KOJI SU TRAUMATI�NI POVIJESNI DOGA�AJI PO SVOJIM POSLJEDICAMA TRAJNO OBILJE�ILI NAŠE DRUŠTVO
PTSP CROATIA - pet trauma u hrvatskoj duši
Ako bismo svih pet trauma pokušali sa�eti u jedno kolektivno psihološko iskustvo, mogli bismo re�i ovako: 1928. smo zamrzili, 1941. smo se podijelili, 1971. smo zašutjeli, 1991. smo napadnuti, a nakon toga smo oplja�kani |
Kao što nema �ovjeka bez osobnih trauma, tako nema naroda bez povijesnih trauma. I kao što osobne traume u velikoj mjeri formiraju i odre�uju karakter �ovjeka, dovode�i ga u posebno teškim slu�ajevima i do PTSP-a, tako i povijesne traume pridonose karakteru �itavih naroda: pomislimo samo na to koliko je holokaust formirao �idove.
U ovom tekstu bavit �emo se hrvatskim traumama. U tu svrhu subjektivno smo izdvojili pet traumati�nih doga�aja iz suvremene hrvatske povijesti koji su ostavili trajne posljedice na hrvatski narod i sve gra�ane Hrvatske.
Ne tvrdimo, naravno, da su ovo jedine ili najve�e hrvatske traume: ponavljamo, izbor je subjektivan, a rukovodili smo se dalekose�noš�u posljedica traumati�nog doga�aja na hrvatsko društvo.
Ako bismo svih pet izabranih trauma pokušali sa�eti u jedno kolektivno psihološko iskustvo, mogli bismo re�i ovako: 1928. smo zamrzili Srbe, 1941. smo se podijelili me�u sobom, 1971. smo zašutjeli, 1991. smo napadnuti od drugih, a nakon toga smo oplja�kani od „naših“.
I. 1928.: Ubojstvo Stjepana Radi�a u Beogradu
Stjepan Radi�
Pucnji srpskog radikala Puniše Ra�i�a u Narodnoj skupštini tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nisu samo na licu mjesta usmrtili zastupnike Hrvatske selja�ke stranke Pavla Radi�a i �uru Basari�eka - vo�a HSS-a Stjepan Radi� nakon šest tjedana je umro od posljedica ranjavanja – nego su u dobrom dijelu hrvatskog naroda, odnosno u njegovoj kolektivnoj memoriji, trajno ozna�ili Srbe kao glavne neprijatelje i krvnike hrvatskog bi�a, grad Beograd kao hrvatsko stratište, a bilo koji oblik ju�noslavenske dr�ave kao tamnicu hrvatskog naroda.
Stradanje vrha HSS-a (tada najja�e hrvatske stranke i najja�e opozicijske stranke u cijeloj Kraljevini SHS) na „neprijateljskom teritoriju“ simboli�no je otvorilo novu i mnogo zlo�udniju etapu hrvatsko-srpskih odnosa te okon�alo višestoljetni mirni su�ivot Hrvata i Srba u Hrvatskoj, jer su srpski radikali prirodno proizveli hrvatske radikale: ve� idu�e godine Ante Paveli� u Italiji osniva ustašku organizaciju, koja i danas �ivi u mnogom hrvatskom srcu. Glavni simptom ove traume jest da to srce veli�inu svojeg i tu�eg hrvatstva mjeri koli�inom mr�nje prema Srbima.
II: 1941.: Podjela na ustaše i partizane
Za hrvatski narod mo�da bi dugoro�no bilo bolje da su ga na ustanak protiv nacifašista 1941. pozvali �elnici tadašnjeg HSS-a, koji je na izborima redovito osvajao najviše hrvatskih glasova.
Me�utim, vo�a HSS-a Vladko Ma�ek u tom je kriti�nom trenutku pozvao hrvatski narod da se pokori okupatorskom re�imu i zlo�ina�koj nacisti�koj dr�avi NDH (�ime se pokazuje da „hrvatska šutnja“ ne samo što postoji i davno prije 1971. nego i da ona predstavlja integralni dio hrvatskog bi�a), a oru�ani ustanak protiv doma�ih i stranih nacista i fašista organizirali su i poveli Komunisti�ka partija i Titovi partizani, spasivši tako hrvatski obraz pred svijetom i vlastitim potomcima.
Na�alost, ono što je 1941. po�elo s ustaškim pogromima Srba, �idova, Roma i hrvatskih komunista u Jasenovcu i drugdje, preokrenulo se u svibnju 1945. na kri�nom putu i Bleiburgu u još jednu hrvatsku tragediju: ona hrvatska mati koja nije zakukala 1941. nad Jasenovcem, zakukala je 1945. nad Bleiburškim poljem, i do dana današnjega taj lelek u hrvatskom društvu nije prestao jer se obiteljskim predanjem prenosi kroz generacije.
III. 1971.: Hrvatsko prolje�e
Savka Dab�evi� Ku�ar
Dvije godine nakon što je �ovjek stupio na Mjesec u hrvatskom se društvu dogodio „masovni pokret“, fenomen koji je tek godinama kasnije nazvan „hrvatskim prolje�em“.
Odre�ena liberalizacija politi�kog �ivota u tadašnjoj Jugoslaviji omogu�ila je da se glasnije �uje hrvatski glas, a taj je glas promptno zatra�io labavljenje veza s Beogradom, na tragu pratraume iz 1928. godine. Tito je neko vrijeme �ak i podr�avao „nove vjetrove“ iz Saveza komunista Hrvatske, ali su ga izvještaji o strahu me�u hrvatskim Srbima i seoskim stra�ama po Lici i Kordunu (koje su bile potaknute pratraumom hrvatskih Srba iz 1941.) naveli na to da „okrene plo�u“: vode�i hrvatski komunisti Savka Dab�evi�-Ku�ar i Miko Tripalo su smijenjeni, a brojni hrvatski „prolje�ari“ osu�eni na zatvorske kazne.
Kao odgovor na traumu, po�inje „hrvatska šutnja“ koja �e potrajati punih 20 godina. Šutnja i jest glavno obilje�je ove traume: otada je u hrvatskom nacionalnom bi�u eskalirao poltronski mentalitet, koji je Tu�man tako dobro iskoristio u 90-ima.
IV. 1991.: Ubojstvo Reihl-Kira u Osijeku
U rano ljeto 1991. rat u Hrvatskoj još se nije bio razmahao, iako su ratne namjere Slobodana Miloševi�a bile o�ite. Osim Knina, klju� hrvatsko-srpskog rata i(li) mira bila je isto�na Slavonija, a taj klju� dr�ao je jedini predstavnik mlade hrvatske dr�ave kojemu su tamošnji Srbi bezrezervno vjerovali: na�elnik osje�ke policije Josip Reihl-Kir.
Svakodnevnim kontaktima sa slavonskim Srbima Reihl-Kir je uspijevao odr�ati me�uetni�ke odnose pod kontrolom, ali je pritom stao na put „gospodarima rata“, i to ne srpskima, nego hrvatskima: šef osje�ke policije ubijen je 1. srpnja 1991. na kontrolnom punktu hrvatskog MUP-a.
Jedne slavonske novine potom su izišle s naslovom „Ubijen Kir, a s njim i slavonski mir“, što se samo koji tjedan kasnije pokazalo surovo to�nim: nakon Kirove smrti, psi rata mogli su biti pušteni s lanca. Ista se stvar ponovila godinu kasnije u Bosni, kada je 9. kolovoza 1992., tako�er od hrvatske ruke i strojnice, na cesti ubijen komandant HOS-a Hercegovine i general Armije BiH Bla� Kraljevi�.
Zašto je ovaj hrvatski emigrant ubijen? Pa zato što je nešto ranije, doznavši za sramni dogovor Tu�mana i Miloševi�a o podjeli BiH, izdao javni proglas u kojem je gra�ane pozvao da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Zauzimanje za savezništvo s Bošnjacima Kraljevi�a je došlo glave: hrvatski „gospodari rata“ htjeli su rat s Bošnjacima te su ga i po�eli �im su se riješili Kraljevi�a.
Nije hrvatska trauma samo to što su Reihl-Kir i Kraljevi� ubijeni zato što su jedini mogli sprije�iti sukobe me�u narodima; sr� ove traume je to što ve�ina Hrvata ovoga uop�e nije svjesna, �ime nikakva katarza nije niti mogu�a.
V. Pretvorba & privatizacija
Proces pretvorbe & privatizacije po�eo je ve� pod okriljem Domovinskog rata, tako da dobar dio hrvatskog naroda – unezvjeren od ratnih stradanja i egzistencijalne strepnje - nije ni shvatio da je u me�uvremenu trajno oplja�kan, i to ne od Beograda, nego od Zagreba.
Pretvorba je u Hrvatskoj bila nemoralna i kriminalna ve� u samoj ideji – sve narodno bogatstvo, koje su radni ljudi i gra�ani Hrvatske stvarali desetlje�ima, prešlo je po Tu�manovoj zamisli u ruke izabranih 200 obitelji – tako da nije �udno što je takva bila i izvedba, a što su omogu�ili HDZ-ovi „lukavi zakoni“ s po�etka 90-ih.
Dalekose�no zna�enje ove traume nije toliko u tome što je gra�anima Hrvatske nanesena nepravda, koliko u tome što je ta nepravda nepovratno ugra�ena u same temelje hrvatskoga društva, što zna�i da �e to društvo trajno biti nepravedno te da �e se i ova trauma prenositi kroz generacije, sli�no kao Jasenovac i Bleiburg.
|
Slavko Goldstein: Samo su se ustaše bojale partizana
Jesu li ovi doga�aji utjecali na podjele u hrvatskom društvu, barem u odnosu prema Srbima?
- Ubojstvo Radi�a nije podijelilo hrvatsko društvo, naprotiv, podjela je vladala dotad: Krle�a i Cesarec su pisali ekavicom da bi pridobili Srbe za latinicu, dakle to je bio integralisti�ki koncept, a nakon atentata na Radi�a, oni prestaju s ekavicom. Ali odnosi izme�u Hrvata i Srba nisu nakon toga jednozna�no išli nizbrdo, nego su lavirali i oscilirali: sjetite se da je 1939. potpisan sporazum Cvetkovi�–Ma�ek. Rekao bih da su doga�aji koje ste nabrojili ostavili trajne traume i posljedice u svijesti hrvatskog naroda, kao što je godina 1941. ostavila trajne tragove u svijesti srpskog naroda u Hrvatskoj.
Je li proglašenje NDH 1941. pridonijelo podjelama i unutar hrvatskog etni�kog korpusa u Hrvatskoj?
- Ne bih rekao da je tu bilo velikih podjela. Desetog travnja 1941. vjerojatno bi 90 posto hrvatskih gra�ana glasovalo za NDH, dok 1. sije�nja 1945. Paveli� ne bi dobio niti deset posto glasova. Te 1945. narod je nas partizane do�ekao trijumfalno, svi osim onih iz ustaških obitelji koje su se plašile.
Smatrate li i ubojstvo Josipa Reihl-Kira hrvatskom traumom?
- U ono vrijeme nitko se nije bunio protiv Glavaša i njegovih ubojstava na Dravi, osim nas par tisu�a u cijeloj zemlji. A da danas pitate, bilo bi 90 posto ljudi koji bi rekli da je to loše. |
Izvor: Slobodna Dalmacija, piše Damir Pili�
*****
PS:
Gornji �lanak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji izazvao je mnoge komentare. Kao i uvijek kod takvih �lanaka; pro i kontra!
Pogledamo na primjer diskusiju o tom �lanku na forumu forum.net.hr, za divno �udo relativno umjerenu i ne toliko sva�ala�ku kao ina�e na forumima, s iznošenjem nekih povijesnih elemenata i „što bi bilo, da je bilo“ i prete�no bez onih uobi�ajenih prepucavanja i uvreda me�u anonimnim diskutantima (osim nekoliko na ra�un Slavka Goldsteina):
http://forum.net.hr/forums/t/248959.aspx?PageIndex=1
�lanak Slobodne Dalmacije preuzeo je i objavio i Portal dragovoljaca Domovinskog rata RH, a u komentarima ispod �lanka Doc. dr. sc. Tanja Fran�iškovi�, dr. med. i Mladen Haupert, dr. med., spec. psihijatar objašnjavaju pojam, simptome i zamršene niti tjelesnih, emocionalnih i spoznajnih percepcija PTSP-a:
http://ddrrh.com/index.php?option=com_content&task=view&id=2787&Itemid=1
