VJESNIK
Treba li ugasiti list koji je zadr�ao ozbiljnost i analiti�nost

Kroz povijest Vjesnika oslikava se povijest Hrvatske

Imena kao što su Frane Barbieri, Ive Mihovilovi�, Joško Palavrši�, Tomislav Butorac, �eljko Brihta, �or�e Zelmanovi�, Zvonimir Kristl, Zlatko Munko, Dara Janekovi�, Mihajlo Ni�ota, Krešimir D�eba, Neda Krmpoti�, Sre�ko Freundlich, Drago Kastratovi�, Jo�a Vlahovi�, Ivo Braut, Gerhard Ledi�, Drago Grgec, Boris Jankovi� Argus, Draga Ungaro, Veselko Ten�era, �arko Susi� mo�da i pripadaju jednom drugom svijetu u odnosu prema onom u kojem danas �ive i rade njihovi nasljednici, ali i jedni i drugi dio su povijesti

Kad je 24. lipnja 1940. u tiskari u Ku�erinoj ulici na zagreba�koj Trešnjevci na ciklostilu tiskan prvi broj Politi�kog vjesnika, Hrvatskom je, koja je bila dio Kraljevine Jugoslavije, vladao HSS, a pokreta� novog lista Komunisti�ka partija Hrvatska djelovala je u ilegali. U zapadnoj Europi bijesnio je Drugi svjetski rat, a Francuska je upravo poklekla pred njema�kim agresorima.

FOTO: ARHIVA

Danas je to daleka prošlost. Francuska i Njema�ka više nisu neprijatelji, nego partneri i vode�e dr�ave Europske unije, Hrvatska je samostalna dr�ava, HSS je spao na najni�e grane, a na vlasti je Socijaldemokratska partija, sljednica bivšega KPH. Vjesnik je u me�uvremenu u više navrata mijenjao izgled, format, koncepciju, ure�iva�ku politiku, ali je zadr�ao ozbiljnost i analiti�nost koja je danas u hrvatskom medijskom prostoru rijetka i nedovoljno cijenjena. Utjecaj i va�nost Vjesnika nikad se nisu mjerili brojem prodanih primjeraka i njegovo izla�enje nikad nije bilo financijski isplativo. Doda li se tome da su vladaju�e garniture Vjesniku više odmagale nego pomagale, sputavaju�i izravno ili neizravno njegove potencijale, ne treba �uditi što je nakon gotovo 72 godine izla�enja Vjesnik s voljom politi�kih mo�nika došao u situaciju da ode u povijest.

Utjecaj i va�nost Vjesnika nikad se nisu mjerili brojem prodanih primjeraka i njegovo izla�enje nikad nije bilo financijski isplativo. Doda li se tome da su vladaju�e garniture Vjesniku više odmagale nego pomagale, sputavaju�i izravno ili neizravno njegove potencijale, ne treba �uditi što je nakon gotovo 72 godine izla�enja Vjesnik voljom politi�kih mo�nika došao u situaciju da ode u povijest

Vrijedi li objašnjavati da današnju generaciju Vjesnikovih novinara �ine �ivi ljudi koji slijede tradiciju onih koji su prije njih izgra�ivali Vjesnik i u uvjetima komunisti�kog totalitarizma borili se za širi prostor slobode izra�avanja i informiranja? Imena kao što su Frane Barbieri, Ive Mihovilovi�, Joško Palavrši�, Tomislav Butorac, �eljko Brihta, �or�e Zelmanovi�, Zvonimir Kristl, Zlatko Munko, Dara Janekovi�, Mihajlo Ni�ota, Krešimir D�eba, Neda Krmpoti�, Sre�ko Freundlich, Drago Kastratovi�, Jo�a Vlahovi�, Ivo Braut, Gerhard Ledi�, Drago Grgec, Boris Jankovi� Argus, Draga Ungaro, Veselko Ten�era, �arko Susi�… mo�da i pripadaju jednom drugom svijetu u odnosu na onaj u kojem danas �ive i rade njihovi nasljednici, ali i jedni i drugi dio su povijesti Vjesnika, kao što su to i bivši vjesnikovci koji danas djeluju u drugim medijima. Vjesnik �ini sve njegove 72 godine, a ne samo zadnje desetlje�e o kojem svatko mo�e imati svoje mišljenje, kao uostalom i o svakom drugom mediju.

Kroz povijest Vjesnika oslikava se i turbulentna hrvatska povijest druge polovice 20. i po�etka 21. stolje�a, sve hrvatske nade i razo�aranja, uspjesi i neuspjesi, politi�ka previranja, gospodarske i društvene transformacije. Nakon Obzora, koji je izlazio od 1860. do 1941., Vjesnik su najdugovje�nije hrvatske dnevne novine. Nitko od konkurenata ne mo�e se pohvaliti brojkom 22.660 u zaglavlju ili rimskim brojevima LXXII koji ozna�avaju godinu izla�enja. Vjesnik nema potrebu prisvajati tu�u tradiciju, poput Jutarnjeg lista, osnovanog 1998. koji se neuvjerljivo i neutemeljeno predstavlja nastavlja�em istoimenih novina koje su prestale izlaziti 1941., ili Novog lista, koji tek 1954., napuštaju�i ime Rije�ki list, od novina koje je 1900. pokrenuo Frano Supilo preuzeo samo naziv.

U velja�i 1991. Vjesnik dobiva dodatak "politi�ki dnevnik", a u svibnju 1992. mijenja ime u Novi Vjesnik, s podnaslovom "dnevnik za demokratsku Hrvatsku". U velja�i 1993. vra�en je naziv Vjesnik s podnaslovom "hrvatski politi�ki dnevnik", koji je zadr�an do danas, uz kra�e razdoblje 2000. kada je pridjev hrvatski bio izostavljen, s doista genijalnim obrazlo�enjem tadašnjeg glavnog urednika Igora Mandi�a da se valjda podrazumijeva da su novine koje izlaze u Zagrebu hrvatske.

Iako mu se predbacuje da je od samih po�etaka bio vezan uz politiku, Vjesnik nije pokrenut kao slu�beni glasnik KPH, jer je KPJ ve� imala novine Proleter. Vjesnikova koncepcija bila je antifašisti�ka i njome se htjelo privu�i i poduprijeti sve koji su lijevo orijentirani pa i u HSS-u. Na tom su tragu ranije djelovale Naše novine. Ina�e, naziv Politi�ki vjesnik trebao je biti tek privremen i odabran je iz takti�kih razloga jer je 1938. istoimeni list izdavao HSS-ovac Rudolf Bi�ani� u kojem je plasirao radikalnije teze od slu�bene strana�ke politike kako bi se srpski politi�ari natjerali na ustupke.

Me�u pokreta�ima Politi�kog vjesnika bilo je i onih koji su smatrali da ime stoga nije najsretnije izabrano, no odluku je donio prvi �ovjek KPH Rade Kon�ar. Njegov argument bio je da je ime dobro iz dva razloga - prvi jer je Bi�ani�ev list bio popularan u narodu, a drugi što �e se time izazvati zabuna kod policije, barem u prvo vrijeme.

FOTO:ARHIVA

Prvi urednik Politi�kog vjesnika bio je Mladen Ivekovi�, a uz njega na novinama su radili Pavle Gregori� i Šime Balen. Naslov prvog �lanka u prvom broju bio je "Francuski komunisti protjerani na puste otoke", a spomenimo i to da je prvi toponim naveden u Vjesniku atlantski otok Yeu, prva konkretna osoba Napoleon III. (spomenut kao Napoleon Mali), a prva godina 1852. Ostali tekstovi govorili su o stanju u britanskoj laburisti�koj stranci, uspjehu Narodne fronte u �ileu, kineskim uspjesima u ratu protiv Japanaca, polo�aju radnika u Francovoj Španjolskoj te stanju u Italiji, Nizozemskoj i Estoniji. Od doma�ih "bur�oaskih" politi�ara na Vjesnikovoj meti našli su se predsjednik i potpredsjednik vlade Dragiša Cvetkovi� i Vladko Ma�ek te potpredsjednik HSS-a August Košuti�. Do kraja prosinca 1940. objavljena su 23 broja Politi�kog vjesnika �iji su primjerci vrlo rijetki, a neki nisu ni sa�uvani. Na ve�ini brojeva u zaglavlju je bio i natpis "Kad pro�itaš, daj dalje!".

Prva Vjesnikova redakcija bila je 1940. smještena u stanu Mladena Ivekovi�a u današnjoj Nazorovoj ulici, a osim u tiskari u Ku�erinoj, Vjesnik je tiskan i u tiskari u Klai�evoj ulici. Kad je bio otisnut deveti broj pod imenom Vjesnik radnog naroda, na Badnjak 1941. u tiskaru u Klai�evoj upala je ustaška policija, a u pucnjavi je poginuo Janko Gredelj, kasnije proglašen narodnim herojem, �ije ime sve do danas nosi zagreba�ka tvornica �eljezni�kih vozila. Nakon toga izdavanje Vjesnika nastavljeno je na partizanskom teritoriju na više od 15 mjesta, a ja�anjem antifašisti�ke borbe Vjesnik postaje va�na tiskovina koja se unato� ratnim okolnostima tiska u više tisu�a primjeraka. Zanimljivo je da je cijena bila navedena u kunama, u to vrijeme valuti NDH. Osim programatskih �lanaka i komentara, Vjesnik je pisao o partizanskim uspjesima i zlo�inima okupatora, izvještavao sa zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a, kritizirao protivnike Narodnooslobodila�kog pokreta, a knji�evne priloge objavljivali su uz ostale i Vladimir Nazor i Ivan Goran Kova�i�

Vrijedi li objašnjavati da današnju generaciju Vjesnikovih novinara �ine �ivi ljudi koji slijede tradiciju onih koji su prije njih izgra�ivali Vjesnik i u uvjetima komunisti�kog totalitarizma borili se za širi prostor slobode izra�avanja i informiranja?

Vjesnikova kriti�nost ponekad je zadavala probleme, pa su u sije�nju 1944. Tito i Vrhovni štab poslali depešu Edvardu Kardelju i Andriji Hebrangu u kojoj se zapovijeda: "Smesta obustaviti izla�enje Vjesnika zbog provokatorskog pisanja Vjesnika protiv Saveznika, naro�ito u broju 2. Zbog toga engleski general ulo�io oštar protest i dao znati, da �e nam to mnogo štetiti za priznanje Nacionalnog komiteta oslobo�enja. Urednika stavite pod istragu… U idu�em broju Vjesnika sve te protiv Saveznika stvari u pogodnoj formi demantirati. Te su stvari veoma opasne (štetne za �itav narod) i mi ubudu�e ne�emo trpiti." Bio je to prvi pokušaj da se politi�kom naredbom ugasi Vjesnik, na sre�u neuspješan.

Kad se rat pribli�io kraju, od sije�nja 1945. Vjesnik se tiskao u Splitu u tiskari Slobodne Dalmacije, a u svibnju je redakcija trajno preseljena u Zagreb i od 12. svibnja 1945. Vjesnik kontinuirano izlazi kao dnevnik. Redakcija je najprije djelovala na Preradovi�evu trgu u tiskari poduze�a Tipografije, a u svibnju 1946. preselila se u nekadašnju redakciju lista Naprijed u Masarykovoj ulici, na mjesto današnje Školske knjige. Ondje je bilo smješteno zajedni�ko Novinsko izdava�ko poduze�e Narodna štampa koje je izdavalo i Vjesnik i ostale novine. Od 1959. na Trnju se gradi novi kompleks Vjesnikovih zgrada koj je završen 1972., kada je useljen Vjesnikov neboder. Od 1987. redakcija Vjesnika je u zgradi dotadašnjeg press-centra podno nebodera, no ve� 40 godina Vjesnik djeluje na svojoj tradicionalnoj lokaciji na Slavonskoj aveniji u Zagrebu neboderu ima svijetle�u reklamu sa svojim imenom (danas samo na sjevernoj i ju�noj strani). I tramvajska stanica na Savskoj cesti ima novi naziv Vjesnik pa �ak i obli�nja pekara, što nije slu�aj ni sa jednom drugom zagreba�kom tiskovinom ili medijskom ku�om.

Prvih poslijeratnih godina koje karakterizira najbrutalnija komunisti�ka diktatura Vjesnik je bio tek partijski bilten pod kontrolom Agitpropa. Bilo je to daleko od predratnih standarda zagreba�kog novinarstva pa �ak i od onih koji su postojali tokom rata u ustaškim novinama i u to je vrijeme Vjesnik u profesionalnom smislu bio na najni�im granama u svojoj povijesti. Objavljivali su se samo govori, razni proglasi, mobilizacijski ili huška�ki komentari i tek kratke vijesti. Na �elu Vjesnika bili su partijski kadrovi, ali ipak pametniji i obrazovaniji od svojih šefova te im je bilo stalo da Vjesnik doista postanu prave novine.

Nakon Obzora koji je izlazio od 1860. do 1941., Vjesnik su najdugovje�nije hrvatske dnevne novine. Nitko od konkurenata ne mo�e se pohvaliti brojkom 22.660 u zaglavlju ili rimskim brojevima LXXII koji ozna�avaju godinu izla�enja

Modernizacija Vjesnika po zapadnim uzorima po�inje 1950. kad za glavnog urednika dolazi Frane Barbieri. Pove�an je broj stranica, uvedene su nove rubrike, stvara se mre�a inozemnih dopisnika, a 1952. pokrenut je i tjednik Vjesnik u srijedu. Iste godine osnovano je Novinsko i štamparsko poduze�e Vjesnik koje se 1959. spojilo s poduze�ima Narodnim listom, Selja�kom tiskarom i Tipografijom u Novinsko-izdava�ko i štamparsko poduze�e Vjesnik. Time Vjesnik postaje sinonim za novinsko izdavaštvo u Zagrebu. Za prvog direktora postavljen je �uro Kladarin, narodni heroj i partizanski komandant, s jedne strane zainteresiran da Vjesnikova ku�a raste i napreduje, a s druge ipak �vrsto na partijskoj liniji.

"Bolje da dopisnik iz inozemstva ne zna jezik zemlje u koju odlazi, jer ako zna, tada mo�e �itati tamošnje novine pa mo�e lako potpasti pod zapadnja�ki utjecaj. Neka on lijepo ide u jugoslavensku ambasadu te se tamo informira", jedna je od navodnih Kladarinovih izjava koja se na sre�u nije dosljedno provodila. No, upravo je Kladarin 1961. izdao naredbu: "Ubudu�e �e Vjesnik izgledati ovako", mašu�i primjerkom Il giorna iz Milana Radovanu Stipeti�u koji je napravio novi dizajn Vjesnika. U to je vrijeme, od 1955. do 1963., glavni je urednik bio Bo�idar Novak koji je Kladarina 1963. naslijedio na direktorskoj poziciji. U njegovo vrijeme Vjesnik do�ivljava zvjezdane trenutke i postaje najve�a novinska ku�a u Jugoslaviji. Vjesnik se prodavao u više od 100.000 primjeraka, a Vjesnik u srijedu u �ak 400.000, jednako kao i Ve�ernji list, koji se od 1969. tiska u boji.

FOTO: ARHIVA

Poplava koja je 25. listopada 1964. pogodila Zagreb nanijela je velike štete novim Vjesnikovim zgradama koje su bile djelomi�no sagra�ene i useljene. Vodena bujica poplavila je rotaciju, skladišta i druge prostorije u podrumu i prizemlju odnose�i poput rijeke sve pred sobom, a proizvodnja je bila potpuno onemogu�ena. Idu�eg dana nisu izašla jutarnja Vjesnikova izdanja kao ni Ve�ernji list, no u pomo� su prisko�ile druge zagreba�ke tiskare pa je izdan vjerojatno jedinstven list u povijesti novinarstva jer je u zaglavlju imao dvije glave, i Vjesnika i Ve�ernjeg lista. Novine su tako izlazile sve do po�etka studenoga, kada su osposobljeni strojevi za proizvodnju novina. Sli�ne novine s dvije glave izdane su i 2. svibnja 1986. kad su Vjesnik i Ve�ernji lis izdali posebno izdanje u povodu katastrofe u nuklearnoj elektrani u �ernobilu. Šezdesetih godina uvode se Vjesnikove nagrade za umjetnost, kao i Plava vrpca Vjesnika.

Vjesnik, a naro�ito Vjesnik u srijedu, imali su va�nu ulogu u Hrvatskom prolje�u pa je dio novinara i urednika smijenjen i onemogu�en u obavljanju novinarskog posla ili degradiran na redaktorske pozicije. Smijenjeni su Bo�idar Novak kao direktor i glavni urednik Milovan Baleti�, koji �e se u javnosti opet pojaviti tek 1990. Slomom Hrvatskog prolje�a po�inje postupno gašenje Vjesnika u srijedu koji je ukinut na Staru godinu 1977. Od 1973. Nedjeljni Vjesnik tiska se u boji, a uvodi se i posebno izdanje Vjesnika namijenjeno radnicima u inozemstvo s prilogom za djecu i jednom stranicom tjedno na albanskom jeziku. Osim u Zagrebu, inozemno izdanje imalo je redakciju u Frankfurtu. Od 1975. uvodi se tjedni prilog Delegatski Vjesnik kao glasilo Skupštine Jugoslavije i Sabora SR Hrvatske, a od 1978. kao nadomjestak za ugašeni Vjesnik u srijedu pokre�e se subotnji prilog Sedam dana, kasnije preimenovan u Panorama subotom koji pod prvobitnim nazivom izlazi i danas.

FOTO: ARHIVA

Dolaskom demokracije nastupa nova etapa u povijesti Vjesnika, ali na �alost po�inje propast velike Vjesnikove ku�e. U travnju 1990. za glavnog urednika dolazi Hido Biš�evi�, prvi i do sada jedini kojeg su izabrali sami zaposlenici. Napokon se stvaraju pretpostavke da Vjesnik bude doista slobodan list, oslobo�en cenzure, bez zabranjenih autora, sugovornika i tema, no sloboda donosi i probleme. Osamostaljenjem Hrvatske Vjesnik gubi dio tr�išta što se reflektira na tira�u i prvi put dolazi do otpuštanja tehnološkog viška. Brojevi Vjesnika iz prve polovice devedesetih svjedo�e o stradanju Hrvatske u Domovinskom ratu, kao i o njezinu demokratskom razvoju i me�unarodnoj afirmaciji. I u uvjetima �vrste vladavine HDZ-a Vjesnik se trudi sa�uvati objektivnost i profesionalnost, posebno u vrijeme Krešimira Fija�ka (1993.-1994.). Razdoblje glavnog urednika Nenada Ivankovi�a (1996.-2000.) smatra se najkontroverznijim. Tvrdilo se da se Vjesnik u to vrijeme zapravo ure�ivao na Pantov�aku, a sam Ivankovi� o svom je urednikovanju kasnije izjavio: "Za mog mandata o Vjesniku se mo�e misliti i govoriti što se ho�e, ali Vjesnik su bile novine s ki�mom i stavom. To se mnogima nije svi�alo, smetalo je njihovim planovima i zato su nas napadali. Stanovitu ulogu tu su odigrali i neki veleposlanici jer nismo pristajali na kolonijalni tretman i podani�ke razgovore u kojima je mjera novinarske slobode da toj gospodi pod nos gurnete mikrofon, oni vas popljuju, a vi još na kraju ka�ete hvala."

Va�na promjena u poslovanju Vjesnika bilo je njegovo spajanje s Hrvatskom tiskarom 1999., a jedan od najva�nijih doga�aja u Vjesnikovoj povijesti bilo je pokretanje internetske stranice u listopadu 1998., mnogo prije ostalih dnevnih listova.

Nakon smjene vlasti u sije�nju 2000. za glavnog urednika dolazi Igor Mandi�, koji povodom 60. godišnjice Vjesnika organizira okrugli stol (nazvan "višestranim stolom") kako bi hrvatsku javnost senzibilizirao za potrebu o�uvanja Vjesnika. Neke od poruka s tog skupa aktualne su i danas. "Vlada ne mo�e re�i da ju se stanje u tom listu ne ti�e jer kao što sanira sve greške bivše vlade, tako treba sanirati i Vjesnik", kazao je Bo�idar Novak, dok se �eljko Brihta upitao: "Svaka vlada ima novine kakve zaslu�uje, imaju li ove novine takvu vladu?".

Drugi mandat Krešimira Fija�ka (2001-2004.) smatra se jednim od svjetlijih razdoblja u novijoj povijesti Vjesnika. Povratkom HDZ-a na vlast stvari se mijenjaju na gore.

Za glavnu urednicu 2004. je postavljena Andrea Latinovi�, jedina �ena na toj poziciji, za �ijeg je jednogodišnjeg mandata nanesen velik udarac Vjesnikovoj tradiciji ukidanjem nedjeljnog broja Vjesnika sa slu�benim obrazlo�enjem da �e u subotnjem dvobroju, pod nazivom Nedjeljni Vjesnik, biti toliko sadr�aja da �e �itatelji imati što �itati dva dana. Ipak, napravljena je jedna iznimka pa je nakon smrti pape Ivana Pavla II., koji je preminuo u subotu 2. travnja 2005., dan kasnije na kioscima osvanulo posebno izdanje Vjesnika.

FOTO: IVAN ŠEBELJA

Naslovnicu prvog broja redizajniranog Vjesnika na manjem formatu iz o�ujka 2005. krasila je velika slika premijera Ive Sanadera, a to je kao praksa nastavljeno i u mandatu Darka �uretka (2005-2010.). On je naslovnicu pretvorio u slikovnicu s velikim naslovima i uklonio uvodne �lanke kojima se Vjesnikova naslovnica razlikovala od ostalih dnevnika. Osim što je imao strogo dirigiranu ure�iva�ku politiku, Vjesnik je u tom razdoblju, 2008., razdvojen od tiskare, te je izdavanje novina povjereno Narodnim novinama, odnosno njezinoj tvrtki-k�eri Narodne novine-press. Prvi put nakon 1952. Vjesnik više nije izdavala istoimena tvrtka, a list je ostao i bez imovine koju je desetlje�ima stjecao. Vjesniku je oduzeta i njegova dokumentacija, koju neki danas nazivaju "hrvatskim Googleom", za novinare neizostavni izvor podataka u predinternetsko doba. Najdramati�nije trenutke Vjesnik je do�ivio u lipnju 2010. kad su Narodne novine odlu�ile da ga više ne�e izdavati jer im donosi gubitke. Odgovor na pitanje što �e biti s Vjesnikom nisu znali ni u Vladi, no sretna okolnost bila je što je Vjesnik tih dana slavio svoju 70. godišnjicu. Stotinjak istaknutih osoba stalo je u njegovu obranu te u slavljeni�kom broju kazalo što im Vjesnik zna�i.

To je pomoglo da se najgore izbjegne. Vlada je pristala financirati Vjesnik iz prora�una do kraja 2010., a zatim je tu odluku primijenila i na 2011., izbjegavaju�i osigurati dugoro�an model koji bi Vjesniku jam�io opstanak neovisan o volji trenuta�nih vladinih �elnika.

Za glavnog urednika dolazi Bruno Lopandi�, a na stranicama Vjesnika pojavljuju se mnoge teme koje bivšem uredniku ili vlasti nisu bile po volji. "Pa vi ste postali ljeviji od EPH", rekao je autoru ovog teksta u rujnu 2010. jedan visoki du�nosnik HDZ-a, za�u�en što se Vjesnik usudio kriti�ki pisati o vladaju�oj politici. Znakovito je i to što tadašnja premijerka Jadranka Kosor nikad nije dala intervju Vjesniku, za razliku od svih svojih prethodnika. List je redizajniran, na prvu stranicu vra�eni su �lanci, a Vjesnikova internetska stranica pretvorena je u portal koji se redovito a�urira. Me�utim, kriza i recesija sprije�ile su ambicioznije planove. Vjesnik je bio prisiljen smanjiti broj stranica te ukinuti priloge, gradsku rubriku i crnu kroniku, kao i dio dopisništava. No, ponovo je otvoreno dopisništvo u Bruxellesu, pa se zbivanja u središtu EU-a mogu nakon više godina pratiti i analizirati s lica mjesta, a ne iz Zagreba, što u europskim politi�kim krugovima itekako primje�uju i cijene. Vjesnik stoga više nije samo hrvatski brend, nego i va�an sastavni dio europskog medijskog prostora i njegovoj vjerodostojnosti i ugledu ne smeta ni jezi�na barijera. Upravo takav Vjesnik mnogima smeta, a on je itekako �iv.

Izvor: Vjesnik, autor Marijan Lipovac

Na vrh