�to danas zna�i biti dijete hrvatskog branitelja
i dragovoljca Domovinskog rata?
Danas je to�no 2 godine i 20 dana otkako je moj Tata mrtav. Ju�er bi proslavio svoj 46. ro�endan, ali nije. Umro je kako ka�u prirodnom smr�u, ali ništa od te "prirodnosti" ja nisam vidjela dok mi je umiro na rukama. Umro je od sr�anog udara 1.10.2009. godine. Na papirima koje doma imam stoji da su sve zdravstvene poteško�e posljedice 100% ranjavanja u ratištu. Naravno, moj otac je i dalje umro prirodnom smr�u. Valjda je dob od 43. godine normalna dob prirodne smrti u Hrvatskoj.
Tata je bio dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata. Na ratištu je bio od 17.09.1991. pa sve do 31.12.1995. godine što je ukupno 51 mjesec i 14 dana. U tom razdoblju ja nisam imala oca, niti sam ga vi�ala kao dijete ro�eno 90-te, a niti moja starija sestra ro�ena 88-me. No zašto bi to ikoga bilo briga, zar ne?
Redovita sam studentica 3. godine Filozofskog fakulteta i sveop�e obrazovanje mi je uvijek bilo redovito (nema padova, nema pauziranja, nema ponavljanja). Kako bih primila dio mirovine od pokojnog oca u iznosu od 687 kuna i 15 lipa, dobivam na ku�nu adresu obavijest da do 30.09.2011. moram predati potvrdu o nastavku redovitog studiranja.
30.09.2011. nedosti�an je rok za ve�inu studenata Hrvatskih fakulteta budu�i da upisi po�inju tek u listopadu. Iako se mnogi studenti �ale na taj rok i zovu pravne slu�be u HZMO-u, do dana današnjeg rok nije promjenjen. Sredinom rujna zovem pravnu slu�bu HZMO-a i pravnica mi objašnjava da ne mo�e ništa napraviti u vezi roka, jer ne odlu�uje ona o tome, ali da po cijele dane ne radi ništa drugo nego samo odgovara na pozive poput mojih i da je i njoj sve to veliko optere�enje (nepotrebno). Ono što mi ona mo�e re�i je da predam potvrdu po�etkom 10. mjeseca (što prije), budu�i da obustava mirovina ne ide prije 10. u mjesecu. Zahvaljujem ljubaznoj �eni (koja je i sama na rubu �ivaca - opravdano) i završavam poziv.
Istog dana šaljem mail direktno u Zagreb predstojniku Ureda ravnatelja HZMO-a g. Milimiru Kosovi�u. Navedeni gospodin vrlo �urno proslje�uje mail g. Babi�u (stvarno ne bih znala tko je taj gospodin), koji još �urnije proslje�uje mail g�i. Ivani Dugand�i� Grkovi� - na�elnici Odjela za rješavanja o pravima u prvom stupnju.
Ljubazna gospo�a, nakon što sam objasnila da nisam u mogu�nosti predati potvrdu do 30.09.2011. jer mi upisi po�inju tek u listopadu, odgovara:
Poštovana,
Automatskim putem bit �e obustavljene mirovine onih studenata kojih se potvrde ne a�uriraju do 10.10.
Stoga ako Vaša potvrda stigne do tada i bude obra�ena, mirovina �e se produ�iti, ako ne, onda �e se naknadno uspostaviti i isplatiti razlika.
S poštovanjem,
Ivana Dugand�i� Grkovi�,
na�elnica Odjela rješavanja o pravima u prvom stupnju
Zahvaljujem i 06.10.2011. predajem potvrdu u podru�nu slu�bu u Puli na šalter. Naravno, poznavaju�i našu birokraciju uredno kopiram ispunjenu potvrdu tako da �uvam jedan primjerak za sebe. Pitam djelatnicu da li �e to zaista danas sti�i do Zagreba, na što ona odgovara da ho�e, jer sve potvrde do kraja dana koje zaprime, proslje�uju u Zagreb (koliko sam �ula proces ide kompjuterski i radi se o zaista malo utrošenog vremena). Odahnula sam i otišla ku�i.
Dana 21.10.2011. godine u kasnim posljepodnevnim satima (dok sam na fakultetu) dobivam poruku od majke: "Stiglo je Rješenje, mirovina je obustavljena!". U trenutak u kojem �itam poruku ne osje�am noge, slabo mi je i u nevjerici �itam. Pitam se: Kako??? Redovito sam upisana, potvrdu sam dostavila do nazna�enog roka u e-mailu, a mirovina je obustavljena. �ekam kraj nastave, zovem sve kolegice za koje znam da o�ekuju Rješenje i sve odgovaraju u nevjerici isto: obustavljena je mirovina. Tr�im doma, ponovno �itam mail u kojem stoji rok 10.10.2011. Uzimam Rješenje u ruke i sljede�i apsurd koji uo�avam: na Rješenju piše datum 11.10.2011. što bi zna�ilo da su moju potvrdu dobili, ali su unato� tomu obustavili mirovinu. Na omotnici piše datum 15.10.2011. uz napomenu URU�ITI OSOBNO PRIMATELJU. Naravno, nitko nam nije uru�io ništa osobno niti smo potpisali išta kao zaprimljeno.
�itam Rješenje u kojem se navodi da mi se mirovina obustavlja jer sam ja 30.09.2011. završila svoje školovanje (Da bar jesam, pomislim). �itam dalje dio u kojem se navodi da je mogu�e ulo�iti �albu u roku od 15 dana. Ra�unam i nije mi jasno: preostaje mi samo 5 dana, od kojih su ova tri vikenda, pa do�em na ra�unicu od 2 dana? Mislim si, dobro, riješim to u jednom danu, no onda mi na pamet padne: a što ja to to�no trebam rješavati? Kakvu ja to potvrdu trebam dostaviti kad je moja potvrda ve� kod njih? �alba? A što da napišem u njoj? Neznam!
Shva�am da je moje fakultetsko obrazovanje sprdnja u ovom sistemu koji me �ini potpuno glupom.
Razmišljam, danas nemam Tatu, a nisam ga imala ni dok je branio ovu Dr�avu. Sa 21. godinom �ivota gubim �ivce radi birokracije. Iste one birokracije koja je u grob (pored ozljeda sa ratišta) odvela i mog Tatu.
Pitam se: zar �e i moju smrt, kad umrem u mladim godinama (što uop�e nije nerealno u ovakvoj dr�avi), proglasiti prirodnom? Vjerojatno ho�e. U glavi mi odzvanja cifra od 687 kuna i 15 lipa. Ne podcjenjujem novac, nemojte to ni pomišljati. On podcjenjuje mene.
U ovom trenutku, da se odem kurvati (baš mi je �ao što moram biti ovako vulgarna, ali tako je), umjesto što redovito odlazim na faks, sigurno bih dnevno zaradila više od mjese�nog iznosa 687 kuna i 15 lipa kojeg trebam dobivati (ali ne dobivam). Na�alost, nisam jedina. Tisu�e studenata u Hrvatskoj ima pri�u jednaku mojoj, a stvari se ne mijenjaju upravo zbog šutnje.
Ja sam danas odlu�ila progovoriti. Nije da imam nekakav izbor: ili progovoriti ili se baciti u "promet". Tre�ega nema.
Ovo je moj broj telefona -099/724-7448- i nadam se da �e me kontaktirati svi oni koji neprestano zovu samo sa jednim ciljem: "Što u ovoj dr�avi ne valja i za koga �ete glasati?" Ja bih rado popri�ala sa takvima.
Srda�no,
Sanja Kne�evi� Aisha
Vezani �lanak:
Horvatina i njezin svodnik Vladko
i u nastavku: Kad umre� vi�i nisi branitelj
Na vrh
| 
