Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Od polisa Isse do Visa s naglaskom na kulturi
Budu�nost Visa je u njegovoj - pro�losti!



O Visu, njegovoj baštini, prijeporima i problemima, ali i vjeri u njegovo bolje sutra, govore i pišu: Ana Lin�ir, Joško Bo�ani�, Vesna Parun, Jakša Fiamengo (ovaj put o Ranku Marinkovi�u), Ljiljana Kaliterna Lipov�an... pa Mirjana Sanader i Jelena Hekman...

Nerijetko se u ovo vrijeme globalizacije i pani�na nastojanja oko ulaska u Europu zaboravlja da moraš biti netko da bi se priklju�io nekomu. Zapravo, i nije ta spoznaja nama u Hrvatskoj daleka, samo što svijest o korijenima, o baštini i onom što nam je dano vjekovima nekako ostaje na površini. A valja nam zagrebati ispod nje. Zato bi za otok Vis, koji je ovdje tema, vrijedio naslov filma Povratak u budu�nost. Jer, da bi otok Vis imao budu�nost, stvarnu, jaku, utemeljenu na istinskim vrijednostima, va�no je osna�iti njegovu prošlost. Evo odmah pitanja: znate li da je polis Issa najstariji grad na ovom, našem dijelu Jadrana? Pisao je o tome uva�eni Grgo Novak, ali nekako je sve ostalo u tim premalo �itanim povijesnim knjigama.
Ni sami Višani, za razliku od Starograjana, nisu baš odve� ustrajali na dokazivanju svoje starosti, mo�da i zato jer se na tom dalekom škoju razmišlja u stilu, što bismo mi nekomu nešto dokazivali kad znamo tko smo i što smo...
Ali, ruku na srce, pravi uzroci nemara negdje su drugdje, u ne tako davnoj prošlosti, koja Visu i Višanima nije bila sklona.

Ne zna se jer se nije smjelo

Nakon Drugoga svjetskog rata (a u tom ratu Vis je bio sjedište glavnoga štaba NOB-a na �elu s drugom Titom, kako se to u formuli ka�e), dok su drugi širom tadašnje Jugoslavije udarni�ki – zapravo silom i iskorištavanjem dobrovoljne radne snage – napredovali, otok Vis je (p)ostao zatvoren za strance jer je bio zamišljen kao utvrda protiv tko zna kakva neprijatelja. Prokopan je otok i usred unutrašnjosti, a pogotovo s mora (gdje su desetlje�ima stajale plo�e sa zabranom fotografiranja!). Te bi prokope danas trebalo znati iskoristiti. Nagoviješteno je nekakvo ulaganje u stilu javno-privatnoga partnerstva, ali je li to dovoljno i, uostalom – kada �e se zbiti? I kada �e za�ivjeti prostorni plan koji se godinama donosi?

No, vratimo se tmurnoj prošlosti koja je trajala �etrdesetak i više godina, sve do promjena devedesetih. Vis je, da ponovim, bio zatvoreni otok – ne samo za strance, nego su i doma�i raseljeni Višani trebali dozvolu za dolazak na rodno tlo. Nije uzalud na zidu groblja na Prirovu godinama velikim slovima bila napisana rije� Hrvatska. Pa su stari govorili: »Eto, barenko kad umren, gren u Hrvatsku.« Tako su ti ponosni ljudi �ivjeli u nekoj vrsti dišpeta, inata, a jedna od rijetkih oaza domoljublja i utvrda za o�uvanje kulturne i ine baštine bila je de iure i de facto Katoli�ka crkva. Na mise i crkvene sve�anosti odlazilo se unato� zabranama, a posebno se štuju Gospa od Veloga Sela, pa sv. Vicenco i sv. Juraj, zaštitnik grada Visa, a u Komi�i sv. Mikula.

Nakon Domovinskoga rata stvarnost opet nije lijepa, jer premalo je radnih mjesta, više svita umire negoli se ra�a. Kad je rije� o kulturi, bilo je pomaka: ulaganjem Ministarstva kulture RH izgra�ena je nova Gradska knji�nica, koja je postala središtem svekolikog društvenog zbivanja, i obnovljen je Arheološki muzej i ima vrlo atraktivnih dijelova npr. amfore u pijesku, kao u brodu na suhom. U Osnovnoj školi djeluje U�eni�ka zadruga Issa, koja je tiskala i kuharicu nazvanu Škoj na pjat. Hrvatska glazba Vis slavi 160. obljetnicu, osnovana je i �enska klapa koja vrijedno vje�ba... Je li to dosta?

Hrvatstvo na poseban na�in

Upravo se u Ogranku Matice hrvatske Vis �uva identitet, baština, domoljublje, sve ono što je lijepo i što treba znati cijeniti i ostaviti budu�im naraštajima, pa i u knjigama �iji popis donosimo u posebnom okviru. A u listu znakovita imena »Hrvatska zora« nude se pjesme na viškimu jaziku, povijesni zapisi i kronika grada – da se ne zaboravi... Nipošto Vis nije grad slu�aj, kako ga neki �ele prikazati, što nam u razgovoru za »Vijenac« naglašava i voditeljica Ogranka MH Vis, profesorica Ana Lin�ir. Ta agilna gopo�a, koja i u mirovini vrijedno radi za svoj Vis, dio je svoga sje�anja podijelila s nama i �itateljima:
– Na �elu sam Ogranka Matice hrvatske od sama po�etka njezine obnove u gradu Visu. Nakon sve�anosti u Hrvatskome domu, a bilo je to po�etkom 1992, kad smo uspjeli romanti�nom priredbom u �ast domovine napuniti dvoranu, u Maticu su se upisali svi u dvorani – njih više od 120. A onda nam je došao u goste Vlado Gotovac. O tom doga�aju sre�om imamo kasetu, jer nije to bilo vrijeme medija kad je Vis u pitanju. Netko je u Hrvatskoj širio vijesti o Visu kao gradu slu�aju koji je skloniji ne�emu drugom, a ne hrvatstvu. Prvi izbori i doga�aji oko osnivanja ogranka otkrili su pravu sliku: nasred mora naš je otok znao sa�uvati svoje hrvatstvo na poseban na�in, �uvaju�i vjeru u kulturu, ali bez mr�nje, marljivoš�u te�aka i ribara koji su u slobodnom vremenu u rukama imali knjigu. Oni koji su dolazili kao osvaja�i divili su se toj neobi�noj snazi �ivota. Hrvatski dom, prekrasna zgrada na obali, te ve�eri bio je posebno pun. Hrvatska glazba, koja sad slavi 160. godišnjicu djelovanja, zbor djevojaka koje je za tu prigodu pripremila gospo�a Lenka Grahovac, slo�ili su program od hrvatskih budnica. Gospodin Gotovac je bio toliko oduševljen da je poslije govora, koji je samo on znao tako sro�iti, i kad je dvoranom odjeknula Moja domovina, otvorio sve prozore »Neka �uju! « A ispod na rivi i po cijeloj uvali bilo je mnoštvo sivih brodova koji su mogli zapucati. Ali nisu! More u njima budi strah, a pogotovo kad je oko otoka.

A kulturni turizam?!

Upravo zbog mora koje nam je su�eno i koje oto�ani imaju u duši idemo sad malo u svijet. Britanski »Guardian« proglasio je deset najatraktivnijih jadranskih otoka, a Vis je na prvom mjestu. Isti�e se bogata ponuda dobre hrane i vina, ali ne spominje se kulturna baština. A tu se onda trebamo dobro zamisliti. Jer, moramo turistima bolje znati prodati ono što je Vis bio nekad i o �emu mogu nešto nau�iti danas. Samo, dok rimske terme stoje iza visoke ograde, zaklju�ane katancem koji je i sam ru�inav, dakle nedostupne turistima – kakav je to tip turizma? A ni plo�e koja bi ukazivala na lijepo ure�en Arheološki muzej u utvrdi Baterija nema na pravi na�in – da je uo�ljiva, zanimljivo dizajnirana!

Evo još primjera za baštinu koju skrivamo: kazalište je nekada postojalo na poluotoku Prirovu – tamo su Grci osnovali naselje. Povijest se ne mo�e izbrisati iako je na mjestu negdašnjega teatra (koji je mogao primiti više ljudi nego što danas ima stanovnika na cijelom otoku!) niknula crkva sa samostanom. Ipak, ostao je zid koji je ozna�en, ali opet nedovoljno i premalo uo�ljivo. Podsjetimo i na podatak iz lijepo ure�ene knjige Issa, povijesno arheološki vodi� Borisa �arge da se mo�e i�i u podrum razgledati još neke dijelove kazališta.
Da nije baš sve tako crno, pokazuje upravo briga o baštini koja je barem u »Hrvatskoj zori« sustavna: mnogo je tu pisao pokojni don Andrija Vojko Mardeši�: o Velome Selu, o školstvu na Visu, o mnogim temama koje nam tijekom prošlosti govore o nama.

Još je jedan istaknuti mati�ar, a upravo nas je napustio ovih dana, potekao s Visa, rije� je o Jozi Ivi�evi�u Bakuli�u, koji je robijao zbog ljubavi prema Hrvatskoj. Kao �lan uredništva »Hrvatskoga tjednika«, sudionik Hrvatskoga prolje�a i svjedok Deklaracije o nazivu i polo�aju hrvatskoga jezika znao je što ga �eka. Ali, nije se dvoumio i dao je svoj obol domovini. Sjetimo se što je nedavno, na skupu o �etrdesetoj obljetnici Deklaracije u Zagrebu u Središnjici MH, rekao na kraju izlaganja, pa neka te njegove rije�i i ovdje zasjaju:
– Hrvatski nacionalni pokret u komunisti�koj Jugoslaviji, što je otpo�eo Deklaracijom, dr�avnim udarom Broza Tita u Kara�or�evu bio je nasilno suzbijen – no samo prividno: ’71. vratila se u Hrvatsku ’91, u kona�noj krizi komunizma i Jugoslavije – i tad �e u dramati�nim povijesnim okolnostima najzad biti uspostavljena hrvatska dr�ava u Hrvatskoj, a s hrvatskom dr�avom – i tek s tom dr�avom – uspostavit �e se, najzad, i demokracija u Hrvatskoj.
Zato je, govore�i o cijenjenome mati�aru, na vijest o njegovoj smrti sadašnji predsjednik MH Igor Zidi� rekao da njegovo djelo ostaje, upravo je u pripremi njegova knjiga. Neka mu je laka hrvatska zemlja – na Prirovu, u Visu!

Viški jazik i falkuša kao bogatstvo

U posljednje se vrijeme dosta piše i govori o odumiranju dalmatinskoga jezika, pa o nestanku splitskoga govora, ali viški je ponovno u modi. Dok u Split primjerice svi donose neki svoj govor, na Visu se došljaci jednostavno – prilago�avaju. Prekrasan je taj viški cakavski, beside su to koje su razli�ita podrijetla, usidrene u podneblje roga�a (rogoca), palmi (polmi), vinove loze, maslina. Sjajno je napravljen svojevremeno i Libar viškiga jazika, a napisao ga je Roki Fortunato s bezbroj anegdota i primjera iz svakodnevne uporabe i tiskao u Torontu 1997.
Kad je pak o brodovima rije�, idemo odmah do Komi�e i šjor Joška Bo�ani�a, profesora i knji�evnika, kojemu je gajeta falkuša �ivotni projekt. On je zaslu�an što je taj stari tradicionalni brod obnovljen, pa – nakon prijašnjih gostovanja na EXPO-u – i ove je godine s njim i cijelom flotom povijesnih brodova prisutan u Brestu, koji je zaista, – cudo! Kao, veliki entuzijast, ali i realist, prof. Bo�ani� upozorava:
– Projekt falkuše jest moj �ivotni projekt. Ali falkuša je samo metafora. Ona se sastoji više od duha nego od drva. Nju sam stvorio sa svojim suradnicima da bih odao po�ast našim starima, koji u svoje vrijeme i u svom poslu nisu bili mali ni na periferiji velikoga svijeta, nego su bili pokreta�i riblje industrije na Jadranu i u svijetu: od Palagru�e do Lampeduse u Mediteranu, do Finisterra u Galiciji, na Atlantiku, pa od Ognjene zemlje u �ileu do Aljaske, San Pedra i Australije. Falkuša je spomenik njima, najve�im inovatorima riblje industrije na svijetu, jedinim pu�inskim ribarima Mediterana do sredine 19. stolje�a, izumiteljima i vesla�ima u najdu�em vesla�kom maratonu na svijetu od Komi�e do Palagru�e. Mi to ne znamo jer ne mo�emo u knjigama pro�itati, jer nas tomu nitko ne u�i i na kraju krajeva jer nas to i ne zanima.

Što se drvene brodogradnje ti�e, ona je naša prošlost. Na Visu sam nabrojio još �etrnaest drvenih barki koje su kandidati za vatru svetoga Mikule. Kad one izgore, tada �emo svetome Mikuli prinijeti plastiku kao �rtvu. S nama je trebao u Brest krenuti i jedan guc iz Lovrana, ali je u posljednji �as odustao. Doznali smo da se na podru�ju Kvarnera drvene barke prodaju za velike pare Nizozemcima koji ih kupuju za muzeje i privatne zbirke. Tako završava pri�a o našem identitetu.

Rije� imaju stru�njaci i umjetnici

�injenica je da su na Visu stali arheološki radovi, a ve� ranije bilo je povika na loš izbor lokacije za hotel koja »nije bila dovoljno istra�ena« uzalud je prosvjedovao Branko Kirigin kao stru�njak koji sustavno prou�ava najstarije razdoblje Visa. I podru�je Martvila s ostacima isejskih grobova opustošeno je izgradnjom nogometnog igrališta. Mo�da se arheolozi jednom vrate na Vis, a posebnu pozornost zaslu�uje interes koji pokazuje arheologinja Mirjana Sanader – o tome se pisalo upravo u »Vijencu« – pa evo citata iz teksta koji potpisuje Jelena Hekman:
– Jedan od najpresti�nijih nakladnika u svijetu s podru�ja arheologije svakako je njema�ki Philipp von Zabern, a me�u njegovim brojnim vrijednim izdanjima nedavno se pojavila i reprezentativna monografija u kojoj je predstavljeno razdoblje antike na podru�ju Hrvatske. Urednica izdanja Mirjana Sanader na tom je projektu okupila sjajnu ekipu stru�njaka, koja je uspjela, kronologijskim slijedom, iznijeti svu slo�enost povijesnih previranja na tlu današnje Hrvatske uz prezentaciju prave riznice njezine spomeni�ke baštine (...) iz razdoblja koje obuhva�a po�etke gr�ke kolonizacije od 6. st. pr. Kr. pa sve do prvih stolje�a kasne antike.
U uvodnom dijelu Mirjana Sanader donosi opširan prikaz smještaja Hrvatske kao zna�ajnoga baštinika anti�ke kulture. Matica hrvatska u svojoj Maloj knji�nici objavila je niz knjiga s podru�ja arheologije, primjerice: Pro Salona i Ave Narona Emilija Marina, Issa Branka Kirigina i Rasprava o rimskim kultovima Mirjane Sanader, ali to nije i ne mo�e biti dovoljno da bi se naša javnost mogla detaljnije upoznati s tim, kona�no i za nas, va�nim podru�jem.«
Autorica je za�eljela prijevod spomenute knjige na hrvatski jezik, a zalog da �e se Vis i Issa sustavno prou�avati jest i briga muzeologinje Vesne Kusin, koja je u kolumni u »Vjesniku« pohvalila sjajan postav Arheološkoga muzeja u Visu.

Od knji�evnika visoko je na prvome mjestu Ranko Marinkovi�, ali o njemu u posebnom okviru i to iz pera suvremenoga barda Jakše Fiamenga. Ove godine u rujnu peti put odr�ava se bijenalni znanstveni skup Dani Ranka Marinkovi�a, a upravo je ovih dana iz tiska izašao Zbornik sa sa�ecima izlaganja dosadašnjih Dana... Skup su pokrenuli Grad Komi�a, sudac u miru Milan Vukovi�, te suorganizatori DHK i Zavod za knji�evnost HAZU. Stru�ni dio posla vodi akademik Nikola Batuši�, a vrijedi naglasiti da �e dio Dana od ove godine biti odr�an i u Visu. Upravo se u Visu školovala i najve�a hrvatska poetesa Vesna Parun, pa je odatle krenula i njezina prva pjesma u tisak. Joška Bo�ani�a ve� smo spomenuli, a ne smijemo zaobi�i ni još jednoga slavnoga Komi�anina Antu Bo�ani�a, tj. Pepeta Kalafota, kao ni Senka Karuzu, koji je stekao kultni status me�u novom generacijom knji�evnika u Hrvatskoj ne samo po spisateljskom nego i kulinarskom umije�u. Tu su još glumac Ivica Vidovi�, koji je obvezatno barem ljeti na Visu, pa agilna direktorica OŠ i pjesnikinja Anela Bor�i�, zatim slikar Nenad Marasovi� i mnogi drugi. Dosta su zgodno organizirane ljetne ve�eri, Festival otoka Vis 2008. (od jazza preko klasi�ne do dalmatinske glazbe, a tu su i tejotar, razni divertimenti...), samo što je u njima premalo provih viških stvori. Ove godine viški �e obraz osvjetlati Amatersko kazalište Ranko Marinkovi� izvedbom djela Amerikonska jahta u višku valu (eto Milana Begovi�a na viškome dijalektu!) te grupa Kopito... No, dosta, s njima nam je stati. Na mladima svit ostaje... i daleki pu�inski škoj tek dolazi u modu... jer cili Vis je – cudo...

A završit �u rije�ima Jelene Hekman, koje se sjajno i duboko odnose upravo na Vis: »Jer, nije neva�no spomenuti da kulturno blago ima i nemalu va�nost u komercijalnom, turisti�kom pogledu svake zemlje pa bi se njime naposljetku i u nas i u te svrhe trebalo znatno više koristiti. Što ujedno zna�i i dostojno se o njemu brinuti.«

An�i Fabijanovi�


Popis izdanja Ogranka Matice hrvatske Vis

Andrija Vojko Mardeši�, Povijesna zrnca o otocima Viškog arhipelaga. Knjiga I, 1993.
Mate Lukši�-Gici, Infišoda: baturice, 1997.
Josip Vlahovi�, Otok Vis u vihoru rata 1941–1945, 1997.
Ivica Roki, Vis u raju, 1998.
Andrija Vojko Mardeši�, Povijesna zrnca o otocima Viškog arhipelaga. Knjiga II, 2001.
Sanja Nenadov, Tvoje sam boje preto�ila u plavo, 1999.
Sanja Nenadov, Kao dijete, 2003.
Ante Bo�ani�-Pepe, Za t�be Horv�sko m�ti, 2004.
Nikola Baši�, Ra�anje=pobjeda (4+X) : 1= Abortus: objavljeni i neobjavljeni �lanci i pisma, 2005.

Biblioteka Issa – niz Arheološkog muzeja
Boris �argo, Issa: povijesno arheološki vodi�, sunakladnik Arheološki muzej Split, 2004.
Boris �argo, Issa: a historical and arheological guide, sunakladnik Arheološki muzej Split, 2004.


Prva pjesma poslana je iz Visa
Vesna Parun

U jednom od svojih bolno otvorenih prosvjeda, u pismu upu�enu kardinalu Josipu Bozani�u, Vesna Parun ipak piše o jednom lijepom doga�aju vezanom uz Vis. Zahvalni za dopuštenje ponajbolje hrvatske poetese donosimo što je tu napisala:
»A moja osoba, neponovljiva u vremenu i prostoru, nevina je danas jednako kao i onda kada sam – prije nekih osam desetlje�a – napisala svoju prvu pjesmicu Prolje�e, a majka ju je moja odnijela na poštu, u Visu, te ju poslala u bijeli Zagreb. A mjese�nik ‘An�eo �uvar’, dobavljan za školu, bijaše mi prva lektira. I eto tako, za divno �udo, kada nekako pred Bo�i� 1972. pokucah na vrata jednoga uredništva, omalen postariji franjevac otvori mi ih i nasmiješi se...
(...) A vi ste Vesna Parun, naša hrvatska pjesnikinja.– Kako ste me prepoznali? (...)
– Ja vas poznam još kao djevoj�icu, malu siromašnu oto�anku s pjesmicom o prolje�u...
Na obrazu vidjeh mu suzu. Rukovali smo se. O Bo�e, pa ovo je moj prvi urednik iz ‘An�ela �uvara’. Padre Gabrijel (...)«


Za razvoj Visa potreban sustavni poticaj

Ljiljana Kaliterna Lipov�an znanstvena je savjetnica i pomo�nica ravnatelja u zagreba�kom Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Po mami je Viška i Vis je, ka�e, uvijek na zaslonu njezina ra�unala.

Sre�a je jedan od pojmova koje je obra�ivala u svom znanstvenom radu, kao i kvalitetu �ivljenja, pa smo u tom smislu zatra�ili njezino mišljenje upravo o Visu, ali i o tome kako Vis napraviti sretnim gradom.

– Posljednjih desetak godina bavim se prou�avanjem i mjerenjem kvalitete �ivljenja u Hrvatskoj. Kada se po subjektivnoj percepciji vlastitog �ivota usporedimo s europskim zemljama, �ini se da �ivimo bolje od ve�ine tranzicijskih zemalja, a još nam samo malo nedostaje da preteknemo i neke bogatije zemlje. Unutar Hrvatske, najzadovoljniji vlastitim �ivotom i najsretniji su stanovnici Splitsko-dalmatinske �upanije, u koju pripadaju i Višani. Bitan preduvjet �ivotnoga zadovoljstva bliski su i dobri odnosi s �lanovima obitelji i prijateljima te dobro zdravlje, a tek na tre�em mjestu je materijalno stanje.

Evo razmišljanja o tome kako Visu osigurati bolju budu�nost:
– Glavni su problem ostanka i/ili dolaska na Vis radna mjesta. Mislim da na Visu ima prostora za otvaranje nekih obrta, za bavljenje poljoprivredom (zdrava hrana vrlo je in u svijetu), a mogu se razviti i neke visoko profesionalne djelatnosti za koje nije potreban veliki pogon (npr. dizajn, izrada ra�unalnoga softvera, i sl.). No, za takav razvoj treba poticaj, a on bi trebao biti sustavan, ne mo�e Vis sam riješiti te probleme.


Višanin, Mediteranac

Uz 95. ro�endan Ranka Marinkovi�a (1913–2001) poznati suvremeni knji�evnik, prije svega pjesnik, Jakša Fiamengo piše u »Hrvatskoj zori« �lanak s velikim poštovanjem prema »viškome Voltaireu«, naslovljen Velikan hrvatske knji�evnosti i kulture. Evo ulomka:
»Znao je veliki Višanin re�i da je svaki �ovjek otok, a svako napuštanje otoka odisejska pustolovina. (...) Svaka svjetlost ima sjenu, a sjena je, barem što se �ovjeka ti�e, njegova vlastita parodija, govorio je Mediteranac šjor Ranko i sve to potvr�ivao u Gloriji i Kiklopu, u Zajedni�koj kupki i Pustinji, Pod balkonima i u Poni�enju Sokrata, u Neveselim o�ima klauna, u Never more... I kad nije tematizirao otok, bio je oto�anin, u kristalima oto�ke posebnosti i njegovih arhetipskih zadanosti, zašavši duboko pod ko�u podneblja, prepoznavao je paradigmatsko, usud maloga �ovjeka u sun�anom krajoliku u kojem se karneval – a šjor Ranko, majstor paradoksa, umro je upravo u dane Poklada – smjenjuje s funeralnoš�u, a pobo�ne procesije sa zadirkiva�kim i zajedljivim dokonim sjedjeljkama u kakvoj brija�nici ili na šentadi na rivi. (...) I uvijek je neka tiha nje�nost i toplina (...) strujala ispod ozbiljne maske nerijetkoga cinizma i ironije, �alca i satire pa i crnohumorne duhovitosti.

(...) Od tog dana po�etkom velja�e 2001. godine, pomiren s otokom, (...) Ranko Marinkovi� po�iva u svom insularnom zavi�aju, me�u svojima, nad uvalom u kojoj su putokazi.«

Izvor: Matica.hrvatska, Vijenac

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.