slu�aju na Papu, a posebno na du�nosnike njegove kurije hrvatska �e javnost ubudu�e gledati kriti�nije i opreznije. I dalje �e se tijekom misa moliti i za „papu našega Benedikta“ i hodo�astiti u Rim po njegov blagoslov, ali ubudu�e �e biti manje oduševljenja kad nam iz Vatikana do�u pohvale da je Hrvatska najkatoli�kija zemlja u Europi kao što je 2004. ustvrdio tadašnji papinski nuncij Javier Lozano. Takva izjava naime ili je svjesno podila�enje s nekim prikrivenim ciljem ili podrugivanje, jer kad bi ona bila to�na ne bi u Hrvatskoj bilo toliko slu�ajeva kriminala i korupcije, niti bi u pritvoru bio bivši premijer koji se predstavljao prakti�nim katolikom, niti bi toliko javnog dobra bilo oplja�kano i uništeno tijekom pretvorbe i privatizacije. Da je Hrvatska najkatoli�kija zemlja, ne bi bilo niti toliko poba�aja, niti bi se toliko psovalo Boga i ostale svetinje, a bilo bi i više tolerancije prema drugima i druk�ijima i solidarnosti prema slabijima i siromašnijima. Hrvati su doista stolje�ima neprekidno vjerni Katoli�koj crkvi i papama koji su im vrlo �esto bili jedina pomo� i oslonac u borbi za opstanak, ali va�nije od formalnog izjašnjavanja vjere ipak je njeno prakticiranje u svakodnevnom �ivotu.

Slu�aj Dajla mo�da �e dati povoda za razmišljanje o prirodi hrvatskog katoli�anstva, kao i o hrvatskim vezama sa Svetom Stolicom koje nisu uvijek bile idili�ne kako se uobi�ajeno i nekriti�ki tvrdi. Primjerice, kako se moglo dogoditi da tek 1970. jedan Hrvat, Nikola Taveli�, bude slu�beno proglašen svecem, dok su drugi mo�niji narodi u me�uvremenu za svece dobili �ak i pojedine svoje vladare koji su sveta�ku �ast sigurno manje zaslu�ili od franjevca i mu�enika iz Šibenika? Je li slu�ajnost što 1870. za zagreba�kog nadbiskupa nije postavljen, kako su Hrvati pri�eljkivali, Josip Juraj Strossmayer, protivnik dogme o papinoj nepogrešivosti, nego nepoznati Ma�ar hrvatskih korijena Josip Mihalovi�? Zašto Juraj Posilovi�, promicatelj glagoljskog bogoslu�ja, i Antun Bauer, borac za prava Hrvata u Istri, jedini me�u zagreba�kim nadbiskupima nisu imenovani kardinalima? Zašto je Rijeka 1925., samo godinu dana nakon pripojenja Italiji, postala sjedište nove biskupije na �elu s biskupom Talijanom, ina�e opatom opatije Praglia? Zašto je Zavod svetog Jeronima u Rimu tek 1971. dobio hrvatsko ime?

Odgovori na ta pitanja u velikoj mjeri spadaju u sferu zamršenih unutarcrkvenih odnosa, ali dio istine je i u tome što Hrvatska nije bila samostalna dr�ava pa je �esto bila moneta za „potkusurivanje“ me�u velikima. Danas sre�om ima i svoju vladu i svoju diplomaciju i svoje pravosu�e kojima je du�nost braniti hrvatske interese i u odnosima s Vatikanom. Vjernost Hrvata Katoli�koj crkvi ne podrazumijeva odricanje od hrvatskog suvereniteta, dapa�e upravo ona daje dr�avnoj vlasti dodatan legitimitet da sa Svetom Stolicom prema potrebi ulazi i u sporove, bez straha da iz Vatikana uzvrate eventualnim tvrdnjama o progonu Crkve i kršenju njenih prava.

Uostalom, dr�ava u svojim postupcima u vezi slu�aja Dajla ima veliku potporu upravo iz crkvenih redova, tihu kad je rije� o biskupima, ali vrlo glasnu kad su posrijedi ugledni sve�enici i laici, i o tome u Vatikanu moraju voditi ra�una, svi�alo im se to ili ne.

Izvor: Vjesnik, Marijan Lipovac

Na vrh