Hrvatska pred sudom
Specijalni me�unarodni kazneni sud za zlo�ine po�injene nakon raspada nekadašnje Jugoslavije od svog je osnutka jedna od teme o kojoj se u nas uvijek iznova raspravlja i nerijetko sukobljava u javnosti. O po�ecima rada tog suda donosimo iscrpan i stru�no utemeljen esej iz pera odvjetnika Tomislava Jonji�a koji sud poznaje, izme�u ostaloga, i iz vlastite odvjetni�ke prakse. Ilustracije su preuzete s web stranice suda.
Me�unarodni tribunal za progon osoba odgovornih za teška kršenja me�unarodnoga humanitarnog prava na podru�ju bivše Jugoslavije od 1991. jedan je od pojmova koji su duboko obilje�ili našu stvarnost na prijelazu iz 20. u 21. stolje�e. U Hrvatskoj i u ostalim zemljama nastalima na podru�ju bivše SFR Jugoslavije, osim u Sloveniji, on tijekom cijeloga postojanja nije samo stru�na, kaznenopravna tema, nego je jedno od središnjih pitanja unutarnje i vanjske politike. Na�in na koji se hrvatske vlasti i hrvatska javnost odnose prema tom sudištu (tribunalu), odnosno prijedlozi i sugestije kako bi se prema njemu trebali odnositi, više od desetlje�a i pol polariziraju snage na hrvatskoj politi�koj pozornici. Od po�etka je tih rasprava posve bjelodano postojanje dvaju suprotstavljenih stajališta. Na jednoj su strani zagovornici manje ili više bezuvjetne suradnje s njime, a na drugoj oni koji se, osobito od 1996/97, svrstavaju u njegove protivnike, ustrajno mu predbacuju�i da se pretvorio u instrument politi�kog oblikovanja dr�ava nastalih na podru�ju bivše Jugoslavije, pa �ak i u „instrument protuhrvatske politike“.
Javne polemike nekih slu�benika Tu�iteljstva (Geof-frey Nice, Florence Hartmann i sl.), koje su se rasplamsale 2006/2007, i najširoj su javnosti na posve otvoren na�in pokazale mnogobrojne teške slabosti tog sudišta. Unato� tomu njegovi apologeti ustraju u svojim pohvalama, dok kriti�ari u njima nalaze potvrdu ispravnosti svojih stajališta. I jedni i drugi imaju svoje razloge za to, i jedni i drugi se u svojoj poziciji osje�aju udobno (uvijek je, naime, udobno u poziciji koja ne �eli imati sluha za tu�e argumente). No klju�ni problem i nije u tome što su argumenti suprotstavljenih strana nepomirljivi, nego u tome što se – koliko god to paradoksalno zvu�alo – u hrvatskoj javnosti o tom sudištu zapravo vrlo rijetko raspravljalo argumentirano. Ako se uop�e raspravljalo, umjesto su�eljavanja stru�nih, pravno-historiografskih argumenata, potezale su se politi�ke etikete i (dis)kvalifikacije. Velik dio uzroka takvog odnosa nesumnjivo po�iva u okolnostima koje su dovele do utemeljenja tog sudišta.
Zgrada MKSJ u Haagu
Me�unarodno kazneno sudovanje kroz povijest
Me�unarodni tribunal za progon osoba odgovornih za teška kršenja me�unarodnoga humanitarnog prava na podru�ju bivše Jugoslavije od 1991. u Hrvatskoj se obi�no naziva Me�unarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, odakle potje�e i op�enito prihva�eni akronim MKSJ, što odgovara engleskomu ICTY.1 U medijima i u svakodnevnom op�enju još se �eš�e koristi kolokvijalni naziv „Haaški sud“. Ti neslu�beni nazivi nisu samo neto�ni nego nerijetko pridonose nepreciznom shva�anju ustroja i uloge toga tijela Ujedinjenih naroda (UN). U Den Haagu je, naime, sjedište još dvaju me�unarodnih sudišta: Me�unarodnoga suda pravde (International Court of Justice – ICJ), koji je kao stalno tijelo UN-a osnovan 1946, te Me�unarodnoga kaznenog suda (International Criminal Court – ICC), osnovanog 1. srpnja 2002. kao stalnoga me�unarodnoga kaznenog suda.2 Za razliku od tih stalnih sudišta, MKSJ je osnovan ad hoc, s jasnim vremenskim i prostornim ograni�enjem djelokruga.3 Iako se redovito naziva „sudom“, svakako bi bilo prikladnije MKSJ nazivati sudištem ili tribunalom, budu�i da se (u terminologiji koja se naslanja na francusku pravnu predaju) pod pojmom tribunala shva�a sudište koje objedinjuje tu�iteljstvo i sudbena tijela (sudska vije�a), dok bi pojam suda isklju�ivao organsku povezanost sudbenih tijela i tu�iteljstva. Iako i engleski i francuski jezik imaju uobi�ajene nazive za sud (court odnosno cour), o�ito je da su tvorci MKSJ-a nesumnjivo svjesno odlu�ili MKSJ nazvati tribunalom. Nejasno je zašto se je u Hrvatskoj pri prevo�enju naziva MKSJ-a te pri donošenju propisa, odnosno osnivanju vladinih ureda i pomo�nih tijela pribjeglo nazivu „sud“.4
Iako mnogobrojna organizacijska i pravna rješenja skop�ana s MKSJ-om, na koja �emo se vratiti u nastavku teksta, pokazuju nedovoljnu promišljenost njegovih tvoraca (ili mo�da promišljenu odluku da se ugra�enim nedore�enostima omogu�i elasti�nost u djelovanju tribunala, a time i njegova potencijalna politi�ka instrumentalizacija), u javnosti se obi�no previ�a da MKSJ u odre�enom smislu ima svoje davne prete�e.5
Sudnica broj III
Radni posjet sudaca i istra�itelja iz Hrvatske, 2005.
Usporedno s nastojanjem da se humaniziraju pravila ratovanja, koja su dotad u velikoj mjeri postojala u obliku obi�ajnog prava, potkraj 19. i po�etkom 20. stolje�a dolazi do niza va�nih kodifikacija me�unarodnoga prava, ali istodobno i do sna�nijeg izgra�ivanja nacionalnih zakonodavstava u onim segmentima kojima se te�ila naglasiti kaznenopravna odgovornost pojedinaca za nepoštivanje me�unarodnoga humanitarnog prava. U tom se sklopu ra�a i zamisao o utemeljenju me�unarodnoga suda koji bi bio mjerodavan za progon pojedinaca koji su po�inili teške povrede tog prava. Ta se zamisao intenzivirala u doba Prvoga svjetskog rata, u obliku prijedloga da se pred sud izvedu njema�ki car Vilim II. i �asnici njema�ke vojske.6 Iako je ve� sâm prijedlog jasno odavao intenciju pobjedni�kih sila da se njime poslu�e kao instrumentom poratnog ure�enja Europe, izme�u dvaju svjetskih ratova nije došlo do osnivanja me�unarodnoga kaznenog sudišta. No sama ideja nije utrnula. Ona je tinjala i tijekom idu�ih desetlje�a, kad su formulirani prijedlozi da se me�unarodni kazneni sud osnuje u okviru Društva naroda. Prakti�no su svi ti pokušaji obilje�eni selektivnim pristupom i politi�ki obojeni, što je bilo posve u duhu vremena koje je obilovalo sve�anim prisegama me�unarodnomu miru, pravdi i stabilnosti, makar je zapravo u prvom redu bila rije� o o�uvanju imperijalisti�kih postignu�a ostvarenih na kraju Prvoga svjetskog rata.7
Strahote Drugoga svjetskog rata intenzivirale su razmišljanja o potrebi me�unarodne kaznenopravne osude teških zlo�ina. Prvi su prijedlozi u tom smislu uobli�eni ve� 1941, a u listopadu 1943. na Moskovskoj konferenciji triju savezni�kih sila (Velika Britanija, SAD, SSSR) donesena je deklaracija koja je objavljena 1. studenoga te godine. Njom su utvr�ena na�ela za ka�njavanje »njema�kih �asnika i vojnika, kao i pripadnika nacionalsocijalisti�ke stranke« koji su odgovorni za teške ratne zlo�ine.8 Jasna je politi�ka motivacija Saveznika, koji su takvom formulacijom na�ela ka�njavanja poštedjeli ne samo vlastite dr�avljane nego i pripadnike drugih �lanica Trojnoga pakta, u prvom redu Italiju. Nepune dvije godine poslije, Londonskim sporazumom SAD-a, Velike Britanije, SSSR-a i Francuske od 8. kolovoza 1945. te pridodanim mu dokumentima, pobjedni�ke su sile osnovale Me�unarodni vojni sud,9 �ijem je Statutu naknadno pristupilo još 19 dr�ava.10 Jedna od njih bila je i Jugoslavija.11 Taj je sud 20. studenoga 1945. u Nürnbergu zapo�eo su�enje protiv 24 istaknuta du�nosnika nacionalsocijalisti�ke Njema�ke.12 Njegovo je djelovanje u velikoj mjeri bilo u koliziji s dotadašnjim pravnim shva�anjima i standardima. Osim što je sâm, na prili�no problemati�an na�in, stvarao i tuma�io materijalnopravne norme, MVS je i u postupovnom pogledu imao dotad jedinstvenu poziciju: sâm je propisivao postupak po kojem �e suditi, a u takvom je sustavu jedva mogu�e izbje�i povrede optu�enikovih prava. Iako su optu�enici imali pravo na obranu, su�enje je vo�eno po na�elima angloameri�kog akuzatornog postupka, koji je optu�enicima bio posve stran. No ni u tom sustavu nisu ostvarena na�ela pravednog su�enja, budu�i da je i pravo na obranu bilo „ispod standarda akuzatornog postupka“. Bilo je i drugih ozbiljnih prigovora pravednosti tog postupka, poput onih da obranama nije omogu�en uvid u cjelokupni dokazni materijal, da nisu predvi�eni pravni lijekovi protiv presude i sl.13 Tri su optu�enika oslobo�ena, a ostali su osudom od 1. listopada 1946. proglašeni krivima i osu�eni na razli�ite kazne. Eksperiment iz Nürnberga ponovljen je na Dalekom istoku. Na temelju odluka Potsdamske konferencije (17. srpnja – 2. kolovoza 1945), vrhovni general savezni�kih snaga na Dalekom istoku, ameri�ki general Douglas MacArthur, proglasom od 19. studenoga 1945. osnovao je Me�unarodni vojni sud za Daleki istok. Odluka o tome donesena je bez dogovora sa saveznicima, a postupovne i materijalnopravne norme donekle su odstupale od onih u Nürnbergu. Nakon dvoipolgodišnjeg su�enja u Tokiju, svih je 28 optu�enika iz japanskoga vojnopoliti�kog vrha u rujnu 1948. ve�inom glasova proglašeno krivima.14
Iako formalno nije bio ograni�en na su�enje pora�enima, MVS je fakti�no djelovao kao sud koji je sudio samo pripadnicima pora�enih sila. Primjerice, Japanu nije bilo dopušteno optu�iti ameri�ki vojnopoliti�ki vrh zbog bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, ni sovjetsko vodstvo zbog povrede ugovora o neutralnosti od 14. travnja 1941.15 Bilo je nezamislivo i da se sudi angloameri�kim zapovjednicima zbog razaranja njema�kih i drugih gradova, unato� stotinama tisu�a civilnih �rtava i strahovitog uništenja civilnih ciljeva do kojih je tada došlo. Istom su logikom od kaznenoga progona zašti�eni pripadnici satelitskih dr�ava sila pobjednica. Brojni su argumenti kojima se dokazuje politi�ka motivacija izbora optu�enika, pa i samoga postupanja suda kako u Nürnbergu tako i u Tokiju.16 Iako u suvremenom svijetu prevladava shva�anje da su su�enja pred MVS-om utemeljena i u pravnom, a ne samo u eti�kom smislu, ne treba podcjenjivati mišljenja istaknutih stru�njaka da je u odre�enom stupnju problemati�an na�in na koji je ta eti�ki i pravno utemeljena svrha postignuta. Budu�i da je upravo u sudskom, a napose u kaznenom postupku forma jedan od najva�nijih elemenata na kojima je sazdan eti�ki prijekor upu�en samom po�initelju te ujedno pouka ljudskoj zajednici (radi tzv. generalne prevencije), selektivan pristup, postupovne manjkavosti i ograni�avanje prava okrivljenika dovode u pitanje svrhu takvih su�enja. Prijeti opasnost da se, umjesto o sudu kao instrumentu pravde, o takvom sudu govori kao o sredstvu odmazde. Dramati�no teške povrede me�unarodnoga humanitarnog prava diljem svijeta u drugoj polovici, a osobito potkraj 20. stolje�a, mogle bi upu�ivati na to da su upravo nedostatci pri osnivanju i postupanju MVS-a rezultirali razmjerno niskim stupnjem spremnosti sudionika oru�anih sukoba da se pridr�avaju normi me�unarodnoga humanitarnog prava. Odluka sila pobjednica da se sudi samo i jedino pora�enima sadr�avala je, naime, posve jasnu poruku: da bi se izbjeglo su�enje za ratne zlo�ine nije nu�no poštivati me�unarodno humanitarno pravo; dovoljno je umjesto toga – pobijediti u ratu.
Nakon Drugoga svjetskog rata u više se navrata raspravljalo o potrebi ustanovljenja me�unarodnoga kaz-nenog sudišta.17 Te su se ideje i prijedlozi redovito nasukivali na politi�koj volji velesila, odnosno na njihovoj te�nji da svoje interese zaštite bez obzira na pravne norme. Imperijalizmi se teško mire s ograni�enjima i stegom koje im name�u zakoni. Zbog toga trpi i relativno nedavno osnovani stalni Me�unarodni kaz-neni sud (ICC), budu�i da njegov statut nisu potvrdile mnoge zemlje, me�u kojima i neke svjetske velesile. Ipak, prije nego što je do njegova osnutka došlo, utemeljeni su neki ad hoc tribunali, u prvom redu onaj za podru�je bivše Jugoslavije i onaj za Ruandu. Po nekim svojim zna�ajkama, MKSJ je sli�an MVS-u, na �iju se jurisprudenciju nerijetko pozivao, osobito u prvim godinama postojanja, dok je gradio vlastite standarde i vlastitu pravnu praksu.18 No me�u njima postoje i vrlo va�ne razlike. Najva�nije od njih su sljede�e: MVS su osnovale sile pobjednice (dakle: dr�ave), dok je MKSJ osnovao UN (u formalnom smislu, dakle, „me�unarodna zajednica“); MVS je samostalno stvarao materijalnopravne norme (dovode�i time u pitanje temeljno na�elo civiliziranoga kaznenog prava, na�elo zakonitosti, izra�eno latinskom sintagmom nullum crimen, nulla poena sine lege praevia), dok su u slu�aju MKSJ-a, osnovanog gotovo pola stolje�a poslije, materijalni uvjeti ka�njivosti ispunjeni i po me�unarodnom i po nacionalnom pravu; te, naposljetku, jurisdikcija MKSJ-a nije isklju�iva, nego je u smislu �l. 10. st. 2. Statuta MKSJ-a paralelna odnosno konkurentna te formalno supsidijarna u odnosu na nacionalno pravosu�e.19
Osim tih poveznica s MVS-om, treba imati na umu i to da MKSJ ni u naše doba nije jedina institucija svoje vrste.
Vije�e sigurnosti UN-a rezolucijom 955 od 8. studenoga 1994. utemeljilo je Me�unarodni kazneni sud za Ruandu (MKSR), sa sjedištem u Arushi (Tanzanija). U njegovu je djelokrugu kazneni progon osoba odgovornih za genocid i druga kaznena djela po�injena na podru�ju Ruande od 1. sije�nja do 31. prosinca 1994. Temeljni pravni dokumenti, ustroj i jurisprudencija MKSR-a izvorno su bili posve nalik onima MKSJ-a, iako je od kraja 2000. došlo do stanovitih organizacijsko-tehni�kih razlika.20 Neke od postoje�ih razlika uvjetovane su i �injenicom da sukob u Ruandi nije imao zna�ajke me�unarodnog oru�anog sukoba, za razliku od ve�ine sukoba na podru�ju bivše Jugoslavije. Me�unarodna zajednica uobli�ena u UN sudjeluje u organizaciji i u ustroju, odnosno financiranju još nekoliko mješovitih sudišta, poput Me�unarodnoga posebnog suda za Sierra Leone u Freetownu, koji se bavi povredama me�unarodnoga humanitarnog prava u Sierra Leoneu nakon 30. studenoga 1996,21 posebnih kaznenih vije�a suda za Kampu�iju �ije je utemeljenje uglavljeno 17. o�ujka 2003. izme�u UN-a i Kampu�ije, a koja se bave zlo�inima po�injenima u doba vladavine Crvenih Kmera,22 sudova u Isto�nom Timoru i na Kosovu, koji su u specifi�nom odnosu s tamošnjim misijama UN-a, tzv. Ira�kog tribunala, koji je 2006. sudio Sadamu Huseinu i sl.23 Posebno mjesto ima Sud Bosne i Hercegovine, koji je formalno dio nacionalnog pravosu�a, ali po ustroju i djelovanju odaje sna�an, zapravo presudan utjecaj „me�unarodne zajednice“. Njegov osnutak Zakonom o sudu BiH nametnuo je njezin visoki predstavnik u BiH.24 Osim doma�ih sudaca, u njegovu radu sudjeluju i strani (baš kao što su u sastav Tu�iteljstva Bosne i Hercegovine uvedeni strani tu�itelji), a reforma kaznenog zakonodavstva u BiH posljednjih godina obilje�ena je dosta radikalnim prekidom s tradicionalnim sustavom i uvo�enjem elemenata anglosaksonskoga prava. Mjerodavnost tog suda dijeli se na kaznenu (krivi�nu), upravnu i apelacijsku.25 Iako se osobama optu�enima za teške povrede me�unarodnoga humanitarnog prava mo�e suditi i pred �upanijskim (kantonalnim) sudovima, Sud BiH je ovlašten postupati u predmetima te vrste, a u njih pripada i su�enje osobama koje MKSJ na temelju Pravila 11bis prepusti nacionalnom pravosu�u BiH.26 U tom je smislu Sud BiH stvarno nadle�an i za su�enje pripadnicima Hrvatskog vije�a obrane koje mu MKSJ prepusti. To je va�na dimenzija djelovanja toga suda, koju hrvatska ni stru�na ni lai�ka javnost zapravo nije uo�ila.27
Svaka ozbiljnija studija rada MKSJ-a mora uzeti u obzir okolnosti nastanka i sudsku praksu tih me�unarodnih sudišta, napose MKSR-a, budu�i da se njihova pravna stajališta �esto koriste i u postupcima pred MKSJ-om, gdje se na njih pozivaju stranke u postupku i sudska vije�a pri donošenju odluka. Povrh toga, okolnost da je me�unarodna zajednica od po�etka posljednjeg desetlje�a 20. stolje�a osnovala niz ad hoc kaznenih sudišta potvr�uje �esto isticanu ocjenu da su sva ta sudišta pokusni pothvati kojima je zada�a postaviti odre�ene tehni�ke i pravne standarde koji su imali pomo�i pri osnivanju i djelovanju spomenutoga ICC-a, statut kojega je („Rimski statut“) prihva�en na Diplomatskoj konferenciji opunomo�enika vlada dr�ava �lanica UN-a o osnivanju Me�unarodnoga kaznenog suda (Rim, 15. lipnja – 17. srpnja 1998).28
Sudnica broj II
Hodnik sa �elijama za optu�enike
Utemeljenje MKSJ-a
Agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku rezultirala je strahovito teškim povredama me�unarodnoga humanitarnog prava. Iako su srpska politika i agresija na Hrvatsku do�ivljavali iz dana u dan sve sna�nije osude zapadne demokratske javnosti, SAD i politi�ka klasa tadašnje Europske zajednice (EZ) pokušavali su spasiti jugoslavensku dr�avu.29 Hrvatska je ipak uspjela izboriti me�unarodno priznanje.30 Situacija u BiH je bila puno kompleksnija. Zbog njezine etni�ke raznorodnosti, slo�enog ustavnopravnog poretka i nepomirljivih razlika nacionalnih elita glede budu�nosti zemlje, i vojnopoliti�ki je razvitak bio puno slo�eniji. Nedosljedna politika tzv. me�unarodne zajednice i velikosrpska agresija stvorili su okolnosti u kojima je 1993/94. došlo i do hrvatsko-muslimanskog sukoba. Oru�ani sukobi ugro�avali su ne samo mjesno pu�anstvo, izlo�eno brutalnim nasiljima, nego i osoblje Ujedinjenih naroda. Sve te okolnosti navele su UN na aktivnosti radi zaštite normi me�unarodnoga humanitarnog prava. Vije�e sigurnosti je rezolucijom 764 (1992) od 13. srpnja 1992. potvrdilo kako su sve strane u sukobu du�ne postupati u skladu sa svojim obvezama prema me�unarodnom humanitarnom pravu, a osobito prema �enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949, podsje�aju�i kako se odgovornima za protupravno ponašanje smatraju osobe koje teško krše te konvencije ili zapovijedaju njihovo kršenje.31 �enevske je konvencije i Dopunske protokole I. i II. bivša SFRJ ratificirala 21. travnja 1950. odnosno 11. lipnja 1979, a temeljem sukcesije one su ostale obvezatnima i za dr�ave nastale nakon njezina raspada: Slovenija ih je preuzela 26. o�ujka 1992, Hrvatska 11. svibnja 1992, a BiH 31. prosinca 1992.
Rezolucijom 771 (1992) od 13. kolovoza 1992. VS UN-a je izrazilo ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih izvješ�a o u�estalim kršenjima me�unarodnoga humanitarnog prava na teritoriju bivše Jugoslavije, a osobito u BiH, uklju�uju�i izvješ�a o masovnim prisilnim protjerivanjima i deportacijama civila, zatvaranju i zlostavljanju civila u sabirnim centrima, namjernim napadajima na civile, bolnice i vozila hitne pomo�i, ometanju isporuke humanitarne pomo�i civilnom stanovništvu te hotimi�nom i bezobzirnom razaranju i uništavanju imovine. Ujedno je ponovno pozvalo strane u sukobu da se pridr�avaju svojih obveza te prekinu s povredama me�unarodnoga humanitarnog prava. VS UN-a poziva dr�ave i me�unarodne organizacije da prikupe provjerene informacije i stave ih na raspolaganje Vije�u, te tra�i od glavnoga tajnika da te informacije sistematizira i o njima izvijesti Vije�e, daju�i mu preporuke za djelovanje. Na kraju Vije�e isti�e da postupa u skladu s Poglavljem VII. Povelje UN-a i najavljuje da �e, ako se sukobljene strane ne pokore odredbama rezolucije, poduzeti i druge mjere.32
Poglavlje VII. Povelje UN-a definira djelovanje UN-a u slu�aju prijetnje miru, narušenja mira i �ina napadaja (agresije).33 Ta naizgled jasna sintagma u sebi krije mnoge nejasno�e. U teoriji me�unarodnoga prava op�enito se smatra kako je utvr�ivanje prijetnje miru, narušenja mira i �ina napadaja „ote�ano ne samo zbog zna�aja koji imaju u tom postupku politi�ki razlozi nego i zbog nejasno�a o tome što podrazumijevamo pod gornjim izrazima. (...) Ono se u praksi pokazalo više kao politi�ki akt nego izraz tuma�enja odredaba Povelje, odnosno �injeni�nog stanja“.34 Budu�i da prema �l. 29. Povelje, „Vije�e sigurnosti mo�e stvoriti pomo�ne organe koje smatra potrebnima za vršenje svojih zadataka“,35 pokazalo se da je tim rezolucijama otvorena mogu�nost utemeljenja posebnoga sudišta za ratne zlo�ine po�injene na podru�ju bivše Jugoslavije. No to se moglo posti�i samo vrlo ekstenzivnim tuma�enjem odredaba �l. 39–41. Povelje UN-a koje reguliraju uvo�enje privremenih mjera u slu�aju prijetnje miru, narušenja mira i �ina napadaja. �lanak 29. Povelje nikad prije nije bio iskorišten za stvaranje sudišta, iako su tijekom desetlje�a osnovana mnogobrojna »pomo�na tijela« VS UN-a.36 Ta je okolnost bacala sjenu na legalnost utemeljenja MKSJ-a. U doktrini, a onda i u pojedinim postupcima pred Tribunalom, istican je niz argumenata protiv. Primjerice, mo�e li VS UN-a, koje samo nema nikakvih sudskih ovlaštenja, ta nepostoje�a ovlaštenja prenositi na vlastito tijelo. Nadalje, ako su norme iz Poglavlja VII. Povelje obvezuju�e za sve dr�ave, zašto su neke dr�ave (SAD, Njema�ka) fakti�no negirale tu obvezatnost te su – u konzultacijama s MKSJ-om, koji je prešutno dopustio kršenje �l. 29. vlastitoga Statuta – donijele vlastite propise o izru�enju optu�enika? Tako�er valja imati na umu da �l. 40. Povelje UN-a izrijekom predvi�a kako „privremene mjere nipošto ne diraju prava, zahtjeve ili polo�aj odnosnih stranaka“, a �l. 41. isklju�uje upotrebu „oru�ane snage“ radi provedbe odluka VS UN-a. U tom smislu moglo se braniti stajalište da „privremena mjera“ u obliku stvaranja MKSJ-a i prihva�anja njegova Statuta zadire u prava i polo�aj stranaka (dr�ava) time što trajno ograni�ava njihovu suverenost, kao i to da njegovo djelovanje u praksi katkad uklju�uje upotrebu oru�ane snage (npr. u slu�ajevima uhi�enja pojedinih optu�enika od strane naoru�anih pripadnika UN-a). Kriti�ari legalnosti utemeljenja MKSJ-a još su isticali da je njegovo osnivanje u neskladu s �l. 2. st. 7. Povelje UN-a, koja prije�i UN-u da se miješa u poslove iz unutarnje nadle�nosti dr�ava, dodaju�i i da je ustrojenje posebnoga tribunala protivno na�elu univerzalnosti, kao jednom od temeljnih na�ela me�unarodnoga prava. Nakon osnivanja stalnoga ICC-a isti�e se i razlika u (ugovornom) na�inu nastanka toga stalnoga me�unarodnoga kaznenog sudišta, u odnosu na ad hoc sudove.37
�ini se da su izvorno argumenti osporavatelja legalnosti utemeljenja MKSJ-a bili bar jednako uvjerljivi kao argumenti njegovih zagovornika. No dijelom i zbog politi�kih razloga, u najve�em dijelu doktrine svi su prigovori kriti�ara otklonjeni. Tako�er su sudska vije�a MKSJ-a u svim predmetima u kojima su obrane osporavale legalnost i mjerodavnost tog tribunala, takve prigovore odbila. Ipak, kako napominje Josipovi�, vrlo je karakteristi�no da u procesu utemeljenja ICC-a ni jedna od dr�ava sudionica Diplomatske konferencije u ljeto 1998. nije ni pomišljala ICC-u dati onakve ovlasti koje je VS UN-a dodijelilo MKSJ-u.38 Ta nesumnjivo to�na ocjena baca dodatno svjetlo i na raspravu o legalnosti utemeljenja MKSJ-a.
Vije�e sigurnosti UN-a prihvatilo je 6. listopada 1992. rezoluciju 780 (1992), kojom se od Glavnog tajnika tra�i osnivanje povjerenstva stru�njaka koje �e ispitati i analizirati obavijesti koje su dostavljene u skladu s rezolucijama VS UN-a 771 (1992) od 13. kolovoza 1992. i 780 (1992) od 6. listopada 1992, s nakanom da to povjerenstvo dostavi Glavnom tajniku zaklju�ke o dokazima o teškim povredama me�unarodnoga humanitarnog prava koje su po�injene na podru�ju bivše Jugoslavije od 1991.39 Tako�er je VS UN-a rezolucijom 787 (1992) od 16. studenoga 1992. zatra�ilo da to povjerenstvo nastavi istragu u toj stvari, osobito u odnosu na praksu tzv. etni�koga �iš�enja.40 Glavni tajnik UN-a, Boutros Boutros-Ghali, imenovao je 26. listopada 1992. petero�lano povjerenstvo, kojemu je prvi predsjednik bio nizozemski pravni stru�njak Frits Kalshoven, ali kako je on ve� u listopadu podnio ostavku, to je povjerenstvo u povijest ušlo pod imenom njegova nasljednika, egipatskog profesora Cherifa Bassiounija („Bassiounijevo povjerenstvo“). Povjerenstvo je zapo�elo radom u studenom 1992, a završilo ga je u travnju 1994, prikupivši oko 65 000 stranica pisanog materijala i obilje drugih dokaza. Dva privremena izvješ�a Boutros-Ghali je predao Vije�u sigurnosti u prilogu svojih pisama od 9. velja�e 1993 (S/25274) i 5. listopada 1993 (S/26545). Ve� u prvom privremenom izvješ�u Bassiounijevo je povjerenstvo »napose spomenulo da bi, u slu�aju da Vije�e sigurnosti ili neko drugo tijelo Ujedinjenih naroda odlu�i utemeljiti jedan ad hoc me�unarodni sud, takva odluka morala biti u skladu sa smjerom njegova rada«.41 Kona�no izvješ�e povjerenstva obuhva�a i nekoliko aneksa s istragama i analizama, ukupnog opsega oko 3000 stranica. Završno izvješ�e Bassiounijeva povjerenstva ima 321 paragraf, a u njemu je potanko opisan na�in osnivanja i sastav, te metode rada i zaklju�ci stru�njaka koji u komisiji – naglašava se – djeluju u svoje ime, a ne kao predstavnici svojih dr�ava. U pismu Boutrosu-Ghaliju od 6. svibnja 1994. Bassiouni je predlo�io da se izvješ�e s prilozima objavi.42 Osim Bassiounijeva povjerenstva, za osnivanje ad hoc suda za podru�je bivše Jugoslavije sna�no se zauzimao Tadeusz Mazowiecki, kojega je kao posebnog izvjestitelja 1992. imenovalo Povjerenstvo UN-a za ljudska prava, kao i supredsjedatelji Me�unarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, Cyrus Vance i sir David Owen, te velik broj politi�ara, humanitarnih i javnih radnika itd.43
Ve� na temelju šokantnih podataka iz prvoga privremenog izvješ�a Bassiounijeva povjerenstva, koje je glavni tajnik UN-a proslijedio predsjedatelju Vije�a sigurnosti 9. velja�e 1993,44 VS UN-a je rezolucijom 808 (1993) od 22. velja�e 1993. donijelo na�elnu odluku o osnivanju MKSJ-a. U rezoluciji se izrijekom navodi kako je rije� o ad hoc sudištu koje ima stati na kraj teškim kršenjima me�unarodnoga humanitarnog prava, jer takvo stanje „predstavlja prijetnju me�unarodnomu miru i sigurnosti“. Izra�avaju�i odlu�nost da se zlo�ini zaustave, a odgovornima za njih sudi, VS UN-a ujedno ocjenjuje da bi stvaranje jednoga me�unarodnog suda „u specifi�nim okolnostima“ na podru�ju bivše Jugoslavije »pridonijelo uspostavi mira«.45 Svakom je promatra�u moralo biti jasno da, i prema slovu same te na�elne odluke, MKSJ osim kaznenopravne svrhe ima i bjelodano politi�ko poslanje. Glavni tajnik UN-a, doduše, u svojem izvješ�u od 3. svibnja 1993. nastoji umanjiti to politi�ko poslanje, svode�i sve na tvrdnju da MKSJ „ima ograni�en domašaj i svrhu: vo�enje kaznenog postupka protiv osoba odgovornih za teška kršenja me�unarodnoga humanitarnog prava po�injena na podru�ju bivše Jugoslavije nakon 1991“.46 No, pravi smisao takve njegove stilizacije nije isklju�enje politi�ke svrhe MKSJ-a, nego preciziranje da se njegovim utemeljenjem ne ustanovljuje op�a me�unarodna kaznena mjerodavnost, niti se ustanovljuje stalni me�unarodni kazneni sud.47
U skladu sa zahtjevom rezolucije 808 (1993), Glavni tajnik UN-a je 19. travnja 1993. obavijestio predsjednika Vije�a sigurnosti da �e VS UN-a najkasnije do 6. svibnja 1993. primiti njegovo „izvješ�e o svim aspektima ovoga predmeta“. U me�uvremenu je primio velik broj prijedloga, primjedbi i sugestija dr�ava, nevladinih organizacija i skupina stru�njaka. U izvješ�u koje je po�etkom svibnja 1993. podnio VS UN-a, Glavni je tajnik izlo�io kronologiju aktivnosti te analizirao temeljna pitanja me�unarodnoga humanitarnog prava i pravna odnosno organizacijska pitanja skop�ana s osnivanjem tribunala. Izvješ�u je prilo�en i nacrt Statuta MKSJ-a.48 Rezolucijom 827 (1993) od 25. svibnja 1993. prihva�eno je Izvješ�e Glavnog tajnika i Statut tribunala, �ime je osnovan MKSJ, koji se sastoji od sudskih vije�a, tajništva i ureda tu�itelja.49
Tu�iteljica Carla Del Ponte na konferenciji za novinare, 2006.
Aktualni predsjednik Suda Patrick Lipton Robinson
Hrvatska prema MKSJ-u
Velikosrpska agresija u prvo je vrijeme izazvala iznimno zanimanje i stru�nih, pravni�kih krugova. U kontekstu rasprava o progonu po�initelja strahovito okrutnih povreda me�unarodnoga humanitarnog prava, opširno se raspravljalo o tome imaju li sukobi na podru�ju bivše Jugoslavije zna�aj unutarnjih ili pak me�unarodnih oru�anih sukoba, što je bilo zanimljivo i u svjetlu rasprave o nastanku samostalne hrvatske dr�ave, odnosno u svjetlu o�ekivanoga me�unarodnog priznanja Republike Hrvatske.50 Razumljivo, rješenje tih doktrinarnih pitanja umnogome je odre�ivalo i razmišljanja o eventualnom utemeljenju me�unarodnoga kaznenog sudišta.51
Prvi prijedlozi i zahtjevi za utemeljenje ad hoc sudišta pred kojim bi odgovarale osobe odgovorne za teška kršenja me�unarodnoga humanitarnog prava na podru�ju bivše Jugoslavije javljaju se potkraj 1991.52 Hrvatski su pravni stru�njaci ve� u prosincu 1991. upozoravali da i javnost i visoko rangirani du�nosnici Republike Hrvatske o�ekuju kako �e ratnim zlo�incima suditi me�unarodni sud. No istodobno su ta o�ekivanja ocijenjena pretjeranima i preoptimisti�nima.53 Dr�ave su se, po logici stvari, protivile svakom presedanu koji bi išao za ograni�enjem njihove suverenosti, a u tome su prednja�ile velesile. Francuska, Velika Britanija i Rusija ni jednim dolarom nisu poduprle rad Bassiounijeva povjerenstva, a Amerikanci su dali skromnih 500 000 dolara. The Economist je vrlo brzo uo�io da samo kod SAD-a postoji politi�ka volja da se osnuje MKSJ.54 Iz kasnijeg ameri�kog opiranja osnutku ICC-a posve je jasno da su u slu�aju MKSJ-a politi�ki razlozi prevagnuli pred na�elnima.55 Dok su razarani hrvatski gradovi i sela, ubijani i protjerivani civili, utemeljenje me�unarodnoga kaznenog sudišta �inilo se vrlo daleko. Bez obzira na to što su se o�ekivanja i nade hrvatske javnosti �inili nerealnima, tu �injenicu ne valja podcijeniti ni u politi�kom ni u sociološkom smislu, jer se tek iz nje mogu shvatiti kasnije frustracije, negodovanja i prosvjedi. Nema potanjih studija o motivima i dosezima takvih o�ekivanja, ali se ona vjerojatno mogu tuma�iti uvjerenjem da je sva odgovornost za zlo�ine na agresorskoj strani, te da postoje eti�ki i politi�ki razlozi za ustanovljenje me�unarodnog sudišta koje �e tromoj svjetskoj javnosti pokazati što se doista doga�a na podru�ju bivše Jugoslavije.
No rat u BiH takve je zahtjeve iz sfera o�ekivanja javnosti i nadanja stru�nih krugova preselio u sfere politi�kog odlu�ivanja. U vrijeme priprema za osnivanje me�unarodnoga kaznenog suda za ratne zlo�ine na podru�ju bivše Jugoslavije, Republika Hrvatska sna�no je podupirala tu zamisao. Najva�niji hrvatski politi�ki �imbenici u više su navrata izrazili uvjerenje da velikosrpska agresija i u njoj po�injeni zlo�ini zaslu�uju su�enje pred me�unarodnim kaznenim sudištem. U kasnijim se godinama nerijetko isticalo kako je Hrvatska jedna od dr�ava-utemeljiteljica MKSJ-a. I prema ocjeni Bassiounijeva povjerenstva ta je hrvatska potpora bila ne samo na�elne, politi�ke, nego i tehni�ke naravi.56 Iz toga se mogu izvu�i najmanje dva zaklju�ka: prvo, da je Hrvatska doista �eljela stvaranje posebnoga me�unarodnoga kaznenog sudišta za zlo�ine po�injene na podru�ju bivše Jugoslavije, drugo, da je hrvatsko dr�avno vodstvo bilo uvjereno kako �e sva odgovornost za zlo�ine pasti na agresora. To nipošto ne zna�i da je slu�bena Hrvatska zauzela stajalište kako se u obrambenom ratu ne mogu po�initi zlo�ini,57 nego je vjerojatno – osloncem na iskustva Drugoga svjetskoga rata – procjenjivala da �e samim ratnim pobjednicima, u koje se Hrvatska s pravom ubrajala, biti prepušten progon prijestupnika iz vlastitih redova. Drugim rije�ima, da se pobjednicima ne �e suditi pred me�unarodnim sudom.58 �ini se da se ni�im drugim ne da objasniti zapanjuju�a pasivnost kojom su hrvatske vlasti i hrvatske strukovne udruge promatrale nastanak MKSJ-a.
Izvješ�uju�i 3. svibnja 1993. Vije�e sigurnosti o nastanku tog tribunala, glavni tajnik UN-a izrijekom je napomenuo kako je, sukladno zahtjevima Vije�a, pozvao zemlje �lanice i me�unarodne organizacije da upute svoje preporuke, prijedloge i opaske o utemeljenju me�unarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju. Svoje je prijedloge i opaske uputilo 29 zemalja �lanica, jedna ne�lanica (Švicarska) i mnogobrojne me�unarodne organizacije i udruge. Me�u onima koji su primjedbe uputili bile su Jugoslavija i Slovenija, ali nije bilo Hrvatske! Oglasile su se mnogobrojne udruge odvjetnika i pravnika uop�e, ali me�u njima nije bilo hrvatskih strukovnih udruga za kazneno ili me�unarodno pravo, ni udruga sudaca ili odvjetnika!59 Iako je bilo posve jasno da nije rije� samo o interesima pojedinaca koji bi mogli biti optu�eni nego i o tome da je osnivanje MKSJ-a »redefiniralo neka od fundamentalnih na�ela me�unarodnog prava, me�u kojima i na�elo suverenosti dr�ava«,60 hrvatska je politi�ka, stru�na i lai�ka javnost posve nezainteresirano promatrala taj proces. Teško je pojmiti da su bez komentara i pokušaja intervencije izostale i mnogobrojne problemati�ne, nejasne ili nedore�ene odredbe Statuta MKSJ-a i Pravilnika o postupku i dokazima, o kojima se i Hrvatska mogla o�itovati.
Prostorna ograni�enja onemogu�uju cjelovitu raspravu o tome, ali neke od klju�nih nedostataka temeljnih pravnih dokumenata MKSJ-a vrijedi i ovdje istaknuti. Tako je, primjerice, Statutom predvi�eno da sudce na �etiri godine (s mogu�noš�u reizbora) nominiraju dr�ave, a iz u�eg izbora, kod kojega se vodi ra�una o „odgovaraju�oj zastupljenosti glavnih svjetskih pravnih sustava“, bira ih Op�a skupština.61 Na teoretskoj je razini posve jasno da kratko�a mandata i na�elo reizbornosti zasigurno ne pridonose zaštiti suda�ke neovisnosti, niti mogu biti jamac protiv razli�itih, pa i politi�kih pritisaka. Inaugurirana je primjena na�ela tzv. zapovjedne odgovornosti u obliku koji je teško braniti i logi�ki i pravno,62 a nešto sli�no dogodit �e se poslije i s eti�ki i pravno krajnje zabrinjavaju�om koncepcijom tzv. udru�enoga zlo�ina�kog pothvata.63 To �e u kasnijim godinama izazvati mnogobrojne rasprave i negodovanja.64 Iz neobjašnjivih je razloga samim sudcima dano i legislativno ovlaštenje: oni su ovlašteni donijeti Pravila o postupku i dokazima. Iako je od prvog trenutka jasno da �e optu�enici prete�ito ili �ak isklju�ivo potjecati iz europskoga kontinentalnog (tzv. inkvizitornog odnosno, to�nije: mješovitog) pravnog sustava, prihva�en je specifi�an pravni sustav s naglašenom prevagom akuzatornoga („anglosaksonskog“) postupka, koji je optu�enicima i obranama koje dolaze s europskoga kontinenta potpuno ili uglavnom nepoznat. Dodatni element pravne nesigurnosti uveden je mogu�noš�u da se Pravilnik o postupku i dokazima naknadno mijenja, pri �emu se izmjene i dopune odmah primjenjuju i na sve postupke koji su u tijeku. To zna�i da stranke u postupku (pa ni optu�enik!) ne mogu precizno znati po kojim �e pravilima konkretni predmet biti vo�en i koje �e norme biti na snazi u vrijeme završetka glavne rasprave (su�enja).65 Pravilnikom je dopušteno alternativno i kumulativno optu�enje, što dodatno ote�ava polo�aj obrane. Uloga tzv. zašti�enih svjedoka, redigiranih dokumenata, „tajnih optu�nica“ i mogu�nost nagodbe optu�enika i Tu�iteljstva (plea bargain) kod savjesnih sudionika postupka nu�no izaziva eti�ke i pravne dvojbe. Upuštanje u široke historiografske i kvazihistoriografske analize te ambicija da se ispiše povijest ratnih sukoba pridonosi politizaciji rada MKSJ-a te ionako iznimno sporom odvijanju postupka.66 U nizu rješenja (npr. kod obveza dr�ave na suradnju), Pravilnik o postupku i dokazima prekora�uje Statut, iako je taj propis višega ranga. Postupak po pravnim lijekovima bitno je u�i i reduciraniji od analognog postupka u nacionalnom zakonodavstvu. Prizivno vije�e nije vezano zabranom reformacije in peius (zabranom izricanja te�e osude u slu�aju da priziv izjavljuje samo optu�enik), a pravomo�no okon�ani postupak – suprotno nacionalnom zakonodavstvu i suprotno odredbama Me�unarodnog pakta o gra�anskim i politi�kim pravima – mo�e biti ponovljen ne samo u korist nego i na štetu optu�enika. Politika odmjeravanja kazne nejasna je, neprecizna i neujedna�ena. Polo�aj optu�enika pogoršan je i time što je za nj propisan obvezatan pritvor, što je u neskladu s me�unarodnim dokumentima o ljudskim pravima i nacionalnim kaznenim zakonodavstvima koji se pritvorom slu�e samo kao iznimnom mjerom. Tako�er, nije regulirana situacija niti su predvi�eni oblici satisfakcije za optu�enika koji bude pravomo�no oslobo�en.
Iako je skrb za zaštitu optu�enikovih prava na�elno proklamirana, njezina se nedovoljnost ogleda i u polo�aju Tu�iteljstva, koje je nominalno neovisno tijelo, a glavnog tu�itelja imenuje VS UN-a. Me�utim, Tu�iteljstvo nije samo stranka u postupku nego i zasebno tijelo MKSJ-a, slijedom �ega ima niz originarnih ovlaštenja koja mu daju nadmo� u odnosu na optu�enika i njegovu obranu. Dijelom na temelju tih ovlaštenja, a dijelom via facti, ono se ve� u drugoj polovici devedesetih godina nerijetko pretvaralo u sredstvo sna�noga politi�kog pritiska na dr�ave nastale na podru�ju bivše Jugoslavije. Rad Tu�iteljstva, osim unutarnjih sukoba i politi�ki motiviranih previranja me�u njegovim slu�benicima (a time zapravo dr�avama koje su ih u Tu�iteljstvo nominirale), obilje�en je nerijetko i politi�kom motivacijom optu�nica, odnosno izborom optu�enika.67 Javnosti je poznato nekoliko slu�ajeva u kojima je Tu�iteljstvo kalkuliralo s oblikom optu�enja i trenutkom podizanja optu�nice, �ak i da bi utjecalo na politi�ke procese unutar pojedinih dr�ava.68 Pravila postupanja omogu�uju Tu�iteljstvu da iscrpljuje obranu otkrivanjem golemih koli�ina irelevantnog materijala i nepravodobnim otkrivanjem ekskulpatornih dokaza, pa samo o procjeni i odluci sudskog vije�a ovisi u kojoj �e mjeri Tu�iteljstvo tijekom postupka zloupotrebljavati ta i sli�na procesna ovlaštenja itd.
Ništa od svega toga u Hrvatskoj se nije uo�avalo. Stupanj ignorancije izvrsno ilustrira ve� �injenica da temeljni pravni dokumenti MKSJ-a na hrvatski jezik nisu prevedeni ni dvije godine nakon njegova utemeljenja, sve do ljeta 1995, a i tada su se pojavili u samo 200 primjeraka, u nakladi dviju nevladinih organizacija.69 Površnost i ignorancija kulminirali su u donošenju hrvatskog implementacijskog zakonodavstva.70 Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Me�unarodnim kaznenim sudom donesen je 19. travnja 1996.71 Prema kasnijim tvrdnjama jednog od njegovih autora, dr. Ivi Josipovi�u, radna skupina koja je pripremala nacrt zakonskoga teksta dobila je nalog izraditi tekst koji �e omogu�iti „potpunu suradnju“ Hrvatske s MKSJ-om.72 Izvorno je radna skupina pripremala „obi�ni“ zakon, ali je naknadno, odlukom vlade Republike Hrvatske, na usvajanje poslan Prijedlog Ustavnog zakona.73 Njegovu donošenju prethodio je krajnje neobi�an postupak u tadašnjem �upanijskom domu, koji o Prijedlogu Ustavnog zakona u drugom �itanju nije uop�e glasovao, nego je utvrdio da je svoje pozitivno prethodno mišljenje dao ve� u prvom �itanju. Analiza zastupni�kih izlaganja u Zastupni�kom domu Hrvatskoga dr�avnog sabora pokazuje da je u prvi mah, na 4. i 5. sjednici u velja�i odnosno o�ujku 1996, nekoliko zastupnika vladaju�e stranke i Hrvatske stranke prava potaknulo raspravu o svim va�nim pravnim i politi�kim pitanjima, iako su njihove stranke (u prvom redu HDZ, IDS, HNS i HSLS) odlu�no podupirale prihva�anje Prijedloga. No na 7. sjednici Zastupni�kog doma, u travnju 1996, i oni zastupnici HDZ-a koji su imali kriti�na stajališta, svoje su opaske sveli na marginalije, pa je Ustavni zakon prihva�en.74
Mnogi od kasnijih vatrenih kriti�ara „politike suradnje s MKSJ-om“, koja je ozakonjena upravo Ustavnim zakonom, našli su se me�u glasnim zagovornicima njegova prihva�anja (zastupnici J. Bobetko, B. Mišeti�, I. Pašali�, J. Mari�, Z. Tomac itd.). Takav njihov stav bio je otvoreno motiviran politi�kim razlozima. Unato� medijskim kritikama i oštrom negodovanju svojih zastup-ni�kih kolega, protiv prihva�anja Ustavnog zakona bila su jedino �etvorica zastupnika Hrvatske stranke prava, koji su svoje stajalište obrazlo�ili politi�kim (A. �api�), odnosno pravnopoliti�kim argumentima (I. Gabelica). Zastupnik Ivan Gabelica je 30. travnja 1996. podnio Ustavnom sudu zahtjev za pokretanje postupka ocjene ustavnosti Ustavnog zakona, zala�u�i se za bitno druga�iji oblik suradnje s MKSJ-om i sna�niju institucionalnu zaštitu dr�avne suverenosti.75 Smatraju�i taj zahtjev vrlo ozbiljnim, jedan od vode�ih doma�ih stru�njaka za tu problematiku, dr. I. Josipovi�, izrazio je 2000. nadu da �e Ustavni sud uskoro odlu�iti o Gabeli�inu zahtjevu, �ime bi se razriješile „mnoge od dvojbi“ koje se u doktrini i u politi�kim polemikama iznose.76 No, kako se Ustavni sud na zahtjev oglušio, Gabelica je u ime Hrvatske �iste stranke prava 7. srpnja 2000. podnio novi, potanje obrazlo�en zahtjev, dostavljaju�i ga i Ustavnom sudu i svakom sudcu tog suda napose.77 O tim zahtjevima Ustavni sud nije donio odluku do danas.
Da ni donošenje Ustavnog zakona u politi�kim krugovima nije shva�eno s punom ozbiljnoš�u, pokazuje iznena�enje i nesnala�enje hrvatskih politi�kih struktura i hrvatske javnosti nakon što su 1996. objavljene prve optu�nice protiv Hrvata, pripadnika HVO-a. Uslijedile su godine iznimnih napetosti u odnosima Hrvatske i MKSJ-a, pa �ak i prijetnje sankcijama. Idu�ih sedam-osam godina na ve�inu se pravnih dvojbi i otvorenih pitanja odgovaralo politi�kim sredstvima. To je otvorilo prostor obavještajno-politi�kim manipulacijama koje se, protivno prevladavaju�em uvjerenju, nisu doga�ale samo do 2000. nego i nakon te godine.78
Aktualni glavni tu�itelj Serge Brammertz
Pogled iz sobe za novinare na sudnicu broj III
Zaklju�ak
Kao odgovor na teške povrede me�unarodnoga humanitarnog prava i politi�ka razila�enja svjetskih velesila glede ratova na podru�ju bivše Jugoslavije, VS UN-a, kao politi�ko tijelo par excellence, stvorilo je ad hoc kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju. Od prvog trenutka taj tribunal nije stvoren samo radi ispunjenja kaznenopravnih zada�a nego i kao pokusni pothvat pri pokušaju ustanovljenja stalnoga me�unarodnoga kaznenog sudišta. Ve� u temeljnim pravnim dokumentima MKSJ-a otvoreno se naglašava i njegova politi�ka svrha. Ona �e – osobito kroz djelovanje Tu�iteljstva – obilje�iti �itavo razdoblje djelovanja Tribunala, a politi�ki motivi i razlozi uvjetuju i završno razdoblje njegove djelatnosti. Uz prijepornu legalnost njegova osnivanja i manjkavosti njegovih pravnih dokumenata, ta politi�ka dimenzija nesumnjivo �e trajno ostati kao jedna od mrlja na pokušajima etabliranja me�unarodnoga kaznenog pravosu�a. Iako neka �injeni�na utvr�enja sudskih vije�a nipošto ne treba podcjenjivati, ni tendencija da se Tribunal pretvori u pisca i tuma�a povijesti ovih prostora ne pripada u njegove svjetlije stranice, budu�i da kazneni postupak op�enito nije prikladan za postignu�e te svrhe jer stranke u njemu ne te�e utvr�ivanju istine, nego ostvarenju svojih procesnih ciljeva. Ipak nije neva�no što su prikupljene iznimno velike koli�ine izvornoga gradiva, koje �e olakšati budu�a historiografska istra�ivanja. U pravnom smislu, neki dijelovi pojedinih sudskih odluka ili izdvojenih suda�kih mišljenja ostat �e zabilje�eni kao briljantni doprinosi doktrini kaznenoga prava, pa nesumnjivo mogu pridonijeti njegovu daljnjem razvoju i uspostavljanju osje�aja za pravdu na svjetskoj razini. No to što je s jedne strane va�na vrlina, s druge je strane va�an nedostatak MKSJ-a, budu�i da su njegovi sudci – kako je u New York Timesu po�etkom 2001. ocijenila njihova donedavna kolegica, ameri�ka sutkinja Patricia Wald – ponaj�eš�e istaknuti pravni teoreti�ari ili diplomati s pravni�kom izobrazbom, kojima nedostaje iskustva i osje�aja za prakti�no vo�enje kaznenog postupka. A MKSJ bi trebao biti sud, a ne podij na kojem se odr�avaju rasprave o doktrinarnim pitanjima.
Odnos Republike Hrvatske prema MKSJ-u trajno, a osobito u prvim godinama, obilje�ava ignoriranje i neshva�anje. Iznena�uju�a je naivnost zbog koje su vode�i �imbenici hrvatske politike bili dugo uvjereni da �e MKSJ suditi samo agresoru, te nespremnost da se rješavanju pravnih pitanja prione pravnim sredstvima. Zbog toga je u brojnim slu�ajevima došlo do suvišnoga, nekad �ak i poni�avaju�eg mirenja s ograni�enjem nacionalne suverenosti i pokušajima politi�ke manipulacije. Posljedica su takvog pristupa i u prvom redu politi�ke rasprave koje se o MKSJ-u desetlje�e i pol vode. Osim o površnosti svojih aktera, one u velikoj mjeri govore i o njihovoj eti�koj i politi�koj nedosljednosti kao jednom od bitnih obilje�ja modernoga åhrvatskoga politi�kog sustava.
1 Slu�beni naziv tog tijela Ujedinjenih naroda na engleskom jeziku glasi: The International Tribunal for the Prosecution of Persons Responsible for Serious Violations of International Humanitarian Law Committed in the Territory of the Former Yugoslavia since 1991. Osim dominantnog engleskog, još je samo francuski slu�beni jezik u upotrebi pred MKSJ-om. Na njemu se sudište zove Tribunal international chargé de poursuivre les personnes présumées responsables de violations graves du droit international humanitaire commises sur la territoire de l’ex-Yugoslavie depuis 1991.
2 Do kojih karikaturalnih razmjera mo�e dovesti terminološka nepreciznost, pokazuje vijest na teletekstu Hrvatske televizije nakon što se 10. rujna 2008. Okru�ni sud u Hagu proglasio nemjerodavnim za su�enje u postupku za naknadu štete koji su protiv Kraljevine Nizozemske pokrenule obitelji nekih srebreni�kih �rtava. Tu je vijest teletekst HTV-a objavio pod naslovom „ICTY nenadle�an“, iako uop�e nije bila rije� o MKSJ-u (ICTY), a još manje o Me�unarodnom sudu pravde (ICJ), nego o redovitom nizozemskom, nacionalnom sudu u Hagu.
3 Budu�i da je MKSJ prema prisilnim odredbama svojega Statuta mjerodavan samo za su�enje po�initeljima teških povreda me�unarodnoga humanitarnog prava od 1991, teško je shvatljivo da mu se iz Hrvatske katkad znalo predbacivati da ne progoni po�initelje teških zlo�ina iz Drugoga svjetskog rata i pora�a.
4 U Bosni i Hercegovini uobi�ajen je naziv Me�unarodni kazneni (krivi�ni) tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKTJ).
5 Usp. Hortensia D. T. Gutierrez Posse, »The Relationship between International Humanitarian Law and the International Criminal Tribunals«, International Revue od the Red Cross, Vol. 88, No. 861, March 2006, 65-86.
6 Opš. Davor Krapac, „Me�unarodni kazneni sud za teška kršenja me�unarodnoga humanitarnog prava na podru�ju bivše Jugoslavije od godine 1991. Pregled glavnih povijesnih, me�unarodno-pravnih i kaznenopravnih pitanja“, Me�unarodni sud za ratne zlo�ine na podru�ju bivše Jugoslavije, Zagreb, 1995, 9-10. Usp. Rodney Dixon – Karim Khan, International Criminal Courts, London, 2001.
7 Opš. Ivo Josipovi�–Davor Krapac–Petar Novoselec, Stalni Me�u-narod-ni kazneni sud, Zagreb, 2001, 11-28.
8 Juraj Andrassy, Me�unarodno pravo, 8. izd., Zagreb, 1984, 255.
9 Kod nas se uvrije�io taj naziv i akronim MVS, iako je rije� o sudištu sui generis, tribunalu, �iji je slu�beni engleski naziv International Mi-li-tary Tribunal – IMT. I u ovom je slu�aju, dakle, bio izabran naziv „tribunal“, a ne „court“.
10 Tekst Londonskog sporazuma, Statuta MVS-a i Zakona br. 10 Nadzornog vije�a za Njema�ku o ka�njavanju osoba odgovornih za ratne zlo�ine, zlo�ine protiv mira i �ovje�nosti, v. u: Nirnberška presuda, Beograd, 1948, 11-25.
11 S obzirom na to da se današnja Republika Hrvatska smatra pravnom sljednicom druge Jugoslavije, ta okolnost nije bez zna�enja u ovoj raspravi.
12 Postupak se zapravo vodio protiv 21 osobe, jer je jedan optu�enik bio nedostupan (M. Bormann), a dvojica su po�inila samoubojstvo (R. Ley i G. Krupp).
13 D. Krapac, „Me�unarodni kazneni sud“, 4-7, 11-14; I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 32-33.
14 J. Andrassy, Me�unarodno pravo, 257-258; I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 33-36.
15 Kriangsak Kittichaisaree, International Criminal Law, Oxford – New York, 2001, 19.
16 J. Andrassy, Me�unarodno pravo, 257-258; I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 33-36.
17 I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 36-45.
18 Problemati�nost te �injenice rijetko se uo�ava. S obzirom na va�ne i razlo�ne prigovore su�enjima pred MVS-om 1945-1949, teško je pojmiti da su tamošnja pravna shva�anja, standardi i odluke uglavnom bez rezervi obilno korišteni i u postupcima pred MKSJ!
19 Tako D. Krapac, „Me�unarodni kazneni sud“, 4-7. U stvarnosti, nadle�nost MKSJ-a u odnosu na nacionalno pravosu�e nije supsidijarna, nego primarna. Statut MKSJ-a, naime, u �l. 10. opisuje situaciju prema kojoj �e MKSJ unato� na�elu ne bis in idem (nije dopušteno dva puta suditi u istoj stvari) suditi osobi koja je osu�ena pred nacionalnim pravosu�em, ako je ondje njezino djelo bilo kvalificirano kao obi�no kazneno djelo, ili ako je sud bio pristran, ovisan i sl. No, da bi se izbjegla svaka dvojba, Statut MKSJ-a u �l. 9. propisuje da su „me�unarodni sud i nacionalni sudovi istodobno nadle�ni“, ali „me�unarodni sud ima prednost pred nacionalnim sudovima“, pa „u bilo kojem stadiju postupka mo�e zahtijevati od nacionalnog suda« da mu ustupi predmet“. To se ne odnosi samo na one predmete koji nisu nikada vo�eni pred MKSJ-om nego – u smislu Pravila 11bis Pravilnika o postupku i dokazima – i na one predmete koje je MKSJ izvorno pokrenuo i vodio, ali ih je poslije ustupio nacionalnom pravosu�u. MKSJ i njih uvijek mo�e zatra�iti i dobiti natrag.
20 Osnovni podatci o MKSR-u i njegovim temeljnim pravnim dokumentima, kao i optu�nice, odluke i sudski zapisnici dostupni su na www.un.ictr.org. Usp. André Klip – Göran Sluiter (Eds.), Annotated Leading Cases of International Criminal Tribunals. Volume II: The International Criminal Tribunal for Rwanda 1994-1999, Antwerpen, 2001. Isti su urednici u idu�im godinama u nizu svezaka priredili kasniju jurisprudenciju tribunala za Ruandu, bivšu Jugoslaviju, Isto�ni Timor itd. O razlikama i sli�nostima izme�u MKSJ-a i MKSR-a, usp. K. Kittichaisaree, International Criminal Law, 22-27.
21 Osnovni podatci na adresi: www.sc-sl.org. Usp. I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 55-60.
22 O teško�ama pri ustrojenju toga sudišta usp. I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 55-57.
23 Potonji je tribunal u me�unarodnoj stru�noj, pa i lai�koj javnosti do�ivio osobito teške kritike. Usp. Jeremy Peterson, »Unpacking Show Trials: Situating the Trial of Saddam Hussein«, Harvard International Law Journal, Vol. 48, No. 257.
24 Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, Slu�beni glasnik BiH, br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04, 35/04 i 61/04.
25 Unutar kaznene mjerodavnosti nalazi se su�enje za kaznena djela utvr�ena zakonima Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Br�ko, kad ta djela ugro�avaju suverenitet, teritorijalni integritet, politi�ku neovisnost, nacionalnu sigurnost i me�unarodni subjektivitet, ili mogu izazvati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice za gospodarstvo ili druge interese BiH. Slijedom toga se u sastavu „Krivi�nog odjeljenja“ nalazi Odjel I za ratne zlo�ine, Odjel II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju, te Odjel III za ostala kaznena djela.
26 Prvi slu�ajevi takvog prepuštanja zbili su se 2006. godine (Radovan Stankovi�, Gojko Jankovi�, �eljko Mejaki� i dr., Paško Ljubi�i�, Mitar Raševi� i dr.). Opš. Sud Bosne i Hercegovine. Ured Registrara 2007, bez mj. i god. (Sarajevo, 2007), 37-55.
27 Prvi takav predmet upravo je predmet Paške Ljubi�i�a, kojemu je autor ovog teksta bio branitelj i u Hagu i u Sarajevu. Ljubi�i� je bio optu�en za zlo�in u Ahmi�ima i druge teške povrede me�unarodnoga humanitarnog prava u Srednjoj Bosni 1993. Za razliku od Republike Srbije, koja je – doduše uzaludno – nastojala dobiti su�enje u svim slu�ajevima kad je MKSJ prepuštao nacionalnom pravosu�u postupke protiv bosanskohercegova�kih Srba koji su dr�avljani Srbije, Republika Hrvatska se takvom mogu�noš�u u odnosu na bosanskohercegova�ke Hrvate koji su i njezini dr�avljani (pa i na Ljubi�i�a), nije ni pokušala poslu�iti. Razlozi takvog ponašanja eminentno su politi�ke naravi, no potanja rasprava o tome prelazi okvire ovoga teksta.
28 O tome sudu usp. I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud.
29 U razgovoru sa srpskim �lanom Predsjedništva SFRJ, Borisavom Jovi�em, predsjednik Komisije EZ Jacques Delors izjavio je kako je EZ „uvijek“ �eljela o�uvati Jugoslaviju. Borisav Jovi�, Poslednji dani SFRJ. Izvodi iz dnevnika, Beograd, 1995, 328-337. Njema�ki ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher u intervjuu objavljenom u be�kom Kurieru 11. studenoga 2008. ne krije da je „i tada i danas �alio zbog toga što je ondašnji predsjednik srpske vlade Miloševi� ratom protiv Slovenije i Hrvatske razorio Jugoslaviju“. (Hrvatsko slovo, 14/2008., br. 709, 21. studenoga 2008, 5)
30 Zbog prostornih ograni�enja ovdje se potanje ne ulazi u opis tih uglavnom op�epoznatih doga�aja.
31 Ujedinjeni narodi – Rezolucije o BiH (dalje: UN – Rezolucije o BiH). Uredio An�elko Milardovi�, Osijek–Mostar, 1995, 27-29.
32 UN – rezolucije o BiH, 33-34.
33 Povelja Ujedinjenih naroda. Prijevod s uvodom i bilješkama izradio Institut za me�unarodno pravo i me�unarodne odnose u Zagrebu, Zagreb, 1964, 52-57.
34 Vlado Benko, „Problemi me�unarodne bezbednosti posle drugog svetskog rata“, Jugoslovenska revija za me�unarodno pravo, 19/1972, br. 2-3, Beograd, 1972, 215.
35 Povelja Ujedinjenih naroda, 49.
36 Primjerice, Odbor vojnog sto�era (u smislu �l. 45-47. Povelje), Povjerenstvo za razoru�anje, Odbor za kolektivne mjere, Odbor stru�njaka, Odbor za primanje novih �lanova, povjerenstva i ustanove ad hoc za odre�ena pitanja (Indonezija, Indija i Pakistan, Palestina, Angola, Kongo i sl.).
37 Argumente za i protiv legalnosti utemeljenja MKSJ-a v. u: D. Krapac, „Me�unarodni kazneni sud“, 22-25. I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, Zagreb, 2000, 10-13, 43-49, 70 i dr. Usp. I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 48-49. Nekima od tih pitanja opširnije se bavi i Glavni tajnik u svojem izvješ�u u skladu s paragrafom 2. Rezolucije 808 Vije�a sigurnosti (1993). Taj je dokument dostupan pod naslovom: Report of the Secretary General Pursuant to Paragraph 2 of Security Council Resolution 808 (1993), U. N. Doc. S/25704, Corr. 1 and Add. 1, of May 3, 1993. Na hrvatskom je to izvješ�e prvi put objavljeno na str. 223-245. ve� citirane knjige Me�unarodni sud za ratne zlo�ine na podru�ju bivše Jugoslavije, koju je 1995. priredio dr. Davor Krapac, a objavio Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava i Hrvatski pravni centar (ur. Ivan Zvonimir �i�ak).
38 I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 4. Na istome mjestu pisac nastavlja da to „ne dovodi u pitanje legitimitet i legalitet MKSJ. To mo�da dovodi u pitanje moralnost politika koje su diktirale takva rješenja. Dovodi u pitanje na�elo jednakosti dr�ava i potvr�uje da i u me�unarodnom pravu, kao i u nacionalnim pravima, me�u jednakima ima i ‘jednakijih’“.
39 UN – Rezolucije o BiH, 37-38.
40 Isto, 43-47.
41 „Izvješ�e Glavnog tajnika u skladu s paragrafom 2. Rezolucije 808 Vije�a sigurnosti (1993.)“ (dalje: Izvješ�e Glavnog tajnika), para. 9. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 224.
42 „Završno izvješ�e Komisije stru�njaka osnovane u skladu s rezolucijom 780 (1992) Vije�a sigurnosti UN“ (dalje: „Završno izvješ�e Bassiounijeva povjerenstva“), Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 249-333. Na tom mjestu nisu objavljeni aneksi Završnog izvješ�a.
43 I. Josipovi� i dr., Stalni Me�unarodni kazneni sud, 46-47.
44 „Izvješ�e Glavnog tajnika“, para. 10. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 224-225.
45 UN – Rezolucije o BiH, str. 49-50.
46 „Izvješ�e Glavnog tajnika“, para. 12. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 225.
47 Isto.
48 „Izvješ�e Glavnog tajnika“, Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 223-245.
49 Zbog prostornih ograni�enja, ovdje se ne �emo upuštati u potanji opis ustroja MKSJ-a i op�enitu analizu njegovih temeljnih pravnih dokumenata.
50 O tim pitanjima se raspravlja, primjerice, u tematskom broju �asopisa Zakonitost, 45/1991, Zagreb, studeni–prosinac 1991, gdje je objavljen niz zanimljivih �lanaka vode�ih hrvatskih stru�njaka: Petra Novoselca („Krivi�nopravni aspekti rata u Hrvatskoj“), Bo�idara Bakoti�a („Primjena me�unarodnog prava na oru�ani sukob u Hrvatskoj. Stanje do 1. listopada 1991. godine“), Vladimira �ure Degana („Obi�ajno me�unarodno ratno pravo“), Franje Ba�i�a („Krivi�nopravni aspekti rata u Republici Hrvatskoj“), Ive Josipovi�a („Marginalije povodom mogu�eg procesuiranja ratnih zlo�ina po�injenih u ratu u Hrvatskoj“) i dr.
51 I Bassiounijevo je povjerenstvo isticalo kako je teško neprijeporno odrediti imaju li sukobi u Hrvatskoj i BiH zna�aj unutarnjih ili pak me�unarodnih oru�anih sukoba, o �emu dakako ovisi primjena prava. Iako je donošenje kona�ne odluke prepušteno sudu, Povjerenstvo je ocijenilo da „zna�aj i slo�enost oru�anih sukoba o kojima je rije�, zajedno s mnoštvom sporazuma o humanitarnom pravu što su ih zara�ene strane zaklju�ile izme�u sebe, opravdava stajalište Komisije po kojem se na sve oru�ane sukobe na prostoru bivše Jugoslavije, treba primijeniti pravo koje vrijedi za me�unarodne oru�ane sukobe“. („Završno izvješ�e Bassiounijeva povjerenstva“, para. 42-44. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 256-257)
52 D. Krapac, „Me�unarodni kazneni sud“, 19.
53 I. Josipovi�, „Marginalije povodom mogu�eg procesuiranja ratnih zlo�ina“, 1300.
54 Podatak navodi D. Krapac u predgovoru knjige Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, XX-XXI.
55 Pitanje je u kojoj je mjeri poja�ano vojno anga�iranje Zapada u ratu na Srednjem istoku (Irak, 1991) pridonijelo osnivanju MKSJ-a. Nastupaju�i pred Senatom, prvi je ameri�ki veleposlanik u Sarajevu nekoliko godina poslije otvoreno izjavio kako je njegova klju�na zada�a u BiH pokazati da Washington – unato� politici na Bliskom i Srednjem istoku – ne gaji protumuslimanske osje�aje.
56 „Završno izvješ�e Bassiounijeva povjerenstva“, para. 35. Me�u-na-rodni sud za ratne zlo�ine, 255.
57 Makar su takvi glasovi dolazili i od pojedinih „uglednih pravnika“ (pa �ak i iz Ustavnoga odnosno Vrhovnog suda), što je zagovornicima druga�ijega ili protivnog politi�kog shva�anja po�esto davalo prigodu karikirati i ismijavati kriti�are MKSJ-a.
58 Recidiv takvoga naivnog shva�anja, koje se eventualno mo�e braniti politi�kim argumentima, ali nema nikakva pravnog uporišta, mo�e se prepoznati i u zahtjevima kasnije predstavke Sto�era za obranu digniteta Domovinskog rata, kojim se prosvjeduje protiv optu�ivanja generala pobjedni�ke Hrvatske vojske i za njih tra�i „isti tretman kakvog su imali savezni�ki generali“ iz doba svjetskog rata. Unato� tim pravnim nedore�enostima, predstavka je nesumnjivo izra�avala shva�anja i osje�aje velikog dijela hrvatskog naroda, pa ju je u prvoj polovici 2001. u kratkom roku potpisalo više od 400000 punoljetnih gra�ana.
59 Usp. „Izvješ�e Glavnog tajnika“, para. 13-15. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, 225-226.
60 I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 6. Zadiranje u suverenost dr�ava posebno se ogleda u njihovoj obvezi suradnje s MKSJ-om te u pitanju nadle�nosti suda i izdavanja obvezuju�ih naloga (sub poena) dr�avi glede njezinih du�nosnika i klasificirane dokumentacije. I zabrana izru�enja vlastitih dr�avljana, koju u svome zakonodavstvu ima ve�ina suvremenih dr�ava, u praksi se zaobilazi bez ve�ih poteško�a, iako je u pravnom smislu krajnje problemati�na.
61 Kasnije pove�anje broja sudaca i uvo�enje kategorije sudaca ad litem (za konkretan predmet) izlazi iz okvira ove rasprave, iako treba naglasiti da su i te izmjene Statuta (a do rujna 2008. bilo ih je ukupno sedam!) motivirane politi�kim (a ne pravnim odlukama), baš kao što je i vremensko ograni�enje rada MKSJ-a (tzv. izlazna strategija) motivirano politi�kim, a ne pravnim razlozima. Na�alost, time se bitno ograni�avaju prava stranaka, u prvom redu obrane.
62 Usp. Mirjan Damaška, „The Shadow Side of Command Res-ponsibility“, American Journal of Comparative Law, Vol. XLIX, No. 3/2001, 455-496; Beatrice I. Bonafe, „Finding a Proper Role for Command Responsibility“, Journal of International Criminal Justice, 5(2007), Oxford University Press, 2007, 599-618; na istome mjestu Chantal Meloni, „Command Responsibility. Mode of Liability for the Crimes of Subordinates or Separate Offence of the Superior?“, 619-637; Jenny S. Martinez, „Understanding Mens Rea in Command Responsibility. From Yamashita to Blaški� and Beyond“, 638-664. i dr. Treba, dakle, imati na umu da je odgovornost zapovjednika, na bitno druga�iji na�in, prethodno bila regulirana i me�unarodnim konvencijama i nacionalnim zakonodavstvom.
63 Jens David Ohlin, „Three Conceptual Problems with the Doctrine of Joint Criminal Enterprise“, Journal of International Criminal Justice, 5(2007), 69-90; tako�er na istom mjestu v. Antonio Cassese, „The Proper Limits of Individual Criminal Responsibility under the Doctrine of Joint Criminal Enterprise“, 109-133; Kai Ambos, „Joint Criminal Enterprise and Command Responsibility“, 159-183; Kai Hamdorf, „The Concept of a Joint Criminal Enterprise and Domestic Modes of Liability for Parties to a Crime. A comparison of German and English Law“, 208-226; M. Damaška, „Boljke zajedni�kog zlo�ina�kog pothvata“, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 12/2005, br. 1, Zagreb, 2005, 3-11; Nicola Piacente, „Importance of Joint Criminal Enterprise Doctrine for the ICTY Prosecutorial Policy“, Journal of International Criminal Justice, June 2004; Allison Marston Danner and Jenny S. Martinez, „Guilty Associations: Joint Criminal Enterprise, Command Responsibility, and the Development of International Criminal Law“, Californian Law Review, Vol. 93, No. 75; Mark Osiel, „The Banality of Good: Aligning Incentives Against Mass Atrocity“, Columbian Law Review, Vol. 105, No. 1751. Usp. Okrugli stol: O kaznenopravnoj analizi optu�be pred Tribunalom u Haagu protiv visokih du�nosnika i vojnih zapovjednika Republike Hrvatske za „zajedni�ki zlo�ina�ki pothvat“ u akciji „Oluja“. Uvodni�ar: Dr. sc. Mirjan Damaška, Zagreb, 2005.
64 Iako i tematski i kronološki izlazi izvan okvira ovog teksta, nije naodmet napomenuti da se vrlo �este novinske rasprave i „okrugli stolovi“ o toj temi (pa i kad se nazivaju „znanstveno-stru�nim skupovima“) u Hrvatskoj redovito odvijaju na tako niskoj razini da bi apologeti rada MKSJ-a morali biti zahvalni organizatorima i referentima što svojom površnoš�u dokidaju potrebu svake ozbiljne rasprave. No, da Hrvatska nije jedino mjesto gdje se one svode na prete�ito politi�ke lamentacije, pokazuje, primjerice, i zasjedanje okrugloga stola o toj temi, koje su 10. o�ujka 1999. u Kölnu priredili Südosteuropa-Gesellschaft i Deutsche Welle: Kriegsverbrecher vor Gericht. Das Haager UN-Tribunal für Ex-Jugoslawien – Seine Möglichkeiten und Grenzen. Dokumentation einer Fachtagung, Köln, 1999.
65 Do rujna 2008. objavljene su �ak 42 (�etrdeset dvije) izmjene i jedan ispravak Pravilnika o postupku i dokazima!
66 Ulozi povjesni�ara u postupcima pred MKSJ posve�en je iznimno zanimljiv tematski broj �asopisa za suvremenu povijest, 36/2004, br. 1, Zagreb, 2004.
67 Florence Hartmann, Mir i kazna, Zagreb, 2007. S obzirom na �esto isticanje da sudci i tu�itelji – baš kao i �lanovi prijašnjega Bassiounijeva povjerenstva – djeluju u svoj ime, a ne kao predstavnici svojih dr�ava, dobro je podsjetiti da je Velika Britanija mjesecima onemogu�avala izbor glavnoga tu�itelja, nakon što joj u kolovozu 1993. nije pošlo za rukom na to mjesto progurati svojega kandidata J. D. Lowa. Tako je tek nakon 14 mjeseci prona�en kompromis, pa je umjesto ranijeg favorita (Bassiounija), glavnim tu�iteljem imenovan Richard Goldstone. (D. Krapac u predgovoru knjige Me�unarodni sud, XX-XXI.) Korisno je dometnuti da je Carla Del Ponte kao glavna tu�iteljica imala i svojega „politi�kog savjetnika“.
68 O sporazumu izme�u Ra�anove vlade i Carle Del Ponte glede prepuštanje su�enja generala Mirka Norca Hrvatskoj nakon dramati�nih demonstracija u Splitu, v. Tomislav Jonji�, Hrvatski nacionalizam i europske integracije, Zagreb, 2008, 166, 174. Ni u odnosu na hrvatske optu�enike to nije bio osamljen slu�aj. Davor Butkovi� piše o politi�kom aran�manu u slu�aju generala Stipeti�a. (D. Butkovi�, „Haagu je Hrvatska na zadnjem mjestu. Govor Carle Del Ponte u UN-u potvrdio je politi�ki karakter Me�unarodnog suda za ratne zlo�ine“, Magazin, br. 218, tjedni prilog Jutarnjeg lista, 5/2001, br. 1615, 30) Prema tvrdnjama I. Z. �i�ka, glavna tu�iteljica je, tako�er, „pitala Ra�ana i Grani�a kad bi im odgovaralo podizanje optu�nice protiv Bobetka“ (Ivan Zvonimir �i�ak, „Grani� je poslan u Egipat jer je remetio odnose s Haagom“, Jutarnji list, 5/2002, br. 1608, Zagreb, 25. listopada 2002, 14)
69 U uvodnoj napomeni prvoga prijevoda tih dokumenata, I. Z. �i�ak u lipnju 1995. retori�ki se pita: „...Ima li uop�e smisla, na hrvatskom jezi�nom podru�ju, tiskati knjigu o Sudu za ratne zlo�ine na podru�ju bivše Jugoslavije, kad u Hrvatskoj u dijelu stru�nih pravni�kih krugova, a i u dijelu javnosti, prevladava mišljenje da se to i onako odnosi samo na one druge, odnosno da ratne zlo�ine ne mogu po�initi oni koji su bili �rtvom agresije“. Me�unarodni sud za ratne zlo�ine, XIV.
70 O na�inu kako su druge dr�ave regulirale pitanje suradnje s MKSJ-om, v. I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 27-42.
71 Narodne novine, br. 32/96 od 26. travnja 1996. Gotovo je nevjerojatno da se �ak ni u nazivu Ustavnog zakona ne koristi slu�beni naziv MKSJ-a!
72 T. Jonji�, Hrvatski nacionalizam i europske integracije, 156.
73 I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 54.
74 Ta je rasprava u sa�etu obliku objavljena u Izvješ�ima Hrvatskog sabora, br. 163 i 167, Zagreb, 28. o�ujka odnosno 30. travnja 1996 te u: I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 44-49. Josipovi� zapa�a da Izvješ�a Hrvatskog sabora, protivno obi�aju, nisu objavila to�an ishod glasovanja, nego su konstatirala kako je Prijedlog prihva�en „velikom ve�inom glasova“.
75 Zahtjev je objavljen u Politi�kom zatvoreniku, 17/2007, br. 187, 9-10.
76 I. Josipovi�, Haaško implementacijsko kazneno pravo, 52.
77 Politi�ki zatvorenik, 17/2007, br. 187, 10-12.
78 Opš. T. Jonji�, Hrvatski nacionalizam i europske integracije, 152-158, 163-178.
Izvor: HR – Hrvatska revija broj 3, rujan 2009
Autor: Tomislav Jonji�
O autoru:
Tomislav Jonji�, ro�en 19. svibnja 1965. u Imotskom. Srednju školu završio u Imotskom. Od 1. listopada 1984. do 7. lipnja 1988. studirao pravo na Pravnom fakultetu Sveu�ilišta u Zagrebu. Od 1988. radi u Imotskom kao odvjetni�ki vje�benik, potom odvjetnik. Pripadnik 115. brigade HV 1991./92. Od studenoga 1992. do studenoga 1995. radi u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Švicarskoj, a od studenoga 1995. do rujna 1997. savjetnik za me�unarodne odnose u Ministarstvu unutarnjih poslova. Od rujna 1997. ponovno odvjetnik. O�enjen, otac troje djece.
Po�eo objavljivati 1990. Od tada objavio nekoliko knjiga odnosno znanstvenih i stru�nih �lanaka o temama iz novije hrvatske povijesti, te više od sedam stotina novinskih i publicisti�kih tekstova. �lan uredništva više novina i �asopisa. Od sije�nja 1997. do prosinca 2005., pa opet od listopada 2007. glavni urednik „Politi�kog zatvorenika“, mjese�nika Hrvatskog društva politi�kih zatvorenika.
�lan-radnik Matice hrvatske, �lan Hrvatske odvjetni�ke komore i Udru�enja odvjetnika ovlaštenih na zastupanje pred MKSJ (Association of Defence Counsel Appearing Before the ICTY) u Den Haagu te �lan Hrvatskoga kulturnog vije�a.
* * *
To�ka 18. Kodeksa odvjetni�ke etike Hrvatske odvjetni�ke komore i mišljenje Upravnog odbora Komore br. 793/2007 od 10. velja�e 2007. (Odvjetnik, br. 1-2/2007, str. 22.), ne dopuštaju odvjetniku da na vlastitoj internetskoj stranici objavi podatke o sjedištu i adresi ureda, niti bilo koje podatke o svojoj odvjetni�koj djelatnosti, koji bi se mogli shvatiti kao reklama.
