Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Poziv na predavanje prof. Filipa �orluki�a pod nazivom
"DUHOVNOST RELIGIJA"

Islamski centar Zagreb sa zadovoljstvom poziva na predavanje koje �e odr�ati prof. Filip �orluki�, stalni dopisnik našega portala, �iji niz interesantnih priloga smo do sada objavili. Prof. �orluki� �e na predavanju govoriti o duhovnosti religija, o Bibliji koju je prou�avao i o Kuranu o kojem je i knjigu napisao:

 

MED�LIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB
ISLAMSKI CENTAR ZAGREB,
GAVELLINA 40
01/6137162
www.islamska-zajednica.hr

Poštovani/ Poštovana
Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na predavanje pod nazivom „DUHOVNOST RELIGIJA“ koje �e odr�ati prof. Filip �orluki�, umirovljenik, fizi�ar, znanstveni istra�iva� i publicist iz Pule u velikoj dvorani Islamskog centra Zagreb, u �etvrtak, 17. 12. 2009. godine, s po�etkom u 18:30 sati.
Predavanje �e biti odr�ano u sklopu redovne tribine �etvrtkom „Dr. Sulejman Mašovi�“.

S poštovanjem,

Voditelj tribine
Mirza ef. Meši�

***

Za zainteresirane �itatelje portala koji nisu u mogu�nosti prisustvovati predavanju donosimo koncept predavanja:

Duhovnost religijâ – tribina

Bibliju sam prvi puta pro�itao kad mi je bilo 18 godina. Iz tog obimnog i zahtijevnog sadr�aja tada su mi ostala samo dva va�na pitanja za koja uop�e nisam znao kako ih shvatiti:
Što je to Bog i zapovijedi: "Ljubi Boga... i ljubi bli�njega svoga..." za koje Isus tvrdi da su najva�nije te da je u njima sadr�ano Pismo i proroci.

Tek 20 godina kasnije, kad sam poslom dulje vrijeme boravio u Africi, imao sam slobodnog vremena na pretek, pa sam potaknut idejama II. Vatikanskog sabora odlu�io zapo�eti sa znanstvenim komparativnim istra�ivanjima svih povijesno poznatih religija. Kao rezultat tih istra�ivanja nastale su knjige: Kamo ideš �ovje�e, Objedinjeno Evan�elje i Kuran - Zagreba�ka recenzija redoslijeda poglavlja.

Nakon više od �etrdeset godina tim se istra�ivanjima još bavim, a pitanja koja sam si postavio prije više od 60 godina pokazala su se temeljinim pitanjima kojima su se ljudi bavili još u prapovijesti. Trajna i iskonska je �elja ljudi da barem malo više saznaju što je Bog, kako se zove, zašto nam se ne javi da ga vidimo i �ujemo i kona�no, što je On zapravo, zašto ga ne mo�emo barem donekle spoznati, pojmiti.

Monoteizam i vjerovanje u jednog nevidljivog Boga ne po�inje s Abrahamom (Ibrahimom). Istra�uju�i unazad, na prvim zapisima preuzetim iz predhistorijske usmene predaje, kroz brojna mnogoboštva dolazimo do jednog, nevidljivog Boga. Tako u Egipatskoj knjizi mrtvih nalazmo zapisano:

"Bog je jedan jedini i uz njega ne postoji ni jedan drugi Bog. Bog je jedan, on je u�inio sve stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv, Bog je od po�etka i on je bio od po�etka.... a sve što postoji on je stvorio..."

Ovaj bi se tekst bez ikakve dvojbe mogao uvrstiti u Bibliju i Kuran, a bez obzira na uobi�ajene tvrdnje da religijska misao po�inje s mnogoboštvom, ovakvi tekstovi, pa i usmena predaja, govore da je jednoboštvo inicijalno, ali da je to degradiralo u mnogoboštvo i klanjanje kipovima, tijekom vremena zaboravljaju�i što oni predstavljaju. Ta ljudska potreba za materijalnim predo�avanjem onoga komu se klanjamo u nekakvim obredima, potje�e iz predhistorije, ali se i danas sna�no name�e.
    
Za�etnik jednoboštva tri današnje religije je Abraham (Ibrahim), ali je ono u toj široj regiji od prije ve� postojalo, jer kad je on prolazio pored prastarog svetišta Salema, pred njega je izašao Melkizedek, kralj salemski i sve�enik Boga svemogu�eg. Rije� salem zna�i mir, a to je sadr�ano i u današnjem nazivu tog mjesta: Jerusalem - Grad mira.

No, pravi po�etak uspostave ve�e zajednice abrahamskog jednoboštva po�inje nekoliko stotina godina kasnije s Mojsijem (Musa) na Sinaju, gdje se tijekom �etrdest godina pokazuje sva tvrdokornost u odbijanju onoga �emu ih se pou�avalo. Po poimanju starih naroda ime i osoba su jedno, pa ako nema imena nema ni osobe. Stoga je Mojsije još prije izlaska iz Egipta inzistirao da mu Bog ka�e svoje ime, na što mu je Bog odgovorio:
"E h j e h   a š e r   e h j e h." (2M. 3,14)

Taj je odgovor izgovoren na hebrejskom jeziku u prvom licu jednine, što je logi�no. Me�utim mi to ne mo�emo prevesti u prvom licu, a da bude potpuno razumljivo. Doslovan prijevod bio bi: „Jesam koji jesam“, što je nejasno. Bibli�ari to obi�no prevode nedoslovno, kao: „Ja sam koji jesam“, ili: „Ja sam koji sam“, što je jezi�ki problemati�no, ali i još nejasnije.

Me�utim, ako istu re�enicu napišemo u tre�em licu jednine: „Jahveh ašer jahveh“, kako je Mojsije rekao svojima - na putu smo ne samo razumljivog prijevoda, nego tako�er i pribli�avanja shva�anju temeljnog biblijskog Bo�jeg „imena“: Jahveh.

Rije� jahveh dolazi od glagola hajah, što zna�i: biti, odnosno postojati. Biti je pomo�ni glagol, koji od prvog do tre�eg lica jednine i mno�ine mijenja oblik: ja sam, ti si, on je, a mo�e se izre�i i u imeni�nom obliku kao bitak, što je uobi�ajeno u filozofiji, ali je za ostale zna�enje te imenice prili�no nejasno. No istozna�na joj je i imenica: postojanje, kojoj je zna�enje potpuno razumljivo. Stoga re�enici kojom je Bog rekao Mojsiju svoje „ime“ u prvom licu jednine, u hrvatskom najpribli�nije odgovara prijevod: Postojanje sam koji sam Postojanje.

Mojsije je to narodu mogao re�i samo u tre�em licu jednine: Jahveh ašer jahvehodnosno u prijevodu: On je Postojanje koji je Postojanje. To nipošto ne mo�e biti ime, nego nas upu�uje što je Bog: Bog Postojanje(Jahveh) sam po sebi, Vje�no Postojanje, bez po�etka, Izvorište svega što postoji.

Jahveh(Postojanje)je temeljni naziv, a s obzirom da to ni �idovi nisu mogli pojmiti kao pravo ime, oni su to prihvatili kao nekakvo tajno, sveto ime za Boga kojega su se tako strašno bojali, pa ga u skladu s time nikada nisu izgovarali, a kad su ga baš morali napisati, pisali su ga poznatim tetragramom JHVH, a samoglasnike nisu u svome pismu ni imali.

Hebrejska, ali i arapska rije� kojom ozna�avamo da se trebamo ne�ega bojati, je dvozna�na pa zna�i i: biti svjestan ne�ega, što je potpuno u skladu s tekstovima Evan�elja i Kurana. Na �alost, u prijevodima ovih knjiga tradicionalno je zadr�ano zna�enje: strah. 

To Postojanje, Stvarala�ko Postojanje, kojega bismo u skladu s objavama trebali biti svjesni, Izvorište je svega što postoji, onoga �ega jesmo, ali i onoga �ega nismo svjesni. U tom su Postojanju obuhva�ena sva „imena“: Stvoritelj, Svevišnji, Svevladar, Svedr�itelj, Otac…; kojima Boga nazivamo.

Ovako shva�ena biblijska informacija, da je Bog Postojanje sam sebi, daje nam klju�ni podatak što je Bog zapravo. No, mi smo naš misaoni sustav izgradili na temelju informacija iz svijeta izvan nas, koje primamo preko naših �ula, prvenstveno vida i sluha. Bez obzira na sposobnost intuicije i zamišljanja, �ak i nepostoje�eg, mi nastojimo sebi barem misaono „pred-o�iti“ nekakav entitet koji postoji. Tako Boga naj�eš�e poosobljujemo, ali iz konteksta sadr�aja, posebno Evan�elja (Ind�il), proizlazi da Bog ne mo�e biti „osoba“.

�idovi su Boga stalno smatrali osobom, ali od toga nisu pravili nikakav nauk. Oni o Bogu ne raspravljaju u smislu nekakve teologije. Islamski vjernici tako�er Boga naj�eš�e smatraju osobom. U po�etku islama bilo je �ak i fizi�kih obra�una u raspravama o izgledu Bo�jeg prijestolja, no u najvišim dometima islamske misli ne prihva�a se personifikacija Boga, ali se o tomu i ne raspravlja. Krš�ani su na svojim saborima Boga proglasili osobom, i to uz vrlo slo�enu i neshvatljivu formulaciju teksta dogme, što je dovelo do velikih teško�a unutar krš�anstva, pa i razlaza.

 Me�utim, Prolog Evan�elja po Ivanu (Jahja):
U po�etku bijaše Rije� i Rije� bijaše u Boga i Rije� bijaše Bog…(Iv. 1,1)
nam nudi odgovor što je to što Postoji, ali je neodgovaraju�im prijevodom višezna�ne gr�ke rije�i Logos, kako piše u originalu, to zakomplicirano. Naime, logos  pored ostalog zna�i i: misao, umna misao, razum, izrijek… U zna�enju rije�, logos mo�emo prevesti samo posredno iz zna�enja: izrijek, izre�ena rije�. Svako od navedenih zna�enja rije�i logos stavljeno u gornji tekst, ima mnogo više smisla. Naime, u zna�enju: Rije� - name�e se pitanje: A tko je izgovorio tu Rije�?

Ako pak umjesto rije�i: "Rije�"  stavimo Misao, ili Razum:
U po�etku bijaše Misao i Misao bijaše u Boga i Misao bijaše Bog.
Odnosno: U po�etku bijaše Razum i Razum bijaše u Boga i Razum bijaše Bog,
dobijemo jezi�ki korektan i pojmovno nedvojbeno jasniji prijevod. �ak nam i prastara poruka indijske religijske filozofije govori da je: „Razum prete�a svih stvari“.

U ovako prevedenom tekstu po�etka Ivanova Evan�elja sve postaje logi�no i nema nikakve dvojbe da li tekst treba shvatiti kao metaforu, nekakvu simboliku, ili doslovno. Bog je Razum, Misao, Umna Misao. Time je istovremeno pitanje: Zašto Boga ne mo�emo vidjeti, ili u naivnijem obliku: zašto se Bog krije od nas? – postalo bezpredmetnim.

U skladu s time i naš suvremnei einsteinovski pojam: Svemirski razum, ne mo�emo shvatiti da je Bog u svemiru, nego da je svemir u Bogu. I ljudska misao mo�e obuhvatiti �ak i cio svemir, dok Misao (Bog) postvarujeneposredno u sebi ono što mi do�ivljavamo kao stvarnost. Nasuprot, ljudskoj stvarala�koj misli, Bog zamišljanjem, na primjer, svemira, samim time ga i postvaruje. Materijalizira taj svemir.

Još je u drevnoj Rig vedi zapisano: „Visvakarman stvara mišlju i snagom...“ (RV. X,82-2), a slavni islamski filozof Avicena (Ibn Sina,- 980 do 1037) ka�e: „Stvaranje se sastoji u �inu Misli, koja misli samu Sebe…“. Veliki mislilac Toma Akvinski �esto je pisao da: „Bogu je isto misliti i �initi“.

Ako prihvatimo ovo logi�no razmišljanje, tada je besmislemo pitati: Tko je Bog, nego u smislu: Što je Bog? Za osobu pitanje postavljamo sa tko, ali što je to što �ovjeka �ini �ovjekom? Bez ikakve dvojbe, to je razum, to je svijest, to je (za one koji vjeruju) duša. Stoga nas svako poimanje Boga osobom, sigurno vodi na krive putove razmišljanja. Bez obzira na to što se u svetim knjigama govori o Bo�jim imenima, iz zna�enja samih naziva vidljivo je da su to samo pojedina Bo�ja svojstva, odnosno atributi. Bog nema imena. On nije osoba, niti bilo kakav izdvojeni entitet.

Tek kada ovo shvatimo, mo�emo saznati i što zapravo zna�e dvije zapovijedi: Ljubi Boga..., ljubi bli�njeg svoga... , odnosno na koje je zna�enje mnogozna�ne rije�i ljubav mislio Isus. Njome ozna�avamo neke od temeljnih ponašanja prema drugima, ali i prema sebi. Duboko zadire u svijest i podsvijest, a izraz je emocija, instinkta, strasti, ali i najdublje duhovnosti i uop�e ljudske filozofije �ivljenja. Temeljem je psihologije, osobne i socijalne, ali i psihijatrije. Pod vodstvom razuma mo�e nas voditi Bogu, dok nas vo�ena raspojasnim emocijama usmjeruje neposredno vragu. Prema tome sigurno je da to ne mo�e biti niti jedan oblik ljubavi zasnovan na instinktima, emocijama, nego da to mora biti �in razuma. Stoga je nu�no potra�iti neke alternativne rije�i i zna�enja.

Gr�ki je jezik, jedan od rijetkih u kojemu je op�i pojam „ljubav“ razlu�en na tri rije�i: agapa, filo i eros, a u tra�enju alternativnih rije�i za rije� agapa, jedan od najve�ih krš�anskih teologa, sv. Augustin je tu rije� razlu�io na tri rije�i na latinskom: amor (ljubav), dilectio (privr�enost) i caritas(dobrohotnost), a moglo bi se uvjetno prevesti i kao milosr�e. Bio je na dobru putu, ali je, na �alost, odustao na samom po�etku. U velikim i �udnim raspravama me�u teolozima onog vremena, problem poimanja ljubavi bio je potpuno zanemaren.
Ja sam u tra�enju prvo došao do rije�i solidarnost, koja u sebi obuhva�a i milosr�e i koja se izvrsno uklapa kao konkretizacija u Drugu zapovijed (odnos me�u ljudima), ali nema nikakvog smisla tra�iti da naš odnos prema Bogu bude solidarnost.

U razli�itim prilikama Isus je upu�ivao svoje u�enike da neke odrednice trebaju znati ras�lanjivati po kakvo�i, ali i po stupnju intenziteta. Istra�uju�i u tom smislu, ve� u starozavjetnim tekstovima nalazimo odredbu da ne �inimo drugomu, što ne �elimo da drugi u�ini nama. To mo�emo obuhvatiti pojmom tolerancije, trpeljivosti, s time da je to u kontekstu cijelog Evan�elja op�a tolerancija, tolerancija prema svima, bez obzira na pleme, rod, naciju, rasu… To je neosporno donja granica prihvatljivosti u me�uljudskim odnosima, a da bismo uop�e nekoga mogli smatrati �ovjekom, „bi�em �ivim“ u evan�eoskom smislu. Barem deklarativno, to je i osnova idealno proklamiranih društvenih usmjerenja našeg suvremenog svijeta. Toleranciju kao najni�i stupanj evan�eoske ljubavi, mo�emo nazvati i pasivnim oblikom te ljubavi.

No, u Evan�elju, ali ne samo Evan�elju, se nalazi i viši stupanj Ljubavi:
I kako �elite da ljudi �ine vama, tako �inite i vi njima. (Lk. 6,31 i Mt. 7,12)

Taj sam aktivni stupanj nazvao: solidarnost. Ova dva kvantitativna stupnja, ali i dvije kvalitete i dva naziva ponašanja, u potpunosti obuhva�aju sve ono što se zahtijeva u Drugoj zapovijedi zapisanoj u Evan�elju, ali su neprimjerni da istu rije� zamijene u Prvoj zapovijedi (Ljubi Boga…). Do vrha ovog višeg stupnja, odnosno solidarnosti, dose�e i Budin nauk, ali i mnogo stariji taoizam i staroegipatska etika.

Me�utim, da bi se to moglo odnositi i na Prvu zapovijed, i da bi se Isusova tvrdnja da je: „Ljubi Boga…To je najve�a…Druga je ovoj jednaka: Ljubi bli�njega…“ (Mt. 22,37 – 40) imala istu logi�nu podlogu, u Evan�elju mora postojati i neki tekst koji nas upu�uje i na onaj najviši stupanj pojma ljubav:  „Ljubi Boga…“. I, zaista postoji! Taj nam je stupanj Isus jasno izlo�io svojom molitvom:

O�e sveti, sa�uvaj ih u svome imenu koje si mi dao: da svi budu jedno kao mi…da svi budu jedno, kao što si ti; O�e, u meni i ja u tebi, neka i oni budu jedno s nama(Iv. 17,11 i 21)

Ovo je vrhunska informacija o našoj krajnjoj svrsi. Sve je potpuno jasno. Ovo je istovremeno i  najviši, tre�i stupanj ljubavi prema bli�njemu, ali je to i pravi smisao Prve zapovijedi. Na ovom je stupnju Druga zapovijed zaista jednaka Prvoj. Zapravo je to jedinstvena zapovijed „o kojoj visi sav zakon i proroci“ i  „…Va�nije zapovijedi od ovih nema.“;  kako je nau�avao Isus. U samo jednoj rije�i: Ljubav, sadr�ana je bit cjelokupne Objave, od Adama, do kraja �ivljenja na Zemlji, ulaze�i i u onostranost.

Ovaj sam, najviši stupanj nazvao: Te�nja ka sjedinjenju. Imamo, dakle, tri stupnja kojima u potpunosti definiramo evan�eoski pojam rije�i Ljubav: Tolerancija, Solidarnost i Te�njaod kojih ovaj tre�i stupanj potpuno objedinjuje Prvu i Drugu zapovijed. Ovime postaje jasnom i tvrdnja apostola Pavla da bez ljubavi i najja�a vjera ne zna�i ništa. Izri�ito je naglašeno da je od vjere, ufanja i ljubavi, najva�nija ljubav.

U prva dva stupnja ta ljubav mo�e biti potaknuta vjerom, ali je to i �isto socijalna, eti�ka kategorija, koja nije posebno vezana ni za kakvu religiju posebno. No da bi netko mogao uop�e biti vjernik u smislu onoga što piše u svetim knjigama, ta dva stupnja su preduvjet. Bez toga je tre�i stupanj nemogu�, a bilo kakvo vjerovanje u Boga samo po sebi bezpredmetno. Ni na koji na�in ne mogu te�iti sjedinjenju s Bogom, sam niti sa svojim bli�njima, ako nisam prema svim ljudima barem tolerantan. Prema tomu su op�a tolerancija i solidarnost uvjeti, da bih uop�e mogao pomišljati na ostvarivanje tre�eg stupnja – sjedinjenja u Bogu. U svome najvišem obliku; sjedinjenje, a posebno druga zapovijed nisu povijesne novine krš�anstva. Kao najviši cilj susre�emo je i u nekim najstarijim religijama.

Ovo je temelj duhovnosti u sve tri monoteisti�ke religije, koje su u tom smislu jedna ista vjera u zajedni�kog Boga. Pri tome ne mislim na sjedinjavanje vjerskih zajednica koje se razlikuju prvenstveno po civilizacijskom polazištu i manifestativnom dijelu iskazivanja vjere.

Poslije nekoliko stolje�a Izraelovo je potomstvo izraslo u narod, pa ih se tijekom �etrdeset godina na Sinaju uz obe�anja, ali i oštra ka�njavanja uvodi u aktivno jednobošvo. Dobili su deset zapovijedi, koje su i osnova eti�kog ponašanja uop�e. No u Mojsijevim knjigama još nema ni traga zagrobnom �ivotu. O tomu su tek mnogo kasnije propovijedali proroci. Nakon 13 stoje�a uspona i padova bio je to visoko civilizirani narod, ali pod rimskom vlaš�u. Religija im se svodila na ekstremni formalizam. Proroci su im ranije obe�ali Mesiju, koji �e ih osloboditi od zabluda. No, oni su o�ekivali kralja koji �e osloboditi njihovu dr�avu, pa kad se pojavio Isus, oni u najve�em broju nisu u njemu prepoznali Mesiju, a vjersko vodstvo ga je �ak smatralo opasnim.

Isus nije došao da uspostavi novu vjeru, nego da im uka�e u �emu griješe, ali je krš�anstvo koje se ubrzano proširilo Europom, u novim civilizacijskim sredinama dobilo odlike potpuno nove religije, dok su �idovi progonjeni sve do naših dana. Rimske vlasti su u prvih 300 godina oštro progonile krš�ane, da bi pod carom Konstantinom krš�anstvo postalo dr�avnom religijom. Tad je zapo�eto s orginiziranjem velikih crkvenih sabora, na kojima su donesene i odluke koje su u potpunoj suprotnosti s Evan�eljem. Umjesto Bo�je jedno�e proglašeno je Trojstvo, a pod dr�avnim autoritetom proglašeno je dogmatsko ustrojstvo, što je u suprotnosti �ak i s ljudskom psihologijom. Osobno vjerovanje u bilo što je prirodna sloboda svakog �ovjeka. Nikoga se ne mo�a prisiliti da nešto vjeruje, ali pod prisilom svatko mo�e slagati da vjeruje. Od tada je sve krenulo krivim putevima. Crkva se ubrzo po�ela dijeliti u sukobljene Crkve. U svojoj knjizi: Krš�ani na drugi na�in, kanonik dr. Juraj Kolari� piše: „Povijest Crkve jest povijest zabluda".

U 7. se stolje�u pojavljuje Muhamed, za kojega u Kuranu piše da je njegov dolazak najavljen u Evan�elju, a koliko sam uspio istra�iti to bi se moglo odnositi na Isusovo obe�anje u�enicima da �e im poslati Duha utješitelja koji �e ih pou�iti. Taj duh je Gabriel (D�ibril) koji je Muhamedu prenosio Bo�je poruke.

Kuran potvr�uje vjerodostojnost biblijskih knjiga, ali u cilju svoje vjerodostojnosti navodi informacije koje �e se mo�i shvatiti tek u daljoj budu�nosti. Tako na pr. o an�elu Gabrielu navodi da je on an�eo velike mo�i koji silazi s velikih visina i da njegov jedan dan putovanja iznosi kao 50.000 naših godina. Sve do po�etka XX. st. to je bilo neprotuma�ivo. No, stavljanjem tih brojeva u Einsteinovu jednad�bu dobije se podatak o brzini skoro jednakoj brzini svjetlosti. To zna�i da on nije nekakav beztjelesni duh, nego da ima fizi�ko tijelo koje ne mo�e dosti�i brzinu svjetlosti, te da dolazi iz civilizacije koja je svladala kretanje tako velikom brzinom. 

Kuran je obimna knjiga, koja je objavljivana mnogobo�a�koj i jednoj od najzaostalijih civilizacija na svijetu i stoga sadr�i i odredbe o zakonodavstvu, kao što je npr. �enidba, potpisivanje ugovora i tome sli�no. No u vjerskom pogledu Kuran ne objavljuje novu religiju u odnosu na kr�anstvo i judaizam: Kuran je samo opomena ljudima. (81.27), pa ti opomeni, ti si samo opominja�, ti nisi nad njima vlastodr�ac. (88,21-22). Potpuno se priznaju biblijske knjige: „Mi smo njima poslali Isusa, sina Marijina (Merjema), potvr�uju�i Toru (Tevrat) koju oni imaju kod sebe..(5,49). „Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku, Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi ne pravimo razliku izme�u ni jednog od njih. ((3,84 i 2,36).

Ne samo da ih priznaje, nego njihov sadr�aj, onakav kakav je bio u vrijeme objavljivanja Kurana, na svojevrstan na�in ovjerava i proglašava se �uvarom njihove vjerodostojnosti: „Mi smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su došle prije nje i da ih �uva  (5,51). 

Stoga ni jedan musliman koji vjeruje tekstu Kurana, ne bi smio osporavati Bibliju. Kuranom se osporava samo ono što je dodano, a prije svega Bo�je Trojstvo: „Gotovo da se nebesa raskomadaju..., zato što svemogu�em Dobro�initeju pripisuju sina“ (19,91-92).

No prema vjernicima drugih vjera je izrazito tolerantan, �ak i prema jednobo�cima izvan krš�anstva i judaizma:  „Nema straha niti �e tugovati tko vjeruje u Boga, pa bio on musliman, �idov, poklonik zvijezda, Sabejac, ili krš�anin“ (5,72).  „Oni koji vjeruju, �idovi, krš�ani, Sabejci, koji budu vjerovali u Boga i sudnji dan i �inili dobra djela, imat �e svoju nagradu kod svoga Gospodara i za njih nema straha, niti �e tugovati“ (2,62).

Muhamedu se jasno ka�e da on u pogledu vjere nije vlast, nego je samo opominja�, a u slu�aju pokušaja sporenja oko toga �ija je vjera bolja, Muhamedu se zapovijeda: „Reci: Tebi tvoja vjera meni moja". Ono što je posebno va�no izri�ito se zapovijeda: „La ikrahi fit din - U vjeru nema prisiljavanja“ (2.256).

U duhovnom su pogledu te tri knjige jedna znatno kra�a knjiga, a u Kuranu piše da je objavljuje razumnima i onima koji razmišljaju. To isto vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je svojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednica zapravo bi trebala biti svojevrsna dragovoljna udruga vjernika. Obredi i vanjska obilje�avanja pripadnosti vjerskoj zajednici mo�e, ali i ne mora poticati duhovnost, ali to samo po sebi nije duhovnost. Duhovnost je u svjesnom osobnom obra�anju Bogu.

Degradacija duhovnosti u puki formalizan jedan od velikih uzroka je i to, što su se sve tri osnovne vjerske zajednice umjesto pravog zna�enja biblijske poruke: Biti svjestan Boga, najviša je spoznaja, opredjelile zaprvotno �idovsko poimanje da je Strah Bo�ji najviša spoznaja, predstavlja apsolutnu negaciju Evan�elja, kao i svih onih tekstova o Bo�joj dobroti zapisanih u Kuranu. Upravo je taj strah osnova militantnim vjerskim vo�ama za nametanje svoje vlasti.

Kuranom je bio svima upu�en poziv na duhovno jedinstvo: „O sljedbenici Knjige, do�ite da se okupimo oko jedne rije�i koja je jednaka i nama i vama, da mu ništa ne pridru�ujemo...“ (3,64), a umjesto odziva: neprijateljstva, kri�arski ratovi, me�ukrš�anski tridesetogodišni rat u Evropi, ali i današnji me�umuslimanski krvavi sukobi.

Proglašenje ekumenizma i me�ureligijskog dijaloga na II. Vatikanskom saboru prije 50 godina, bio je nakon tisu�godišnjih sukoba i osporavanja, najve�i doga�aj, doga�aj koji je pru�ao nadu. Na�alost, konzervativni slijednici pokojnog Ivana XXIII. sve to postupno potiskuju. U katoli�kom katekizmu, objavljenom poslije njegove smrti, piše da se me�u sedam darova Duha svetog nalazi i Strah Bo�ji!?

Muslimanski svijet do�ivljava veliku nesre�u me�usobnih sukoba. Zlobnici u ime islama propovijedaju zlo.

Filip �orluki�, filip.corlukic@gmail.com

 
***

O autoru:

Filip �orluki� je ro�en 06. 01. 1928. g. u selu Vrhovi kod Dervente, od oca Stjepana i majke Kaje, ro�. Toki�. Osnovnu je školu do drugog razreda poha�ao kod �asnih sestara u Derventi. Otac mu je bio �eljezni�ki slu�benik, pa kad je premješten u Tuzlu, tamo je nastavio školovanje sve do šestog razreda gimnazije.

Uz školovanje je bio intenzivno anga�iran u Velikom kri�arskom bratstvu, mnogo je �itao, a iako mlad, pomno je pratio ratna i politi�ka zbivanja. Kad su partizani krajem 1943. zauzeli Tuzlu o orgijali u njoj 40 dana, potpuno je shvatio razliku. Do dolaska partizana u Tuzli je po sudskim presudama strijeljano samo sedam majevi�kih �etnika (ni jedan partizan), a partizani su u samo �etrdest dana bez ikakvih su�enja strijeljali oko stotinu civila i tri stotine vojnika. Njegov otac se bavio i dopisništvom, pa je o tomu napisao opširan �lanak koji je u dnevniku „Hrvatski narod" objavljen pod naslovom: „Krvavim tragovima partrizana". Kasnije se pronijela vijest da ga je partizanski Majevi�ki odred osudio na smrt.

Kad se krajem 1944. hrvatska vojska povla�ila iz Tuzle, on se skupa s Ustaškom bojnom Avdage Hasi�a povukao prema Br�kom, pa odatle u Derventu, gdje je nastavio poha�ati šesti razred gimnazije. Budu�i da je krajem 1944. general Metzger proglasio mobilizaciju dvadeset osmog godišta, da ne bi morao i�i tamo on se priklju�io satniji ustaške �eljezni�ke vojnice, koja je bila stacionirana u nedalekoj Lupljanici, a na �elu koje je bio njegov zet nadporu�nik Josip Ker�an. On mu je omogu�io da nastavi školovanje, a kad je njegova satnija premještena u Visoko, premjestio ga je u jednu vojnu administartivnu jedinicu u Derventi.

11. travnja 1945. je po�elo povla�enje prema Zagrebu, a to, kao i cio put do Bleiburga i nazad opisan je u isje�ku iz Monografije koju ve� dulje vrijeme piše.

Nakon povratka nisu mogli oti�i u Tuzlu, nego na staro djedovsko imanje u Vrhovima, gdje se otac mogao uspješno skrivati. Dozvolili su mu da završi šesti razred gimnazije, ali mu nije bilo dozvoljeno upisati se u sedmi. Godinu dana se bavio zemljoradnjom, a nakon toga uz pomo� ro�aka Jure Begi�a, koji je u Tuzli bio politi�ki visoko pozicioniran, ipak uspijeva nastaviti školovanje i diplomirati 1948. godine.

Tra�io je stipendiju za Elektrotehni�ki fakultet u Zagrebu, ali je odlukom Ministarstva prosvjete BiH dobio za studij fizike na PMF-u u Beogradu. Nakon godinu dana stipendija mu je ukinuta, ali se on snašao. Bio je dobar radiotehni�ar, prvi je radioaparat napravio još 1943. godine, a u Beogradu prakti�no nije bilo majstora, pa se izdr�avao popravljaju�i radioaparete, rešoe i elekti�ne pegle. Na fakultetu se izvrsno snašao i šire od nastave. Još na prvoj je godini osnovao foto klub, a uskoro na svom, ali i na Elektrotehni�kom fakultetu autmoto klubove, pa su ga uskoro postavili za predsjednika univerzitetskog auto-moto kluba Narodne tehnike: Student. Kao jedini vanpartijac bio je �lan Univerzitetskog komiteta studentske omladine.

Nakon �etiri godine je apsolvirao s jednim zaostalim ispitom, ali je zbog teške bolesti od koje je bio obolio morao odgoditi završetak studija. U prolje�e 1954. su ga pozvali u Univerzitetski komitet i rekli mu da industrija u Vitezu tra�i fizi�ara-prakti�ara, a budu�i da nemaju boljeg, predlo�ili su njega. Pristao je i zaposlio se u Tvornici eksploziva „Slobodan Princip Seljo" u Vitezu.

I tu se izvrsno snašao. Nakon par mjesecu su mu javili da je UDBA pronašla njegova oca, koji se u Vrhovima skrivao devet godina. Šef KOS-a ga ništa nije pitao. Kao vojni slu�benik trebao je odslu�iti tromjese�ni vojni rok. Slu�io je u Kraljevu i tamo je u novinama pro�itao da mu je otac osu�en na smrt. Opet nitko nije reagirao, ali ga nakon tri mjeseca nisu odpustili iz vojske. Obolio je od �ira na �elucu i tek tada je otpušten zbog „stalne nesposobnosti".

U Vitezu mu je šef KOS-a slu�beno rekao da to što se dogodilo ne utje�e na njegov ostanak u tvornici, ali mu je privatno savjetovao da ipak potra�i drugi posao. Tjedan dana kasnije dobio je posao šefa odjela za odr�avanje instrumentacije u novoj, tada najmodernijoj tvornici celuloze i papira. Dobro je svladao to tehni�ko podru�je, ali i tehnologiju celuloze i papira, pa kad mu je nakon pet godina ponu�eno mjesto tehni�kog direktora Zagreba�ke tvornice papira, u kojoj je upravo dovršavana izgradnja novog pogona na �itnjaku, prihvatio je, a tijekom narednih godina bio je najmla�i tehni�ki direktor me�u 33 takve tvornice u Jugoslaviji - i jedini vanpartijac.

Nakon velikog po�ara koji je 1964. prakti�ki uništio stari pogon na Zavrtnici, došao je s direktorom u sukob oko sanacije po�ara. To nisu uspjeli razriješiti, pa je dao otkaz i u svojstvu vode�eg in�enjera zaposlio se u zagreba�kom Institutu za naftu. Oni su ga ubrzo poslali u Etiopiju da u ime carske Vlade obavlja nadzor instaliranja ure�aja za mjerenje i automatizaciju u rafineriji nafte koju su u Assabu na obali Crvenog mora gradili Sovjeti. Tu je ostao šest mjeseci, a budu�i da je imao puno slobodnog vremena po�eo je sa znanstvenim komparativnim istra�ivanjem svih povijesno poznatih religija, o �emu je ve� i ranije razmišljao. 

Nakon toga je kao nadzorni organ tri godine radio na izgradnji rafinerije u Bosanskom Brodu, pola godine kao pomo�nik drektora me�unarodnog tima na dovršenju tvornie celuloze, a godinu dana kasnije još dva mjeseca kao savjetnik u istoj tvornici. Krajem 1968. dva je mjeseca kao manager njema�ko-turskog tima radio na puštanju u rad tvornice celuloze u Jedrenama u Turskoj. U me�uvremenu je kao vode�i projektant radio na nizu projekata, kao i pru�anju tehni�ke pomo�i u tvornicama diljem Jugoslavije.

Zadnjih je pet godina vodio školu za dospecijalizaciju in�enjera u tehni�ara u zagreba�kom poduze�u ATM (Automatizacija i tehnika mjerenja). Umirovljen je 1990. godine, a zbog boljih uvjeta rada 1995. je preselio u Pulu.

Tehni�ke stru�ne knjige:
Nakon nekoliko internih izdanja za potrebe pojedinih tvornica, prva njegova stru�na knjiga objavljena je u nakladi Tehni�ke knjige pod naslovom: „Mjerenje temperature u industriji" 1966., a 1976. knjiga pod naslovom: „Mjerenje protoka fluida". „Tehnologija papira" je 1987. objavljena u nakladi Školske knjige.

Ostale knjige:
Na temelju svojih komparativnih istra�ivanjna religija, ali i drugih povijesnih doga�anja napisao je knjigu „Kamo ideš �ovje�e". Prvi put je objavljena 1983. u izdanju zagreba�ke Prosvjete, a drugi put zagreba�kog Globusa 1990. Ukupna naklada od 11.000 primjeraka rasprodana je u samo par mjeseci nakon objavljivanja, a do tre�eg izdanje nije došlo zbog po�etka rata.

Nakon dvadeset godina usporednog rada dovršio je rukopise „Objedinjeno even�elje" i "Kuran - Zagreba�ka recenzija redoslijeda poglavlja". Za objavljivanje je Ministarstvo znanosti dalo finacijsku potporu. Prva je pod naslovom "Isus, Mesija" objavljena 1995., a druga pod naslovom Kuran (bez dodatnog teksta) tek 2.001. godine.

Nakon nekoliko godina rada prije devet godina je dovršio obimom udvostru�en i tematski znatno prošireni rukopis za tre�e izdanje knjige „Kamo ideš �ovje�e" - no zbog opsjednutosti društva razli�itim tvrdim ideologijama, nije uspio na�i izdava�a.

Sada intenzivno radi na rukopisu pod radnim naslom: „Prorok prošlosti", a obuva�a vrijeme od 2002. godine do danas. U toj knjizi prvenstveno nastoji objektivno prikazati okolnosti i  društveno-politi�ku atmosferu, dok je on kao osoba samo moderator. Ne o�ekuje da �e za �ivota na�i izdava�a, pa �e oba rukopisa pohraniti u Sveu�ilišnu knji�nicu - da �ekaju racionalniju budu�nost. Više naslova iz tog rukopisa objavljeno je na portalu www.arhiva.croatia.ch, a nekoliko i na nekim  drugim portalima. 

 

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.