Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Posljednja indijanka plemena Yagan, u knjizi koja je izišla u nakladi Boškovi�, govori o teškom �ivotu na jugu Amerike

Hrvat Jose Mili�i� posljednji poglavica plemena Yagan

Rosa Yagan, �ena Josea Mili�i�a, indijanskog poglavice, i zadnja predstavnica tog plemena, u svojim intervjuima obuhva�enima u knjizi Patricije Štambuk Mayorga objašnjava �ivot svojih sunarodnjaka.


Branka Bezi� Filipovi�

Hrvatska matica iseljenika, podru�nica Split, nedavno je predstavila knjigu Patricije Štambuk Mayorga “Rosa Yagan posljednja karika” u izdanju Naklade Boškovi� i Hrvatske matice iseljenika, o kojoj su govorili Ivo Šimunovi�, Jerko Ljubeti� i Branka Bezi� Filipovi�. Patricia Štambuk Mayorga, �ileanska je spisateljica hrvatskog podrijetla, ro�ena 1951. godine. Profesorica je, urednica politike, kulture i direktorica na radiju i televiziji.

Njezina knjiga “Rosa Yagan, posljednja karika” govori o posljednjoj Indijanki tog plemena s Ognjene zemlje, koja prepri�ava svoj �ivot i �ivot svog plemena. Zanimljiva je �injenica da je Rosa bila supruga posljednjeg poglavice plemena Yagan, koji se zvao Jose Mili�i�. Posvojio ga je kao siro�e izvjesni gospodin Mili�i�, te mu dao svoje prezime. Naga�a se da mu je �ak bio i biološki otac, no nema sigurnih dokaza za tu teoriju.

Bosi i gladni
Predstavljanje knjige u Gradskoj knji�nici Marka Maruli�a bilo je popra�eno sa sto fotografija Indijanaca s Ognjene zemlje s po�etka 20. stolje�a, a pro�itano je i pismo koje je upu�eno iz Punta Arenasa uredniku splitskog “Pu�kog lista” i koje je bilo objavljeno 1895. godine. U njemu se govori o tomu kako se odnosilo prema Indijancima u to vrijeme.

Dovedoše u Punta Arenas 164 divlja Indijanaca iz Ognjene zemlje (Terra di Fuoco). Me�u njima je bilo dice, mom�adi, ljudi sridovi�nih i ravno 80 mladih divojaka. Ta jadna �eljad gola i bosa, a led �estok. �alosno ih je bilo pogledati, gdi se mrznu i gdi im drh�e crna ko�a od studeni piše Nikola Bandi� u dopisu za “Pu�ki list”.

U dopisu nadalje stoji da su im iz samilosti gra�ani donijeli odje�u i kapute, a cipele su Yagan Indijanci po�eli gristi od gladi. Kad mi to vidismo, htidosmo im doniti hrane, ali ih njihovi gospodari šibama odagnaše u jednu ku�etinu i spratiše ih ko marve. Tu baciše me�u njih sirovo mršavo meso, koje su divljaci razdirali kao gladni vukovi govori se u dopisu.

Kako su �ivjeli Indijanci tog plemena, te kako su ih Europljani tretirali, objasnila je Branka Bezi� Filipovi�, voditeljica Hrvatske matice iseljenika Split. Ognjena zemlja je prije 10 tisu�a godina bila pod morem. Kada su se pojavili, Yagan Indijanci su se bavili lovom, ribolovom, zemljom, imali su podjelu rada unato� tomu što im je društvo bilo primitivno.

Ognjena zemlja je surova, nalazi se u polarnom krugu, ali Yagani su znali kako pre�ivjeti. U moru, �ija temperatura nije prelazila 9 stupnjeva, oni su ronili, a na zemlji su uokolo hodali goli, namazani kitovom maš�u. Rijetki su nosili krzna. Bijelci su se sablaznili kada su ih prvi put vidjeli, te su po�eli utjecati na njih, prvo davši im odje�u, a zatim pokrštavanjem.

Time su se njihovi poganski bogovi izgubili, a Europljani su sa sobom donijeli i alkohol i bolesti, te su uništili cjelokupnu kulturu tamošnjih Indijanaca kazala je Bezi� Filipovi�. Osim toga, zbog antropoloških istra�ivanja, Indijance su lovili, ubijali i prodavali znanstvenicima iz Londona, za pozamašnu cijenu. Prodavali su ih i kao roblje.

Bra�ani u �ileu

Nisi mogao od milinja slušati jadnu Indijanku, gdi vije kao lavica, kad joj odnesoše i prodaše dite, tako�er te je protrnjivao pla� oca za sinom, sestre za bratom i tako dalje. Molim vas, dajte ovo tiskati u di�ni “Pu�ki list”, jer znam da ne�e biti mrsko dalmatinskim te�acima zaklju�io je dopisnik 1895. godine.

Najviše Hrvata koji su iselili u Ju�nu Ameriku bili su Dalmatinci. Naime, Hrvati su po�eli u Ameriku odlaziti u drugoj polovici 19. stolje�a zbog loše situacije u Dalmaciji. Do Buenos Airesa putovalo se brodom, a zatim bi svatko otišao na svoju stranu. U �ile su uglavnom išli Bra�ani.

U Ognjenoj zemlji, glavni grad Porvenir (što zna�i Budu�nost), koji ima �etiri tisu�e stanovnika, osnovali su Mimi�ani, a Mimica im je naj�eš�e prezime. U toj zemlji ima tako�er mnogo Bra�ana koji su se �enili Indijankama i �ivjeli s njima u zajednici.

Jedan od takvih bio je i Jose Mili�i�, koji je i sam potomak Indijanke ka�e Bezi� Filipovi�. Rosa Yagan, koja je bila njegova �ena i zadnja predstavnica tog plemena, u svojim intervjuima, koji su obuhva�eni u spomenutoj knjizi, objašnjava �ivot svojih sunarodnjaka, njihova vjerovanja, obi�aje i tradiciju.

Knjiga je objavljena na mnogim jezicima, engleskom, kineskom, a sada i na hrvatskom. Pri�a Rose Yagan je izvorna, autenti�na, bez literarnih tendencija. Iz nje progovara mudrost njezinih predaka, mitovi, legende, vjerovanja od davnine, ona vodi iskonskom ljudstvu, njegovim korijenima.

Rosa Yagan je “karika”, “most izme�u jednog i drugog stolje�a”, kao što to autorica navodi, “prenositeljica kulture, izme�u kanua, chalana i aviona, izme�u vra�anja i moderne medicine, izme�u legendi svojih dalekih predaka i religije misionara”, ona je posljednja svjedokinja pretkolumbovskih naroda i kulture na tom prostoru, prije kristijanizacije i kolonizacije, koje je zapadna civilizacija istrijebila stoji u opisu knjige.

Na prezentaciji knjige u Santiagu, javnosti se obratio i sam predsjednik �ilea, zbog osje�aja odgovornosti da se ispri�a za masakr koji je njegov narod u�inio nad Indijancima. Ne samo nad Yaganima, ve� i nad Onasima i Selk’nam Indijancima, nešto malo ostalo je Mapuche plemena, ali u Argentini su potpuno istrijebljeni.

Pravi raritet, vrh koplja koje je pripadalo Joseu Mili�i�u, zadnjem poglavici, pokazan je na splitskoj promociji knjige o Rosi Yagan. Donio ga je Frano �ekalovi� iz Lo�iš�a, koji je na otocima na dnu �ilea imao rudnike ugljena, te koji se sprijateljio sa samim Mili�i�em.

Njegov je sin, Thomas �ekalovi�, najuspješniji entomolog hrvatskog podrijetla. Uz to, predstavljene su i kartoline Andrije Juri�i�a iz 1904. godine, osniva�a lista “Domovina”, koji je pisao kako misionari “krote” Indijance Ognjene zemlje.

Svijet Indijanaca privla�i pa�nju svugdje u svijetu, jer su oni, unato� vjerovanjima da su �ivjeli primitivno, imali zdrav i �astan odnos prema prirodi i zajednici, a njihovu baštinu moglo bi se uklopiti u današnji moderni svijet, koji je zaboravio poštovati onu silu koje je dio i koja ga je stvorila. A kada Hrvati svjedo�e gašenju jedne takve civilizacije, ta �injenica za nas dobiva još interesantniju dimenziju za upoznavanje i istra�ivanje.

Hrvati i Maorke
Poznato je da su se Hrvati vrlo dobro uklopili u koju god zemlju da su došli. Npr. u Novom Zelandu su se bez predrasuda �enili Maorkama, a s domorocima su se snalazili bez problema.

200 pisaca, 10 akademika
Što se Hrvata u Ju�noj Americi ti�e, prva generacija koja je došla u �ile mu�ila se, no bila je svjesna va�nosti školovanja.

Tako se naši ljudi nalaze u svim strukturama �ilea kao vrhunski intelektualci, imamo �ak 200 pisaca, 10 akademika, brojne ugledne lije�nike, arhitekte, umjetnike, drugi �ovjek Parlamenta našeg je porijekla, imamo mnoge hrvatske klubove - kazala je Bezi� Filipovi�.

Izvor: SD, Nedjeljna Dalmacija, autor ANA JERKOVI�

 

*****

PS:
O toj temi pronašli smo još jedan prilog:

 

PRIJATELJSTVO HRVATA I INDIJANACA

Predstavljanje knjige o Rosi Yagan u Splitu bilo je popra�eno sa sto fotografija Indijanaca iz Ognjene zemlje s po�etka 20. stolje�a, a pokazano je i koplje koje je pripadalo Rosinu suprugu, poglavici Joseu Mili�i�u. U Split ga je donio Thomas �akalovi�, �ileanski entomolog hrvatskog podrijetla. Njegov otac Frano, rodom iz Lo�iš�a na Bra�u, ina�e vlasnik rudnika ugljena na Ognjenoj zemlji, osobno ga je dobio od samog Mili�i�a.

�akalovi� nije bio jedini koji je prijateljevao s Indijancima. Hrvati su se ina�e dobro uklopili i u �ileansku sredinu, kao i u svaku zemlju u koju su došli. Poštuju�i domoroce s kojima su i zasnivali obitelji, u novu domovinu prenijeli su i obi�aje i navike predaka. O tome svjedo�e i hrvatska groblja diljem �ilea, izgledom gotovo jednaka onima na Bra�u, ispri�ao je svoja �ileanska iskustva dr. Ivo Šimunovi� . Isti�u�i sposobnost prilagodbe hrvatskog iseljeništva u novim krajevima, dr. Šimunovi� je podsjetio i na njihov odnos prema istini i pravdi.

- Iako su pisma iz Ju�ne Amerike do Europe putovala mjesecima, a poštarina je u to vrijeme bila gotovo jednaka cijeni zlata, Hrvati su umjesto o sebi, obitelj i rodbinu u domovini izvještavali o stradanju Indijanaca. I te kako svjesni vlastite nemo�i da sprije�e naprasno gašenje civilizacije stare više tisu�a godina, smatrali su svojom du�noš�u da o tome barem obavijeste svijet - rekla je na kraju predstavljanja knjige o Rosi Yagan voditeljica splitskog ogranka HMI-ja Branka Bezi� Filipovi�

 

MUDROST PREDAKA 

Kartoline s fotografijama Indijanaca koje je iz Punta Arenasa mojoj obitelji u Split 1904. godine poslao Andrija Juri�i�, urednik Domovine, a koji je pisao kako 'misionari krote ili civiliziraju divlje Indijance s Ognjene zemlje' �esto sam gledala kao dijete. U meni su izazivale nekakvu tugu, a pravo zna�enje rije�i napisanih na njihovoj pole�ini shvatila sam tek mnogo godina kasnije kad sam po�ela raditi u Matici - rekla je voditeljica splitskog ogranka HMI-ja Branka Bezi� Filipovi� prigodom predstavljanja knjige "Rosa Yagan Mili�i� - prva karika" �ileanske spisateljice hrvatskog podrijetla Patricije Štambuk Mayorge.

Rije� je o knjizi koja je od 1984. godine u �ileu do�ivjela �etiri izdanja. Prevedena je i na kineski, a �ivotnu pri�u Rose Jagan, �ene ptice, posljednje pripadnice indijanskog plemena Yagan s Ognjene zemlje uprizorilo je i �ileansko nacionalno kazalište sjena. Knjiga je u Hrvatskoj objavljena nedavno u zajedni�koj ediciji Hrvatske matice iseljenika i Naklade Boškovi�.

"Pri�a Rose Yagan je izvorna, autenti�na, bez literarnih tendencija. Iz nje progovara mudrost njezinih predaka, mitovi, legende, vjerovanja od davnine, ona nas vodi iskonskom ljudstvu, njegovim korijenima. Rosa Yagan je karika, most izme�u jednog i drugog stolje�a, prenositeljica kulture izme�u kanua, chalana i aviona, izme�u vra�anja i moderne medicine, izme�u legende svojih predaka i religije misionara, ona je posljednja svjedokinja pretkolumbovskih naroda i kulture na tom prostoru, prije kristijanizacije, koje je zapadna civilizacija istrijebila", navodi se u opisu knjige koju je napisala Patricia Štambuk:, �ileanska spisateljica hrvatskog podrijetla.

- Patricia je ro�ena 1951. u Patagoniji, zemlji fjordova, ledenjaka i olujnog mora, tamo gdje se doga�aju doga�aji o kojima se pri�a o knjizi. U te predjele iz Hrvatske su iz Selaca na Bra�u emigrirali njezin djed, a zatim 1934. godine i otac kad je imao samo 14 godina. Patricia Štambuk Mayorga sveu�ilišna je profesorica, urednica i direktorica na radiju i televiziji. Pripada krugu od 200-tinjak �ileanskih pisaca hrvatskog podrijetla me�u kojima je deset akademika, a �iji rad još uvijek nije valoriziran u Hrvatskoj - naglasio je prevoditelj knjige Jerko Ljubeti�, dopisni �lan �ileanske akademije koji je preveo deset knjiga �ileansko-hrvatskih autora, ali je najviše nau�io baš ove posljednje o Rosi Yagan.

S Rosom Yagan završava povijest jednoga naroda koji je pre�ivljavao u iznimno teškim �ivotnim uvjetima, u zatvorenom društvu s obi�ajima koje se moralo strogo poštovati, gdje se ista primitivna tehnologija koristila 4.000 godina, uz veliku ulogu vra�eva i štovanje Boga kao bi�a koje poma�e, a ne ka�njava. Rosu je Patricia Štambuk 1975. godine upoznala u bolnici u Punta Arenasu i njezinu �ivotnu istinu preto�ila u 13 pri�a; posebnih cjelina, pisanih u obliku intervjua kojima su dane literarne, antropološke i povijesne zna�ajke.

Posljednja pripadnica plemena Yagan u upravnom govoru prepri�ava svoj �ivot, ali i �ivot svojega plemena. Progovara i o svom braku na koji je pristala isklju�ivo na maj�in nagovor.

Njezin suprug, znatno stariji Jose Mili�i�, bio je indijanski poglavica - sin Indijanke kojeg je kao siro�e posvojio odre�eni Antonio Mili�i�, Hrvat s otoka Bra�a, te mu dao svoje prezime i nau�io ga hrvatski jezik. Naga�a se da mu je on �ak bio i biološki otac, iako nema sigurnih dokaza.

Izvor: cro-eu.com, autor: Marica

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.