Anto �orluki�: In Vino Veritas
Nakon što nam je poslao svoja sje�anja na Bo�i� 1945. godine, �lan društva knji�evnika RH i Herceg-Bosne, Anto �orluki�, poslao nam je i jednu pjesmicu koju je napisao uz dan Sv. Vinka, a to mi je dalo ideju objaviti i nešto više o tom danu. Kako ni sam ne znam previše o tome, potra�io sam podatke na pravom mjestu – pa iza pjesmice pogledajte što o danu Sv. Vinka pišu vinogradari.
Anto �orluki�
In Vino Veritas
Fino!
Došli smo piti, sad ve� staro vino.
Akoprem još bura puše,
Mi �emo li�it svoje duše,
Ko što je uvik bilo,
Mi �emo li�it cilo tilo!
Vinom se li�i krv:
Od vina ugine crv.
Vinom se li�e criva,
Vinom se li�i srce.
Vino je za �ovika �iva,
Vino se pije za dragog mrtca.
Vino se pije svakom prigodom,
Nekad se malo razbla�i vodom.
Kad vino lipo zamiriše,
Od njeg se onda lipo diše.
Kada se dobro vino kuša,
Veseli budnu tilo i duša.
Kada se pije, lipše se piva,
A to je dobro za �ovika �iva.
Da bi se moglo vinom osladit,
Vinograd ovaj triba puno radit.
U Vinkovu slavu popijmo sada,
A ve� od sutra bit �e puno rada!
Popijmo, judi, kraj vatre ove,
Pe�eno meso mirisom nas zove.
Fala Ti, Vinko, što nam �uvaš trse,
Doma�ine fala za vino i mrse!
�iviliii!!!
Potkonje, Dan svetog Vinka
Za portal: Anto �orluki�, corlukic@hi.t-com.hr
*****
A sada da vidimo što o danu Sv. Vinka pišu vinogradari:
Sv. Vinko – Vincekovo
Svaki pravi vinogradar koji dr�i do sebe i svog truda, otputit �e se za Vincekovo u gorice, svome vinogradu; vrijedi to i za vikendaše koji imaju tek brajdu. Sveti je Vinko danas, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti. Pa dakle, bez obzira na studen, dubok snijeg ili kadkad i raskvašenu zemlju, mora se do�i do trsa; tu �e gazda ritualno odrezati nekoliko, uglavnom tri gran�ice s tri pupa, koje �e potom staviti negdje u ku�i uz prozor da bi se naga�alo, kad gran�ice potjeraju, kakva �e biti godina.
Orezani se trs potom obredno poškropi - "krsti" starim vinom te se izvjese kobasice, koje znakovito nazna�uju �elju za plodnoš�u i dobrim urodom. Sve je to po pu�koj navadi pra�eno pjesmom i svirkom, a kako pravi doma�ini nikada ne idu u vinograde sami, to �e odmah po�astiti nazo�no društvo. Kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju ba�ve, priprema slastan zalogaj ve� prema obi�ajima kraja, od pe�ene slanine, preko šarana do srne�eg paprikaša. Jasno da se takva zabava protegne i do duboko u no�.
Novi ciklus
U nas je slavljenje Vinkova, Vincekova, Vincekuše uobi�ajeno u kontinentalnim vinogorjima, tek ponegdje se javlja i u primorskim podru�jima. I valja odmah re�i da ima malo uporišta u religiji, odnosno krš�anstvu, jer nisu na�ene nikakve veze sa �ivotopisom sv. Vinka i vinskih poslova i obi�aja. Bit �e da je rije� o kakvom pretkrš�anskom, poganskom obi�aju, odnosno poganskim svetkovinama poljodjelaca, jer je ovo razdoblje kad po�inje novi ciklus poljoprivrednih radova, kad kre�e vegetacija. Kao što je Martinje drevna proslava završetka te godine.
Sam sv. Vinko uz vino je povezan tek imenom. Bio je ranokrš�anski mu�enik, �akon Vincentius u Saragozi, �ivio je u 4. stolje�u, za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Prokonzul Dacijan ga je grozno mu�io da bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija, pokušao je to potom u�initi i raskoš�u i ljubaznostima. �im su ga polo�ili u meku, mirišljav postelju, preminuo je. Dacijan ga je dao baciti zvijerima, ali po legendi je doletio gavran i obranio mu�enikovo tijelo. Tada su ga povezli na morsku pu�inu i bacili ga s kamenom oko vrata, no more ga je �udom izbacilo na obalu. Svetoga se Vinka na slikama prikazuje kao lijepa mladi�a ogrnuta dalmatikom, odje�om pastira a u tadašnjoj Dalmaciji, oznakom mu�eništva. Mo�i su mu prenesene u Lisabon gdje se i danas �uvaju.
U hrvatskim pu�kim obi�ajima još su zapovijedani blagdani Sv. Juraj 23. travnja, Sv. Ivan Krstitelj 24. lipnja, Sv. Mihovil 29. rujna i Sv. Martin, 11. studenog. Vidljivo je da je rije� o va�nim terminima u vegetativnim ciklusima i poljodjelskoj godini. U javnosti je dakako najpoznatiji svetac sv. Martina, za kojeg, znaju i oni što s vinom imaju vezu samo preko konobara.
U skladu s prirodom
�ime se odlikuju ostali vinogradarski sveci?
Po pu�koj navadi, za Jurjevo valja posaditi novi nasad loze, a u starom vinogradu zašiljiti kolje, pognojiti trsje, okopati ih i završiti rezidbu.
Za Ivanje trsje se mora drugi put okopati, povezati, oplijeviti i poprskati. Poslije Ivanja u vinograde se ide samo prskati i odstraniti mladice i zaperke.
Ako je godina bila dobra, bez tu�a i nevremena, preobilnih kiša u nevrijeme, za Miholje se ve� vinogradi s veseljem obilaze. Berba! Ranije se sorte ve� mogu brati, a sedam dana nakon Miholja mo�e po�eti prava berba.
Doduše, u nekim je sjevernim vinogorjima, pogotovu za graševinu, bilo pravilom da se bere tek nakon Sv. Terezije, 15. listopada. Tko je dotle sa�ekao, jasno da ne�e imati kiseliše, da �e mu vina biti hvaljena.
A od lijepih vinogradarskih obi�aja nikako ne valja zaboraviti ni Sv. Bartola 24. kolovoza, nadnevak kad se u vinogradima podi�e klopotec koji �e tjerati �vorke i nagovijestiti da se bli�i berba. I tada se s pajdašima uz veselicu, so�an zalogaj i staru kapljicu (ta valja ve� i ba�ve isprazniti) proslavlja u vinogradu.
Za sv. Ivana apostola, dva dana po Bo�i�u, blagoslivljalo se vino, a spomenimo se i omrznutih nadnevaka u poljodjelaca, tzv. ledenih svetaca i Sv. Sofije sredinom svibnja kad nagla studen mo�e nanijeti goleme štete.
Pravi blagdan
Zato je Martinje pravi blagdan te�aka. Sve što se u polju imalo u�initi, u�injeno je, plodovi su pobrani, spremljeni, vino je ve� provrelo. Pa je tako i sv. Martin preuzeo ulogu nekog pretkrš�anskog obi�aja, sam s vinom i gozbama nije imao puno veze. Bio je prvim krš�anskim svecem koji je to postao a da nije bio mu�enikom, jer je u njegovo doba (4. stolje�e) krš�anstvo bilo dopušteno, štoviše, i sam ga je širio. Po �elji oca, visokog rimskog �asnika, školovao se za vojnika, �ak mu je i ime dao po bogu rata Marsu. No poznata je anegdota o tome kako je Martin jašu�i na konju sreo siromaha u ritama po studeni, te mu odrezao komad svog grimiznog plašta. U snu mu se potom javio Isus i zahvalio, jer je to njemu pomogao. Nakon toga Martin se posvetio vjeri, �ak je i majku preveo na krš�anstvo, a posebno je bio omiljen medu siromasima i seljacima. Toliko je bio cijenjen da mu se na pokop 11. studenog 397. godine slio silan puk; ubrzo nakon toga proglašen je svecem, a njegov se kult proširio cijelom Europom.
No zašto se sv. Martina povezuje s obveznom guskom na stolu uz njegov spomen-dan? Anegdota da se skrio me�u guske kad je proglašen biskupom, te da je guska koja ga je odala gakanjem to platila glavom, tek je zgodna pri�ica. Pravo tuma�enje valja tra�iti u ranijem dobu; prvo, imenjak mu Mars atribuiran je guskom, prikazuje se s kacigom urešenom guš�im perom, a prvotno je bio i - bogom poljodjelstva! Drugo u starih europskih naroda, poglavito Kelta, na taj se nadnevak završavala poljodjelska aktivna godina, pa je bogata gozba bila obredna. Taj se obi�aj sre�om prenio do danas, na radost svih ljubitelja slasna zalogaja, dobre kapljice i - ritma prirode.
22.01. Sv. Vinko iz Saragose
Svetac Mu�enik
Sv. Vinko iz Saragose, �akon i mu�enik pod Dioklecijanom, 304.g. spominje se u Rimskom Martirologiju 22.01. zajedno sa Sv. Anastazijem Persijskim, poštovan i od Grka 11. prosinca. Taj najpoznatiji mu�enik Španjolske se predstavlja u �akonskoj dalmatici i sa znakom kri�a, gavran, rešetaka ili plamena. �aš�en je kao patron Valencije, Saragose, Portugala itd. Uzimaju ga za zaštitnika vinari, staklari i mornari. Ime mu je i u litaniji svih svetih. Njegov �ivotopis se �itao u crkvama Afrike ve� od kraja 4 vijeka, kako svedo�i sv. Augustin u Ispovijestima 275. Sadašnja Acta SS, III Jan,6 potije�u iz kraja osmog ili devetog vijeka i sastavljena su iz tradicije. Anali Boll., I, 259, daju druga�iji �ivotopis. Svi se sla�u sa �ivotopisom Prudentisa (P.L.LX, 378). Ro�en je u Saragosi, od oca Eutriciusa (Euthicius) i majke Enole, iz mjesta Osca. Pod vodstvom biskupa Saragose, Vinko je daleko uznapredovao u studijama. Zare�en je za �akona i dodeljena mu je du�nost da propovijeda po biskupiji, biskup je imao govornu manu. Po naredbi upravitelja Daciana, on i biskup su dovu�eni u lancima u Valensiju i dr�ani su u zatvoru dugo vremena. Tada je Valerius, biskup, pušten, ali su Vinka zadr�ali i bio je podvrgnut surovim mu�enjima, razapinjali su ga kukama, pekli, bi�evali. Ponovo je bio zatvoren u �eliju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smješten je u krevet, na kojem je i izdahnuo.
Njegovo tijelo je ba�eno lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu i sahranila ga je jedna pobo�na udovica. Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valensije. 1175.g. njegove relikvije su donesene u Lisabon. Drugi tvrde da su relikvije došle u Castres 864. Kremona, Bari i ostali gradovi tvrde da tako�er posjeduju njegove relikvije. Kilderik I je donio stopalo i dalmatiku u Pariz 542.g. i podigao je crkvu u �ast sv. Vinka. U Rimu postoje tri crkve posve�ene sv. Vinku, jedna blizu bazilike sv. Petra, druga u Trastevereu i ona koju je izgradio Honorije I (625-38) i koju je obnovio Leo III 796.g.
Izvor: vinogradarstvo.com
Za portal odabrao i pripremio: zm
