Marija Radi� - prva hrvatska politi�arka
Zbog �injenice da je Hrvatska u srpnju dobila prvu premijerku, Jadranku Kosor, a da je sa �ivotne scene otišla Savka Dab�evi�- Ku�ar, najve�a i najpopularnija hrvatska politi�arka 20. stolje�a, u zadnje je vrijeme aktualizirana tema uloge i polo�aja �ena u hrvatskoj politici.
Upravo ove godine navršila se 135. godišnjica ro�enja Marije Radi�, supruge Stjepana Radi�a, koju se zbog njenog politi�kog i javnog djelovanja mo�e nazvati prvom hrvatskom politi�arkom.
Marija Radi�, pravim imenom Marie Dvo�áková, i danas mo�e poslu�iti kao uzor mnogim �enama, ali i svim ljudima. Bila je hrabra �ena visokih moralnih i intelektualnih kvaliteta, a iako po narodnosti �ehinja, ro�ena u jednoj od kulturno i gospodarski najnaprednijih europskih zemalja, Hrvatsku je, bez obzira na brojne prepreke, prihvatila kao svoju novu domovinu i aktivno pridonosila njenom razvoju i politi�kom oslobo�enju sukladno nauku svog supruga Stjepana Radi�a, kojem nije bila samo bra�na partnerica nego i najbli�a i najvjernija suradnica. Marija Radi� bila je majka �etvero djece, a sve njih, kao i unuke, nau�ila je govoriti svoj materinski �eški jezik. Vodila je obiteljsku knji�aru, a uz to se bavila i pisanjem za novine i predvodila �enske politi�ke organizacije, time zorno pokazavši budu�im generacijama kako se politi�ki i javni rad mo�e uspješno uskladiti s obiteljskim �ivotom.
Dvorac Karlštejn kraj Praga gdje su se 1894. upoznali Stjepan i Marija Radi�
Marija Radi� rodila se 27. kolovoza 1874. u Pragu kao Marie Dvo�áková. Kad je imala 7 godina umro joj je otac, daljnji ro�ak slavnog �eškog skladatelja Antonína Dvo�áka, a sa 16 godina izgubila je i majku. U Pragu je 1894. završila u�iteljsku školu, a u svibnju iste godine na izletu u dvorac Karlštejn upoznala je svog budu�eg supruga Stjepana Radi�a, koji je nakon izgona sa zagreba�kog sveu�ilišta 1893. na Karlovom sveu�ilištu u Pragu studirao pravo. Susret je na oboje mladih ostavio dubok dojam, no Marijina obitelj, sestre Anna i Fan�a i brat Jaromír, protivili su se njenoj vezi s buntovnim i siromašnim studentom iz Hrvatske koji je bio izba�en najprije sa zagreba�kog, a uskoro i s praškog sveu�ilišta i nekoliko puta zatvaran zbog sukoba s vlastima. Ljubav je me�utim bila ja�a, o �emu svjedo�e brojna pisma koja su Stjepan i Ma�enka, kako su zvali Mariju, izmijenili. Par se najprije dopisivao na �eškom, no kasnije je Radi� Mariji pisao na hrvatskom kako bi nau�ila njegov jezik, a ponekad i �irilicom kako bi joj pomogao da nau�i ruski.
„Od trenutka kad sam sebi u duši rekao: ta je prava i kad sam u vašim o�ima �itao: taj je pravi- ne mogu da vas, makar i u teoriji, ne smatram svojom“, piše Radi� u jednom pismu, svjestan da Mariju mnogi upozoravaju da ne ide predaleko u svojim osje�ajima prema «siromašnom pobunjeniku» i da bi mnogi htjeli da prekinu vezu. Marija je kao u�iteljica slu�bovala u nekoliko �eških mjesta, poput Kutne Hore i Jistebnica, dok je Radi�u, nakon što je u listopadu 1895. u Zagrebu organizirao spaljivanje ma�arske zastave, onemogu�eno studiranje na svim sveu�ilištima u Austro- Ugarskoj. Stoga je studij namjeravao nastaviti u Rusiji, kamo se uputio u svibnju 1896., kako bi ujedno prisustvovao krunidbi cara Nikole II.
„Ali putem sam skrenuo u isto�nu Moravsku da se na jednoj �eljezni�koj stanici barem vidim sa svojom sadašnjom �enom, a tada u�iteljicom u jednom gorskom moravskom seocu. I samo tomu imam da zahvalim što sam zakasnio na krunidbu, gdje je u ogromnoj stisci zadavljeno oko 10.000 ljudi, a teško ranjeno još više koji su, ve�inom, �ivi pokopani. Tako mogu re�i da mi je moja Ijubav spasila �ivot“, napisao je Radi� u svojim uspomenama. Za Mariju je svojim prijateljima �esto govorio da je njegov an�eo �uvar, ili da je „lijepa kao cvijet, a dobra kao an�eo.“
Kad je saznao da u Parizu postoji Slobodna škola politi�kih znanosti Radi� umjesto u Rusiju odlazi u Francusku i u jesen 1897. se upisuje na spomenutu školu, dok Marija idu�e godine dobiva posao u�iteljice u Pragu. Par se tada odlu�io vjen�ati, unato� otporu Marijine obitelji. Marija i Stjepan Radi� vjen�ali su se 23. rujna 1898. u jednoj crkvi na rubu Praga, a zatim su se doselili u Radi�evo rodno selo Trebarjevo desno, gdje su �ivjeli u velikom siromaštvu, na koje Marija nije bila navikla. No, iz ljubavi prema svome mu�u odlu�ila je s njime dijeliti dobro i zlo i prihvatila je tada zaostalu Hrvatsku kao svoju domovinu.
Kako bi dovršio školovanje, Stjepan Radi� odlu�io se vratiti u Pariz, ovaj put u pratnji supruge. Usprkos krajnjoj oskudici, pa i gladovanju, u 5 mjeseci završio je studij i uz to napisao diplomsku radnju pod naslovom La Croatie actuelle et les Slaves du Sud (Suvremena Hrvatska i ju�ni Slaveni).
Stjepan i Marija Radi� s k�erkom Milicom u Pragu 1900.
„Danju sam bio na predavanjima, a na ve�er kasno u no� diktirao tu raspravu francuski svojoj �eni, koja je �itave partije po mojim bilješkama prepisivala i izra�ivala“, zapisao je Radi�, koji je bio iznimno kratkovidan pa mu je pisanje, posebno no�u, pri�injavalo probleme. Stoga mu je pomo� i po�rtvovnost njegove supruge bila neophodna u svakodnevnom �ivotu te mu omogu�ila da se posveti politi�kom radu nakon povratka u domovinu 1900. godine i naposlijetku postane vode�i hrvatski politi�ar.
Stjepan i Marija Radi�, s k�erkom Mirom
i unucima Bo�idarom i Milutinom Vandekarom
te Mirom Košuti�, udanom Dupelj, tijekom ljetovanja na Rabu 1928.
Marija i Stjepan Radi� imali su �etvero djece: Milicu (1899- 1946.), Miru (1901- 1988.), Vladimira (1906- 1970.) i Branka (1912- 1983.). Nakon Praga, Zemuna i Kon�anice kraj Daruvara, obitelj Radi� se 1902. doselila u Zagreb i nastanila u prizemnici u Me�ašnoj ulici (danas Domjani�eva). Nakon osnutka Hrvatske pu�ke selja�ke stranke 22. prosinca 1904. Radi� se, zajedno s bratom Antunom, potpuno posvetio prosvje�ivanju hrvatskog seljaštva i aktivnom politi�kom radu, a ujedno je i objavljivao razna publicisti�ka djela, u �ijem nastanku mu je supruga Marija bila od velike pomo�i. Kako bi im obitelj imala pristojan �ivot i ekononsku nezavisnost, Marija i Stjepan Radi� su 1. travnja 1911, uz pomo� prijatelja �eha Františeka Sodomke u Juriši�evoj ulici u središtu Zagreba otvorili Slavensku knji�aru Stjepana i Marije Radi�. Knji�aru je vodila Marija Radi�, no osim prodaje i izdavanja knjiga knji�ara je bila jedno od glavnih središta politi�kog djelovanja HPSS-a. Budu�i da �ene u doba Austro- Ugarske, kao i kasnije u vrijeme Kraljevine SHS (od 1929. Jugoslavija), nisu imale pravo glasa, nisu se izravno mogle niti baviti politikom, no Stjepan Radi� zalagao se za ravnopravnost muškaraca i �ena i za ve�e sudjelovanje �ena u javnom �ivotu po uzoru na �ešku. Tako su ve� 1910. na Glavnu skupštinu HPSS-a po prvi put bile pozvane i �ene.
„Prosvije�enog krš�anskog društva nema bez �ene kao ravnopravne drugarice“, smatrao je Radi�, a u jednom govoru u Hrvatskom saboru kazao je da je „liberalcu �ena dama, klerikalcu slu�avka, a agrarcu doma�ica koja dr�i tri ugla od ku�e.“ Marija Radi� povremeno je pisala �lanke u glasilu HPSS-a Dom, �esto pod pseudonimom Marinka, a uz ostalo zalagala se za ravnopravnost �ena i op�e pravo glasa, koje je u Hrvatskoj uvedeno tek 1945.
Uskoro nakon ulaska Hrvatske u novonastalu jugoslavensku dr�avu 1. prosinca 1918. Stjepan Radi� postaje vode�i hrvatski politi�ar s golemom podrškom hrvatskog naroda, a HPSS (od 1920. Hrvatska republikanska selja�ka stranka- HRSS, a od 1925. Hrvatska selja�ka stranka- HSS) najja�a hrvatska politi�ka stranka koja se zalagala za hrvatsku dr�avnost i ravnopravnost u novoj dr�avi.
Stjepan i Marija Radi�
s hrvatskim studentima u Pragu 1928.
Marija Radi� svog je supruga �esto pratila na politi�ke skupove u Hrvatskoj i inozemstvu, a 1927. postala je i prva predsjednica Organizacije �ena HSS-a „Hrvatsko srce“ koja se uglavnom bavila prosvjetnim radom.
Stjepan Radi� umro je u Zagrebu 8. kolovoza 1928. od posljedica atentata kojeg je na njega i još �etvoricu HSS-ovih zastupnika 20. lipnja izvršio srpski radikalni zastupnik Puniša Ra�i�, vjerojatno uz podršku kralja Aleksandra. Nakon gotovo 30 godina uzornog i skladnog braka Marija Radi� ostala je udovica. Koliko god je gubitak voljenog supruga bio velik udarac, ipak je uspjela sa�uvati ponos, dostojanstvo i veliku osobnu i politi�ku hrabrost. Kralj Aleksandar ponudio joj je mirovinu, no Marija Radi� ju je odbila, poru�ivši da ne �eli mirovinu od ubojice svoga mu�a. Slu�aj ubojstva svog mu�a neuspješno je pokušala internacionalizirati pred Ligom naroda i tra�ila da obitelj Radi� u parnici protiv ubojice Puniše Ra�i�a vodi francuski odvjetnik Henry Torres kojem je napisala vrlo hrabro pismo u kojem se nije bojala za Radi�evo ubojstvo optu�iti vode�e srpske politi�are: „Borba u kojoj je poginuo Stjepan Radi� više je nego borba naroda hrvatskoga... to je borba zapadne kulture s tamnim i mra�nim sramotama srednjega vijeka... Stjepan Radi� morao je umrijeti, jer ga je na smrt osudila �itava vladina ve�ina i jer je ta osuda dobila najviše odobrenje ministra dvora. Sedam je srbijanskih zastupnika bacalo kocke, pa je samo slu�aj odlu�io, tko �e biti izvršilac toga nedjela.“
Nakon što je Aleksandar 6. sije�nja 1929. proglasio diktaturu, rad stranaka, pa i HSS-a, bio je zabranjen, a Marija Radi� i obitelj �esto su bili predmet policijskog pra�enja. U obiteljskoj ku�i u Hercegova�koj ulici i u Slavenskoj knji�ari bile su �este premeta�ine jer se znalo da Radi�eva udovica i dalje djeluje na o�uvanju nauka i ideja svog pokojnog mu�a i da time predstavlja svojevrstan simbol hrvatskog otpora velikosrpskoj diktaturi. To su prepoznali i u inozemstvu pa je Mariju Radi� nakon Aleksandrovog ubojstva 1934. tijekom svog boravka u Zagrebu u njenoj ku�i posjetio francuski politi�ar Robert Schuman, kasnije premijer i ministar vanjskih poslova te jedan od utemeljitelja Europske zajednice za ugljen i �elik, prethodnice Europske unije. Tog se posjeta Schuman sje�ao i dvadesetak godina kasnije.
U skladu s naukom supruga Stjepana Radi�a, ali i pod dojmom nacisti�ke okupacije svoje domovine �eške, Marija Radi� uspostavu NDH i dolazak njema�ke vojske u travnju 1941. nije mogla prihvatiti kao ostvarenje hrvatske slobode, a posebno ne Radi�evih ideala. Iako ve� u poodmaklim godinama, Marija Radi� niti u opasnim vremenima Drugog svjetskog rata nije se ustru�avala pokazati svoju hrabrost i otpor okupatorima i njihovim slugama. Nakon ulaska njema�ke vojske u Zagreb, u izlogu Slavenske knji�are izlo�ila je knjigu Petra Zrinskog u kojoj se nalazio stih „Viruj Nimcu kako suncu zimsku“, a kad je 1941. u zagreba�koj katedrali na zamolbu ustaških vlasti bila organizirana sve�ana zadušnica za Stjepana Radi�a, njegova supruga je demonstrativno napustila katedralu kad su ju iz protokola zamolili da svoje mjesto u prvoj klupi ustupi predstavnicima ustaške vlade. Tijekom NDH, kad je HSS tako�er bio zabranjen, Slavenska knji�ara bila je centar ilegalne djelatnosti stranke pa je Marija Radi� svakodnevno bila u kontaktu sa strana�kim aktivistima.
Kad je nakon završetka Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. Hrvatska postala dio federativne Jugoslavije u kojoj su vlast sve više preuzimali komunisti, Marija Radi� i velika skupina �lanova HSS-a tako�er nisu mogli prihvatiti nove politi�ke okolnosti jer iako je HSS formalno dobio slobodu djelovanja, bilo je sve o�itije da komunisti namjeravaju uvesti jednostrana�ki komunisti�ki sustav kao u SSSR-u. Marija Radi� bila je aktivna u skupini �elnika HSS-a okupljenih oko njene k�eri Mire Košuti�, �iji je mu� August Košuti�, potpredsjednik stranke, bio u zatvoru. Kao Radi�eva udovica davala je toj skupini moralnu i politi�ku te�inu i istupala protiv HSS-ovaca okupljenih u Hrvatskoj republikanskoj selja�koj stranci koja je, unato� pozivanju na ideje Stjepana Radi�a, djelovala kao satelit komunisti�ke partije.
U ranije spomenutoj HSS-ovoj skupini razmišljali su o izlasku na izbore za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije 11. studenog 1945. s listom koju bi vodila upravo Marija Radi�, no od toga se odustalo jer je bilo jasno da izbori ne�e biti slobodni i pošteni. Kako bi upozorili narod da gušenje demokratskih sloboda, u skupini je odlu�eno da se pokrenu novine Narodni glas �ovje�nosti, pravice i slobode, kojem je glavni urednik bio Ivan Bernardi�, a Marija Radi� izdava�. Prvi broj tiskan je 20. listopada 1945. u 50.000 primjeraka i bio je odmah rasprodan pa je tiskano još 50.000 komada, što svjedo�i o velikom interesu javnosti koja je o izlasku prvog broja bila obaviještena plakatima. No, vlasti su brzo reagirale pa je javni tu�itelj grada Zagreba ve� 23. listopada privremeno zabranio raspa�avanje lista pod optu�bom da harangira protiv ste�evina NOB-a, širi la�i i klevete, izaziva nacionalnu mr�nju i propagira rad neprijatelja. U planu je bilo izdavanje i drugog broja novina, no komunisti su sprije�ili njegovo izla�enje s tvrdnjom da ga navodno radnici u tiskari odbijaju tiskati. Marija Radi� napisala je uvodnik Narodnog glasa, u kojem isti�e da su te novine potrebne jer su svi ostali listovi komunisti�ki i da ih pro�ima tu�i duh.
Komunistima je me�u najspornijim �lancima bio �lanak Mire Košuti� pod naslovom Zašto ne idemo na izbore u kojem je odbacila tvrdnje da je pod vodstvom komunista ostvaren Radi�ev program i poru�ila da HSS ne�e iza�i na izbore jer se na njima ne�e mo�i izraziti slobodna volja naroda. Stoga je i narod pozvan da ne sudjeluje na izborima. Skupina oko Narodnog glasa priznavala je oslobo�enje od okupatora i ustaša, no kao što su ranije odbacivali ustaški re�im, sada su odbacivali i komunizam i zahtijevali uvo�enje potpunih politi�kih i gra�anskih sloboda, što komunistima nije bilo po volji tako da je uslijedila brutalna reakcija. U Slavensku knji�aru koja je još u kolovozu bila napadnuta od strane skojevaca, 13. studenog postavljena je bomba. Marija Radi�, zajedno s ostalim �lanovima obitelji, bila je nakon toga preslušavana na policiji jer je bila osumnji�ena da je sama sebi podmetnula bombu kako bi svratila pa�nju na sebe jer joj narod tobo�e više ne vjeruje. Mariju Radi� napadalo se i u komunisti�koj propagandi, a u sije�nju 1946, na ogradi preko puta ku�e obitelji Radi� u Hercegova�koj ulici osvanuo je natpis na �eškom „Rozmysli si, Ma�enko, rozmysli“ (razmisli si, Ma�enko, razmisli). Radilo se o stihu iz opere Prodana nevjesta Bed�icha Smetane, no autor natpisa, osim što je pokazao glazbenu obrazovanost i dozu duhovitosti, time je zaprijetio Mariji Radi�, usput aludiraju�i na njenu �ešku narodnost. Budu�i da se radilo o udovici Stjepana Radi�a, OZNA nije hapsila Mariju Radi�, ali ju je pratila i cenzurirala joj poštu, dok su mnogi �lanovi njene obitelji du�e ili kra�e vrijeme bili u zatvoru- sin Vladimir Radi�, snaha Marija Radi�, zet August Košuti� i unuk Stjepan Radi� mla�i. Brojni �lanovi obitelji Radi� tijekom cijele komunisti�ke vladavine bili su pra�eni, proganjani i onemogu�avani u svojim karijerama, no najve�i udarac obitelji komunisti su zadali 1948. kad je Mariji Radi� oduzeta Slavenska knji�ara, koja je desetlje�ima bila glavni izvor obiteljskih prihoda.
Posljednjih godina �ivota Marija Radi� posvetila se obitelji, posebno unucima (imala ih je ukupno 9) i praunucima. Budu�i da je bila u daljnjem srodstvu s Antonínom Dvo�ákom i da je sama bila glazbeno obrazovana, nije �udno što su joj se unuci najviše istaknuli na glazbenom podru�ju. Hrvatsku glazbenu baštinu trajno su zadu�ili brati� i sestri�na Milutin Vankekar, ro�en 1924. i Mira Dupelj (1922.- 1999.) svojom pjesmom Tata, kupi mi auto. Vandekar je bio autor glazbe, a kao autorica stihova navodi se Alka Ruben, što je bio jedan od pseudonima Mire Dupelj. Stjepan Radi� mla�i, ro�en 1928. znameniti je pijanist i više je desetlje�a bio profesor na Glazbenoj akademiji. Uklju�io se i u politiku te je 1989. bio me�u obnoviteljima HSS-a, a danas je po�asni predsjednik te stranke. U dva je mandata bio zastupnik u Saboru i u jednom mandatu, od 1995. do 2000. i njegov potpredsjednik. Njegova sestra Marija Radi�, ro�ena 1939. radila je kao bibliotekarka, no istaknula se kao skladateljica filmske glazbe. Njena najpoznatija pjesma je Malena.
Grob Stjepana i Marije Radi�
i ostalih prvaka HSS-a u arkadama na Mirogoju
Marija Radi� umrla je iznenada 17. lipnja 1954, sjede�i u svom naslonja�u i �itaju�i �asopis Narodna tehnika. I nakon smrti Marije Radi� komunisti su nastavili obra�unavati se s njom pa je tadašnji �elnik Saveza komunista Hrvatske Vladimir Bakari� zabranio da bude pokopana u mirogojskim arkadama uz Stjepana Radi�a. Obitelj Radi� stoga se obratila pismom jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu i podsjetila ga na zasluge Marije Radi� te je Tito, nakon dva dana odobrio njen pokop u arkadama. Sprovod Marije Radi� bio je jedan od najve�ih ikad odr�anih na Mirogoju, što pokazuje koliki je ugled kao supruga Stjepana Radi�a i istaknuta javna djelatnica u�ivala u hrvatskom narodu.
Danas uspomenu na Mariju Radi� posebno njeguje „Hrvatsko srce“ kojem je bila prva predsjednica, a Hrvatsko- �eško društvo i �eška beseda Zagreba�ke �upanije pokrenuli su inicijativu da jedna ulica u njenom rodnom Pragu dobije ime Marije i Stjepana Radi�a.
Pogledajmo i dva video-priloga:
Marija Radi� – Ma�enka - „lijepa kao cvijet, a dobra kao an�eo“
Atentat na Stjepana Radi�a
Za portal: Marijan Lipovac,
tajnik Hrvatsko- �eškog društva
*****
Vezani �lanci:
Zagreba�ki �esi odali po�ast Kamili Prelog
�eh je nam je dao svjetlo i gimnaziju,
a sad nam brani ulazak u EU
Stolje�e uzajamnih veza
Biskup Duh, zaslu�ni i tajnoviti �eh
– prvi biskup Zagreba�ke biskupije
Moravski Hrvati napokon dobili svoj kulturni centar
O HRVATSKO - �EŠKOM DRUŠTVU
Vladimir Prelog na praškom kemijskom nebu
Za portal pripremio: zm
