Biskup Duh, zaslu�ni i tajnoviti �eh
– prvi biskup Zagreba�ke biskupije
Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu,
slika s nekadašnjeg oltara sv. Ladislava u zagreba�koj katedrali,
danas u Muzeju grada Zagreba
Kad je 10. i 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II. tijekom svog prvog pohoda Hrvatskoj posjetio Zagreb, gdje je na hipodromu pred gotovo milijun okupljenih predvodio najve�u misu u hrvatskoj povijesti, bila je to središnja proslava 900. godišnjice osnutka Zagreba�ke biskupije (od 1852. nadbiskupija), koju je utemeljio ugarski kralj Ladislav, a prvi biskup bio �eh po imenu Duh. Tom prigodom proslavljeno je i 900 godina Zagreba, budu�i da se njegovo ime u povijesnim izvorima prvi put spominje upravo u kontekstu osnutka biskupije. Biskup Duh tijekom svih tih proslava bio je gurnut u drugi plan, kao što se ve� stolje�ima nalazi u sjeni kralja Ladislava koji je proglašen svecem te mu je u sjevernoj Hrvatskoj posve�eno desetak crkava. Na slikama sadašnjeg i nekadašnjeg oltara svetog Ladislava u zagreba�koj katedrali prikazan je i biskup Duh, no tek kao sudionik zna�ajnijih doga�aja iz Ladislavova �ivota, a ne kao glavni lik. Štuju�i svog svetog utemeljitelja, Zagreba�ka (nad)biskupija nepravedno je zanemarivala svog prvog biskupa, o kojem nam povijesni izvori ne govore gotovo ništa, tako da se osoba biskupa Duha po�ela popularizirati tek u posljednje vrijeme otkako mu povjesni�ari i drugi istra�iva�i pripisuju mnoge zasluge za crkvenu i kulturnu povijest Zagreba i Hrvatske. Za ponovno „uskrsnu�e“ prvog zagreba�kog biskupa iz povijesnog zaborava velike zasluge ima Hrvatsko- �eško društvo (H�D) iz Zagreba, koje Duha kao prvog poznatog �eha koji je �ivio na podru�ju Hrvatske smatra osobom kojom po�inju hrvatsko- �eške veze.
Zaslugom H�D-a, u prosincu 2005. Duh je nakon više od 900 godina u svom gradu napokon dobio javnu površinu sa svojim imenom, Stube biskupa Duha, koje spajaju Tkal�i�evu ulicu s parkom pored Opatovine i prolaze ispod ostataka srednjovjekovnog kaptolskog zida. Idu�e godine, 2006. H�D je, zajedno s Vije�em �eške nacionalne manjine Grada Zagreba objavio knjigu Biskup Duh povjesni�ara, bohemista i novinara Marijana Lipovca, ina�e tajnika H�D-a, u kojoj su prikupljene sve spoznaje o prvom zagreba�kom biskupu do kojih su došli mnogi istra�iva�i u zadnjih stotinjak godina. Tih dana o biskupu Duhu u medijima se vjerojatno pisalo i govorilo više nego u svih dosadašnjih devet stolje�a.
H�D se biskupa Duha ponovno prisjetio 29. travnja 2009. kada je organizirao obilje�avanje 915. godišnjice osnutka Zagreba�ke biskupije i dolaska biskupa Duha u Zagreb. Suorganizator skupa bio je predstavnik �eške nacionalne manjine u Zagreba�koj �upaniji Franjo Vondra�ek, budu�i da tragove Duhova djelovanja mo�emo pratiti i na podru�ju zagreba�kog prstena. Predavanje o biskupu Duhu odr�ao je Marijan Lipovac, a izravan povod bila je i 875. godišnjica Felicijanove povelje, izdane 26. travnja 1134, dokumenta koji govori o osnutku Zagreba�ke biskupije i spominje �eha Duha kao prvog biskupa. Povelja se mo�e smatrati krsnim listom Zagreba jer se u njoj prvi put spominje ime Zagreb, a budu�i da se �esi u Zagrebu prvi put spominju istovremeno kad i sam grad, opravdano se mo�e re�i da povijest �eha u Zagrebu po�inje istodobno s pisanom poviješ�u Zagreba. Budu�i da je Duh prva imenom poznata osoba koja je �ivjela u Zagrebu, mo�e ga se smatrati i prvim imenom poznatim Zagrep�aninom.
Veza izme�u Hrvata i �eha vjerojatno je bilo i prije biskupa Duha, no ne mo�emo ih potvrditi u povijesnim izvorima. �eške, ali i hrvatske legende govore da je iz Hrvatske (to�nije, iz Krapine) potjecao �eh, praotac �eškog naroda. Prema legendi, najstariji �eški svetac, sveti Ivan pustinjak (umro 910.) bio je sin hrvatskog kralja. U Hrvatsku su krajem devetog stolje�a iz Moravske vjerojatno došli u�enici �irila i Metoda i donijeli glagoljicu i slavensko bogoslu�je, a postoje pretpostavke da su ti �eški doseljenici osnovali i selo �ehi u okolici Zagreba.
No, tek je dolazak �eha Duha za prvog zagreba�kog biskupa prvi povijesnim izvorima potvr�eni doga�aj u kojem dolazi do susreta Hrvata i �eha i njihove suradnje. Osnutak Zagreba�ke biskupije i dolazak biskupa Duha imao je dalekose�ne pozitivne posljedice za duhovni, kulturni, a kasnije i politi�ki �ivot hrvatskog naroda jer tim �inom po�inje uspon Zagreba, današnjeg glavnog grada Hrvatske i njenog politi�kog, kulturnog, gospodarskog i duhovnog središta.
Kralj Ladislav predaje pokaznicu biskupu Duhu,
slika s nekadašnjeg oltara sv. Ladislava u zagreba�koj katedrali,
danas u Muzeju grada Zagreba
Do osnutka zagreba�ke biskupije došlo je nakon što je ugarski kralj Ladislav, poslije smrti svog šogora kralja Zvonimira, došao u Hrvatsku preuzeti njegovo prijestolje, u �emu nije uspio te je svoju vlast u�vrstio samo u Slavoniji. Kako bi je vezao za Ugarsku, Ladislav je osnovao Zagreba�ku biskupiju i podredio je ostrogonskoj nadbiskupiji. Odluku o osnutku Zagreba�ke biskupije Ladislav je donio temeljem privilegija pape Silvestra II. prvom ugarskom kralju svetom Stjepanu, kojim su on i njegovi nasljednici dobili titulu apostolskog kralja, a time i pravo osnivati biskupije i imenovati biskupe. Isprava o osnutku biskupije nije sa�uvana ve� nam o tom doga�aju govori isprava ostrogonskog nadbiskupa Felicijana od 26. travnja 1134. kojom zagreba�kom biskupu Macilinu potvr�uje posjed Dubravu kraj Vrbovca.
Felicijanova isprava,
biskup Duh spominje se na kraju šestog reda
„Za kraljevanja vrlo plemenitog kralja Ladislava, dok je ostrogonsku crkvu vodio primas Acha, a ba�ki nadbiskup bio Fabijan, vespremski biskup Kuzma, palatin grof Jula, šomo�ki �upan Grab, re�eni je kralj, nadahnut Bo�jom miloš�u i po savjetu ovih i drugih velikaša, ustanovio zagreba�ku biskupiju, kako bi se brigom biskupa oni koje je zabluda idolopoklonstva otu�ila od štovanja Boga vratili na put istine. Da, dakle, pou�i neznanje toga puka, pronašao je prikladnoga �eha, mu�a �asna �ivota koji se zvao Duh. Njega je po svojem kapelanu Fanciki postavio pastirom iste Crkve, a ovaj je izabrao za njezine djelatnike ljude iz Šomo�ke i Zaladske �upanije. Osim toga, dâ drugi dvorski kapelan imenom Kupan, po nalogu istoga kralja istoj crkvi puk dubravski sa zemljom i šumom koja njoj pripada“.
To je sve što izvori govore o prvom zagreba�kom biskupu Duhu- utemeljitelj biskupije ugarski kralj Ladislav postavio je �eha Duha, koji se odlikovao sposobnoš�u i �asnim �ivotom, za prvog pastira zagreba�ke crkve, a u slu�bu ga je uveo kraljev dvorski kapelan Fancika. Drugi kapelan, Kupan, uveo ga je u posjed Dubravu.
Nije poznato kada i gdje je Duh ro�en niti gdje i kada je umro, odnosno do kada je obnašao du�nost zagreba�kog biskupa, kao niti tko ga je i gdje zaredio za biskupa, iako je izvjesno da je to bio ostrogonski nadbiskup Acha.
Plo�a s imenom biskupa Duha u zagreba�koj katedrali
Nepoznato je i koje je to�no godine Duh postao biskupom. Uobi�ajeno se smatra da je zagreba�ka biskupija osnovana 1094, pogotovo nakon veli�anstvene proslave 1994. Za dataciju su va�ni palatin Jula, ostrogonski nadbiskup Acha i vesprimski biskup Kuzma koji se spominju u Felicijanovoj povelji, a koji su prema jednim podacima umrli 1090, a po drugima se spominju i nakon 1093. To�na godina bila je predmet spora hrvatskih i ma�arskih povjesni�ara u 19. stolje�u. Ma�ari su smatrali da je Slavonija bila dio Ugarske još za Zvonimirova �ivota pa da je biskupiju Ladislav osnovao najkasnije 1090, dok su Franjo Ra�ki i Ivan Tkal�i� tvrdili da osnutak pada u 1093. ili 1094. godinu i da biskupija nikako nije mogla biti osnovana prije Zvonimirove smrti.
Prvi kaptolski kroni�ar, gori�ki arhi�akon Ivan 1334. kao drugog biskupa spominje Bartolomeja za kojeg ka�e da je biskupovao još za �ivota kralja Ladislava (koji je umro 1095.), a 1102. se spominje biskup Singidin. Stoga se mo�e pretpostaviti da Duh nije du�e vrijeme bio zagreba�kim biskupom.
Iako ne znamo ništa o Duhovu porijeklu, osim da je bio �eh, povjesni�ari su ga ipak pokušali rekonstruirati i stvorili su nekoliko teorija o tome zašto je baš jedan �eh odlukom ugarskog kralja došao za biskupa na hrvatsko podru�je. Glavni motiv za te teorije bilo je pitanje je li liturgijski jezik biskupije bio latinski ili slavenski pa slijedom toga je li Duh bio pripadnik latinskog ili slavenskog obreda, odnosno glagoljaš. Svi istra�iva�i prihvatili su nepotvr�enu tezu da je Duh bio benediktinac pa su obzirom da pripadnost jednom od dvaju bogoslu�ja pokušali otkriti iz kojeg je samostana potjecao.
Prvi koji je spomenuo mogu�nost da je Duh bio glagoljaš bio je spomenuti arhi�akon Ivan koji u statutima Zagreba�kog kaptola 1334. prvi nakon Felicijanove povelje spominje Duha, a mogu�u pripadnost slavenskoj liturgiji izvodi iz njegovog imena: „Nalazi se da se prvi biskup na �elu zagreba�ke crkve zvao Duh, za kojega se vjeruje da je bio u vrijeme gospodina sv. Ladislava kralja, po �emu je on utemeljitelj Zagreba�ke crkve; mo�da je bio slavenske naobrazbe, na što upu�uje njegovo ime Duh, to jest duh.“ (u originalu „Duch, id est spiritus.“)
Prave rasprave o tome je li liturgija zagreba�ke biskupije u po�etku bila latinska ili slavenska, odnosno Duh glagoljaš ili latinist, po�ele su sredinom 19. stolje�a. Teoriju da je Duh bio glagoljaš najbolje je razradio povjesni�ar Ivan Tkal�i� koji se prvi pozabavio i pitanjem porijekla biskupa Duha. Polaze�i od mišljenja ma�arskog povjesni�ara Viktora Recseija da je Duh bio redovnik najstarijeg ma�arskog benediktinskog samostana Pannonhalme, Tkal�i� je postavio tezu da je Duh ondje došao iz glagoljaškog samostana u Sázavi kraj Praga, koji je od osnutka 1036. bio sjedište slavenskog bogoslu�ja u �eškoj. Glagoljaši su me�utim iz Sázave prognani 1056, kada odlaze u Ugarsku, no pozvani su natrag ve� 1061, da bi kona�no bili prognani 1097. Tkal�i� je smatrao da je Duh bio jedan od sazavskih redovnika koji su nakon progona 1056. našli uto�ište u Ugarskoj i da je prva liturgija zagreba�ke biskupije slavenska.
Tkal�i� je smatrao da su razlozi da se uvede slavensko bogoslu�je u novoj biskupiji i za biskupa postavi glagoljaš bili politi�ke naravi jer je Ladislav navodno znao da je Zvonimir bio ubijen zato nije spre�avao progon glagoljaša pa je osnutkom biskupije sa slavenskom liturgijom �elio u�vrstiti svoju vlast. Publicist Juraj �uk 1932. je ustvrdio da Ladislavu nije bila namjera izmijeniti liturgijski jezik koji je ve� bio rasprostranjem u Slavoniji jer se to ne bi uklapalo u njegovu politiku da na miran na�in do�e do hrvatskog prijestolja. �uk je smatrao da je �eh imenovan prvim zagreba�kim biskupom jer Ladislav nije imao povjerenja u doma�e sve�enstvo i zbog toga što je u blizini Zagreba nalazilo �eško selo �ehi, koje je bilo jak vjerski centar jer su ga navodno osnovali prognani glagoljaši.
U vezi sa selom �ehi je i druga teorija o Duhovu porijeklu, koju je 1994. postavio lingvist Valentin Putanec, a prema kojoj je Duh bio glagoljaš i �eh, ali ne iz �eške nego upravo iz sela �ehi te da je bio redovnik nekog benediktinskog samostana na podru�ju panonske Hrvatske, a mo�da i u samom Zagrebu. Kao razloge da je Duh kao �eh i glagoljaš postao zagreba�ki biskup Putanec navodi to da on ipak nije bio protivnik zapadne latinske liturgije i da je zato mogao osigurati koegzistenciju dvaju obreda.
Danas u historiografiji prevladava mišljenje da je liturgijski jezik u Zagreba�koj biskupiji od po�etka bio latinski i da je sukladno tome i Duh bio sve�enik latinskog obreda. Prvi koji je iznio tu tezu bio je kanonik Nikola Horvat 1864, na temelju analize najstarijih crkvenih knjiga koje su sve bile na latinskom. Horvat tezu nije dublje razradio i ona nije bila zapa�ena, a tek 1910. o�ivio ju je crkveni povjesni�ar Svetozar Ritig. On je u prilog latinskoj teoriji istaknuo da je Ladislav zagreba�ku biskupiju osnovao kako bi bila dio ugarske crkve koja je od po�etaka liturgijom bila latinska i rimska, a da mu osnivanje biskupije sa slavenskim jezikom nikako nije moglo ulaziti u politi�ke planove jer bi ona bila strana crkvenom organizmu njegove dr�ave. Razlozi zašto je Duh postavljen za biskupa za Ritiga su bili prakti�ne naravi- kao �eh mogao se lako sporazumijevati sa svojim vjernicima.
Najuvjerljivije argumente za latinsku teoriju dao je knji�evni povjesni�ar Franjo Fancev 1925. On se slo�io s mišljenjem da je na podru�ju Zagreba�ke biskupije bilo slavenskog bogoslu�ja, no upravo to je smatrao i glavnim crkvenim razlogom njenoga osnutka. Naime, kao što je ranije navedeno, u Felicijanovoj povelji ka�e se da je Ladislav biskupiju osnovao „kako bi se brigom biskupa oni koje je zabluda idolopoklonstva otu�ila od štovanja Boga vratili na put istine.“ Takva formulacija mogla bi zna�iti da je podru�je nove biskupije bilo vjerski zapušteno i s tragovima poganstva, no Fancev podsje�a da se u 10. i 11. stolje�u slavensko bogoslu�je nazivalo hereti�nim kako bi se za njegovu zabranu našao i dogmatski razlog. Stoga zaklju�uje da je Zagreba�ka biskupija od po�etka imala latinsko bogoslu�je kako bi se time suzbilo slavensko te da Duh nikako nije mogao biti glagoljaš jer bi to zna�ilo za širi „herezu“ koju je trebao suzbiti. Osim toga, Ladislavov cilj bio je Slavoniju politi�ki vezati uz Ugarsku pa je i crkvena hijerarhija morala biti pouzdana i zavisna od one u Ugarskoj, što u slu�aju da je Duh glagoljaš ne bi bio slu�aj.
Nekadašnji glagoljaški samostan u Sázavi, na obali istoimene rijeke
Fancev se doduše ne protivi mišljenju da je Duh potjecao iz glagoljaškog samostana u Sázavi, ali smatra da se u tom slu�aju morao odre�i glagoljaštva i prihvatiti latinski obred jer u suprotnom ne bi postao zagreba�ki biskup.
Benediktinski samostan sv. Vojtjeha i sv. Margarete u B�evnovu,
danas dijelu Praga
Fancev je me�utim postavio svoju teoriju o Duhovu porijeklu prema kojoj je Duh bio pripadnik najstarijeg �eškog muškog samostana, u B�evnovu kraj Praga, kojeg je 993. osnovao praški biskup sv. Vojtjeh. Ladislav je, naime, s tim samostanom odr�avao veze pa je jednom o njemu izjavio da je „prebivalište izuzetne svetosti u �eškoj, u kojem brojno mnoštvo redovnika �ivi sveta�kim �ivotom.“ Veze izme�u ugarskih vladara i B�evnova datiraju još iz doba kneza Géze (oca kralja Stjepana) koji je 997. iz tog samostana pozvao prve redovnike najstarijeg ugarskog samostana Pannonhalme, a b�evnovski opat Anastazije postavljen je za prvog nadbiskupa ugarske crkve (sa sjedištem u Ostrogonu ili Kalocsi). Ne bi stoga trebalo biti neobi�no da je i kralj Ladislav za prvog zagreba�kog biskupa doveo redovnika iz �eškog samostana kojeg je toliko cijenio i koji je ve� odigrao va�nu ulogu u prvim godinama krš�anstva u Ugarskoj.
Dodatan argument u korist B�evnova mogao bi biti Sacramentarium sanctae Margaretae, jedna od nastarijih crkvenih knjiga u Zagrebu, koja se pripisuje Duhu. Sakramentar je krajem 11. stolje�a pisan za neki benediktinski samostan posve�en svetoj Margareti, a upravo je ona bila zaštitnica samostana u B�evnovu. No, naj�eš�e se smatra da sakramentar potje�e iz samostana svete Margarete de Hahót kod Somogyvára pa je Fancev smatrao da je Duh nakon B�evnova najprije došao u Hahót, a od tamo u Zagreb.
Tezu da je Duh potjecao iz Hahóta prihvatio je ma�arski povjesni�ar i benediktinac Lajos Csóka koji u knjizi o povijesti benediktinaca u Ma�arskoj iz 1980. spominje Duha me�u redovnicima stranog porijekla koji su postigli visoke polo�aje u crkvi i ka�e da je Duh bio �eški benediktinac po svoj prilici iz opatije Hahót. Knjiga je bila objavljena u Njema�koj, a zanimljivo je da se u nekim njema�kim knjigama i na internetskim stranicama Duh naziva „Duh von Hahót“, Duh iz Hahóta.
Veza biskupa Duha i svete Margarete je u svakom slu�aju zanimljiva jer je i crkva u Dubravi kraj Vrbovca, mjesta koje je kralj Ladislav darovao Zagreba�koj biskupiji kod njenog osnutka, posve�ena upravo toj svetici. U slu�aju da je Duh potjecao iz nekog od samostana posve�enog svetoj Margareti (B�evnova, Hahóta ili iz oba), ne treba odbaciti mogu�nost da je njen kult prenio u svoju novu biskupiju i na svom posjedu joj sagradio crkvu. Svetoj Margareti bila je do 1794. posve�ena i današnja pravoslavna crkva u Zagrebu (zbog toga se i ulica sa stra�nje strane crkve zove Margaretska) pa nije nerealno niti osnutak te crkve, koja se prvi put spominje 1334, vezati uz biskupa Duha.
Kao prvom zagreba�kom biskupu, Duhu je mnogo toga pripisivano u zasluge, me�utim uvijek se radi o pretpostavkama za koje nema �vrstih dokaza u povijesnim izvorima. No, u svakom slu�aju dolazak prvog biskupa u Zagreb morao je imati velik utjecaj na razvoj ne samo vjerskog nego i kulturnog �ivota tako da te pretpostavke nisu neutemeljene. Kako je ranije spomenuto, smatra se da je Duh u Zagreb donio tri najstarije crkvene knjige koje se �uvaju u Metropolitanskoj knji�nici- uz ve� spomenuti Sacramentarium sanctae Margaretae, to su obrednik i pontifikal Missale antiquissimum (ili Agenda pontificalis), pisan za �urskog biskupa Chartwirga-Arduina u 11. stolje�u te Benedictionale, pisan za Ostrogonsku nadbiskupiju. Smatra se da su ih Duhu poklonili samostan svete Margarete de Hahót, �urski biskup i ostrogonski nadbiskup, koji su bili u nekoj vezi s Duhom, vjerojatno kao njegovi posvetitelji. Te tri knjige imaju ve�u va�nost od same �injenice da se radi o prvim poznatim knjigama u Zagrebu. U Agendi pontificalis nalaze se i tekstovi obrednih igara porijeklom iz Francuske- Uskrsne igre i Igre Triju kraljeva, koja je zanimljiva i jer se u njoj nalaze i glazbeni tekstovi pisani neumama. Nema dokaza da su se te crkvene drame izvodile ve� u Duhovo vrijeme, no ako je spomenutu knjigu Duh donio u Zagreb, mo�e mu se u zasluge upisati da je donio ne samo prve crkvene, nego i prve glazbene i dramske tekstove, odnosno da od Duhova vremena datira i glazbeni i scenski �ivot Zagreba.
Osim knjiga, smatra se da od Duha potje�u i najstariji crkveni predmeti u Zagrebu- bjelokosni plenarij (korice neke knjige) te zvonolika misnica, prema tradiciji izra�ena od krunidbenog plašta kralja Ladislava koji se danas �uvaju u riznici katedrale. Iako misnica doista potje�e iz vremena Duha i Ladislava, ipak je vjerojatnije da je u Zagreb stigla kasnije, kad je Ladislav ve� bio proglašen svetim, kao njegova relikvija.
Budu�i da je kao biskup morao u Zagrebu imati stolnu crkvu, Duhu se u zasluge mo�e pripisati i po�etak gradnje katedrale, no ona je posve�ena tek 1217, tako da je Duh kao privremenu katedralu morao koristiti neku od postoje�ih crkava.
Za hrvatsku kulturu i pismenost najzna�ajnije djelo koje se pripisuje Duhu jesu glose u Radonovoj Bibliji koje bi mogle biti najstariji spomenik hrvatskog jezika. Spomenuta biblija pisana je krajem 8. ili po�etkom 9. stolje�a za opatiju Saint Vaast u Arrasu u Francuskoj, nakon �ega su ju benediktinci u 11. stolje�u donijeli u Ugarsku. Zatim je došla u Zagreb, a od 1576. nalazi se u Be�u. I za Radonovu Bibliju se smatra da je jedna od knjiga koje je Duh donio u Zagreb, a za slavistiku zanimljiva je stoga što su izme�u listova 237 i 247 iznad latinskih rije�i, izme�u redaka i sa strane, zabilje�ene glose, tj. zabilješke, pisane latinicom na nekom od slavenskih jezika. Vatroslav Jagi� je smatrao da se radi o �eškoj verziji staroslavenskog s hrvatskim utjecajima i da je autor neki hrvatski glagoljaš koji je �ivio u �eškoj u glagoljaškom samostanu, no crkveni povjesni�ar Dragutin Kniewald je 1940. postavio teoriju da je autor glosa sam biskup Duh, a njegovu teoriju prihvatio je i detaljno razradio slavist Josip Hamm 1952. On je najprije ustvrdio da su glose napisane na hrvatskom tlu, a da je uz staroslavenski osnovni fond rije�i hrvatski, dok su bohemizmi usputni, što dokazuje da je glose pisao �eh. Budu�i da je krajem 11. stolje�a jedini poznati �eh u Hrvatskoj bio Duh, nametnuo se zaklju�ak da je glose pisao on osobno, kako bi mogao Bibliju koristiti u svojim propovijedima i drugim kontaktima s doma�im vjernicima, �iji jezik ipak nije govorio toliko dobro da bi mogao propovijedati bez pomagala. Duh je glose pisao hrvatski, vjerojatno uz pomo� nekog doma�eg suradnika koji je znao latinski, no kod pisanja su mu kao �ehu u više navrata pobjegli bohemizmi. Budu�i da se najstariji spomenik hrvatskog jezika, Baš�anska plo�a, uobi�ajeno datira s godinom 1100, u slu�aju da je autor glosa upravo Duh, one bi bile starije od Baš�anske plo�e za nekoliko godina i bile bi najstariji spomenik hrvatskog jezika uop�e.
Biskup Josip Mrzljak 2006. otkriva plo�u s imenom Stuba biskupa Duha...
... uz prigodno podsje�anje na biskupa Duha.
Desno od biskupa Mrzljaka su tajnik Vije�a �eške manjine Grada zagreba
Jaromil Kubi�ek i predsjednik Hrvatsko- �eškog društva Zvonimir Kotarac
Teško je re�i ho�e li se u nekom arhivu jednog dana na�i konkretniji podaci o biskupu Duhu koji bi potvrdili ili demantirali utemeljenost brojnih hipoteza kojima se pokušava upotpuniti �ivotopis prvog zagreba�kog biskupa. Duh �e stoga do daljnjega ostati jedna od najtajnovitijih osoba zagreba�ke povijesti, no uspomena na njega ne blijedi. Dokazuje to imenovanje stuba s njegovim imenom u Zagrebu i izdavanje prve knjige o njemu prije nekoliko godina, a da se broj Duhovih štovatelja širi dokaz je inicijativa novoosnovane �eške besede Zagreba�ke �upanije da se biskupu Duhu podigne spomenik u Dubravi kraj Vrbovca.
