�vicarac koji je spasio stotine hrvatskih ratnika s Mitnice
2. dio
"�ljivan�anin se derao na mene da prikrije odvo�enje ljudi na Ov�aru"

Paklena zamka: Incident pred kamerama na mostu zlo�inac je inscenirao, teatralno��u je odvra�ao pozornost. I nijedna kamera nije se okrenula dok sam rukom upirao u kobne autobuse!

'Deset minuta nakon ove snimke pustili su me u bolnicu. Ranjenike su ve� odvezli na stratište...'
(Foto: VL)

Ovo je jedna od najpoznatijih videosnimki nastalih u danima pada Vukovara. Prikazuje dvojicu muškaraca. Jedan je agresivni, brkati major u uniformi JNA. Drugi je ulju�eni stranac razbarušene kose u baloneru na kojem je istaknuta zna�ka Me�unarodnog Crvenog kri�a. Razgovaraju na mostu preko Vuke u razrušenom i netom okupiranom Vukovaru. Zapravo ne razgovaraju jer major Veselin Šljivan�anin upravo je pao u neki lu�a�ki, krvolo�ni trans i izaslaniku Crvenog kri�a Nicolasu Borsingeru dr�i monolog:
"Ako vas, gospodine, zanimaju samo ranjenici (...), a ne zanima vas što ovdje ginu moji vojnici (...), onda vi niste dobrodošao �ovjek."

Snimka je potresna. Major Šljivan�anin – koji ne �eli razumjeti da ICRC postoji upravo zato da bi ga zanimali "samo ranjenici", odnosno �rtve – na toj snimci zapravo nastupa kao major Smrt. Ali za Nicolasa Borsingera najpotresnija je stvar na toj snimci ono što se na njoj ne vidi. Ono na što on rukom pokazuje kad govori: "Pogledajte, pogledajte". Nitko, me�utim, ne gleda.

Preko susjednog mosta, udaljenog svega pedesetak metara od ovoga na kojem stoje, prelaze vojni kamioni i autobusi. Kre�u se iz smjera bolnice. Ne mo�e se sa sigurnoš�u znati jer nitko nije bio tamo da se zagleda u ta vozila, ali velika je vjerojatnost da su u njima bili neki od 264 ranjenika nasilno odvedenih iz vukovarske bolnice. Vozili su ih u smjeru vojarni JNA na Sajmištu i prema farmi Ov�ara. Za mnoge to �e biti pretposljednja i posljednja stanica njihova �ivotnog putovanja.
Ni Nicolas Borsinger ne mo�e, naravno, sa sigurnoš�u znati, jer je bio sustavno spre�avan da dozna, ali vjeruje da je cijeli incident pred kamerama na mostu insceniran kako bi se odvratila pozornost od odvo�enja ljudi iz bolnice.

– To je i danas dio moje patnje – ka�e Nicolas Borsinger dok u svome uredu u �enevi, dvadeset godina nakon tog doga�aja, prvi put dijeli s javnoš�u svoje misli i sje�anja.

– Bila je to potpuno nadrealna situacija. Cijeli je svijet gledao što se tih dana doga�a u Vukovaru. Nije bilo kao da sam ja imao privilegiranu informaciju. Ne. Ja sam pokušavao do�i do bolnice i, što sam više bio blokiran, to sam više mislio: "Samo malo, nešto se doga�a, �im me stalno blokiraju". Ali svi smo znali koliko je bitno do�i do bolnice i sprije�iti mogu�u humanitarnu katastrofu. I u takvoj situaciji, u kojoj cijeli svijet gleda, pozornost stranih medija u toj sceni u kojoj se Šljivan�anin istresa usmjerena je na mene. Svrha toga vrlo je jednostavna – da se strani novinari ne koncentriraju na ono što se doista doga�a. A to su autobusi koji idu iz smjera bolnice preko drugog mosta. Ja sam znao da je ono drugo zaista bitno, a ne ovo što se doga�a na našem mostu. To se mo�e vidjeti na snimci kad pokazujem prema drugom mostu.

Déjà vu na Temišvar

Zato Borsinger ka�e da je to bila nadrealna situacija:
– Cijeli svijet gleda, vi to�no znate što se doga�a, ali svi oko vas potpuno su koncentrirani na sekundarnu stvar, a to je kako se Šljivan�anin istresa nad tipom iz ICRC-a. Naravno, iz uske televizijske perspektive to je bogomdan, sjajan materijal. Razumijete, neki fini tip iz Crvenog kri�a, neki neugodan major... – sjajan materijal iz perspektive TV kamera! Dok su, s druge strane, autobusi koji prelaze most jednostavno autobusi koji prelaze most... – objašnjava Borsinger.

To je doista situacija u kojoj se nijedan �ovjek ne bi �elio na�i. Jedna agresivna pozornost usmjerena je na vas i ta pozornost potpuno vas blokira u poslu koji morate napraviti da biste spasili �ivote koji su ugro�eni postupcima upravo ovih ljudi koji su slo�ili cijelu scenu oko vas. Nijedna kamera ne okre�e se prema drugom mostu u trenutku kad Borsinger pokazuje i govori: "Pogledajte, pogledajte!" A prema njegovu sje�anju, oko njega su stajali deseci novinara i snimatelja. Cijeli je svijet gledao, ali ništa nije vidio. Za Borsingera to je najve�i u�as, ta nemo� koja mu je nametnuta zbog ne�ega što on naziva potpunim neskladom izme�u onoga što se zaista doga�a i onoga što se pokušava stvoriti prividnom slikom.

Nicolas Borsinger ve� je prije Vukovara imao iskustva s takvim situacijama u kojima je slika potpuno druk�ija od stvarnosti. Potkraj 1989. bio je izaslanik Me�unarodnog Crvenog kri�a koji je nakon revolucije u Rumunjskoj prvi stigao u Temišvar. Tada je u svim svjetskim medijima vladala pri�a da su se u Temišvaru dogodili masovni zlo�ini, da je grad sravnjen sa zemljom, ljudi ubijeni i ba�eni u masovne grobnice... Borsinger je prvi ušao u grad uime ICRC-a, obišao bolnicu, navodna stratišta, i poslao izvješ�e koje je �vrstim �injenicama pokazalo da je medijska slika bila potpuno pogrešna. Stoje�i na mostu preko Vuke u razrušenom Vukovaru, Borsinger kao da je imao obrnuti déjà vu.

Ako se boje, neka zapišu!

U Temišvaru su se mediji koncentrirali na zlo�ine koji se nisu dogodili u gradu u kojem nisu imali novinare. U Vukovaru je njihova pozornost odvra�ena od zlo�ina koji su se upravo doga�ali oko novinara. Borsinger je i u Vukovaru i u Temišvaru bio �ovjek s integritetom i odbijao je biti uvu�en u tu igru pogrešnosti i površnosti. U Vukovaru je osje�ao da se nešto zlo�ina�ki sumnjivo doga�a u bolnici, ali Šljivan�anin ga je fizi�ki spre�avao i ispleo mre�u odvra�anja pozornosti u koju su se uhvatile kamere.

– Ja uop�e nisam impresioniran Šljivan�aninovom dernjavom. Ja to shva�am kao puku teatralnost koja ima svrhu da odvrati moju i pozornost stranih novinara. Za mene stvarni horor koji se doga�a predstavlja �injenica da svi igraju tu igru. Ja pokušavam vratiti pozornost na bitno. Ali ne uspijevam. To je za mene najte�i aspekt tog trenutka – ka�e danas Borsinger. Dva dana prije tog doga�aja na mostu Borsinger je popisao branitelje s Mitnice i tako stvorio pisani trag da su ljudi s imenom i prezimenom u trenutku predaje u ruke JNA bili �ivi. Nakon takvog popisa, više nisu mogli jednostavno "nestati". Znao je da nešto sli�no treba u�initi i u bolnici.

Ali i JNA i srpske paravojne postrojbe vjerojatno su nau�ile lekciju Borsingerova popisa s Mitnice. Ako je njihova namjera bila ubijanje, onda �e to lakše izvesti na ljudima do kojih Borsinger još nije došao. Ako ga jedni vojnici budu blokirali dok drugi vojnici izvla�e ljude iz bolnice, ICRC ne�e imati nikakav trag – barem ne odmah, u prvim danima – da je itko odveden iz bolnice i ubijen.

Borsingerov rad na terenu bio je stoga klju�an. Jesu li strani novinari i snimatelji toga bili svjesni? Dva dana prije, kad su snimali kolonu civila koja izlazi iz smjera Mitnice, neki su snimatelji doslovno vikali na Borsingera da im se makne iz kadra, što pokazuje njihovu posvemašnju ignoranciju. Neke su od tih snimki na YouTubeu.

– Njihova logika bila je da ja ne smijem stajati ondje. �eljeli su da izgleda kao da su oni u prvom redu i da prema njima ide ta nepregledna kolona civila. Nisu �eljeli nekog ''glupana iz Crvenog kri�a'' da im kvari kadar – sje�a se Borsinger. To je bila scena na izlasku iz Mitnice. U sceni na mostu preko Vuke �eljeli su tog tipa iz Crvenog kri�a u kadru. I �eljeli su samo taj kadar, nijedan drugi, pa makar im on pokazivao na drugi i va�niji. Ovo je Borsingerova osobna pri�a i ovo je njegov insajderski pogled na te doga�aje. Prisutnost stranih medija u Vukovaru u danima pada grada puno je pomogla, njihove snimke pokazale su svijetu velik dio istine, ali Borsingerovim svjedo�enjem javlja se potpuno nova perspektiva iz koje se vidi da je njihova uloga mogla biti bolja. S druge strane, �ija nije?

Bio je to kaos u kojem su major Smrt i drugi gospodari �ivota i smrti igrali svoju divlju igru, na u�as svih i uz veliku dozu prestrašenosti svih. Taj u�as i tu prestrašenost na licima pre�ivjelih svjedoka Borsinger �e vidjeti i jednom kad se dokopa bolnice. Posljednja šansa da se nešto u�ini za ljude koji su nasilno odvedeni iz bolnice bila je da se, jednom kad su Borsinger i drugi stigli onamo, skupe informacije o tome što se dogodilo u prethodna dva sata. Borsinger je protekla dva dana bio sam, samo u društvu prevoditelja, ali na dan ulaska u bolnicu ve� ima pomo� tima suradnika i prevoditelja. Došavši u bolnicu, on ih upu�uje da se pomiješaju s gomilom civila koji se upravo ukrcavaju na autobuse za evakuaciju. Upu�uje ih da prikupe bilo kakve indicije, usmene ili, ako je netko od svjedoka previše uplašen da bi govorio, zapisane na komadi�u papira. Trebao je bilo što, informaciju iz prve ruke koja bi mogla biti iskorištena istog trena. Ali ništa nije dobio. Pitam ga zašto, a Borsinger �ini gestu rukama i obrvama sugeriraju�i da ne zna. Radi tu gestu jer do rije�i ne mo�e do�i od emocija i suza koje opet naviru.

Danima nakon tog razgovora u �enevi, pokušavam se u sebi vratiti na to pitanje. Nitko od nas tko nije bio ondje ne mo�e uop�e pojmiti koliko su ljudi bili prestrašeni, koliko u�asnuti nakon tri mjeseca pakla, i sada, kad je grad pao i kad se širi miris masovnih ubojstava, samo su �ekali da napokon iza�u iz tog pakla. Njihova je stvarnost grozna. Pitanje je imaju li više u ikoga povjerenja, pa i u ove ljude Crvenog kri�a koji ulaze me�u njih i pani�no tra�e svjedo�enje. Pokraj stoje agresivni vojnici koji su u stanju izdvojiti i odvesti u nepoznato svakoga tko zucne. �ak i da su svjedoci odvo�enja znali da mo�da nije kasno da njihova rije� nekoga spasi, mo�e li se uop�e ikoga suditi što je �elio ostati �iv i što je samo �elio da pakao oko njega prestane? Ova pitanja dodiruju najdramati�niji u�inak rata na ljudska bi�a. I upravo je zato na njih tako teško odgovoriti, kako onda, tako i 20 godina kasnije.

Zlo�inac pori�e stvarnost

A do bolnice je Borsinger stigao samo desetak minuta nakon završetka onog Šljivan�aninova ispada koji je zabilje�ila kamera.

– Zašto su me pustili tako brzo nakon onoga na mostu? Pa zato što je svrha skretanja pozornosti bila ispunjena. Jedna operacija bila je završena i više nije bilo potrebe da blokiraju pristup jer po njima druga operacija mo�e po�eti i uz moju prisutnost pred bolnicom – ka�e Borsinger.

Operacija odvo�enja tristotinjak ljudi na stratište, operacija koju su skrivali, bila je završena u trenucima dok je Šljivan�anin blokirao i skretao pozornost na Borsingera. Druga operacija, dogovorena sporazumom izme�u JNA i Hrvatske no� prije u Zagrebu, evakuacija je civila koji su se okupili u krugu bolnice. Ta operacija, u planovima JNA, nije nu�no trebala biti skrivana od ICRC-a i europskih promatra�a. Ti su civili evakuirani.

Ono što se danas zna jest da su 264 pacijenta i zaposlenika bolnice prije dolaska promatra�a ICRC-a i EU izvedena na stra�nji izlaz iz vukovarske bolnice, ukrcana u vozila i odvezena preko mosta, prvo u vojarnu JNA na Sajmištu, a zatim na farmu Ov�ara, gdje ih JNA prepušta srpskim paravojnim formacijama koje izvode masakr.

Major Veselin Šljivan�anin na Haaškom sudu osu�en je na 10 godina zatvora.
Pušten je nakon odslu�ene dvije tre�ine kazne (Foto: 'Srdjan Ilic/PIXSELL')

Pred sudom u Haagu i specijalnim sudom u Beogradu vodili su se procesi za ratni zlo�in na Ov�ari. Veselin Šljivan�anin mnogo se godina skrivao od Haaškog suda, a onda je ipak izru�en i osu�en. Nepravomo�no je dobio 5 godina zatvora, �albeno vije�e kaznu mu je preina�ilo u 17 godina, ali u revizijskom postupku to mu je smanjeno na 10 godina. U srpnju ove godine pušten je na slobodu uz obrazlo�enje da je uredno odslu�io dvije tre�ine kazne. Ubrzo se pojavio na beogradskoj televiziji B92, gdje ga je voditeljica, me�u brojnim drugim blagonaklonim pitanjima, upitala i �ali li zbog onakvog svog ponašanja prema Borsingeru na mostu preko Vuke. "Ne, ne �alim", rekao je Šljivan�anin. Tijekom postupka Šljivan�aninovi odvjetnici pokušali su sudu prodati tezu da je Borsinger kao predstavnik ICRC-a bio "svadljiv". �ini se da je ratni zlo�inac �ivio u poricanju stvarnosti i prije 20 godina, a �ivi u poricanju stvarnosti i danas.

Ovo je osobna pri�a Nicolasa Borsingera iz Vukovara 1991., ne njegov komentar sadašnjih doga�anja. Stoga nismo ni razgovarali o tome gdje je Šljivan�anin danas. Samo me je, dok sam mu u prvom telefonskom razgovoru predlagao intervju, u jednom trenutku s nevjericom u glasu upitao: "Recite mi, zar je zaista Šljivan�anin pušten na slobodu?" Volio bih da sam mu mogao re�i da nije, da to nije istina.

Izvor: Ve�ernji list, Tomislav Krasnec/VLM

Na vrh