Do�li su sa zvijezda!
Nestali u vremenu - MAJE
(Civilizacija Maya)
Došli su sa zvijezda!
Kada neki istra�iva�, uvjeren da su ljudska bi�a u jednoj dalekoj epohi došla iz drugih nebeskih svjetova, �eli potkrijepiti tu tezu, obi�no kao dokaz našem izvanzemaljskom porijeklu navodi �ovjeka iz Palenque!
Palenque je jedan od brojnih gradova Maja koji su stolje�ima bili pokopani u meksi�koj d�ungli �ija su �uda tek po�etkom 19. vijeka otkrili dvojica strastvenih istra�iva�a, ameri�ki advokat D�on Stivens i engleski dizajner Frederik Ketervud. Oni su iz zelenih prašumskih njedara iskopali veliki dio �udesnih spomenika i ruševina. Tako je svijet došao do izuzetnih saznanja o �ivotu starih stanovnika Srednje Amerike, o fantasti�nim vjerovanjima, graditeljskim dometima i umjetnosti Maja. Njihove piramide i veli�anstveni hramovi, sjajne palate i misteriozne grobnice, zadivili su kulturni svijet. Nebrojeni ukrasi, kamene statue i brojni reljefi, otkrili su svijetu nevjerovatne prizore zahvaljuju�i kojima su istra�iva�i bar djelomi�no bili u stanju rekonstruirati misterioznu prošslost tog prastarog tajanstvenog naroda.
Tajna Hrama zapisa
Maje su se iznenada pojavile prije tri hiljade godina, a nestale su na podjednako misteriozan na�in oko osmog-devetog vijeka naše ere. Ipak, Stivensonu i Ketervudu je promaklo mo�da najsenzacionalnije otkri�e, koje je 1952. u�inio meksi�ki arheolog AIberto Ruz, kojem je pošlo za rukom da po tragovima svojih predaka rekonstruira ruševine tog prastarog grada. Ruz se nalazio u Hramu zapisa, nazvan tako zato što je bio ispunjen kamenim plo�ama ispisanim posebnim pismom koje se i dan-danas jedva mo�e dešifrirati. Tu je bilo i mnoštvo obojenih bareljefa koji �ivo ilustriraju scene iz svakodnevnog �ivota tih ljudi. Onda je primijetio da se jedna plo�a, pokrivena brojnim napisima, mo�e podi�i. Podigao ju je i našao se pred svojevrsnom misterijom. Kao u kakvom filmu o Indijana D�onsu, Ruz je ugledao uske uske stepenice koje su vodile u unutrašnjost piramidolikog hrama.
Na 18 metara dubine Alberto Ruz je otkrio još jednu kamenu plo�u na kojoj su le�ali skeleti šestorice Maja, vjerovatno �uvara ove va�ne podzemne grobnice.
Kada je sa svojim pomo�nicima uspio da pomakne i tu drugu plo�u, pred njegovim o�ima se ukazao nezamisliv prizor: nevelika kripta niz �ije je zidove kapala voda još iz davnih vremena, bila je prirodno dekorirana brojnim stalaktitima i stalagmitima koje su kapi vode stolje�ima strpljivo gradile. U sredini mra�ne i memljive prostorije le�ao je kameni sarkofag zatvoren plo�om od jednog komada klesanog kamena, teškog više od pet tona.
Fantasti�ni prizor
Kada je sljede�ih dana, poslije mnogo poteško�a, plo�a napokon podignuta, Ruz je kona�no mogao da vidi li�nost za koju je sagra�ena ova impozantna grobnica: skelet je bio ukrašen dragocijenim ogrlicama od zada i bisera.
Jedan natpis ga je identificirao - "Pravi �ovjek"!
Dakle, Pravi �ovjek!
Definicija je, nesumnjivo, bila zagonetna, ali je daleko zagonetniji bio prizor precizno uklesan u kamenu plohu plo�e koja je zatvarala sarkofag. Na njemu je bio prikazan �ovjek u uistinu �udnom polo�aju. Kao da su mu ruke po�ivale na polugama i komandama nekog svemirskog broda. Dok sjedi u tipi�nom polo�aju astronauta, u nosu su mu cijev�ice povezane sa nekim �udnim ure�ajima iznad glave!
Od tog trenutka pa sve do danas ovaj je prizor predmet fantasti�nih pretpostavki i jedan od „dokaza“ da su pretci Maja na našu planetu stigli iz zvjezdanih prostranstava! No, bilo kako bilo, „Astronaut iz Palenquea“, ostaje neobjašnjiva misterija i pored prou�avanja mnogobrojnih gradova Maja koji su proteklih decenija iskopani iz zelenog prašumskog prekriva�a.
Kada su Španjolci došli na obale Centralne Amerike i postepeno prodirali na teritorije anti�kog Meksika, visoka civilizacija Maja ve� je bila dio slavne proslošti jednog od najzagonetnijih naroda u povijesti naše planete. Utonule pod zeleni baldahin stoljetnog prašumskog rastinja, ruševine mo�nih gradova i piramidolikih hramova svjedo�ile su o fantasti�nom graditeljskom znanju i rafiniranom ukusu njihovih graditelja.
Sve skupa, misterija je glavna karakteristika naroda Maja. Ali, i pored sve zamršenosti, nau�nicima i arheolozima pošlo je za rukom da mnogo toga dešifriraju i rekonstruiraju. Ipak, ostale su brojne enigme koje prekrivaju ovu veli�anstvenu civilizaciju ro�enu prije nepunih �etiri hiljade godina.
Igra u �ivot i smrt
Šta predstavljaju piramide i grandiozni sveti gradovi uronjeni u d�unglu?!
Bilo ih je na stotine, rasuti po cijeloj teritoriji. Odavno se mnogi pitaju kako su Maje mogli i�i od jednog do drugog grada kada je poznato da izme�u gradova nisu postojali nikakvi putevi niti ceste. �ak ni sela nisu bila povezana sa gradovima, a zna se da su se u njima redovito odr�avale fešte i razli�iti obredi posve�eni nepoznatim bogovima. Još ve�a je misterija kako su Maje podizali svoje veli�anstvene hramove ako se zna da nisu poznavali kota� niti su koristili �ivotinje za vu�u i nošenje tovara.
Kona�no, otkrilo se da se saobra�aj odvijao vodenim putevima, preko guste mre�e kanala koji su povezivali gradove i sela i kojima su plovile barke za saobra�aj i prenos tereta. Ovu mre�u kanala tek je nedavno otkrio radar napravljen za skiciranje površine zemlje.
Ovi kanali su imali dvostruki smisao: slu�ili su kao putne komunikacije i za navodnjavanje polja. Maje su bili veoma viješti poljoprivrednici. Uzgajali su uglavnom kukuruz, koji je bio temelj njihove ekonomije i ishrane. Zemlja je bila rastresita i plodna: bilo je dovoljno samo iskopati rupu i u nju staviti sjeme!
Osim kukuruza, uzgajali su i krompir, grah, kakao, lan i pamuk. �okolada je bila "nacionalno" pi�e a med je slu�io za zasla�ivanje. Riba i divlja� su upotpunjavali ishranu. Maje su, pored toga, uzgajali kokoši, �urke, patke...
Najnovija istra�ivanja pokazuju da je �ivot jednog Maja bio velikim dijelom uskla�en i prilago�en vlastitom horoskopu, koji je za svakog pojedinca pravljen još prije njegovog ro�enja.
Kada bi dijete dolazilo na svijet, sve�enici su utvr�ivali koji je najbolji dan da mu se da ime. Postoji jedna zanimljivost vezana za imena Maja. Svaki pojedinac imao je dva imena: jedno – la�no - kortistilo mu je u svakodnevnom �ivotu a ono, pravo, �uvalo se u strogoj tajnosti, znali su ga samo njegovi najintimniji - rodbina i bliski prijatelji. Pravo ime je, naime, imalo magi�no i sveto zna�enje, pa su Maje iskreno vjerovali da ono sudbinski uti�e na doga�aje u �ivotu i stoga su ga ljubomorno skrivaili.
Poslije ra�anja, beba je stavljana u �udno opremljenu kolijevku. U njoj su postojale dvije osnovne stvari: ravna daska koja je bila postavljena pod takvim uglom da je bilo neminovno da se glava djeteta "spljošti", te niz kuglica obješenih iznad glave kako bi dijete neminovno dobilo strabizam! To i nije �udo jer su produ�ena, deformirana glava i strabizam za prastare Maje bili va�an znak identifikacije i plemenitosti.
U starijem dobu djetinjstva (dvanaest za djevoj�ice, �etrnaest za dje�ake) mladi su u�estvovali u tajanstvenim obredima inicijacije s kojom su ulazili u javni �ivot. �enili su se veoma mladi i imali dosta djece. �ene su bile graciozne, njezne i vrijedne. Tkale su �ivopisne tkanine, uzgajale perad kako bi osigurale dovoljno perja za ukrase na odje�i. �ivot su posve�ivale odgoju djece, a u rijetkim prilikama u�ivale su u me�usobnom plesu. Imale su komplicirane frizure i nosile su "kub", jednu vrstu potkošuIja i uglavnom su hodale bose.
Maje nazivaju "Grcima Amerike", jer su imali jednu od najrazvijenijih civilizacija u zapadnoj hemisferi. Upotrebljavali su rafinirano pismo, neku vrstu hijeroglifa. Bili su izuzetni astronomi. Vrlo su precizno izra�unavali okretanje planete Venere mada se još uvijek ne zna zašto su im ti prora�uni bili neophodni. Njihov kalendar (koji po�inje od 11. augusta 3114. godine pr.n.e.), gotovo da je bio precizniji od našeg. Poznavali su "nulu" i imali su numeraciju sa dvodecimalnim sistemom.
Maje su voljeli sportska natjecanja i kolektivne sportove.
Jedna od najomiljenijih i najviše ilustriranih na zidovima hramova bila je neka vrsta igre izme�u košarke i odbojke. Zvali su je "pok-a-pok" a cilj je bio što �eš�e loptu probaciti kroz kru�ni procjep u kamenu koji je na�eš�e postavljan sa strane zidova nekog hrama. Lopte su bile gumene. Zapravo, pravljene su od posebne vrste drveta "sapotilla" od kojeg su Maje dobijali vrstu gume za �vakanje. I još nešto, “pok-a-pok” se igrao veoma grubo i dinami�no. Kako i ne bi kada se igralo u �ivot: kapitenu pora�ene ekipe otsjecana je glava u krvavom obredu uprili�enom nakon utakmice! Najnovija arheološka istra�ivanja na Yucatanu otkrila su mnogo toga, ali je jedno pitanje, �ini se, ostalo nerješivim: šta je prouzrokovalo iznenadni nestanak pripadnika civilizacije Maja?
Dnevnik Dieag de Lande, prvog biskupa na Yukatanu, u 16. stolje�u, prona�en u jednom madridskom arhivu, bio je polazna to�ka za otkri�e jezika i pisma Maja, koji su gotovo 90 posto dešifrirani zahvaljuju�i ameri�kom timu arheologa, epigrafista i lingvista na �ijem su �elu bile Linda Sile, s univerziteta Ostin u Teksasu, i Meri Miler, s univerziteta Yale, autorica knjige "Krv kraljeva". Iz tog teksta, punog neto�nosti, i iz tri "kodeksa Maja" koje su prikupili prvi evropski istra�iva�i u novom svijetu, izašla su na svijetlo dana, izme�u ostalog, imena bo�anstava, nebeskih tijela i još dosta toga na 35 jezika naroda Maja. "Alfabet" Diega da Lande svakako nije "kamen iz Rozete", zahvaljuju�i kome je Sampolion dešifrirao egipatske hijeroglife, ali je ipak poslu�io kao klju� ameri�kim istra�iva�ima pri desifriranju 500 misterioznih znakova majanskog pisma. Zahvalju�i tome, kulturu Maja obasjalo je novo svijetlo.
Brojni bogovi
Sve donedavno su mnogi mislili da su Maje sasvim ovisile o primitivnoj zamljoradnji - permanentnom kr�enju prašumskih prostora. No, nakon temeljitog prou�avanja zra�nih snimaka podru�ja Dzibilchaltuna, na sjevernom Yucatanu, koji je bio naseljen od 500. godine pr. n. e. do španjolskog osvajanja, dakle neprekidno 2000 godina, te današnjih naselja tog podru�ja, neki je znanstvenik zaklju�io da je Dzibilchaltun u doba najve�eg procvata imao oko 40.000 stanovnika. Dokazi visokorazvijene tehnike obra�ivanja polja s kojih su Maje hranile mnogobrojno stanovništvo mogu se na�i i na ju�nom dijelu Yucatana. Na tamošnjim obroncima na�eni su ostaci prostranih terasa na kojima su Maje mogli raditi kad bi nizine povremeno bile poplavljene.
Prije se �esto govorilo o Carstvu Maja. Danas samo manjina vjeruje da je ikad postojala takva jedinstvena dr�avna tvorevina. Jezik Maja rano se razgranao u mnoge varijante. Umjetnost i arhitektura krenuli su razli�itim putevima. Bješnjeli su ratovi, savezi su se mijenjali, dinastije su se uzdizale i propadale. No, svijet Maja uvijek je povezivao jedan �inilac - vjera. Pokazivali su veliko zanimanje za djelovanje bo�anskih mo�i. Znameniti istra�ziva� Maja sir Eric Thompspn pisao je:
- Profinjene metode promatranja zvijezda bile su im pomo�na sredstva za astrologiju, temeljni element njihovih religioznih uvjerenja. Njihovi hramovi, npr. Tical i Palenque, bili su veli�anstveni dokazi vjere naroda koji nije posjedovao nikakvo metalno oru�e.
Nebo Maja obuhva�alo je mnoga bo�anstva u razli�itim pojavnim oblicima. Itzamna je mo�da bio najve�i, gospodar neba; uglavnom se prikazuje kao vremešan mudrac. Kinich Ahau, bog sunca, gospodario je danom, a Ah Puch vladao carstvom mrtvih. Chac, bog kiše, bio je �ivotno va�an; ako bi kiša došla prekasno, ne bi bilo �etve, a glad bi zavladala zemljom. Da bi umilostivili te bogove, morali su im permanentno prinositi ljudsku krv. Maje su se, dakle, starali da apetite bogova uta�e ratni zarobljenici, a mo�da i neki kandidati iz selja�kog stale�a ili �ak pobo�ni dobrovoljci. Na vrhuncu jedne zamršene ceremonije sve�enik bi kremenim no�em otvorio �rtvin prsni koš i izvadio još �ivo srce, kako bi ga, još dok pulsira, darovao bogovima.
Duboki kulturni rascjep
Kad su osvojili to podru�je, Španjolci su srušili slike bogova, spalili svete slike, sravnili mnoge piramide, a kamenje upotrijebili za izgradnju crkava. Indijance su preobra�ali ognjem i ma�em. Unato� tomu oko dva milijuna Maja, pre�ivjelih u okolnim selima, ni nakon 400 godina nametnutog krš�anstva, nije zaboravilo stara bo�anstva. U prolje�e 1975. godine u uobi�ajeno doba nije bilo kiše. Kukuruz se sušio a seljaci bili zabrinuti. Napokon su se neki obratili Chacu, dugonosom bogu kiše. Uskoro, nebo je otvorilo svoje brane i kiša je pala na sasušena, �edna polja.
U veliko doba kulture Maja seosko stanovništvo hranilo je cijeli gornji sloj. Profesor Alfredo Barrera Vasquez s Instituta za antropologiju na Yucatanu ka�e:
Me�u starim Majama postojao je dubok kulturni rascjep. Na jednoj strani bila je elita, mala skupina sve�enika i poglavica, koji su posjedovali znanje va�no za �ivot. Poznavali su astronomiju, arhitekturu, umjetnost i tehniku. Samo oni su znali kako treba graditi velike spomenike. Znali su predvi�ati pomr�ine Sunca i Mjeseca i sastavljati horoskope. Zbog toga su �ivjeli lijepo i veselo. Samo njima bili su namijenjeni luksuzni predmeti kao što su �ivopisna pti�ija pera i krzna jaguara.
Ostalo je stanovništvo moralo gospodi osigurati luksuz i zadovoljavati njihove svakidašnje potrebe. Obra�ivali su zemlju, sjekli stabla, lovili i donosili plodove svoga rada u hramove. Kad bi elita putovala, pu�ani bi ih morali nositi u nosiljkama na ramenima...
Tragovi sjaja te elite još se mogu na�i u impresivnim ruševinama njihova središta Palenquea, u planinama meksi�ke savezne dr�ave Chiapas, u kojoj je neko� bilo najzapadnije grani�no podru�je Maja. Hramovi i piramide Palenquea prote�u se 11 kilometara du� pošumljenog podru�ja. Ono malo što je do danas iskopano od Palenquea iznijelo je na vidjelo umjetnine koje se u Srednjoj Americi nigdje ne mogu na�i.
Ugašena civilizacija
Mra�an Pacalov grob izaziva stahopoštovanje. Taj mo�ni vladar (umro 694. godine) sahranjen je u srcu jedne piramide takozvanog Hrama natpisa. To je najvredniji piramidski grob Novog svijeta. Upadljiva je sli�nost s grobnicama egipatskih faraona koji su davno prije vladali u egipatskoj Dolini kraljeva. U oba slu�aja piramide se uzdi�u iznad groba, a graditelji su poduzeli mudre mjere da sakriju ulaz. Uz tijelo su stavljali darove za posmrtni �ivot a poklopac sarkofaga nosio je sliku mrtvog kralja. No, svod Pacalova groba stro�i je i barbarskiji. Pred vratima vladara zaklano je šestoro mladih �rtava da bi mu slu�ili u carstvu mrtvih. Njegova je piramida svjedo�anstvo divlje veli�ine.
Ipak, Palenque nije mogao spasiti �itav njegov sjaj. Grad se ugasio iznenada u po�etku 9. stolje�a. Uskoro zatim u središtu svijeta Maja ista je sudbina zadesila druge gradove-dr�ave. Propadanje je po�elo na granicama i nastavilo se prema unutrašnjosti. Klasi�na kultura Maja nestala je za nekoliko naraštaja. Seljaci su u napuštenim hramovima postavili svoja ognjišta: znamenita svetišta le�ala su prazna i opustošena.
Sve zauvijek nestaje
Gotovo svi istra�iva�i Maja nude teorije o razlozima iznenadne propasti. Navode se slom trgovine, preveliki porezi na prihode seljaka, potresi, uragani, neprijateljski upadi i pošasti. Sir Eric Thompson smatrao je da je u slomu zna�ajnu ulogu igrao selja�ki ustanak. Isto misli i profesor Barrera.
Razlika izme�u elite i seljaka bivala je s vremenom sve ve�a - kaze on. Napokon su sve ve�i i neprekidni zahtjevi plemstva postali nepodnošljivi. Narod se pobunio. Njegovo jedino oru�je bila je broj�ana nadmo�. Vjerojatno su ve�inu gospodara udavili golim rukama.
Danas nijemo po�ivaju ruševine, besmrtnost kamena, tišine i samo�e. Iznad toga nepromijenjenom putanjom još prolaze zvijezde, s kojima su sve�enici-astronomi Maja bili tako upoznati. Njihovu putanju slijede novi ljudi s novim instrumentima u novim zemljama. Sve�enika-astronoma više nema. Chichen Itza i Bonampak le�e bez ljudi u mjese�ini, urlik jaguara odjekuje napuštenim hramovima Ticala i Yaxchilana; kameni demoni Copana svoje oslikane krikove usmjeruju povijesti, ali ona ih se odrekla. I to su znali proroci Maja. Prije mnogo vremena, jedan je od njih mudro napisao:
“Svi mjeseci, sve godine, svi dani i svi vjetrovi putuju svojim tokovima i nestaju...”
Izvor: joschua.biz
Dodajemo nekoliko fotografija Palenque-a,
jednog od brojnih gradova Maja
Više fotografija grada Palenque pogledajte ovdje.
Za portal odabrao i pripremio: zm
