Anto �orluki�: Pono�ka pod ki�obranima
Anto �orluki�
Nekoliko mjeseci poslije Oluje, samo ponekad se za�uje udaljena grmljavina. Povremeno dopre iz Pariza, Londona, Moskve, pa i Washingtona. Nekada kradom poviri onemo�alo, lukavo sjevuckanje iz Beograda, Sarajeva. No, Hrvatska sada ima svoje mo�no gromobranstvo, koje se širi po Planeti u vidu konzulata, veleposlanstava, ali i putem dobre volje sve brojnijih prijatelja mlade Dr�ave.
Oluja otpuha teroriste, ali ostadoše posljedice, zbog kojih pobjegoše i oni koji to nisu morali. Strah od su�enja nagna ih da napuste svoje ku�e i stanove. Poneki zasa�ene vrtove, dozrele kukuruze na njivama, plodove vo�ki i vinograda. Knin je ostavljen na milost pobjedniku. Mo�da su gubitnici shvatili svekoliku glupost svojih �ina. Zagrizli su tu�e prevelikim grizom, pa se zagrcnuli. Prvi predsjednik Hrvata, - pobjedni�ki predsjednik, ej! – poziva nevine pobjeglice da se vrate svojim ku�ama, uvjerava ih, jam�i sigurnost gubitnicima, ali oni bje�e. Ostavljaju skoro prazan grad onima koje su besku�nicima na�inili u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, pa i Srbiji, kao da vele: „Mi oteli vaše, evo vama naše u zamjenu!''. Pošteno?
Napušteni se gradovi urušavaju, besku�nici su rješenje! Privremeno poglavarstvo Knina poziva ljude svih struka, a i sve ostale izbjeglice i prognanike neka do�u, da grad ne umre. Neka se privremeno sklone po napuštenim ku�ama i stanovima… Neka u toplini, s krovom nad glavom preture zimu devedeset pete na devedeset šestu godinu, a poslije �e se vidjeti… Neka djeca po�u u školu, neka se lije�e bolesni. Neka Bo�i� i Novu godinu do�ekaju u relativnom miru. Neka odahnu…
I došli su pozvani. I ja me�u njima. Stigoše prognani iz preko �etrdeset op�ina, iz stotina naselja nesretne 'Juge'. Još se nisu potpuno sredili, a brzo „dok dlanom o dlan'' sti�e Badnjak. Sutra je najve�i, obiteljski, krš�anski blagdan. Do�ekujem ga u ne�ijoj ošte�enoj ku�i, s nešto zate�enih stvari, od kojih je pe� najve�e blago. Još, od kad sam polupane prozore najlonom zatvorio, pa kad nalo�im kakvog krša, lakše zamislim mirni doma�i kutak, kad �e se odrasli, poslije pono�ke, okupiti oko stola, zapaliti svije�u u posudi s mladom, zelenom pšenicom, pomoliti se i zahvaliti Svevišnjem, te dignuti bo�i�nu zdravicu. O Bo�e, gdje mi je obitelj? �ivi su, �ujem. No�as �emo se sresti u mislima, u molitvi… Mo�da �e oni imati prigodu pjevati prekrasne bo�i�ne pjesme: Narodi nam se Kralj nebeski, Oj pastiri, �udo novo, Na tom mladom ljetu, Betle'm (Betlehem) evo nije daleko…
Sat je do pola no�i, a ja sam spreman. Hodam po hladnoj sobi, �uvam gorivo za povratak iz crkve Svetog Ante. Oplja�kana je i spaljena. Takav je onima obi�aj, oplja�kaju, obeš�aste, pa spale, a �esto i miniraju katoli�ke crkve. Mi njima pravoslavne crkve ostavljamo nedirnute. Ako su ošte�ene, to su njihovi topnici iz daljine u�inili. Zašto, u nedoumici sam. Neka im Bog plati, kako su i zaslu�ili. A „'Bog ne pla�a svake subote'', kako narod govori. Sad se moram dobro obu�i, sprema se kiša. Mislim da bi Bo�i� pod snijegom bio veseliji… Kre�em. Imam tremu kao pred neki zna�ajan ispit. Jesam li sve dobro uradio, mo�da tko po�e s pono�ke k meni, jer Knin je pun samaca. Došli su izvidjeti stvar, procijeniti izglede za dovo�enje obitelji. Mo�da �e mi tko od njih biti gost. Susjed mi je dao dva litra mladog vina, kutiju keksa i komad sira kupih u trgovini. Neka se na�e. Novce imam od skromne mirovine u BiH zara�ene, koju nam Hrvatska zasada ispla�uje iz svojih sredstava. �esto se pitam otkuda Hrvatskoj toliki novac, za silne ratne troškove, pa još smještaj, hranu i lije�enje nekoliko stotina tisu�a prognanih i izbjeglih.
Knin poslije Oluje - ostaci crkve Svetog Ante Padovanskog
Idem. Mnoštvo se vjernika kre�e jarko osvijetljenim, oki�enim ulicama prema ostacima crkve Svetog Ante Padovanskog. Ostali su samo goli zidovi i ošte�eni toranj. Kiša sipi, ljudi otvaraju kišobrane u crkvi bez krova. Bez oltara, slika i kipova. Veliki je oltarski kri� napravljen od nagorjelih ostataka krova. Kip Svetog Ante je nagoren i mehani�ki ošte�en. Mo�na su zvona negdje u potaji, na misu nas poziva novo, malo zvono, s likom Pape Ivana Pavla drugog. Crkva je prepuna vjernika, mnogo nas je i vani. Došli smo moliti milost od naše najve�e Nade, od Svemogu�eg. Pjevamo 'Tebe Boga hvalimo'. Nekada davno, sam slu�io misu na latinskom. Nedostaje mi ono na kraju 'Ite Misa est!' – Idite Misa je (gotova)! Sad je to: 'Idite u miru'. Mir, mir, svi to �elimo ponajviše.
Oltar Svetog Ante Padovanskog u porušenoj crkvi
Kišobrani nisu previše pomogli, mokri smo do ko�e. Svi. I oni koji su bili u crkvi, i mi koji nismo mogli stati me�u �a�ave zidove, ispod nagorjelih greda. No, u slobodi smo do�ivjeli pono�ku, za to se vrijedilo pokvasiti. Naše su nade u bolje sutra porasle. Svi veselih lica �estitaju jedni drugim kao da smo svi ro�aci ili poznanici. Pa, jesmo jedno, svi smo istomišljenici glede slobode, mira. Svjesni smo nekako da je ovo bila povijesna pono�ka. Neka pucaju petarde ovaj put, da se postupno u�imo �ivjeti bez pucnjave. Bude li sre�e idu�u pono�ku �emo do�ivjeti u obnovljenoj crkvi, a završiti bez ikakve pucnjave, jer ni petarde nisu bezazlene. Ali, policijo, ove godine za�miri glede pucnjave, jer 'vatra se vatrom lije�i'. Sretan vam svima Bo�i� i sretna vam �itava Nova godina, ne samo po�etak! �ivjeli! Nemojmo se odmah razi�i, ostale su nam ne ispjevane još mnoge vesele bo�i�ne pjesme… Radujte se narodi…
Knin, prosinac 2oo6.
Za portal: Anto �orluki�, corlukic@hi.t-com.hr
*****
Vezani �lanci:
Anto �orluki�: Bo�i�no drvo hrastovo
Dida pri�a: Badnjak 1943. – Sveta tri kralja 1944. i moj 16. ro�endan
Bogojavljenska pri�a - Moj osamnaesti ro�endan 1946. godine
