Zdravko Mrši�: Hrvatska – suverenost bez dr�ave
piše Ivan Raos

Odr�ano je predavanje u Europskom domu 22. studenoga 2011. godine - uz predstavljanje Mrši�eve nove knjige "Hrvati 2012."
 
1.      O Stanju hrvatskog naroda i mjestu u Europi njegove dr�ave
 
U Hrvatskoj je zapravo malo ljudi koji zaista nisu zabrinuti za svoju budu�ost, tj. za budu�ost svojih gra�ana i biloških nasljednika (poroda), nacijinog gospodarstva, zemlje i njezine sigurnosti, dr�ave i njezina opstanka, prostora, znanosti, kulture, ljudskosti i svojeg naroda, koji nisu zabrinuti za sudbinu hrvatskih prirodnih izvora. Me�u našim hrvatskim ljudima rijetki su optimisti – ljudi koje nisu shrvale zle slutnje. Hrvati sad �ive beznadno i bez ikakvih perspektiva. Na temelju sadanjeg stanja naroda velika o�ekivanja ispovijedaju jedino izborni oglasi.

Nedavno je Mrši�u pristupio jedan školovan, sre�en i bri�an doma�i �ovjek rekao: „Od Drugoga svjetskog rata smo se uzdali u Zapad, a sad Zapada više nema!“ Na pitanje „Kamo sad spada Hrvatska?“ nema odgovora. To se kroni�no pitanje name�e ja�e, nego akutno pitanje „Kamo sad spada Gr�ka?“ To su stvarna pitanja ljudi, a ne retori�ka pitanja politi�kih analiti�ara. Pitanja bez odgovora tra�e akciju, koja treba donijeti odgovor. Francuzi bi rekli, L'action directe!

Mnogo je lakše odgovoriti na pitanje: „Kome pripada Hrvatska?“ Odgovor je jednozna�an: „Pripada svjetskim i doma�im bankarima i trgovcima!“. Hrvatska je postala ogrankom svjetskoga (odnedavno i zasad) slobodnog tr�išta. Hrvati u sve ve�em broju postaju toga svjesni. Uskoro �e pravog polo�aja Hrvatske biti svjestan presudan, kriti�an broj Hrvata. Oni, koji su toga svjesni, smatraju takav polo�aj Hrvatske neprihvatljivim, a i neprihvatljiv odgovor vodi u l'action directe.

2.      �etiri mre�e društvenog utjecaja

Podsjetio je nazo�ne u dupkom punoj dvorani Europskog doma u Zagrebu - kako u svakom društvu djeluju �etiri mre�e društvenog utjecaja: politika ili dr�ava, gospodarstvo, sigurnost ili obrana i sustav ljudskih vrjednota, a "koji je utemeljen na sustavu uvjerenja". Navedene mre�e društvenog utjecaja su zakonita sredstva, kojima �lanovi politi�ke zajednice ili dr�ave zadovoljavaju �ivotne potrebe i ostvaruju ljudske svrhe. Sve �ivo – bilje, �ivotinje i ljudi – imaju potrebe - jer je �ivotni postupak ili proces ovisan o mrtvoj tvari i promjenama u njoj. Me�utim, od svega �ivoga samo ljudi imaju svrhe, pa ljudima valja ili nasilno zatrti svrhe ili im omogu�iti ispunjenje svrha – obi�nih ljudskih svrha – koje se bitno razlikuju od društvenih svrha, koje su redovito svrhe (iznimnih) posebnih interesa, a ne svrhe obi�nih ljudi. Hrvati danas slabo zadovoljavaju svoje �ivotne potrebe, a još slabije ispunjaju ljudske svrhe.

Podsjetio je i na to, da su mre�e društvenog utjecaja neraspletljivo isprepletene i da zajedni�ki dose�u svaku jedinku politi�ke zajednice. Sve su te mre�e jednako bitne, iako se �ini da u odre�enim okolnostima i prilikama pojedine od njih imaju zna�nost ve�u od ostalih mre�a.

Zbog me�usobne ovisnosti mre�a društvenog utjecaja redovito se doga�a to, da se neriješeni gospodarski problemi pretvore u politi�ke, politi�ki u ljudske, a ljudski u sigurnosne. Pete vrste problema nema.

Zato je Mrši� �elio naglasiti, a ne samo podsjetiti, da su u Hrvatskoj, u Europi, na Zapadu pa i u �itavom globaliziranom svijetu gospodarski problemi ve� prerasli u politi�ke i ljudske te da oni po�inju prerastati u sigurnosne. Danas takozvana me�unarodna zajednica �ivi u miru, jer se ne ratuje me�u zemljama. Me�utim, ratuje se unutar više od šezdeset zemalja svijeta. Tamo gdje se još ne ratuje, društvene napetosti prerastaju u sukobe. U što se mo�e svrstati stanje u BiH, s kojom RH dijeli granicu (od 933 kilometra?) Me�utim, svjetska, zapadna, europska i posebice hrvatska politika su u kaosu ili zbrci upravo u sadanjosti, tj. dobu u kojemu je društvena stabilnost prijeko potrebna.

Sadašnje zaista teško stanje hrvatskog naroda prouzro�eno je �etirima velikim nevoljama, koje su – kao kakve elementarne neda�e – pogodile po jednu od �etiriju mre�a društvenog utjecaja u Hrvatskoj. One su kao kakve nemani ili kao kakvi „jaha�i Apokalipse“ navalile na hrvatsko gospodarstvo, hrvatsku dr�avu, naš sustav uvjerenja i na našu otpornost, opstanak ili sigurnost. Me�utim, sve te �etiri nevolje u biti su prouzro�ene naglom globalizacijom vo�enom po na�elima liberalizma.
   
3.  Deindustrijalizacija

Industrijska revolucija po�ela je iz jednog izvora. U po�etku su se industrijalizirale europske atlantske zemlje Velika Britanija, Belgija, Nizozemska i Francuska te SAD. Ostale europske zemlje su se po�ele naknadno industrijalizirati, a da se i ne govori o zemljama na ostalim kontinentima. To je stvorilo neravnomjernu razdiobu tehnologije, industrijskog potencijala, bogatstva te vojne i politi�ke snage dr�ava, zemalja i naroda u Europi i svijetu.

Posljedice takvog razvitka bili su ratovi u Europi u devetnaestom stolje�u, dva svjetska rata, nebrojene klasne i nacionalne revolucije na sjevernoj polovici zemljine kugle tijekom prve polovice dvadesetoga stolje�a i kolonizacija �itavih kontinenata od europskih sila. Zato je u Kini sedam dalekih zemalja imalo svoje posjede. Zemljama koje se nisu bile po�ele ozbiljno industrijalizirati do kraja devetnaestog stolje�a (Njema�ka i Japan) jesu – revolucije su bile jedini na�in zaštite nacijinih interesa i dr�avne samostalnosti – prava povijesna nu�da.

Naj�eš�a od svih revolucija, koje su se zbile u samo 38 godina (Sun Jat-sen 1911. i Mao Zedong 1949. godine), bila je Staljinova nacijina industrijska revolucija 1931. godine unutar Lenjinove klasne Velike oktobarske revolucije.

Hrvatska se tako�er po�ela pravo industrijalizirati i po�ela nakupljati tehnologiju istom nakon izvedbe komunisti�ke revolucije i to od 1950. godine. Taj je postupak trajao do 1980. godine kad su po�ela politi�ka previranja u SFRJ, ali i kad su se na Zapadu pojavila digitalna tehnologija, koja se iz kompjutora proširila u nebrojene industrijske proizvode i postupke i, biotehnologija koja je utemeljena na biokemiji, koja je preobrazila poljoprivredu, proizvodnju hrane, farmaceutsku i kozmeti�ku industriju, medicinu i poimanje razvitka �ivota.

U zadnjih dvadesetak godina – koje su u nas zasjenjene Domovinskim ratom, obnovom samostalnosti Hrvatske i nakaznom vladavinom nesposobnih (pojedinaca) iz privatiziranih  politi�kih stranaka – Zapad se deindustrijalizirao, iz njega je nestao industrijski kapital, u njemu je ostao samo spekulizirani kapital, a zapadni investicijski kapital premjestio se na Istok. Takovim igrama  stvorena je nova svjetska razdioba rada, raspolaganja tehnologijom i industrijskim vještinama, industrijske proizvodnje, slobodnog kapitala, bogatstva naroda te politi�kog utjecaja i vojne sile. Od po�etka Industrijske revolucije industrija je bila prvorazredno politi�ko, gospodarsko i obrambeno sredstvo naroda.

Zapad, Europa i Hrvatska su se deindustrijalizirali dvjesto – ili dvjesto pedeset godina, kako tko ra�una – od po�etka Industrijske revolucije. Stoga sad Hrvati nemaju što prodati svijetu, kako bi mogli od svijeta kupiti to, što trebaju imati ili trošiti, a što sami ne proizvode. Ku�anstva, proizvodna poduze�a, poslovne banke i dr�ave Zapada i Europe – a to vrijedi i za Hrvatsku – pali su u du�ni�ko ropstvo i siromaštvo, a propadanje prikrivaju daljnjim zadu�ivanjem. To na cijelom Zapadu stvara prijerevolucijsko stanje, kakvo je bilo stvoreno u prvoj polovici dvadesetoga stolje�a. Postavlja se pitanje: „Što se na Zapadu valja poduzeti, da se narodi ponovo industrijaliziraju?“
 
4.  Europska Unija

Usporedo s deindustrijalizacijom i propadanjem Zapada tekla je i pretvorba Europske Ekonomske Zajednice, kojoj se Hrvatska bila zavjetovala 1990. godine, u Europsku Uniju. Umjesto Europe Roberta Schumana, u kojoj je demokratska nadnacionalna struktura samo koordinirala djelovanje nacijinih dr�ava, pojavila se unitarna politi�ka tvorevina, koja je pola stolje�a nakon prestanka Drugoga svjetskog rata uskrisila nacijino pitanje, koje potresa Europu i koja nije u stanju – što bi Europi bilo potrebno – uza se vezati zemlje Ju�nog Sredozemlja, Istoka Europe i Središnje Azije. Europska se Unija, kao ni Hrvatska, sad ne mo�e sama „hraniti i braniti“. Sad se EU pokušava uticati azijskim zemljama za financijsku pomo� i to samo zato, što se gotovo potpuno deindustrijalizirala.

Europska Unija je hibridna politi�ka tvorevina, koja nadzire narode, ali koja ih nije u stanju, ne mo�e i ne �eli štititi. EU je unitarna politi�ka tvorevina, koja štiti Europu kao dio svjetskog tr�išta, na kojemu nema demokracije – svjetsko slobodno tr�ište i demokracija ne idu skupa – nema nacijine politike ni nacijine sigurnosti, u kojemu je razbijeno �ivotno ljudsko zajedništvo i u kojemu su narodi raspršeni u pojedince, koji se osje�aju usamljenima i izgubljenima.

Hrvatsko povijesno nacijino (narodno!) iskustvo izravno pokazuje da unitarizam ni u carskoj Austriji ni u kraljevskoj Ma�arskoj ni u dvjema Jugoslavijama nije mogao nadomjestiti zajedništvo - pa to ne �e uspjeti ni u EU, u koju hrvatska politika, ka�imo, zavodi hrvatski narod. To pokazuje i iskustvo naroda u dvjema �ehoslova�kim Republikama i u SSSR-u.

Ako se Europska Unija ne po�ne pretvarati u Europsku Politi�ku Zajednicu rasut �e se kao i svaka druga politi�ka tvorevina, koja je zanemarila, potiskivala i pokušala zatrti pojedino nacijino pitanje. Da opstane, Unija bi uz svojatanje sve ve�ih ovlasti morala prihvatiti i preuzeti odgovornost za zaštitu ljudi i naroda, rada i vrjednota rada, prostora i prirodnog dobra (blaga), okoliša i klime. Ako Unija ne omogu�i svojim narodima da se zajedni�ki „hrane i brane“, oni �e je odbaciti, jer se narodi moraju „braniti i hraniti“, kao što su radili stolje�ima i tisu�lje�ima upravo u Europi, a Unija narode sad u tome prije�i. Mrši� se pita: Je li Europska unija za Hrvatsku  elementarna neda�a ?
 
5.  Liberalizam

Ne postoje liberalizam i neoliberalizam. Liberalizam je uvijek bio jedan, ali se kadkad povla�io i to tad, kad bi cio kapitalisti�ki sustav bio ugro�en, kao u SAD tjekom razdoblja “Velike depresije“ ili u Zapadnoj Europi poslije Staljinova zaposjedanja Isto�ne Europe.

Liberalizam je doktrina, ideologija ili svjetovna religija, koja nau�ava (1) da svaki pojedinac mora imati slobodu, jer je razumno bi�e, (2) da briga svakog �ovjeka samo za vlastite dobrobiti najbolje prinosi op�em dobru, (3) da nadmetljivost ili konkurentnost �ini najizvrsniju ljudski vrlinu te (4) da slobodna svjetska trgovina i slobodno svjetsko tr�ište jam�e svjetski mir.

Liberalizam njeguje (poštovanje pojedinca), kako bi mogao nijekati postojanje (naroda) i odbacivati potrebu zajedništva. On naglašava potrebu brige pojedinaca za vlastite probitke, kako bi se izbjegnula briga za op�e dobro te potreba zaštite ljudi i naroda, rada i vrijednosti rada, prostora i prirodnog blaga, okoliša i klime. Liberalizam propovijeda nadmetanje ljudi, naroda, proizvodnih poduze�a i prostora, kako bi se kapital dokopao jeftina rada i prirodnog blaga. On zagovara uspostavu i trajanje slobodnog svjetskog tr�išta, jer se njime zatire demokracija, onemogu�uje nacijina politika, a dr�ava uzima iz ruku naroda.

Europska unija, ali i RH postale su sijelima liberalizma, koji posebice Angela Merkel provodi pruskom �estinom i štazijevskom upornoš�u. U RH je i predsjednik SDP-a u listopadu 2011. godine izjavio da je SDP „liberalna“ stranka! Socijalni demokrati više ne spominju tre�i put – ukrcali su se u liberalni vlak - koji vozi u propast. Stoga, njema�ka kancelarica optimisti�no ka�e da �e EU trebati deset godina za oporavak, a naši �e socijalni demokrati i dalje nastaviti kukurikati.

Glede uloge dr�ave liberalizam je narodima nametnuo liberalizaciju trgovinskog sustava, privatizaciju dr�avne imovine te proizvodnih i uslu�nih poduze�a, ali i deregulaciju, koja dr�avi oduzima pravo da se miješa u gospodarstvo. Od tad dr�ava ne slu�i narodima, nego kapitalu i svjetskom slobodnom tr�ištu. Liberalizam je narode u�inio golorukima, ljude pretvorio u potroša�e i to potroša�e bez kupovne sposobnosti, koja stvara radna mjesta.
 
6.  Posvemašnja nesigurnost

Europski su se narodi otkad postoje sami „hranili i branili“. Brinuli su se da opstanu i ostanu. Danas to ne mogu i ne smiju �initi. Prepušteni su nemilosti i milosti tr�išta. Sami se ne mogu hraniti - jer ih u tomu prije�e nezaposlenost ili proizvodnja dobara i usluga, koji se ne mogu prodavati diljem svijeta, a prisiljeni su svoja nacijina tr�išta dr�ati otvorenim za tu�e proizvode. Zapadni narodi su postali neotpornima, jer je liberalna ideologija iz njih uklonila zajedništvo i oduzela im politi�ku silu, koja je utjelovljena u dr�avi.

Narodi su izgubili zaštitu. Hrvati su opstajali najve�i dio svojeg trajanja u tu�im dr�avama - jer su se dr�ali svoje zemlje i svojeg jezika - narodne kulture i tradicije . Danas im je u pogibelji ne samo dr�avnost ili suverenost, nego i zemlja.

Prije po�etka propovijedanja liberalizma vladao je merkantilizam, koji je u�io da razmjena izme�u svake dvije nacijine dr�ave mora biti uravnote�ena. Zato je svako doma�e ili nacijino tr�ište bilo zašti�eno. Liberalizam ne štiti ljude i narode, nego slobodu tr�išta i kapital. Iz naroda su uklonjeni sustavi ja�anja njihove otpornosti, opstanka ili sigurnosti. Danas su svi narodi na �ekanju, a to vodi njihovu propadanju i propasti.

Mnogi se pojedinci pokušavaju spasiti bijegom iz Hrvatske. Me�utim, sa Zapada i iz Europe se ne mo�e pobje�i. Stoga Europu valja zajedni�ki braniti sa svakog njezina mjesta pa i iz Hrvatske.

Jedini izlaz iz svjetske nesigurnosti je �estoka obrana od slobodnoga svjetskog tr�išta, koja treba do�i od naroda i njihovih dr�ava. Za to narodi opet trebaju svoje dr�ave uzeti u svoje ruke, a EU opet napraviti zajednicom. Unitarizam u slu�bi kapitala uništava Europu, a zajedništvo �e je spasiti. Europa treba dobiti doma�eg gospodara, kako bi se mogla reindustrijalizirati.

7.  Zaštita dr�ave

�uvajmo Hrvatsku! geslo je HDZ-a u izbornoj promid�bi 2011. godine. �uvanje dr�ave, osiguranje dr�ave ili zaštita dr�ave nije izborno geslo, nego mukotrpan posao, kojime treba sprje�iti da do�e do iznena�enja, koja mogu ugroziti narod, njegove �ivotne probitke i samu dr�avu.

Zaštita dr�ave po�iva na primjerenoj strategiji, operativnom sustavu i takti�kim potezima, kojima se sprje�ava ostvarenje vanjskih i unutarnjih prijetnji. U kratko je Mrši� objasnio najpogibeljnije prijetnje, koje ugro�avaju mre�e društvenog utjecaja u Hrvatskoj. Strategija, operativni sustav i taktika moraju se temeljiti na dobrim i pravodobnim i odre�enim obavijestima o prijetnjama, koje mogu donijeti neda�e.

Me�utim, u hrvatskom zbrkanom politi�kom sustavu, koji se uglavnom kopira iz zbornika predlo�aka zakona EU i koji nema postavljene svrhe hrvatske dr�ave i hrvatske nacijine zajednice, nema ure�ena podsustava obavještavanja, koji �ini smislena obavještajna zajednica, kojoj politika odre�uje svrhe djelovanja i na�in pripreme obavijesti za njezina krajnjeg korisnika. To je vlada koja treba donositi odluke, kojima �e se zemlja zaštititi od pogibeljnih iznena�enja i kojima bi se ubla�ile posljedice, ako do takvih neda�a do�e.

Izraz „obavještajno“ ne zna�i tajno, jer se informacije koje su potrebne za zaštitu dr�ave mogu prikupiti gotovo potpuno iz javnih izvora i to u postupku, koji se odr�ava dobrobit nacionalne zajednice i društva kao cjeline, a ne slu�i kao potpora nekoj posebnoj politici vlasti. Prava obavještajna zajednica danas uklju�uje dio akademske zajednice, a „svijet znanja“ omogu�uje lagan javni pristup potrebnim obavijestima, koje valja provjeriti, ocijeniti, analizirati i sa�eti u prosudbe. Hrvatskim vlastima nedostaju volja i potreba za prikupljanje obavijesti, a hrvatski politi�ki sustav nema ni uvje�ban postupak ocjene i raš�lambe obavijesti ni sposobnost stvaranja prosudbi stanja i predvi�anja pojave prijetnji.

Stoga, na�alost, Hrvatska nema politi�ki sustav, koji se u stanju nositi s navedenim prijetnjama hrvatskom narodu i hrvatskoj dr�avi. Naš fluidni politi�ki sustav nadzire i odr�ava skupina ljudi, koja se nije okupila oko otporne politi�ke infrastrukture. U Hrvatskoj nema mehanizma, koji bi upozorio vladu na strategijske prijetnje, kao što su prijetnje koje uz prigode nosi širenje Unije koja propada na Hrvatsku. Nema postupaka kojima bi se uvela operativna pripravnost, kakva je bila potrebna da se sprije�i plja�ka i prodaja javnih poduze�a ili rasprodaja hrvatskog tla. Nitko mjerodavan nije u stanju predlo�iti štogod ozbiljnog, a kamo li takti�ke mjere za slu�aj kad ni uzbuna ne pru�i dovoljnu zaštitu, kao u slu�aju prepuštanja ma�arskoj korporaciji MOL upravlja�kih prava u INI. E kad bi u Hrvatskoj postojala prava (Hrvatska obavještajna zajednica ), njezine bi prosudbe bile za vlasti obvezuju�e. Umjesto nje Hrvatska ima urede za reviziju kakve ima, koji nisu zadu�eni za predvi�anja prijetnji, a koji nisu sposobni otkriti prijetnje ni a posteriori, a kamoli a priori.

Me�u prjetnjama su najpogibeljnije one, koje imaju malu vjerojatnost pojave - pa se obi�no zanemaruju. Tako je s pristupom EU. Hrvatskoj vlasti nisu potrebne prosudbe sadanjosti tjeka promjena za budu�ost - jer je podlegla ideolgijskim i politi�kim predrasudama, koje podmuklo širi liberalisti�ki ustroj Europske Unije. Predrasude su veliko zlo u poslu obavješ�ivanja. Nema prosudbi ni o prednostima, koje bi donio hrvatski pristup Uniji.

Velike hrvatske politi�ke stranke trajno su dobivale, a i sad dobivaju upozorenja od obaviještenih ljudi da se ne hrli u Uniju, koja se nao�igled rasipa, ali one ne �ele promijeniti stav. Mo�da �e se u razdoblju prismotre ili „monitoringa“ nad Hrvatskom �injenice toliko promijeniti – a prijetnje, koje dolaze EU iz Gr�ke i Italije ve� mijenjaju stanje i polo�aj Unije – da �e i hrvatski politi�ari poslušati glas ve�ine naroda i bez izlaska ljudi na ulice.

8.  Hrvatsko lice hrvatske dr�ave

Hrvatska vlast ima dva lica. Hrvatskom narodu je okrenuto namršteno, strogo i prijete�e lice. Ljudi su pod stalnom prijetnjom vlasti da im pru�aju sve ve�i dio svoje siromašne zaslu�be, koju imaju ljudi koji još uvijek rade, a takvih ljudi je vrlo malo u Hrvatskoj. Vlasti moraju pla�ati svoje izdatke u doba dok se gospodarska aktivnost i ukupan doma�i proizvod smanjuju. Vlasti i oporba o izborima prijete da �e smanjivati to, što dr�ava daje gra�anima putem obrazovanja, isplate mirovina i pru�anja zdravstvene skrbi.

Vlasti tako postupaju s narodom, jer samo skrštenih ruku motre kako ljudi, narod i dr�ava za koju su odgovorne propadaju. One se dr�e liberalisti�ke predrasude (da dr�ava ne treba ništa imati), ništa proizvoditi, ništa poduzimati i ni za što se brinuti osim za prikupljanje dovoljnih svota novca za svoj „hladni i ledeni pogon“. �rtve te predrasude su ljudi, �itavi narod i dr�ava, u kojoj daljnje propadanje mo�e donijeti i gubitak suverenosti naroda.

Stanje u Hrvatskoj i propadanje naroda i dr�ave name�u potrebu da se vlasti prihvate poduzetništva. Ako vlasti, nove (SDP-ova - kukuriku koalicija) ili dosadašnje HDZ-ova, uskoro tako ne postupe, narod mora svojom izravnom akcijom preuzeti ulogu vlasti. Mrši� smatra, da strmoglavo slabljenje hrvatskog gospodarstva, izlišnost hrvatskog politi�kog sustava, duševno i tjelesno propadanje ljudi, ali i sve ve�a op�a nesigurnost društva i u društvu vode do izravne politi�ke akcije naroda kao cjeline. Ljudi se moraju „hraniti i braniti“. Hrvati su to radili više od tisu�lje�a na istom svojem narodnom (nacijinom) prostoru, �ak uglavnom u tu�im dr�avama, a sad im doma�e vlasti u hrvatskoj dr�avi to ne omogu�uju i ne dopuštaju.
 
9.  Svjetsko lice hrvatske dr�ave – Regnum regno prescribit leges

Sadanje hrvatske vlasti – a tako �e �initi i kukuriku oporba - jer se je na izborima dokopala vlasti – pokazuju liberalnom svijetu nasmijano, vedro i primamljivo lice. Vlasti se osmjehuju kao osobe, koje nekoga mame ili koje nešto nude.

Hrvatske vlasti tu�em svijetu, kojega do�ekuju kao svojeg gospodara, nude ili pru�aju sve što taj svijet za�eli: slobodu hrvatskih narodnih junaka Domovinskog rata, usluge naših vojnika u tu�im vojnim misijama obijesti i agresije u dalekim zemljama; usluge hrvatske obavještajne zajednice tu�im slu�bama; hrvatske industrijske pogone besplatno ili za jednu kunu; povlastice i olakšice pri takozvanim ulaganjima; upravlja�ka prava u hrvatskim dr�avnim poduze�ima, promjenu dr�avnog prostornog plana; pretvorbu šumskog i poljoprivrednog zemljišta u industrijsko i turisti�ko; posluh u provo�enju politi�kih nakana tu�ih sila i Europske unije; pa �ak i podlaganje hrvatskog pravnog sustava i pravosudne prakse tu�im svjetskim i regijskim silama, Europskoj Uniji, Sudištu u den Haagu i tu�im samozvanim „udrugama gra�anskog društva“.

Hrvatske zakonodavne vlasti su kroz �itavu povijest odr�avale predod�bu da same donose zakone, kojima �e se upravljati Hrvatskom. Me�utim, tijekom šestogodišnjih prijepristupnih „pregovora“ RH s EU hrvatski su �inovnici prepisivali europske uzorke zakona i podnosili ih vladinoj ve�ini u Hrvatskom saboru na mehani�ko potvr�ivanje.

Hrvatske su vlasti prvi put u hrvatskoj dr�avnoj povijesti napustile na�elo „Regnum regno non prescribit leges“. Time su hrvatske vlasti tu�incima ponudile i hrvatsku narodnu suverenost. Je li Hrvatima sad sva nada u (1) odbacivanju Sporazuma o pristupanju RH Europskoj Uniji ili u (2) povoljnom razvitku doga�aja i odnosa u svijetu, koji bi mogli dovesti do rasapa Unije i njezina rekonstituiranja u Europsku Politi�ku Zajednicu.

10.  Hrvati u dvojbi 2012.

Miran uskrs hrvatske dr�ave u Republiku Hrvatsku 1990. godine, koja je obranjena u Domovinskom ratu, uz silne ljudske, moralne i materijalne �rtve koje još padaju, jedincat je doga�aj u ovodobnom svijetu, ali i u dugoj povijesti Hrvata. Hrvati su se odlu�ili na taj korak, jer u dr�avi, u kojoj su se tad bili zatekli, nisu ni kao ljudi ni kao narod imali zaštitu kakvu ljudi i narodi trebaju imati, kako bi se neometani mogli sami brinuti za zadovoljenje �ivotnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha.

Sad, samo dvadeset godina od po�etka Domovinskog rata i petnaest godina od svršetka genocida nad njima i njihova progonstva, hrvatska strana�ka politika postavila je i poredala Hrvate pred zid Europske Unije, koja i sama propada, kao što je 1990. godine propadala SFRJ. Pritisnutu uz Uniju Hrvati u stisci moraju odlu�iti ho�e li pristupiti Uniji ili ne �e.

Za razliku od svih politi�kih zajednica u kojima su Hrvati dosad �ivjeli, opstali i na svojoj zemlji ostali, Europska Unija nema bitne zna�ajke dr�ave. Me�utim, Unija je prisvojila sva prava nad pu�anstvom i narodima unutar sebe, nema kao politi�ka tvorevina nikakvih prava izvan sebe, ali nije preuzela odgovornost unutar sebe. Hrvati sad, kao i pri pristupanju brojnim politi�kim zajednicama u svojem trajanju, o novom pristupanju jednoj politi�koj tvorevini odlu�uju pod ucjenom svojih politi�kih stranaka.

Što god bude odlu�io prigodom provo�enja referenduma o pristupu Uniji svaki, ponavljam svaki, Hrvat bit �e i ostat �e u dvojbi o tome, što bi trebala ili što je trebala biti prava odluka Hrvata kao naroda glede pristupa Uniji.

Hrvatima kao narodu pristup Uniji nije jedini izbor. U razmatranju tih opcija Hrvati trebaju imati na umu da je EU prestala raditi, da grca u dugovima i da je uskrisila nacionalno pitanje u Europi dvije tre�ine stolje�a nakon Drugoga svjetskog rata i više od dva desetlje�a poslije provale Berlinskog zida, kojime je uklonjena podjela njema�kog naroda, podjela me�u europskim narodima i ideološka podjela europskog kontinenta. Postojili li alternativa Hrvatskoj zbog ulazka u EU? Ili bi Hrvati Uniju trebali staviti pod prismotru ili „monitoring“.

Ipak Mrši� smatra podmuklim to - jer su gotovo sve hrvatske politi�ke stranke stavile svoje ljude i svoj narod pred zid sudbinske odluke u stupanju u sljede�u politi�ku tvorevinu, još dok se narod nije politi�ki, gospodarski i ljudski oporavio od strahovitih posljedica oslobodila�kog i obrambenog Domovinskog rata. Tako je postupilo i izdajni�ko samozvano Narodno vije�e Slovenaca, Hrvata i Srba, koje je mimo i usprkos Radi�eva glasovitog upozorenja utjeralo Hrvate u Kraljevinu Jugoslaviju.

Bezidejna hrvatska strana�ka politika nije Hrvate smjela staviti pred najsudbonosniju odluku u njihovoj povijesti i prvu takvu odluku u svijetu, koji je nedavno nepovratno globaliziran i u kojemu je Europa bez ideje o tomu, što treba poduzeti sa sobom.

"Stoga nisam mogao odoljeti ni misli da se u naslovnicu „Hrvata 2012.“ umetne slika �ovjeka s idejom, Hrvata Jurja Kri�ani�a, ali ni potrebi da se ozbiljan broj stranica knjige posveti ideji i praksi samoupravljanju i nesvrstanosti, ideji i praksi jednog drugog Hrvata, u kojemu se rodila spasonosna ideja bijega Hrvata iz unitarizma i totalitarizma, koje je on sam bio uveo u Hrvatsku."

Za portal: Ivan Raos

Na vrh